Erik Bern bio je \u010duveni kanadski psihijatar, autor \u010duvenog koncepta traksacione analize, odnosno programiranja li\u010dnosti, kao i teorije igara. Njegova psiholo\u0161ka knjiga “Koju igru igra\u0161?” postala je bestseler, a transakciona analiza se izu\u010dava \u0161irom svijeta. Bern je siguran da je \u017eivot svakog \u010dovjeka programiran do pete godine, a onda svi \u017eivimo po ovom scenariju.<\/p>\n
Evo nekih Bernovih misli:<\/p>\n
1. “Scenario je \u017eivotni plan koji se postepeno odvija, koji se formira u ranom djetinjstvu, uglavnom pod uticajem roditelja. Ovaj psiholo\u0161ki impuls velikom snagom gura \u010dovjeka napred ka svojoj sudbini, i to vrlo \u010desto bez obzira na njegov otpor ili slobodan izbor.”<\/p>\n
2. “U prve dvije godine pona\u0161anje i misli djeteta programira uglavnom majka. Ovaj program \u010dini po\u010detni okvir njegovog scenarija, “primarni protokol” o tome ko treba da bude, odnosno da li treba da bude “\u010deki\u0107” ili “nakovanj”.”<\/p>\n
3. “Kada dijete napuni \u0161est godina, njegov \u017eivotni plan je gotov. To su dobro znali sve\u0161tenici i u\u010ditelji srednjeg vijeka, govore\u0107i: \u201eOstavite mi dijete do \u0161est godina, pa ga uzmite nazad\u201c. Dobar vaspita\u010d mo\u017ee \u010dak i da predvidi kakav \u017eivot \u010deka dijete, da li \u0107e biti sre\u0107no ili nesre\u0107no, da li \u0107e biti pobjednik ili gubitnik.”<\/p>\n
4. “Plan za budu\u0107nost se sastavlja uglavnom prema uputstvima porodice. Neke od najva\u017enijih ta\u010daka mogu se otkriti prili\u010dno brzo, ve\u0107 u prvom razgovoru, kada terapeut pita: “\u0160ta su vam roditelji govorili o \u017eivotu kada ste bili mali?”<\/p>\n
5. “Iz svake indikacije, u bilo kom indirektnom obliku da se formuli\u0161e, dijete poku\u0161ava da izvu\u010de njenu imperativnu sr\u017e. Tako on programira svoj \u017eivotni plan. Mi to nazivamo programiranjem jer efekat instrukcije postaje trajan. \u017delje roditelja dijete do\u017eivljava kao zapovijest, kao takva mo\u017ee ostati do kraja \u017eivota, ako se u njoj ne dogodi neki dramati\u010dan preokret ili doga\u0111aj. Samo velika iskustva, kao \u0161to su rat, ili ljubav koju roditelji ne odobravaju, mogu ga odmah osloboditi. Zapa\u017eanja pokazuju da \u017eivotna iskustva ili psihoterapija tako\u0111e mogu proizvesti oslobo\u0111enje, ali mnogo sporije.”<\/p>\n
6. “Naj\u010de\u0161\u0107e odluke djece, a ne svjesno planiranje u odraslom dobu, odre\u0111uju sudbinu \u010dovjeka. \u0160ta god ljudi mislili ili govorili o svom \u017eivotu, \u010desto se \u010dini da ih neka mo\u0107na privla\u010dnost tjera da negdje te\u017ee, vrlo \u010desto nimalo u skladu sa onim \u0161to pi\u0161e u njihovim autobiografijama ili radnim knjigama. Oni koji \u017eele da zarade gube novac, dok se drugi nekontrolisano bogate. Oni koji tvrde da tra\u017ee ljubav izazivaju samo mr\u017enju \u010dak i kod onih koji ih vole.”<\/p>\n
7. “U \u017eivotu \u010dovjeka scenarijski ishod je predvi\u0111en, propisan od roditelja, ali \u0107e biti neva\u017ee\u0107i dok ga dijete ne prihvati. Naravno, prihvatanje nije pra\u0107eno fanfarama i sve\u010danom povorkom, ali, ipak, jednog dana dijete mo\u017ee to izjaviti sa svom mogu\u0107om iskreno\u0161\u0107u: “Kad porastem, bi\u0107u ista kao mama” ili “Kad porastem, bi\u0107u kao tata”.<\/p>\n
8. “Programiranje se uglavnom odvija na negativan na\u010din. Roditelji pune glavu svojoj djeci ograni\u010denjima. Ali ponekad daju dozvolu. Zabrane ote\u017eavaju prilago\u0111avanje okolnostima (neadekvatne su), dok dozvole daju slobodu izbora. Dozvole ne dovode dijete u nevolje, osim ako nisu pra\u0107ene prinudom. Prava dozvola je jednostavno “mo\u017eete”, poput dozvole za ribolov. Niko ne tjera dje\u010daka da peca. Ako ho\u0107e \u2013 peca, ako ne\u0107e \u2013 ne peca ve\u0107 se bavi sa onim \u0161to ho\u0107e i kada okolnosti dozvoljavaju.”<\/p>\n
9. “Dozvola nema nikakve veze sa obrazovanjem o permisivnosti. Najva\u017enije dozvole su dozvole da se voli, da se mijenja, da se uspjije\u0161no nosi sa svojim zadacima. Osoba koja ima takvu dozvolu je odmah vidljiva, kao i ona koja je vezana svim vrstama zabrana.”<\/p>\n
10. “Ponovo treba naglasiti: biti lijep (kao i biti uspje\u0161an) nije stvar anatomije, ve\u0107 dozvole roditelja. Anatomija, naravno, uti\u010de na ljepotu lica, ali samo kao odgovor na osmjeh oca ili majke mo\u017ee lice \u0107erke da procvjeta pravom ljepotom. Ako roditelji vide sina kao glupo, slabo i nespretno dijete, a \u0107erku kao ru\u017enu i glupu djevoj\u010dicu, onda \u0107e to i biti.” (Izvor: Sense.mondo)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Scenario je \u017eivotni plan koji se postepeno odvija, koji se formira u ranom djetinjstvu, uglavnom pod uticajem roditelja. Ovaj psiholo\u0161ki impuls velikom snagom gura \u010dovjeka napred ka svojoj sudbini<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272932,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-375793","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375793","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=375793"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375793\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":375796,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375793\/revisions\/375796"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272932"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=375793"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=375793"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=375793"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}