{"id":377143,"date":"2023-08-20T07:55:46","date_gmt":"2023-08-20T05:55:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=377143"},"modified":"2023-08-20T07:55:46","modified_gmt":"2023-08-20T05:55:46","slug":"vile-u-nasim-krajevima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/08\/20\/vile-u-nasim-krajevima\/","title":{"rendered":"Vile u na\u0161im krajevima"},"content":{"rendered":"

Priredila: Tatjana Prebeg<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U hrvatsku narodnu predaju utkano je mno\u0161tvo \u010dudesnih pri\u010da o vilama. Njihova je pojava ljudima bila neuhvatljiva i tajnovita, a opet tako bliska. Svaka rascvjetala livada, plahi treptaj lista ili neobuzdana igra valova na pu\u010dini otkrivala je jednu tajnu vilinskog svijeta.<\/p>\n

Vile su u narodnoj tradiciji naj\u010de\u0161\u0107e opisivane kao mlade djevojke uzvi\u0161ene ljepote koja se ne mo\u017ee usporediti ni sa \u010dim zemaljskim. Tko bi vilu jedanput vidio, obuzela bi ga neizreciva \u010de\u017enja za njenom ljepotom. Ka\u017eu da nekima o\u010di sijevaju zrakama svjetla. Na sebi nose poput snijega bijelu svilenu haljinu, a tijelo im je vitko poput jele i lagano kao u ptice jer imaju krila koja ponekad mogu biti zlatna. Posebno je lijepa njihova zlatna kosa koja, raspu\u0161tena, poput slapa pada sve do zemlje. U kosi se, ka\u017eu, nalazi tajna njihove snage i \u017eivota. Vila kojoj ispadne ijedna vlas, gubi vilinsku mo\u0107 i postaje smrtna. Zbog toga su vile naro\u010dito pazile na svoju prekrasnu kosu, a ponekad ih se moglo vidjeti kako sjede pokraj puta i \u010de\u0161ljaju se. Kada bi prolazile kroz gustu \u0161umu, \u010desto bi se njihova duga zlatna kosa zaplela u kakav grm. Ako bi netko tada nai\u0161ao i raspleo je, a da ne i\u0161\u010dupa nijednu vlas, vila bi mu zauzvrat do kraja \u017eivota pomagala u dobru i zlu.<\/p>\n

\u010cesto se spominje kako je glas vile tako lijep i skladan da onoga tko jedanput \u010duje vilu kako pjeva srce boli od miline te otada vi\u0161e ne mo\u017ee slu\u0161ati \u010dovje\u010djega glasa. Neki ka\u017eu da su vilinske pjesme donekle sli\u010dne posko\u010dicama, ali da njihove rije\u010di nitko ne mo\u017ee razumjeti. Samo rijetki ljudi, oni koji su postali prijatelji vilama, ponekad razumiju \u0161to one pjevaju. Po drugom kazivanju, njihovo je pjevanje sli\u010dno zuju p\u010dela. Spominje se i da vile \u010desto po \u0161umama sviraju frulu ili diple.<\/p>\n

Vile su se ponekad mogle vidjeti pod kakvim starim hrastom kako se smiju ljudima koji su onuda prolazili \u010dude\u0107i im se. Vile su znali vi\u0111ati i kako po mjese\u010dini ple\u0161u svoja vrzina kola, sve dok ne klonu od umora. Govori se i da mogu igrati kolo u pol kola, kako bi svojim plesom predstavljale mladi Mjesec. U Slavoniji se pri\u010da da na mjestima gdje vile ple\u0161u rastu gljive. Ova vilinska gljiva u narodu se naziva vilovnja\u010da i smatra se da raste na vilinu kolu. Na vilinska igrali\u0161ta \u010dovjek nije smio stupiti jer bi mu vile odmah u\u010dinile neko zlo. Samo rijetki, \u010destiti ljudi mogli su do\u0107i u njihovo kolo i to ili slu\u010dajno ili kad bi ih pozvale same vile. Takve su ljude vile mogle sva\u010demu nau\u010diti i mada bi im prenijele samo mali dio svojeg znanja, oni bi postali vrlo mudri i vje\u0161ti.<\/p>\n

\n

Vila posestrima<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vile nikom ne\u0107e u\u010diniti na\u017eao, osim ako ih netko ne uvrijedi, nagaziv\u0161i npr. na njihovo kolo ili ve\u010deru, ili ako im pak, namjerno ili slu\u010dajno, otme kiticu cvije\u0107a. Poznato je narodno vjerovanje da vile pletu rasko\u0161ne kitice i vijence od raznovrsnog cvije\u0107a i da svaki cvijet ima druga\u010dije zna\u010denje. Vile \u0107e kazniti i onoga koji oda tajne vilinskog svijeta ili im na neki drugi na\u010din \u017eeli nauditi.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u010dovjek se isto tako mo\u017ee zbli\u017eiti s vilama i postati im prijateljem ili, kako ka\u017eu, s vilama se pobratiti ili posestriti. Tada \u0107e mu njegova posestrima vila pomo\u0107i u svakoj nevolji. Pripovijeda se u narodu da svaki junak i \u010destit \u010dovjek ima svoju vilu posestrimu.<\/p>\n

No nemaju samo ljudi svoje posestrime vile, ve\u0107 ih imaju i \u017eivotinje koje su vilama osobito drage. Tako se u pjesmama mo\u017ee na\u0107i kako vile razgovaraju s jelenima ili pticama, osobito orlovima.<\/p>\n

Vila se mo\u017ee posestriti i s onime tko joj u\u010dini kakvo dobro ili je slu\u010dajno negdje susretne i lijepo pozdravi te je nazove sestrom. Otada \u010dovjeku sve polazi za rukom i svuda ga prati sre\u0107a. Zato je obi\u010daj \u010dovjeku koji ka\u017ee da je vidio vilu, a nije joj odao po\u0161tovanje i \u010dast, odgovoriti porugom: Tra\u017eila te sre\u0107a, a ti je lud nisi umio na\u0107i. Posebnu naklonost vile imaju prema mladim djevojkama koje vole ukra\u0161avati i darovati im od svoje ljepote. O tome govori pjesma iz Hrvatskog primorja:<\/p>\n

Rano rani djevoj\u010dica
\ni Danicu vjerno moli:
\nO Danice, o sestrice!
\nPodaj meni svjetlost tvoju,
\nda naresim mladost moju.
\nImala je djevoj\u010dica
\nb\u2019jelu vilu posestrimu,
\nkoja j\u2019 l\u2019jepo naresila,
\nperom zlatnim zagladila,
\ni nje bijeli vrat biserom,
\npak je vila pokliknula
\niz nje tanka b\u2019jela grla:
\nO lijepe ljepotice
\nove mlade djevoj\u010dice!<\/p><\/blockquote>\n

Djevojke u Hrvatskom primorju obi\u010davale su na samotnim mjestima, na kamenju i u pe\u0107inama, ostavljati vilama darove: razli\u010dite poljske plodove, cvije\u0107e, svilene trake\u2026 Polo\u017eiv\u0161i svoje darove, tiho i predano bi im govorile: Uzmi vilo, \u0161to je tebi milo. Nerijetko se u narodnom pjevanju pojavljuje i oklada izme\u0111u vile i djevojke koja \u0107e od njih dviju prije uraniti. Ovu okladu dobiva djevojka jer nju budi lastavica pa mo\u017ee uraniti prije vile.<\/p>\n

\n

Vile vidarice<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Svaka je vila mudra proro\u010dica i ljekarica te mo\u017ee svakog \u010dovjeka nadvladati svojom mudro\u0161\u0107u i vje\u0161tinom, ali i darovati nekim blagom. \u010cesto se vile spominju kao proro\u010dice i glasono\u0161e koje se prikazuju junacima i prori\u010du im ili nose glase kakvo ih zlo negdje \u010deka. Vila proro\u010dica \u010duva istinu, a rastjeruje la\u017e i prijevaru. Ona je upu\u0107ena u svakojake tajne, proro\u0161tva i znanja. Jedna kajkavska pri\u010da govori kako je iz morskih dubina izva\u0111ena riba, a u njoj prona\u0111ena vilinska kutija sa svakojakim znamenitostima. Vile mogu ljudima podariti od svoje mudrosti, a takvi se ljudi nazivaju vilenici. Neki misle da vilenike ra\u0111aju same vile te ih podme\u0107u \u017eenama. Ro\u0111eni od vila odlikuju se velikom mudro\u0161\u0107u, a po svemu ostalom jednaki su obi\u010dnim ljudima. Zbog toga se za mudrog \u010dovjeka govorilo da su ga vile rodile. Kako se oduvijek mislilo da je izme\u0111u ludila i genijalnosti tek tanka nit, za pomahnitalog se \u010dovjeka \u010desto govorilo da je povilio. Vile osobito vole djecu pa ih ponekad mogu i odnijeti. One se tada brinu o djetetu i hrane ga medom i raznim slatki\u0161ima, a kad ga puste odraslog, ono je pametno i sretno.<\/p>\n

Vile se spominju i kao blagotvorne ljekarice koje imaju mo\u0107 ozdravljanja i obnavljanja. Stopljene s \u017eivotom prirode, one znaju njegove zakone i tajne. Narodne pjesme kazuju da vile poznaju i ljudima pokazuju ljekovito bilje pa se zbog toga nazivaju biljarice i vidarice. U \u010disto\u0107i jutra, one po rosnim planinama tra\u017ee mirisno, zdravo bilje. Vrijedno je spomenuti da su narodna imena razli\u010ditih biljaka pripisana vilama, primjerice vilin luk (Muscari omosum), vilina metla (Asparagus officinalis) ili vilina kosa (Cuscuta epithmum). Za biljku koju se naziva vilino sito (Carlina acaulis) ka\u017eu da ima jaku mo\u0107 protiv la\u017ei. Prema Marinu Dr\u017ei\u0107u, \u010dudotvornu mo\u0107 vile imaju i kada u no\u0107i pred Ivanje ple\u0161u nad vodama i izvorima. Tko tada potpadne pod njihovu mo\u0107, mo\u017ee se pomladiti i obnoviti, poput zmije koja mijenja svoj svlak.<\/p>\n

\n

Vile bojovnice<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vile su vje\u0161te i svakojakim umjetnostima. One kuju sablje koje mogu presje\u0107i \u017eeljezo i najtvr\u0111i kamen; grade hitre brodove u kakvima ljudi nikada nisu plovili; zidaju gradove kakvih svijet nije vidio; daruju divne konje kakvima na zemlji nema premca te mogu podignuti vjetrove, buru, ki\u0161u i gr\u0201d, osobito kad idu u potjeru za nekim.<\/p>\n

Nerijetko su vile prikazane kako bdiju nad ratnicima u te\u0161kim i sudbonosnim trenucima. Pred boj, vila kli\u010de s planine i sudbinu prori\u010de. Ponekad savjetuje junake ili ih u presudnom trenutku upu\u0107uje kojim oru\u017ejem nadvladati neprijatelja. Junacima priprema oru\u017eje pa \u010dak i kuje britke sablje. Ove bojovne vile, kako ih jo\u0161 nazivaju, nikad ne\u0107e iznevjeriti drage im junake, ali kad im se pribli\u017ei neizbje\u017eni kraj, one \u0107e im to objaviti i pratiti ih u smrt. No i same su vile \u010dvrste i hrabre ratnice. Na svojim brzim konjima dolijetale bi na boji\u0161te i neustra\u0161ivo jurile kao predvodnice. Svojim bojnim poklicima bodrile bi vojsku do pravog zanosa i odu\u0161evljenja.<\/p>\n

\n

VRSTE VILA<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vile, kako je jo\u0161 opisao Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski, stanuju u tri predjela ili elementa: u zraku, na zemlji i u vodi. One borave na dalekim zvijezdama, u oblacima, na visokim planinskim vrhuncima, u stra\u0161nim bezdanima i najdubljem moru. Gotovo da nema mjesta na kojem vile ne stanuju. Neke su vile bijele i dobre, druge su crne i zle, a neke nisu ni dobre ni zle, ve\u0107 onakve kako ih trenutna volja nosi. Vila se mo\u017ee pretvoriti u bilo \u0161to, no to se rijetko doga\u0111a; \u010de\u0161\u0107e mo\u017ee vila jednog elementa poprimiti svojstvo drugog elementa.<\/p>\n

\n

Zra\u010dne vile<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Zra\u010dne vile stanuju u zvijezdama i oblacima. Iz kraja oko Vara\u017edinskih Toplica potje\u010de predaja prema kojoj su zvije\u017e\u0111e Vla\u0161i\u0107i (Plejade) zapravo vile koje su nekad davno, jo\u0161 prije postanka ljudi, boravile na zemlji pjevaju\u0107i i ple\u0161u\u0107i kola (kao \u0161to je u Hrvatskoj postojao obi\u010daj da sedam djevojaka, koje su se nazivale vile ladarice, obilaze okolo od Jurjeva do Ivanja). Otkad se promijenio svijet, ove su vile napustile zemlju i nastanile se me\u0111u zvijezdama, gdje i danas svake no\u0107i ple\u0161u svoje kolo.<\/p>\n

Zra\u010dne vile prebivaju uvijek u zraku, gdje ple\u0161u na oblacima ili se igraju s munjama te odatle gledaju na svijet. Na oblacima one grade svoje prekrasne gradove:<\/p>\n

Grad gradila bijela vila,
\nNi na nebu ni na zemlji,
\nNo na grani od oblaka;
\nNa grad gradi troja vrata:
\nJedna vrata sva od zlata,
\nDruga vrata od bisera,
\nTre\u0107a vrata od \u0161krleta.<\/p><\/blockquote>\n

Zra\u010dne vile skupljaju i raspr\u0161uju oblake, vode ih i upravljaju njima. Tako je mogu\u0107e da i etimologija rije\u010di vila potje\u010de od viti, jer vila vije oblake. Me\u0111utim, vila oblakinja nije prisutna samo u plahoj bjelini oblaka, ve\u0107 se \u010desto opisuje i u olujnim prilikama. Tako se u pri\u010dama o dijacima grabancija\u0161ima govori da oni zajedno s vilama u oluji, tu\u010di ili grmljavini upravljaju oblacima. Sli\u010dno tome, u jednoj slavonskoj pri\u010di spominju se vile vjetrenice i poledice: vile vjetrenice podignu vjetrinu i olujinu, poledice zamijese led pa se digne stra\u0161na olujina i led sune iz oblaka. U narodnim pjesmama vile su \u010desto povezane s vjetrovima ili gromom i munjom u olujnim oblacima.<\/p>\n

Zra\u010dne vile ponekad dolete i na zemlju kako bi ljude upozorile na zlo koje im prijeti. \u010cesto \u010duvaju ljude od zlih vila te ih u\u010de razli\u010ditim znanjima i vje\u0161tinama.<\/p>\n

\n

Zemne vile<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Zemne vile stanuju na zelenim livadama, u \u0161umovitim gorama i visokim planinama. Ponegdje se navodi da imaju magare\u0107e ili pak konjske ili kozje noge. Prema jednoj predaji, zemne vile ra\u0111aju se iz biljke kojoj je korijen nalik na glavicu crvenog luka, a raste i cvate po livadama. U rano jutro, kada je oro\u0161ena, ova biljka pu\u0161ta sok iz kojeg se ra\u0111aju mlade vile. Male se vile ra\u0111aju u \u010disto\u0107i i ljepoti bu\u0111enja dana:<\/p>\n

A mene vilu od gore,
\nmene je gora rodila,
\nu zelen listak povila,
\njutrenja rosa padala,
\nmene je vilu dojila,
\nod gore vjetri\u0107 puhao,
\nmene je vilu \u0161ikao:
\n\u2013 to su mi bile dadilje.<\/p><\/blockquote>\n

Zemne se vile obi\u010dno dijele na gorske i poljske. Gorske vile stanuju u gorama i visokim planinama, a svoje dvorove imaju u \u0161piljama, jamama i pe\u0107inama. Bave se pjevanjem, sviranjem, plesanjem, proricanjem i lije\u010denjem, a kada su dobre volje, razgovaraju s ljudima i \u017eivotinjama. U svoje kolo znaju namamiti mlade junake, pastire i lovce, i tada im po svojoj volji dijele sre\u0107u i nesre\u0107u. Po planinama vole loviti plemenitu divlja\u010d i zato \u010desto nose strijele. U pri\u010dama se spominju njihove silovite trke na jelenima i konjima neobi\u010dno isprepletene grive. Ponekad me\u0111usobno biju boj, od \u010dega cijela gora grmi i zemlja se trese.<\/p>\n

U na\u0161im pjesmama i pri\u010dama \u010desto se susre\u0107u nazivi vila planinkinja, nagorkinja, zagorkinja, podgorkinja ili pak gorska vila, i \u010desto se govori da vila kli\u010de ili vi\u010de s planine, iz stijene ili iz pe\u0107ine. Ako se ne otisne prema oblacima, tada naj\u010de\u0161\u0107e leti u blizini vrha planine ili niz nju strmo slije\u0107e. Ka\u017ee se da su na planinama najve\u0107i vilinski sabori; na njima ple\u0161u svoja najbrojnija i najljep\u0161a kola te najvi\u0161e vole odgajati i u\u010diti mladi\u0107e vilenike. Nema planine ili gore koja se nije di\u010dila svojim vilama. Brojne su vilinske gore u Hrvatskoj o kojima se pjeva i govori u narodnoj predaji: Samoborsko i Krapinsko gorje, Zagreba\u010dka i Petrova Gora, Papuk, U\u010dka, Velebit, Dinara, Mosor, Biokovo\u2026 \u010cak su i neka mjesta, primjerice Vil\u010di\u0107, Vilindolac, Vili\u0161te, Vilenjak i druga, dobila imena po tome \u0161to su bila sastajali\u0161ta ili boravi\u0161ta vila.<\/p>\n

Kod Krapine, iza Strahinj\u0161\u010dice, nalazi se pe\u0107ina za koju ka\u017eu da je u davno doba bila vilinska. Prema predaji, u ovu je pe\u0107inu k vilama pribjegla Vulina, sestra \u010ceha i Leha. Dva brata su gonila Vulinu jer ih je izdala nekom rimskom poglavaru, svom ljubavniku. Ovo ru\u017eno izdajstvo vile su brzo kaznile. Kada su im bra\u0107a ponudila krasnog vola s pozla\u0107enim rogovima me\u0111u kojima je bilo djete\u0161ce s pozla\u0107enom jabukom u ruci, vile su izru\u010dile nevjernicu. Sestra je zazidana u bedem, pod vrata krapinskoga grada.<\/p>\n

I u okolici Vara\u017edina, u \u0161pilji Vindiji, ka\u017eu da su nekada stanovale dobre vile koje su \u0161ivale haljine za \u017eene, plijevile \u017eito po susjednim poljima, hranile ljudima stoku itd. Vile su boravile i u obli\u017enjim \u0161piljama oko Vara\u017edinskih Toplica. Kad bi se ove vile vra\u0107ale iz polja, pretvorile bi se u zmije i u \u0161pilju se provukle kroz malu rupu, jer drugog ulaza nije bilo. No, \u010dim bi u\u0161le, postale bi ponovno lijepe djevojke i \u0161etale se po svojim prekrasno ukra\u0161enim dvoranama. Samo bi ponekad na\u010dinile ve\u0107a vrata na \u0161pilji i tada bi primale \u010destite ljude i sva\u010demu ih nau\u010dile. Postoji pri\u010da kako su tako primile jednog seljaka iz Ljube\u0161\u010dice i nau\u010dile ga lije\u010diti, podariv\u0161i mu knjigu vilinsku. U toj knjizi bili su zapisani lijekovi protiv svih zemaljskih bolesti.<\/p>\n

I pored toga \u0161to gorske vile stanuju na zemlji, njihova pojava \u010desto je vezana uz vodu. Koliko je vilinskih planina, toliko je, po narodnom kazivanju, i vilinskih izvora poznatih kao viline vodice. Svaka je vilina vodica ljekovita i zdrava.<\/p>\n

Poljske vile stanuju na poljima i ravnicama. Pri\u010da se da su u staro vrije\u00adme \u0161etale po pa\u0161njacima i livadama, i na odre\u0111enim mjestima, na gumnu ili raskri\u017eju, imale svoja igrali\u0161ta ili su pak sjedile i \u010de\u0161ljale svoje zlatne vlasi. Poljske su vile bile dobre i blagotvorne.<\/p>\n

\n

Vodene vile<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vodene vile se u na\u0161em narodu dijele na one koje su poluribe, poludjevojke i uvijek se nalaze u vodi, osobito moru (morske djevice, morske puce, vodene deklice), i prelijepe djevojke koje stanuju u rijekama, jezerima, studencima i bunarima, ali rado iz njih izlaze (povodkinje, izvorkinje, jezerkinje). Vodene vile su visoke i lijepe, a lica su im blijeda. \u010cesto se ovim vilama pripisuju zle osobine. One mame lijepe mladi\u0107e u vodu i tada ih povuku u ponor odakle se vi\u0161e nitko ne vra\u0107a. Osobita opasnost prijeti onima koji zamute vodu jezera u kojem vila spava ili se u ti\u0161ini kupa. Njih mogu vile raniti, otrovati, vezati, zasjeniti im o\u010di ili ih \u010dak oslijepiti. Ali kad osvane jutro, \u010desto \u0107e vila vidarica jutarnjom rosom vratiti vid koji je otela zlokobna vodena vila. Prema kazivanju jedne kajkavske pri\u010de, netom \u0161to se ljudima i raznim \u017eivotinjama nama\u017eu o\u010di zorinom rosom, namah progledaju, a za tu zorinu rosu znaju samo vile.<\/p>\n

Po jasnoj mjese\u010dini vodene vile izlaze iz vode koja se tada sva uzburka i zapjeni te onda ska\u010du, igraju se i ple\u0161u po bre\u017euljcima. U okolici Vara\u017edinskih Toplica smatralo se da su vodene vile naro\u010dito opasne kad se nave\u010der kupaju u vodi ili kraj nje pjevaju. Pribli\u017ei li im se tada netko \u010damcem ili brodom, netragom \u0107e potonuti. Kod Stubice postoji izvor na koji nitko u ve\u010dernje doba nije htio i\u0107i po vodu jer su na njega pri prvom mraku dolazile vile na kupanje.<\/p>\n

Vodene vile mogu \u010dak podi\u0107i buru, vihor, gr\u0201d ili ki\u0161u. Kad bura uskome\u0161a more, u morskoj pjeni pojavljuju se vile koje hitrom nogom stru\u017eu vodenom \u00adpovr\u0161inom, a na obali izvode divlje plesove i izri\u010du kletve. Ako im se, kad pri buri pjevaju, primakne tko brodom, one \u0107e brod izvrnuti i potopiti. Kad bi se na morskoj pu\u010dini razbila neka la\u0111a, \u010desto su se mogle vidjeti kako ska\u010du od jednog do drugog vala i na morskoj povr\u0161ini nogama gaze zapjenjenu vodu. Vila je toliko vezana uz buru da se u jednoj \u010dakavskoj pjesmi ka\u017ee: Bura mi je zibarica bila.<\/p>\n

\n

VILINSKO DOBA<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U nekim na\u0161im krajevima govori se o vremenu u kojem su vile \u017eivjele kao o zlatnom dobu. Ivan Kukuljevi\u0107 Sakcinski zapisao je pri\u010du kajkavskih staraca o ovom drevnom vilinskom vremenu: V\u00ecrujte gospodine! Stara je r\u00ec\u010d, da su onda jo\u0161 zlatna vr\u00ecmena bila. \u010cedni su bili onda ljudi; polja su radjala samom p\u0161enicom i drugom hranom bez ljudskog truda i znoja; srdce je sviuh onda jedno bilo, volja jedna, jedan zakon, jedan obi\u010daj. Vile su onda ljudem, jer biahu dobri, pomagale polja \u017eeti, travu kositi, strni pleviti, marvu hraniti, ku\u0107e graditi, \u0161tibru pla\u0107ati; pa su svuda brale \u010demer. Nu odkad su se ljudi iznev\u00ecrili svojim starim kr\u00ecpostim; odkad su pastiri zabacili svirale, tambure i p\u00ecsme, te na m\u00ecsto njih poprimili bi\u010de u ruke i stali po pa\u0161i pucketati, hu\u0161kati i kleti; odkad jo\u0161 k tomu po\u010de\u0161e pu\u0161ke pucati i narodi se proganjati; od onda je prestalo Vilah na hrvatskom polju i one odo\u0161e nekamo u stranu zemlju. Samo gd\u00eckoji \u010dovek, koji je Vilam osobito omilio, vidi ih kadkada, kako po polju kolo igraju ili na pustoj klisuri i goloj st\u00ecni samotno s\u00ecde te pla\u010du ili u \u017ealostnih p\u00ecsmah nari\u010du.<\/p>\n

Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vile su onda ljudem, jer biahu dobri, pomagale polja \u017eeti, travu kositi, strni pleviti, marvu hraniti, ku\u0107e graditi, \u0161tibru pla\u0107ati; pa su svuda brale \u010demer<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":377150,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-377143","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/377143","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=377143"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/377143\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":377151,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/377143\/revisions\/377151"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/377150"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=377143"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=377143"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=377143"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}