{"id":377061,"date":"2023-08-19T05:45:05","date_gmt":"2023-08-19T03:45:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=377061"},"modified":"2023-08-19T05:48:42","modified_gmt":"2023-08-19T03:48:42","slug":"najbolji-dani-kritike-kapitalizma-su-tek-pred-nama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/08\/19\/najbolji-dani-kritike-kapitalizma-su-tek-pred-nama\/","title":{"rendered":"Najbolji dani kritike kapitalizma su tek pred nama"},"content":{"rendered":"

Autor: Mislav \u017ditko<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U posljednjih \u010detrdesetak godina svojevrsni monopol na kritiku kapitalizma imala je kritika neoliberalizma. A to je imalo svoju intelektualnu i politi\u010dku cijenu: pretpostavljeni pristojni, regulirani kapitalizam. Pod pritiskom klimatskih promjena pravila igre se mijenjaju \u2013 sam kapitalizam kao na\u010din proizvodnje (opet) postaje sredi\u0161nje pitanje. O tim pravilima igre, odnosima kritike i politike, njihovoj povijesnoj me\u0111uigri i epistemolo\u0161koj tenziji, pi\u0161e Mislav \u017ditko.<\/p>\n

S\u00e0mo predstavljanje neizostavnih sugovornika zaslu\u017enih za oblikovanje intelektualnog \u017eanra \u2013 ako ga mo\u017eemo tako nazvati \u2013 kritike kapitalizma zauzelo bi prostor omanje knjige. Takav bi pregled morao krenuti mnogo prije ustanovljenja kritike politi\u010dke ekonomije kod Marxa i Engelsa sredinom 19. stolje\u0107a, ne samo zato \u0161to se prije njih o kapitalizmu ili barem nekim njegovim stranama na\u0161iroko kriti\u010dki govorilo, nego tako\u0111er zato \u0161to su Marx i Engels preuzeli pojam kritike iz arsenala prosvjetiteljstva. Time su preuzeli specifi\u010dni na\u010din postupanja s predrasudama, mistifikacijama i na koncu s ideologijom koji, ukratko re\u010deno, kre\u0107e od postavke da postoji odre\u0111eni jaz izme\u0111u manifesnog i latentnog sadr\u017eaja koji rad kritike onda razotkriva, potkopava ili neutralizira. Taj u principu nekonstruktivni ili dekonstruktivni karakter kritike odjekuje i u suvremenim intervencijama, u postjugoslavenskom kontekstu najjasnije izra\u017een u \u010duvenoj zbirci \u201cBarikade\u201d Borisa Budena koji u uvodnom eseju otkriva njezin kredo:<\/p>\n

\u201cBarikade\u00a0ne zastupaju nikakvu konstruktivnu poziciju. Naprotiv, kritika hrvatske stvarnosti, kako je izlo\u017eena u tekstovima ove knjige, otvoreno priznaje svoj destruktivni karakter. Kritika razara i pravo na to ne mora tra\u017eiti ni od koga\u2026 Stoga je upravo akt destruktivne kritike koji se oslanja na \u2018neizmjernu mo\u0107 negativnog kao energije mi\u0161ljenja\u2019 (Hegel) i koji unosi razdor u prirodni tijek, odnosno lomi onu \u2018drugu\u2019, \u2018ste\u010denu\u2019 prirodu, \u2013 u ideolo\u0161kim konstrukcijama skamenjene oblike dru\u0161tvena \u017eivota \u2013 ono \u0161to intelektualca \u010dini intelektualcem.\u201d<\/p>\n

S ovim smo Budenovim navodom mo\u017eda dobili vi\u0161e nego \u0161to smo tra\u017eili u pogledu u\u010dinaka koje rad kritike donosi, no on je potreban jer upro\u0161\u0107eno odgovara na niz pitanja o posebnom karakteru i kontekstu kritike [kapitalizma] koja je Marko Kostani\u0107 postavio u uvodniku za ovaj temat. Na pitanja koja Kostani\u0107 postavlja \u2013 \u201cKako se uop\u0107e u dana\u0161njim dru\u0161tvima stje\u010de legitimitet za kritiziranje kapitalizma?\u201d i nadalje \u201cKako se formulira politika ljevice kojoj je cilj nadila\u017eenje kapitalizma u politi\u010dkoj atmosferi u kojoj taj cilj ne predstavlja \u201eozbiljnu\u201d opciju i u ve\u0107ini dru\u0161tava nema ni antiestabli\u0161mentski status i ne predstavlja \u010dak ni ispu\u0161ni ventil?\u201d \u2013 mo\u017eemo najprije odgovoriti negativno. Kritika u mjeri u kojoj se pojavljuje kao specifi\u010dan diskurs nije zamjena za pisani politi\u010dki program, niti dolazi kao sredstvo ozbiljenja ili implementacije politi\u010dkog programa. Ona tako\u0111er nije izraz politi\u010dkog umije\u0107a niti njegova mogu\u0107a zamjena.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, ona nije u bliskoj vezi s onime \u0161to je Machiavelli mislio pod pojmom virt\u00f9, a \u010desto ga se pogre\u0161no prevodi s rije\u010di vrlina. Virt\u00f9 je kod Machiavellija sve\u017eanj obilje\u017eja \u2013 poput lucidnosti, pronicljivosti, snala\u017eljivosti, u nekim slu\u010dajevima spremnost na varku i oportunizam \u2013 potreban za uspje\u0161no navigiranje u nestalnoj, \u010desto zbunju\u0107oj politi\u010dkoj stvarnosti i ostvarnje politi\u010dkih ciljeva. Iako se Machiavelli u spisu \u201cVladar\u201d bavi kne\u017eevinama, odnosno monarhijama (izvorni naslov spisa glasi De principatibus) ne bi bilo te\u0161ko primijeniti neke lekcije na visoko personaliziranu politiku karakteristi\u010dnu za strana\u010dke modele demokracije. Primjerice, nesretna epizoda iz novije povijesti ljevice ti\u010de se Aleksisa Ciprasa, vo\u0111e Sirize, koji je svojedobno imao mnoge adute na svojoj strani \u2013 izbornu pobjedu i zatim vlast, popularnost me\u0111u gra\u0111anima i relativno konsolidirano strana\u010dko tijelo, pa \u010dak i poslovi\u010dne dobre namjere \u2013 ali mu je nedostajala virt\u00f9, te su ga doga\u0111aji odveli, zajedno s platformom koju je predvodio, upravo u onaj rukavac kojega je od samog po\u010detka mislio izbje\u0107i. Kritika, u svojoj najboljoj verziji, stje\u010de \u201clegitimitet\u201d takore\u0107i unutra\u0161njim putem ili vlastitim sredstvima, naime potkopavanjem mitskih slika ili izbacivanjem na vidjelo dru\u0161tvenih antagonizama ili trauma koje poredak poku\u0161ava prikriti i potisnuti. Rije\u010d je prema tome o eminentno intelektualnom \u017eanru, odnosno diskursu koji u austinovskoj maniri iscrpljuje svoju funkciju \u010dine\u0107i stvari rije\u010dima. \u010cini se da postoje dobri razlozi misliti da je moderna kritika nastala u krilu prosvjetiteljstva, \u0161to ju je povratno u\u010dinilo ranjivom na rafinirane postupke protuprosvjetiteljskih prisvajanja instrumenata kritike u rasponu od nasrtljivih romanti\u010dara kasnog 18. stolje\u0107a i proto-konzervativaca poput de Maistrea do suvremenih medijskih ikona \u00e0 la Jordan Peterson.<\/p>\n

\n

Zlatno doba<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vra\u0107aju\u0107i se me\u0111utim na samu kritiku kapitalizma, ona se, kao i svaka druga izvedba kritike, mijenjala kako se mijenjao sam objekt ili predmet uz kojeg je konstitutivno vezana. Bitno je uo\u010diti pritom da se kritika kapitalizma uvijek gradila kroz otkrivanje, odnosno prepoznavanje posebnih historijskih kanala kroz koje je bilo mogu\u0107e do\u0107i do samog objekta kritike. Dinami\u010dnost kapitalizma, heterogenost njegovih re\u017eima akumulacije te razli\u010diti institucionalni okviri koji mu daju dru\u0161tvenu funkcionalnost stvaraju pote\u0161ko\u0107e svakom poku\u0161aju uop\u0107enog kriti\u010dkog diskursa o kapitalizmu. \u010cak je i Marxova kritika, nedvojbeno najo\u0161trija, formirana i gotovo opsjednuta strukturnim odnosima koji nose akumulaciju kapitala, morala pro\u0107i kroz historijsko-empirijski kanal takozvanog britanskog industrijskog kapitalizma kako bi mogla izre\u0107i svoje zaklju\u010dke. Polanyi je s druge strane odabrao pro\u0107i kroz slom po njegovom mi\u0161ljenju klju\u010dnih institucionalnih elemenata 19. stolje\u0107a \u2013 a to su ovim redom: ravnote\u017ea sila u Europi nastala nakon potpisivanja Westfalskog mira, zatim zlatni standard u monetarnim odnosima, samoregulatorno tr\u017ei\u0161te i liberalna dr\u017eava \u2013 kako bi na koncu mogao izvesti kritiku tr\u017ei\u0161nog mehanizma i prate\u0107ih industrijskih odnosa u pro\u010di\u0161\u0107enom obliku.<\/p>\n

Suvremenom se promatra\u010du zasigurno \u010dini \u2013 ovdje se vra\u0107amo na pitanje iz uvodnika o u\u010dinkovitosti kritike i odnosu prema politici ljevice \u2013 da su u\u010dinci kritike kapitalizma iz vremena Karla Marxa i njegovih sljedbenika i protivnika u radoblju od Prve do Druge internacionale bili neposredniji i sveobuhvatniji, nasuprot suvremenih poku\u0161aja koji se tek iznimno uspijevaju probiti do politi\u010dke razine. Namjesto lucidnih i razaraju\u0107ih uvida jednog Marxa ili Rose Luxemburg dolaze suvremene ina\u010dice kritike kapitalizma, naizgled beznadno zapletene u teorijski \u017eargon, \u010dvrsto usidrene u akademskoj ili para-akademskoj domeni. Iz te sugestivne intuicije proiza\u0161le su mnogobrojne studije po\u010dev\u0161i od \u201cRazmatranja o zapadnom marksizmu\u201d Perryja Andersona, iako se klju\u010dne promjene ne ti\u010du toliko mehanizama kritike kapitalizma koliko povijesnog konteksta unutar kojega su se nositelji kritike na\u0161li. Organizirani radni\u010dki pokret i postojanje masovnih lijevih politi\u010dkih partija, da ne spominjemo revoluciju iz 1917., bili su stvarnost na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stolje\u0107e pa dojam komplementarnosti, nadovezivanja, gotovo epohalne uigranosti kritike (kapitalizma) i politike (socijalizma) nije mogao izostati.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu stvari su se promijenile. Za razmjere transformacije dovoljno je pogledati \u0161to se dogodilo s partijom, odnosno strankom kao formom politi\u010dke organizacije. Ona je, pokazali su to Richard Katz i Peter Mair, pre\u0161la put od masovnih partija na po\u010detku 20. do strana\u010dkih kartela na po\u010detku 21. stolje\u0107a. Prilago\u0111avaju\u0107i se sve ni\u017eim razinama politi\u010dke participacije gra\u0111ana, uvjetima klasnog kompromisa nakon Drugog svjetskog rata i privremenoj stabilizaciji dr\u017eave blagostanja, djelovanje politi\u010dkih stranaka, uklju\u010duju\u0107i lijeve partije, postalo je sve vi\u0161e autoreferencijalno, profesionalizirano i tehnokratsko. Namjesto dubokih sukoba oko politi\u010dkih vrijednosti nastupila je kolizija i prikrivena suradnja vode\u0107ih stranaka i usredoto\u010denost na takozvane javne politike, njihovu u\u010dinkovitu implementaciju te rje\u0161avanje problema oko kojih postoji potpuni konsenzus kao \u0161to pokazuju teku\u0107e tirade o borbi protiv korupcije.<\/p>\n

\n

Granice kritike i granice rasta<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ne umanjuju\u0107i pote\u0161ko\u0107e pripitomljavanja kritike uslijed prilagodbe za \u017eivot u akademskim uvjetima, na \u0161to upozorava spomenuta Andersonova rasprava, zna\u010dajni dio percipirane krize kritike kapitalizma nije ni\u0161ta drugo nego projekcija slabosti politike, po\u010dev\u0161i od u\u010dinaka transformacije politi\u010dkih stranaka, na samu kritiku kao oblik dru\u0161tvenog djelovanja. Ali, kao \u0161to smo ve\u0107 rekli, kritika kapitalizma nije politi\u010dki program niti politi\u010dko umije\u0107e. Propast gr\u010dke koalicije radikalne ljevice, Sirize, nije ni na trenutak mogla zaustaviti ina\u010de veoma o\u0161troumna i dobro utemeljena kritika gr\u010dkog kapitalizma na kojem su se prelomili institucionalno-politi\u010dki nedostaci eurozone. Naravno, ni\u0161ta nije prije\u010dilo vodstvo Sirize da pounutri neke od u\u010dinaka te kritike, te ih uzme za ishodi\u0161te svoga djelovanja. Razloga zbog kojih se to ipak nije dogodilo su previ\u0161e brojni da bismo ih ovdje navodili. Ovdje je samo bitna \u010dinjenica da kritika kapitalizma ne predstavlja ni nu\u017ean niti dovoljan uvjet za ono \u0161to je u uvodniku imenovano sintagmom \u201cformiranje lijeve politike\u201d bez obzira na modalitete, dakle snagu ili slabosti kriti\u010dkog diskursa.<\/p>\n

Na koncu, ostaje pitanje o karakteru suvremene kritike kapitalizma, njezinom dometu i opravdanosti pretpostavke o njezinoj opadaju\u0107oj koristi. Daleko od defetisti\u010dkog stava o dotrajalosti kritike kapitalizma, dr\u017eimo da reartikulacija okvira u kojem se ona naj\u010de\u0161\u0107e pojavljuje predstavlja napredak, korak bli\u017ee percipiranom zlatnom dobu kritike s prijelaza stolje\u0107a. Naime, kako je poznato, od osamdesetih godina naovamo kritika je kapitalizma nalazila svoj historijsko-empirijski supstrat, svoj na\u010din ispoljavanja, u kritici neoliberalizma. Cijena takve artikulacija bila je relativno velika budu\u0107i da je neoliberalizam ozna\u010davao istovremeno odre\u0111eno povijesno razdoblje i odre\u0111eni programatski skup uglavnom vezan za pitanja fiskusa i vezanih socijalnih politika. Kritika neoliberalizma je u tom pogledu od po\u010detka imala upisan rok trajanja odre\u0111en inzistiranjem na mjerama \u0161tednje i rastakanjem ostav\u0161tine dr\u017eave blagostanja.<\/p>\n

No povrh toga je od po\u010detka nudila razmjerno lagodnu odstupnicu i normalizaciju kapitalisti\u010dkih na\u010dina postupanja kroz kejnzijansku kritiku koja navodno dr\u017ei klju\u010deve za ulazak u regulirani, pristojni re\u017eim kapitalizma. Zaborav da je dr\u017eava blagostanja u svim verzijama u kojima se pojavljivala zapravo aberacija ako promatramo kapitalizam u terminima struktura dugog trajanja, uz stvarnu, opipljivu \u0161tetu neoliberalnih programa, bili su dovoljni da kritika neoliberalnog kapitalizma negdje oko po\u010detka ekonomske krize 2008. dosegne svoj zenit. Iako rasprave o \u201cneo\u010dekivanoj smrti neoliberalizma\u201d jo\u0161 uvijek traju, ono \u0161to se pomalja kao novi okvir kritike kapitalizma jest kritika samog ekonomskog rasta. Rasprava o granicama rasta, odnosno potrebi odrasta na neposredniji na\u010din otvara pitanje o statusu kapitalizma kao na\u010dina proizvodnje. Ako se donedavno kritika na\u010dina proizvodnje doimala kao otpadak iz neke marksisti\u010dke slovarice na \u010dije mjesto u ozbiljnim, pragmati\u010dnim raspravama treba stupiti precizna analiza u\u010dinaka na takozvanoj policy razini, refleksija o klimatskim promjenama (i ekolo\u0161koj krizi uop\u0107e) stavila je naglasak na granice rasta, vra\u0107aju\u0107i tako bauk promjene samog na\u010dina proizvodnje. Razlike u usporedbi s prethodnom kritikom neoliberalnog poretka bi morale biti o\u010dite bilo kojem promatra\u010du jer je u ovoj izvedbi kritike kapitalizma sve na stolu, po\u010dev\u0161i od posve\u0107enih vlasni\u010dkih prava. Te\u0161ko da druga\u010dije mo\u017ee biti ako se primarni problem ti\u010de ekonomskog rasta kao takvog, dakle u ekonomskom smislu broj\u010danog izraza kapitalisti\u010dke akumulacije i pripadaju\u0107e potro\u0161nje. Utoliko ne za\u010du\u0111uje \u0161to koncept zelenog kapitalizma nalazi sve vi\u0161e zagovornika u razli\u010ditim disciplinama i platformama.<\/p>\n

Problematiziranje granica rasta veoma brzo otvara dodatna, za vode\u0107a kapitalisti\u010dka dru\u0161tva neugodna pitanja, o globalnoj raspodjeli dobara i klasi kao klju\u010dnoj odrednici prekomjerne potro\u0161nje. Istina je da se pojam odrasta tek stidljvo izgovara u klju\u010dnim institucijama, politi\u010dkim strankama i drugim organizacijama. Tako\u0111er, nema jamstava da \u0107e se pitanje o granicama rasta skoro pojaviti politi\u010dkom diskursu na na\u010din na koji je to bio slu\u010daj s kritikom neoliberalizma proteklih godina. No stvarnost klimatskih promjena je neumoljiva, njeni u\u010dinci su ve\u0107 vidljivi. U tom pogledu, \u010dini se da su najbolji dani kritike kapitalizma tek pred nama. Do koje \u0107e se mjere, u naj\u0161irem smislu, politi\u010dke djelatnosti prilagoditi onome \u0161to se na razini kriti\u010dke refleksije ispostavlja kao problem granica rasta nemogu\u0107e je unaprijed re\u0107i. No to ionako nije stvar koju bi kritika, sama od sebe, mogla izvojevati.<\/p>\n

Bilten.org<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Namjesto lucidnih i razaraju\u0107ih uvida jednog Marxa ili Rose Luxemburg dolaze suvremene ina\u010dice kritike kapitalizma, naizgled beznadno zapletene u teorijski \u017eargon, \u010dvrsto usidrene u akademskoj ili para-akademskoj domeni<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":309186,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[672,3373,1814],"class_list":["post-377061","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-kapitalizam","tag-kritika","tag-marks"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/377061","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=377061"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/377061\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":377064,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/377061\/revisions\/377064"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/309186"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=377061"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=377061"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=377061"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}