{"id":378226,"date":"2023-08-31T06:29:20","date_gmt":"2023-08-31T04:29:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=378226"},"modified":"2023-08-31T06:29:20","modified_gmt":"2023-08-31T04:29:20","slug":"jezik-za-bube","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/08\/31\/jezik-za-bube\/","title":{"rendered":"Jezik za bube"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lujo Pare\u017eanin<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mjeru nesuvislosti ovog dru\u0161tva najlak\u0161e je pojmiti tako da osvijestite koliko su bizarne sve one institucije i li\u010dnosti koje su nam normalizirane kao njegovi kulturni, intelektualni i drugi stupovi. Uzmimo kao primjer Maticu hrvatsku \u2013 izmjestite li se na trenutak iz psihi\u010dke otmice u kojoj \u017eivite zadnjih par desetlje\u0107a, ne \u010dini li vam se gotovo pa fascinantnim da se radi o instituciji kojoj pripada iznimna mo\u0107 i ugled, umjesto da, recimo, ima status neke opskurne skupine desni\u010darskih klaunova, na razini boraca protiv chemtrailsa?<\/p>\n

Naravno, povijesni su razlozi Mati\u010dinog statusa jasni. Rije\u010d je o mo\u017eda i najva\u017enijem pogonu za intelektualnu legitimaciju nacionalizma, \u010desto u njegovim najtoksi\u010dnijim formama. Zahvaljuju\u0107i tom dr\u017eavotvornom suu\u010desni\u0161tvu, Matica je stekla svoj pove\u0107i simboli\u010dki i politi\u010dki kapital, koji danas obilato koristi kako bi proizvodila razloge vlastitog postojanja. Kao savr\u0161eni primjer mo\u017ee poslu\u017eiti nedavni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, smisao kojeg se, kako smo u vi\u0161e navrata isticali u Novostima, otprilike iscrpljuje u njenom zauzimanju vode\u0107e uloge u oblikovanju nacionalne jezi\u010dne politike.<\/p>\n

Kao \u0161to nam slu\u010daj navedenog zakona jasno pokazuje, klju\u010dna funkcija koju Matica i njeni \u010dlanovi okupiraju je ona za\u0161titnika hrvatskog jezika i kulture, odnosno identiteta, od raznih ugroza koje ponajprije prijete iz smjera Srbije \u2013 od navodnog jezi\u010dnog unitarizma u Jugoslaviji do dana\u0161njih nacionalisti\u010dkih pretenzija njihovih klonova iz kom\u0161iluka. Pritom malo koja tema predstavlja tako dugotrajno intenzivan predmet \u0161ovinisti\u010dkog ping-ponga kao dubrova\u010dka knji\u017eevnost, koja ve\u0107 godinama generira zapjenjene reakcije na hrvatskoj polovici slu\u010dajno presje\u010dene kravlje balege.<\/p>\n

\n

Iskorijenite bube!<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u010citava bi stvar, usprkos svesrdnom trudu na\u0161ih mainstream medija da izbejtaju koji klik, iz javnog prostora s vremenom isparila kao tek malo kiseliji prde\u017e \u2013 \u0161to u intelektualnom smislu nedvojbeno jest \u2013 da ovih dana \u010dlanica Glavnog odbora Matice hrvatske i donedavna predsjednica njenog dubrova\u010dkog ogranka Slavica Stojan nije na jo\u0161 jednu rubnu gestu susjednih akademskih elita reagirala ekstremno \u0161ovinisti\u010dkim, upravo fa\u0161istoidnim ispadom. Naime, povodom nedavno objavljene “Deklaracije o granicama srpske knji\u017eevnosti”, u kojoj se iznosi teza o dvostrukoj \u2013 dakle, hrvatskoj i srpskoj \u2013 pripadnosti dubrova\u010dke knji\u017eevnosti,<\/p>\n

Stojan je u intervjuu za Dubrova\u010dki list prizvala sljede\u0107u paralelu govore\u0107i o Srbima: “Sjetila sam se nedavno jedne pojave u prirodi koja me izlu\u0111ivala. Rije\u010d je o bubama koje u strahovitim najezdama uporno godinama nastoje preplaviti i ku\u0107e i dvori\u0161ta i unutra\u0161nje prostore. Preplave i ceste. Bube koje, kad napadnu, jako ih je te\u0161ko ukloniti, bez obzira koju metodu koristili, ga\u017eenje nogama, otrovima, plinskim plamenikom. Kad se tako ne\u0161to uvu\u010de u ku\u0107u, treba se ozbiljno boriti ili napustiti ku\u0107u! Ni govora da bi netko iza\u0161ao iz svoje ku\u0107e. Treba se boriti s bubama, nikad ne dopustiti da ku\u0107u preplave, da mile po trpezi i po postelji, nego ih strpljivo i trajno iskorjenjivati.”<\/p>\n

Na ovakav ispad novinarka Barbara \u0110urasovi\u0107 ne samo da nije reagirala, \u0161tovi\u0161e, povla\u0111ivala mu je retori\u010dkim pitanjem “Zna\u010di ne preostaje nam nego ustrajnost!?”, dok je Stojan nastavila produbljivati svoju mrzila\u010dku analizu razotkrivanjem teritorijalnih u knji\u017eevnopovijesnim pretenzijama srpskih akademika. Su\u0161tina te pri\u010de je, kao \u0161to je poznato, jednostavna: me\u0111u filolozima i filologinjama u Srbiji ra\u0161ireno je i s razli\u010ditim stupnjem znanstvene rigoroznosti argumentirano mi\u0161ljenje da dubrova\u010dka knji\u017eevnost pripada (i) srpskoj knji\u017eevnoj tradiciji, \u0161to u o\u010dima na\u0161ih \u010cuvara Hrvatskog Identiteta predstavlja jasnu ekstenziju velikosrpske agresije. Pritom je ja\u010danje institucionalne “za\u0161tite” srpske ba\u0161tine i jezika \u2013 \u0161to je samo eufemizam za jo\u0161 intenzivniju provedbu nacionalisti\u010dke politike kroz akademske i kulturne institucije, uvijek spremne na ulogu korisnih idiota \u2013 rezultiralo tijekom zadnjih nekoliko godina formalizacijom tog stava u razli\u010ditim slu\u017ebenim dokumentima.<\/p>\n

Me\u0111u njima se posebno izdvaja Zakon o kulturnom nasle\u0111u s kraja 2021., u kojem se pod “starom i retkom bibliote\u010dkom gra\u0111om” kao nacionalna ba\u0161tina eksplicitno navode “izdanja dubrova\u010dke knji\u017eevnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaklju\u010dno sa 1867. godinom”. Kao klju\u010dna platforma za simboli\u010dku legitimaciju takvih gesti pokrenuta je 2020. godine Interkatedarska srbisti\u010dka konferencija, koju u godi\u0161njem ritmu organizira Nau\u010dno-obrazovno-kulturni centar “Vuk Karad\u017ei\u0107” u Tr\u0161i\u0107u. Zami\u0161ljena je kao okupljanje predstavnica i predstavnika svih najzna\u010dajnijih jezikoslovnih, knji\u017eevnoznanstvenih, pedago\u0161kih i drugih srodnih institucija u Srbiji, a njen glavni rezultat su zajedni\u010dke deklaracije koje adresiraju neka od klju\u010dnih pitanja vezanih za shva\u0107anje nacionalnog jezika i knji\u017eevnosti.<\/p>\n

\n

Deklaracije i nacionalizam<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nakon dviju deklaracija posve\u0107enih srpskom jeziku u obrazovnom kontekstu i nastavi uslijedili su za hrvatski kontekst ne\u0161to kontroverzniji dokumenti, kojima se, na\u0161i nacionalisti smatraju, direktno napada jedinstvenost hrvatskog jezika, identiteta i knji\u017eevne ba\u0161tine. Druga je konferencija tako rezultirala “Deklaracijom o kanonu srpske knji\u017eevnosti”, koja me\u0111u “knji\u017eevnoumetni\u010dka dela u kojima jezici srpske kulture dosti\u017eu svoj simboli\u010dki i izra\u017eajni vrhunac” ubraja i dubrova\u010dku knji\u017eevnost.<\/p>\n

Potom je uslijedila “Deklaracija o granicama srpskog jezika”, koju je hrvatski lingvist Ranko Matasovi\u0107 prozvao “velikosrpskom propagandom”, da bi u lipnju ove godine na \u010detvrtom izdanju konferencije bila potpisana i aktualna “Deklaracija o granicama srpske knji\u017eevnosti”. Kao \u0161to sam dijelom ve\u0107 natuknuo, u njoj se za “valjano interpretativno odre\u0111enje nacionalnih granica srpske knji\u017eevnosti” isti\u010de i “razumevanje pojava dvostruke pripadnosti (poput dubrova\u010dke knji\u017eevnosti i delova narodne knji\u017eevnosti) kao na\u010delne osobenosti interpretativno odre\u0111enih granica koje u me\u0111usobnom dodiru mogu ispoljavati asimetri\u010dnost, i kao konkretne osobenosti srpske knji\u017eevnosti stvarane na jezicima koji su, uprkos lingvisti\u010dkoj identi\u010dnosti, druga\u010dije simboli\u010dki odre\u0111eni kao instrumenti nesrpskih kultura”.<\/p>\n

Ova gusta i maglovita formulacija predstavljala bi samo jo\u0161 jednu nebitnu epizodu u \u010ditavoj ovoj bjelokosnoj akademskoj sapunici da nije bilo Stojanine reakcije. Me\u0111utim, to nipo\u0161to nije jedini njen takav proplamsaj \u2013 komentiraju\u0107i, primjerice, prije tri godine uvr\u0161tavanje Marina Dr\u017ei\u0107a u ediciju “Deset vekova srpske knji\u017eevnosti”, Stojan je za Ve\u010dernji list “pojasnila” kako Srbi pate od “kompleksa pomanjkanja renesanse i baroka u vlastitoj kulturnoj povijesti”.<\/p>\n

\n

Srbi i \u017eene<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ugledna se dubrova\u010dka povjesni\u010darka knji\u017eevnosti ne mo\u017ee pohvaliti naprednim stavovima ni u drugim podru\u010djima. Kao go\u0161\u0107a emisije “Zajedno” na Libertas TV-u, Stojan je naslov svoje studije “Vjerenice i nevjernice: \u017dene u svakodnevici Dubrovnika (1600. \u2013 1815.)” pojasnila na sljede\u0107i na\u010din: “Sve \u017eene na ovom svijetu, pa i danas, su vjerenice \u2013 barem u jednom trenutku svog \u017eivota su se osje\u0107ale da su ne\u010dije vjerenice, bile one to u virtualnom smislu rije\u010di ili u doslovnom \u2013 ili su nevjernice \u2013 dakle, u smislu da su nevjerne najprije samoj sebi, pa onda svojoj obitelji, svojoj domovini, Bogu itd.”.<\/p>\n

Na pitanje voditeljice i urednice emisije Olge Muratti \u0161to bi poru\u010dila suvremenoj \u017eeni danas, Stojan pak odgovara: “Pa svakako suvremena \u017eena ima puno prilike iza\u0107i vani iz zidova ku\u0107e i dobro je da iza\u0111e iz zidova ku\u0107e. Jedino mislim da nije dobro kad \u017eena potpuno napusti zidove ku\u0107e i kad tu sigurnost i povjerljivost koju joj je uloga \u017eene namijenila potpuno izostavi.”<\/p>\n

Srbi i \u017eene, dakle, do\u0111ite nam na odmor, iza\u0111ite iz zidova ku\u0107e, ali ipak ne zaboravite gdje vam je mjesto \u2013 to je obzor na\u0161ih akademskih izvrsnika i izvrsnica. Jednu stvar pritom treba imati na umu: Stojanina reakcija zastra\u0161uju\u0107a je ne kao pojedina\u010dni eksces, nego kao podsjetnik na nevjerojatnu normalizaciju \u0161ovinizma i konzervativizma u na\u0161im institucijama. Drugi su je samo pre\u0161utjeli do nekog oportunijeg trenutka.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ekstremisti\u010dki, upravo fa\u0161istoidni ispad dubrova\u010dke povjesni\u010darke knji\u017eevnosti i \u010dlanice Glavnog odbora Matice hrvatske Slavice Stojan, koja je Srbe usporedila s “bubama” koje treba “strpljivo i trajno iskorjenjivati”, nije samo pojedina\u010dni eksces, nego i podsjetnik na nevjerojatnu normalizaciju \u0161ovinizma u na\u0161im institucijama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":375785,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-378226","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/378226","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=378226"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/378226\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":378229,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/378226\/revisions\/378229"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/375785"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=378226"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=378226"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=378226"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}