Podjela \u017eivota na pro\u0161lost, sada\u0161njost i budu\u0107nost proizvod je uma, i u konadnici puki privid. Pro\u0161lost i budu\u0107nost su misaoni oblici, mentalne apstrakcije. Pro\u0161losti se mo\u017eemo prisje\u010dati samo u Sada\u0161njem trenutku. Pamtite dogadaj koji se dogodio u Sada\u0161njem trenutku i pamtite ga u sada\u0161njosti. Budu\u0107nost je, kad se dogodi, Sada\u0161nji trenutak. Stoga je Sada\u0161nji trenutak jedini stvaran, jedino \u0161to uvijek postoji.<\/p>\n
Budu\u0107nost i pro\u0161lost donose mnogo misli: razmi\u0161ljanja uni\u0161tavaju osje\u0107anja. I osoba koja je previ\u0161e opsjednuta mislima, malo po malo sasvim zaboravi da ima i srce. \u010covjek koji je previ\u0161e u mislima, malo po malo se po\u010dne kretati ka prostorima gdje osje\u0107anja ne govore. Ne slu\u0161aju\u0107i osje\u0107anja, malo po malo, ona \u0107e te napustiti. Postoje milijuni i milijuni koji ne znaju \u0161to srce zna\u010di. Oni misle da je srce samo obi\u010dna pumpa.<\/p>\n
Njihova sva koncentracija je u glavi. Glava je jedna krajnost; ona je potrebna, ona je dobar instrument, ali ona mora biti kori\u0161tena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce se potisne, ti \u0107e\u0161 ipak \u017eivjeti, i jednom \u0107e\u0161 i umrijeti ali ne\u0107e\u0161 znati \u0161to je to Bog jer nisi spoznao ljubav.<\/p>\n
Ako postoje na\u010dini kako izbje\u0107i ljubav, slobodu ili pak sre\u0107u, onda su pro\u0161lost i budu\u0107nost savr\u0161en na\u010din za to. Nemogu\u0107e je voljeti u pro\u0161losti ili budu\u0107nosti jer ljubav je mogu\u0107a samo ovaj trenutak, SADA.<\/p>\n
Postoji li izlaz iz ovakve no\u0107ne more optere\u0107enosti pro\u0161lo\u0161\u0107u i budu\u0107no\u0161\u0107u i vje\u010dne potjere za sre\u0107om koja je \u2018tamo negdje\u2019, uvijek u na\u0161im snovima? Postoji li iskustvo koje se kvalitativno razlikuje od onoga koje svakodnevno do\u017eivljavamo?<\/p>\n
Okon\u010dajte privid (iluziju) vremena<\/p>\n
Vrijeme i um su neodvojivi. Odstranite vrijeme iz uma i on \u0107e se zaustaviti \u2013 osim ako ne odlu\u010dite koristiti se njime. Poistovjetiti se s umom zna\u010di biti uhva\u0107en u zamku vremena: prisila da \u017eivimo gotovo isklju\u010divo kroz uspomene i predvi\u0111anja budu\u0107nosti.<\/p>\n
To dovodi do beskona\u010dne zaokupljenosti pro\u0161lo\u0161\u0107u i budu\u0107no\u0161\u0107u te nespremnosti da po\u0161tujete i priznate Sada\u0161nji trenutak i da mu dopustite da postoji. Do prisile dolazi zato \u0161to vam pro\u0161lost pru\u017ea identitet, a budu\u0107nost nosi obe\u0107anje spasenja i ispunjenja u bilo kojem obliku. I jedno i drugo su prividi.<\/p>\n
Vrijeme uop\u0107e nije dragocjeno, zato \u0161to je privid. Ono \u0161to smatrate dragocjenim nije vrijeme, nego jedna jedina to\u010dka koja se nalazi izvan vremena: Sada\u0161nji trenutak. To je uistinu dragocjeno. Sto se vi\u0161e usredoto\u010dite na vrijeme \u2013 na pro\u0161lost i budu\u0107nost \u2013 to vi\u0161e propu\u0161tate<\/p>\n
Sada\u0161nji trenutak, najdragocjenije \u0161to postoji. Za\u0161to je to najdragocjenije? Ponajprije zato \u0161to to jedino postoji. Ni\u010deg drugog nema. Vje\u010dna sada\u0161njost prostor je u kojemu se odvija cijeli va\u0161 \u017eivot, jedini \u010dimbenik koji ostaje trajan. \u017divot je sada. Nikada nije bilo razdoblja u kojem va\u0161 \u017eivot nije bio sada, niti \u0107e ga ikada biti. Drugo, sada\u0161nji trenutak jedina je to\u010dka koja vas mo\u017ee odvesti s onu stranu granica uma. To je jedina to\u010dka pristupa bezvremenom i bezobli\u010dnom carstvu Bi\u0107a.<\/p>\n
Jeste li ikada iskusili, napravili, pomislili ili osjetili bilo \u0161to izvan Sada\u0161njeg trenutka? Mislite li da ikada ho\u0107ete? Je li mogu\u0107e da se ne\u0161to dogodi ili postoji izvan Sada\u0161njeg trenutka? Odgovor je o\u010dit, zar ne?<\/p>\n
Ni\u0161ta se nikada ne\u0107e dogoditi u budu\u0107nosti; dogodit \u0107e se u Sada\u0161njem trenutku.<\/p>\n
\u017divot je uvijek sada. \u0160to god se dogodilo, \u0161to god do\u017eivljavate, osje\u0107ate, mislite, \u010dinite, to je uvijek sada. To je sve \u0161to postoji.
\nOno za \u0161to mislite da je pro\u0161lost uspomena je na prethodni Sada\u0161nji trenutak pohranjena u mislima. Sjetite li se pro\u0161losti, vi ponovno budite uspomenu \u2013 a to \u010dinite sada. Budu\u0107nost je zami\u0161ljen Sada\u0161nji trenutak, projekcija uma. Kad budu\u0107nost do\u0111e, ona dolazi kao sada\u0161nji trenutak, razmi\u0161ljate li o budu\u0107nosti, to \u010dinite sada. Pro\u0161lost i budu\u0107nost o\u010dito nemaju vlastite stvarnosti. Upravo kao \u0161to Mjesec ne posjeduje vlastiti izvor svjetlosti, nego mo\u017ee samo odra\u017eavati svjetlost Sunca, tako su pro\u0161lost i budu\u0107nost samo blijedi odrazi svjetlosti, mo\u0107i i stvarnosti vje\u010dne sada\u0161njosti. Oni svoju stvarnost \u00bbposu\u0111uju \u00ab od Sada\u0161njeg trenutka.<\/p>\n
Su\u0161tina ovoga \u0161to govorim ne mo\u017ee se shvatiti umom. Onoga trenutka kad je shvatite, u svijesti dolazi do pomaka od uma prema Bi\u0107u, od vremena u prisutnost. Iznenada se sve doima o\u017eivljenim, zra\u010di energijom i iz svega zra\u010di Bi\u0107e.<\/p>\n
U hitnim situacijama u kojima vam je ugro\u017een \u017eivot, do pomaka u svijesti od vremena u prisutnost katkad dolazi na prirodan na\u010din.
\nOsobnost koja posjeduje pro\u0161lost i budu\u0107nost na trenutak se povla\u010di, a zamjenjuje ju sna\u017ena svjesna prisutnost, vrlo mirna, ali istodobno i vrlo budna. Reakcija koja je potrebna u tome trenutku tada izvire iz toga stanja svjesnosti. Razlozi zbog kojih se neki ljudi vole upu\u0161tati u opasne djelatnosti, kao \u0161to su planinarenje, automobilisti\u010dke utrke i tako dalje, iako oni toga mo\u017eda nisu svjesni, jest u tome \u0161to ih te aktivnosti prisiljavaju da budu u Sada\u0161njem trenutku \u2013 u tom intenzivno budnom stanju oslobo\u0111enom od vremena, problema, razmi\u0161ljanja i tereta osobnosti.<\/p>\n
Udalje li se makar i na trenutak iz Sada\u0161njeg trenutka to mo\u017ee izazvati smrt. Na nesre\u0107u, postepeno postanu ovisni o toj djelatnosti kako bi do\u017eivjeli takvo stanje. Ali ne morate se penjati na sjevernu stranu Eigera. Ovoga trenutka mo\u017eete zakora\u010diti u to stanje. Od drevnih vremena, duhovni majstori sviju tradicija ukazivali su na Sada\u0161nji trenutak kao na klju\u010d koji otvara vrata duhovne dimenzije.<\/p>\n
Unato\u010d tome, \u010dini se da je taj nauk ostao tajna. Svakako o njemu ne govore u crkvama i hramovima. Idete li u crkvu, mo\u017eda \u0107ete \u010duti stihove iz Evan\u0111elja, kao \u0161to su: \u00bbNe brinite se tjeskobno za sutra\u0161nji dan, jer \u0107e se sutra\u0161nji dan brinuti za se!\u00ab Ili: \u00bbOnaj tko stavi ruku na plug i osvrne se unazad nije prikladan za Kraljevstvo Bo\u017eje.\u00ab Ili biste mogli \u010duti odlomak o krasnom cvije\u0107u koje ne brine za sutra\u0161nji dan, nego \u017eivi u bezvremenoj sada\u0161njosti jer se za njega Bog brine. Dubina i radikalna narav tih u\u010denja nije prepoznata. \u010cini se kako nitko ne shva\u0107a da bi takva u\u010denja trebalo \u017eivjeti i na taj na\u010din izazvati duboku unutarnju preobrazbu.<\/p>\n
Cijela se su\u0161tina zena sastoji u hodu o\u0161tricom Sada\u0161njeg trenutka \u2013 biti toliko krajnje i potpuno prisutan da u vama ne mo\u017ee opstati nijedan problem, nikakva patnja, ni\u0161ta \u0161to niste vi u svoj svojoj su\u0161tini. U Sada\u0161njem trenutku, u odsutnosti vremena, svi se va\u0161i problemi razrje\u0161avaju. Patnji je potrebno vrijeme i ona ne mo\u017ee pre\u017eivjeti u sada\u0161njosti. Kako bi pa\u017enju svojih u\u010denika odvratio od vremena, veliki majstor zena Rinzai \u010desto bi podigao prst i polagano upitao: \u00bb\u0160to nedostaje u ovom trenutku?\u00ab To je sna\u017eno pitanje koje ne zahtijeva odgovor na razini uma. Smi\u0161ljeno je da vam pa\u017enju odvu\u010de dublje u Sada\u0161nji trenutak. Sli\u010dno pitanje u tradiciji zena glasi: \u00bbKad, ako ne sad?\u00ab<\/p>\n
Sada\u0161nji trenutak tako\u0111er je najva\u017eniji u u\u010denju sufizma, misti\u010dkog ogranka islama. Sufiji imaju izreku: \u00bbSufi je sin sada\u0161njeg vremena\u00ab. A Rumi, veliki pjesnik i u\u010ditelj sufizma, tvrdi: \u00bbPro\u0161lost i budu\u0107nost kriju Boga od na\u0161ega oka; i jedno i drugo sagori ognjem\u00ab. Meister Eckhart, duhovni u\u010ditelj iz trinaestoga stolje\u0107a, to je prekrasno sa\u017eeo: \u00bbVrijeme je ono \u0161to ne dopu\u0161ta svjetlosti da nas dotakne. Od vremena nema ve\u0107e prepreke do Boga.\u00ab<\/p>\n
S bezvremenom dimenzijom dolazi i razli\u010dita vrsta spoznavanja, ona koja ne \u00bbubija\u00ab duh \u0161to \u017eivi u svakom stvorenju i svakoj stvari. Spoznaja koja ne uni\u0161tava svetost i tajanstvenost \u017eivota, nego sadr\u017ei duboku ljubav i po\u0161tovanje prema svemu \u0161to jest. Spoznaja o kojoj um ni\u0161ta ne zna.<\/p>\n
Um ne mo\u017ee spoznati stablo. On mo\u017ee znati samo \u010dinjenice ili informacije o stablu. Moj um ne mo\u017ee upoznati vas, nego samo oznake, prosudbe, \u010dinjenice i mi\u0161ljenja o vama. Samo Bi\u0107e izravno spoznaje. Um i njegovo znanje imaju svoje mjesto u prakti\u010dnom carstvu svakodnevnog \u017eivota. Me\u0111utim, um preuzima pod svoj nadzor sve vidove va\u0161ega \u017eivota, uklju\u010duju\u0107i i odnose s drugim ljudskim bi\u0107ima i s prirodom, te postaje \u010dudovi\u0161ni nametnik koji bi, ne ovladate li njime, mogao pobiti sav \u017eivot na planeti i kona\u010dno ubiti i samog doma\u0107ina.<\/p>\n
Do\u017eivjeli ste uvid u to kako bezvremenost mo\u017ee preobraziti va\u0161e opa\u017eaje. Ali jedno jedino iskustvo, koliko god bilo prekrasno ili duboko, nije dovoljno. Potrebno je do\u017eivjeti trajan pomak u svijesti i mi upravo o tome govorimo.<\/p>\n
Stoga raskinite stare obrasce nijekanja i otpora sada\u0161njem trenutku. Prakticirajte povla\u010denje pa\u017enje iz pro\u0161losti i budu\u0107nosti kad god to nije prijeko potrebno. Iskora\u010dujte iz vremenske dimenzije svakoga dana, \u0161to je \u010de\u0161\u0107e mogu\u0107e. Bude li vam te\u0161ko zakora\u010diti izravno u Sada\u0161nji trenutak, po\u010dnite tako \u0161to \u0107ete promatrati uobi\u010dajenu sklonost uma kojom \u017eeli izbje\u0107i taj trenutak. Primijetit \u0107ete kako budu\u0107nost naj\u010de\u0161\u0107e zami\u0161lja boljom ili gorom od sada\u0161njosti. Ako je zami\u0161ljena budu\u0107nost bolja, pru\u017ea vam nadu ili ugodno o\u010dekivanje. Ako je gora, stvara tjeskobu. I jedno i drugo je privid. Samopromatranjem u va\u0161 \u017eivot automatski ulazi vi\u0161e prisutnosti. Onoga trenutka kad shvatite da niste prisutni, tada jeste prisutni. Kad god ste u stanju promatrati um, vi\u0161e niste u njegovoj zamci. Nastupio je novi \u010dimbenik, ne\u0161to \u0161to ne pripada umu: prisutnost svjedoka.<\/p>\n
Budite prisutni kao promatra\u010d uma \u2013 promatra\u010d misli i emocija, kao i reakcija u razli\u010ditim situacijama. Budite barem podjednako zainteresirani za vlastite reakcije kao i za situaciju ili osobu koja vas je navela na reakciju. Tako\u0111er zamijetite koliko se \u010desto va\u0161a pa\u017enja premje\u0161ta u pro\u0161lost ili budu\u0107nost. Ne prosu\u0111ujte i ne analizirajte ono \u0161to ste zamijetili. Promatrajte misao, osjetite emociju, promatrajte reakciju. Nemojte iz toga stvarati osobne probleme. Tada \u0107ete osjetiti ne\u0161to mo\u0107nije od bilo koje od tih stvari koje promatrate: tihu prisutnost koja promatra sebe u pozadini sadr\u017eaja va\u0161ih misli, onoga tihog promatra\u010da.<\/p>\n
Sna\u017ena je prisutnost potrebna kad neke situacije potaknu reakciju pra\u0107enu jakim emocionalnim nabojem, kao \u0161to je situacija u kojoj je ugro\u017eena va\u0161a slika o sebi, kad se u va\u0161em \u017eivotu pojavi izazov koji poti\u010de strah, kad stvari \u00bbkrenu nizbrdo\u00ab ili kad izroni neki emocionalni sklop iz pro\u0161losti. U takvim trenucima skloni ste postati \u00bbnesvjesni \u00ab. Prevladaju vas reakcija ili emocija \u2013 i vi \u00bbpostajete\u00ab ta reakcija ili emocija. Tada ih izra\u017eavate. Opravdavate se, pogre\u0161no postupate, napadate, branite\u2026 ali to niste vi, to je obrazac reakcije, um u svom uobi\u010dajenom obrascu opstanka.<\/p>\n
Poistovje\u0107ivanje s umom daje mu vi\u0161e energije; promatranje uma oduzima mu energiju. Poistovje\u0107ivanje s umom jo\u0161 vi\u0161e stvara vrijeme; promatranje uma otvara dimenziju bezvremenosti. Energija koju oduzimate umu pretvara se u prisutnost. Jednom kad uspijete osjetiti \u0161to to zna\u010di biti prisutan, postaje vam mnogo lak\u0161e jednostavno odabrati izlazak iz dimenzije vremena kad god vam vrijeme nije potrebno za neke prakti\u010dne svrhe. Tada se dublje prepu\u0161tate Sada\u0161njem trenutku. To ne o\u0161te\u0107uje va\u0161u sposobnost kori\u0161tenja vremenom \u2013 pro\u0161lo\u0161\u0107u ili budu\u0107no\u0161\u0107u \u2013 kad vam je ono potrebno da se njime poslu\u017eite u neke prakti\u010dne svrhe. To tako\u0111er ne slabi va\u0161u sposobnost kori\u0161tenja umom. Zapravo je pobolj\u0161ava. Kad se koristite umom on \u0107e biti o\u0161troumniji i usredoto\u010deniji.<\/p>\n
Ovaj trenutak \u2013 Sada\u0161nji trenutak \u2013 jedino je od \u010dega nikada ne mo\u017eete pobje\u0107i, jedini stalan \u010dimbenik va\u0161eg \u017eivota. \u0160to god se doga\u0111alo, kako god vam se \u017eivot mijenjao, jedno je sigurno: uvijek je Sada\u0161nji trenutak. Budu\u0107i da ne mo\u017eete pobje\u0107i od Sada\u0161njeg trenutka, za \u2013 \u0161to ga ne biste srda\u0107no do\u010dekali, za\u0161to se ne biste sprijateljili s njime?<\/p>\n
Biti prisutan, biti ovdje i sada, daje nam pristup univerzalnoj Istini, vi\u0161im aspektima na\u0161ega bi\u0107a, intuiciji. Ne mo\u017eemo spoznati istinu ako nismo ovdje i sada, jer istina je dostupna samo u sada\u0161njem trenutku.<\/p>\n
Ne mo\u017eemo biti istinski slobodni u koliko nismo ukorijenjeni u sada, jer biti slobodnim podrazumijeva i slobodu od onoga \u0161to je bili i \u0161to \u0107e biti.<\/p>\n
Ne mo\u017eemo biti istinski sretni, ispunjeni u koliko nismo sada, jer sada je jedino mjesto gdje istinska sre\u0107a postoji.
\nVa\u0161 najskriveniji osje\u010daj Ja Jesam ni na koji na\u010din nije povezan s onim \u0161to se dogada u va\u0161em \u017eivotu, ni na koji na\u010din nije povezan sa sadr\u017eajem, vremenom. Osje\u0107aj Ja Jesam sjedinjen je sa Sada\u0161njim trenutkom. Uvijek ostaje isti. U djetinjstvu i starosti, u zdravlju ili bolesti, u uspjehu ili neuspjehu, Ja Jesam \u2013 prostor Sada\u0161njeg trenutka \u2013 na svojoj najdubljoj razini uvijek ostaje nepromjenjiv. \u010cesto ga pogre\u0161no smatramo sadr\u017eajem i stoga ]a Jesam ili Sada\u0161nji trenutak do\u017eivljavate samo blijedo i neizravng kroz sadr\u017eaj svog \u017eivota. Drugim rije\u010dima: va\u0161 osje\u0107aj postojanja zamagljuju okolnosti, bujica razmi\u0161ljanja i mno\u0161tvo stvari ovog svijeta. Sada\u0161nji trenutak biva zamagljen vremenom.<\/p>\n
I zato zaboravljate da ste ukorijenjeni u Postojanju, zaboravljate svoju bo\u017eansku stvarnost i izgublli ste se u svijetu. Kad ljudska bi\u0107a zaborave tko su, pojavljuje se zbunjenost, bijes, depresija, nasilje i sukobi.<\/p>\n
No, kako je samo lako prisjetiti se istine i tako se vratiti svom domu: ja se ne svodim na svoje misli, emocije, osjetilne opa\u017eaje i iskustva. Ja se ne mogu svesti na sadr\u017eaj svog \u017eivota. ]a jesam \u017eivot,\u00a0 ja jesam prostor u kojemu se sve dogada. ]a jesam svijest,\u00a0 ja jesam Sada\u0161nji trenutak. Ja Jesam. (Izvor: transformacijasvijesti.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sav misticizam svijeta, svi U\u010ditelji koji su neko\u0107 bili i koji su sada uz nas, sve religije i vjerske predaje koje imaju filozofije, svaka osoba koja je imala dubinsko iskustvo istine, govori jednu te istu stvar:<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-375216","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375216","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=375216"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375216\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":375219,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375216\/revisions\/375219"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=375216"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=375216"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=375216"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}