{"id":375053,"date":"2023-07-27T12:15:27","date_gmt":"2023-07-27T10:15:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=375053"},"modified":"2023-07-27T12:15:27","modified_gmt":"2023-07-27T10:15:27","slug":"zaposleni-i-mentalno-zdravlje-mladi-i-potroseni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/07\/27\/zaposleni-i-mentalno-zdravlje-mladi-i-potroseni\/","title":{"rendered":"Zaposleni i mentalno zdravlje: Mladi i potro\u0161eni"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dragan LU\u010cI\u0106<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mnogo je tema o kojima se u crnogorskom dru\u0161tvu malo pri\u010da. Ili ne pri\u010da uop\u0161te. Jedna od takvih je i mentalno zdravlje radnika. Od na\u0161eg sagovornika u kasnim dvadesetim, odnedavno frilensera u IT industriji saznajemo kako u crnogorskim uslovima izgleda pri\u010da o burn-outu ili sindromu izgaranja.<\/p>\n

\u201eKada sam po\u010dinjao sve je obe\u0107avalo. Fakultet za le\u0111ima, ispred mene mogu\u0107nosti\u2026 Posao na kome u\u010dim, usavr\u0161avam se\u2026 fleksibilno radno vrijeme\u201c, po\u010dinje pri\u010du na\u0161 sagovornik. Nakon idili\u010dne prve godine, sti\u017eu ne tako divni periodi sa gomilanjem obaveza, dedlajnima, no\u0107nim radom i vi\u0161esatnim telefonskim razgovorima i konsultacijama. \u201eFleksibilno radno vrijeme je najve\u0107a zamka u koju sam upao. Osam ujutro ili osam uve\u010de, radni dan, vikend, praznik\u2026 Nije vrijeme fleksibilno, ve\u0107 ti\u201c, ogor\u010den je. Manjak energije, nesigurnost, konstantna napetost, lo\u0161 san\u2026 problemi su se gomilali. \u201eOnog jutra kada sam se pozdravio sa kancelarijom i po\u010deo da radim za sebe, pola problema je nestalo\u201c, saop\u0161tava nam svjestan da ovo nije pravo rje\u0161enje za sindrom izgaranja, i da to nekom drugom sigurno ne bi donijelo boljitak. Svjestan je i da frilensing sobom nosi nove probleme i stresove. Ali, \u201eMakar sam sam svoj gazda\u201c, zaklju\u010duje na\u0161 sagovornik uz opasku da ljudi koji pro\u017eivljavaju burn-out kod nas niti ga prepoznaju niti imaju kome da se obrate za pomo\u0107.<\/p>\n

Kako da mladi prepoznaju te pojave? Konstantan umor, razdra\u017eljivost, obavljanje posla sporije ili sa vise gre\u0161aka, nepostojanje zadovoljstva nakon izvr\u0161enja zadataka, problem sa spavanjem, dekoncentrisanost, gubitak motivacije, konflikti oko sitnica, cinizam, neobja\u0161njiva bol u mi\u0161i\u0107ima, fokusiranje na propuste, zanemarivanje porodice, prijatelja, sebe i sopstvenog zdravlja su samo neki od simptoma koji mogu upu\u0107ivati da se upalila crvena lampica va\u0161eg burn-out rezervoara.<\/p>\n

O ovome kod nas poneki medijski stubac ili usputni projekat nevladinih organizacija. I to je to. Mentalno zdravlje radnika ne nalazi se na listi profesionalnih oboljenja.<\/p>\n

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definisala je ovaj sindrom: \u201eIzgaranje je sindrom koji je konceptualizovan kao posljedica hroni\u010dnog stresa na radnom mjestu sa kojim se nije uspje\u0161no upravljalo.\u00a0Izgaranje se posebno odnosi na fenomene u profesionalnom kontekstu i ne bi trebalo da se primjenjuje \u200b\u200bza opisivanje iskustava u drugim podru\u010djima \u017eivota\u201d, pi\u0161e na sajtu SZO.<\/p>\n

Iako se na sindrom izgaranja gleda kao na bolest modernog doba, ona je uo\u010dena prije skoro pola vijeka. Cijenjeni ameri\u010dki psiholog Herbert Freudenberger je bio jedan od prvih koji je stru\u010dno opisao simptome ove vrste iscrpljenosti i proveo sveobuhvatnu studiju \u201eizgaranja\u201d.\u00a0On je jo\u0161 1980. objavio prvu od svojih knjiga koja se bavi ovom temom.<\/p>\n

Doma\u0107i mediji su prije par godina prenijeli vijest da dr\u017eave \u010dlanice SZO u zdravstvenim ustanovama treba da po\u010dnu da primjenjuju odluku o sindromu sagorijevanja po\u010dev od 1. januara 2022. Prevedeno, ovo bi trebalo da zna\u010di da \u0107e se zbog premora na poslu mo\u0107i i\u0107i na bolovanje. U Crnoj Gori, pitanje je kada.<\/p>\n

Primjer Bosne i Hercegovine koja je od zemalja Zapadnog Balkana oti\u0161la najdalje sa ovom pri\u010dom, znakovit je. Sindrom je priznat na papiru, ali je implementacija na \u010dekanju. Glasa nema ni na nivou poslodavca, ni na nivou radnika, ni na nivou dr\u017eave koja to treba da uredi. \u201e\u0160to se ti\u010de akta, mi ga moramo primijeniti. Ako \u0107emo u EU, on je ve\u0107 primjenjiv i onaj ko vodi profesionalni odjel ovo jednostavno mo\u017ee priznati zaposleniku, ako se radi o burnoutu\u201d, naglasila je Nurka Pranji\u0107, koordinatorka medicine rada u FBiH. Klju\u010dno je \u2013 bez zakonske osnove, potvrda koja dokazuje ovo oboljenje nema te\u017einu ako \u017eelite da otvorite bolovanje. O tome odlu\u010duje poslodavac.<\/p>\n

Burn-out nije lo\u0161a sedmica ili dvije provedene u kancelariji, ve\u0107 dugotrajni stres sa kojim se nisu suo\u010dili, ni osoba koja ga je do\u017eivjela ni njihov poslodavac kojeg na ovakav potez kod nas mo\u017ee natjerati samo dobra volja.<\/p>\n

U na\u0161im strategijama mnogo je brige o mladim radnicima. \u201eZapo\u0161ljavanje je klju\u010dni mehanizam za uspje\u0161nu integraciju mladih u dru\u0161tvo i usko \u0458\u0435 povezano\u00a0sa drugim aspektima \u017eivota. Visoka nezaposlenost ovu ciljnu grupu potencijalno izla\u017ee riziku od marginalizacije, socijalne isklju\u010denosti i siroma\u0161tva\u201c, stoji u vladinoj strategiji iz 2022. godine i navode da strategije i programske politike u svim sferama razvoja budu posve\u0107ene mladima. O mentalnom zdravlju mladih radnika ni pomena.<\/p>\n

Strategija za\u0161tite i unapre\u0111enja mentalnog zdravlja u Crnoj Gori 2019-2023 navodi da \u0415vr\u043epski sp\u043erazum za mentaln\u043e zdravlje i blag\u043estanje prihva\u0107en na k\u043enferenciji 2008. g\u043edine, \u043edre\u0111uje pet pri\u043eritetnih p\u043edru\u010dja djel\u043evanja u za\u0161titi mentaln\u043eg zdravlja: prevencija depresije i suicida, mentaln\u043e zdravlje u mlad\u043esti i \u043ebraz\u043evanju, mentaln\u043e zdravlje na radn\u043em mjestu, mentaln\u043e zdravlje lica starije \u017eiv\u043etne d\u043ebi i supr\u043etstavljanje stigmi i s\u043ecijaln\u043ej isklju\u010den\u043esti. Toliko o tome i na ovim stranicama.<\/p>\n

A da su mladi naro\u010dito podlo\u017eni ovom sindromu potvr\u0111uju brojna svjetska istra\u017eivanja. Generacija Z (ro\u0111eni sredinom devedesetih do po\u010detka 2010-ih) trenutno ima \u201enajgoru kolekciju stresora\u201d me\u0111u radnicima \u2013 od nedostatka snage na poslu do finansijske nestabilnosti, normalizacije kulture u\u017eurbanosti i nemogu\u0107nosti opu\u0161tanja.\u00a0I premda sve generacije mo\u017eda \u017eongliraju velikim koli\u010dinama posla, generacija Z ima najmanje mo\u0107i da postavi granice i ka\u017ee \u201ene\u201c zadacima.<\/p>\n

Istra\u017eivanje Deloita iz 2021. pokazalo je da se 41 odsto milenijalaca (ro\u0111eni od 1980 do sredina 1990-ih) i 46 odsto ispitanika generacije Z osje\u0107alo cijelo ili ve\u0107inu vremena pod stresom zbog svoje finansijske situacije.\u00a0Naravno, stariji su se radnici tako\u0111e sreli sa sli\u010dnim pritiscima u ranoj fazi karijere, ali istra\u017eivanja tvrde da su ti uzroci stresa sada izra\u017eeniji nego ranije.\u00a0Konstantno vrijeme ispred ekrana tako\u0111e mo\u017ee pogor\u0161ati problem.\u00a0Generacija Z \u0107e vjerovatnije koristiti dru\u0161tvene medije za opu\u0161tanje (4-5 sati dnevno), gotovo sat vremena vi\u0161e nego njihovi prethodnici \u2013 milenijalci.\u00a0To kasnije mo\u017ee ote\u017eati ignorisanje notifikacija i poruka vezanih za posao koje \u0107e stalno iskakati na ekranu.<\/p>\n

Neki stru\u010dnjaci tvrde da moderni ure\u0111aji poput pametnih telefona i ra\u010dunara obeshrabruju ljude od interakcije licem u lice koja je neophodna za zdravo mentalno stanje; ista tehnologija ponekad tjera zaposlene da ostanu u kontaktu sa poslom 24 sata dnevno. U igri je i\u00a0globalizacija i druge ekonomske dinamike koje pove\u0107avaju pritisak konkurencije na mlade stru\u010dnjake da se istaknu. Psiholozi smatraju da su dijelom krivi i roditelji\u00a0koji od svoje djece o\u010dekuju vi\u0161e nego prethodne generacije. Brojna istra\u017eivanja koja nam sti\u017eu iz Evrope pokazuju zapanjuju\u0107e brojke mladih ljudi koji za prevazila\u017eenje ovih problema koriste neku vrstu antidepresanata. Menad\u017eeri ljudskih resursa i specijalisti iz ove struke odavno pominju da su u svoj opis posla uvrstili i stavku da moraju biti neka vrsta savjetnika mla\u0111im kolegama.<\/p>\n

Dok je kod nas dosta onih koji smatraju da teret sa ple\u0107a onih sa vi\u0161e sta\u017ea treba preusmjeriti na one koji dolaze, u svijetu se odavno pri\u010da da su mla\u0111i radnici skloniji mentalnim problemima. Studija Vitality Britain\u2019s Healthiest Workplace, koja je razvijena u partnerstvu s RAND Europe i Univerzitetom u Kembrid\u017eu, otkrila je da zaposleni mla\u0111i od 25 godina imaju 3,5 puta ve\u0107u u\u010destalost depresije u pore\u0111enju sa grupom zaposlenih starijih od 55 godina.<\/p>\n

Do 18. godine \u017eivota, pokazalo je istra\u017eivanje o milenijalcima Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, 35 odsto \u0107e imati dijagnozu anksioznog poreme\u0107aja, 25 odsto dijagnozu zavisnosti o supstancama, a 20 odsto poreme\u0107aj pona\u0161anja.\u00a0Rije\u010d je o mladi\u0107ima i djevojkama koji su ve\u0107 u\u0161li u radnu snagu ili \u0107e to uskoro postati.\u00a0Kod nas statistika bilje\u017ei blanko stranice.<\/p>\n

Izgaranje je problem koji je dodatno eskalirao za vrijeme pandemije korona virusa i lockdowna. Prisjetimo se, bilo je to vrijeme kada su ljudi domove pretvorili u kancelarije. Radno vrijeme \u2013 vrlo \u010desto 24 \u010dasa dnevno.<\/p>\n

Kada smo kod COVID-19, treba pomenuti da su oni koji su diplomirali u posljednjih \u0161est godina suo\u010deni sa dodatnim pote\u0161ko\u0107ama. Stasali su u tjeskobnom i neizvjesnom vremenu. Mnogima je iskustvo fakulteta bilo dijelom i virtuelno ili su zapo\u010deli svoje prve poslove bez neposrednog kontakta s kolegama.\u00a0Kada se jednom naviknu na poslovno okru\u017eenje shvataju da se na poslu mo\u017ee pregorjeti na vi\u0161e na\u010dina. Primjera radi kada ne postoje adekvatni uslovi za rad, ili postoji nejednaka raspodjela posla; od niske plate; du\u017eeg radnog vremena od 8 sati i u\u010destalih radnih vikenda\u2026 Sve ovo zaposlenom daje malo prostora za odmor ili druge rehabilitacione aktivnosti.<\/p>\n

Stres za mlade radnike po\u010dinju i prije zaposlenja. Sama tranzicija iz visoko\u0161kolske sredine ka tr\u017ei\u0161tu rada i naj\u010de\u0161\u0107e brzo bacanje u vatru radi kaljenja mladih potencijala i br\u017eeg zavr\u0161avanja nagomilanih obaveza firmi nose sobom velike prepreke koje se, vidjeli smo, mogu pretvoriti u ne\u0161to mnogo ozbiljnije.<\/p>\n

I u na\u0161im strategijama je uo\u010den problem tranzicije mlade osobe iz sistema obrazovanja na tr\u017ei\u0161te rada. Ovaj proces traje skoro dvije godine, odnosno 20,8 mjeseci. Preporuke su da ta tranzicija traje oko \u010detiri mjeseca. Za ovakvu situaciju dosta su krive obrazov\u043fe i\u043fstitucije koje \u043f\u0435 pripremaju dovolj\u043fo za zahtjeve tr\u017ei\u0161ta rada. Dodatni stres onima koji su se tek uklju\u010dili u tr\u017ei\u0161nu igru donosi i potreba za uskla\u0111ivanjem ponude i potra\u017enje. U zvani\u010dnim izvje\u0161tajima je nagla\u0161eno da z\u043f\u0430\u010d\u0430\u0458\u0430n udio mladih radi poslove izva\u043f svoje struke ili obavlja poslove koji zahtijevaju ni\u017ei nivo kvalifikacija od \u043e\u043f\u043eg koji su stekli kroz formal\u043fo obrazova\u043fje (deprofesionalizacija rada).<\/p>\n

Politika \u201eako ti ne\u0107e\u0161, ima ko ho\u0107e\u201c koja nas ovih dana skupo ko\u0161ta u mnogim poslovnim sektorima je vjerovatno prvo pravilo tr\u017ei\u0161ta sa kojim se susre\u0107u oni koji dolaze. Dodajmo tome odre\u0111eni \u043fivo \u043f\u0435\u0440\u043ev\u0458\u0435\u0433\u0435\u043f\u0458\u0430 mladih u fu\u043fkcio\u043fisa\u043fje pri\u043fcipa meritokratije, nepotizam, partijske veze, slabo pla\u0107en rad\u2026 i eto rama u koji \u0107e se lijepo uklopiti portret mlade osobe koja je sagorela za kancelarijskim stolom nakon par godina od zaposlenja.<\/p>\n

Na ljude izgaranje uti\u010de na mnogo na\u010dina i nosi mnogo negativnih posljedica u gotovo svim podru\u010djima \u017eivota.\u00a0Studije su pokazale da je naj\u010de\u0161\u0107i fizi\u010dki uticaj koji osoba do\u017eivljava u obliku kardiovaskularnih bolesti ili simptoma nesanice i depresije.\u00a0Postoji opasnost od razvijanja dijabetisa tipa 2, probleme sa sistemom za disanje, visok krvni pritisak\u2026<\/p>\n

Strani stru\u010dnjaci preporu\u010duju neke preventvne mjere. Jedna od njih, a koja se ti\u010de poslodavaca, je redovan razgovar sa mladim radnicima.\u00a0Dobar poslodavac \u0107e tako znati kakvo je njihovo normalno pona\u0161anje i prepoznati promjene. Redovne pauze su jedna od obaveznih stavki.\u00a0Jedna od najva\u017enijih je svakako da plan zdravstvene za\u0161tite ponudi jednostavan pristup uslugama mentalnog zdravlja.<\/p>\n

Male promjene mogu dovesti do velikih rezultata u smanjenju i sprje\u010davanju izgaranja rje\u0161avanjem nekoliko klju\u010dnih faktora na radnom mjestu pokazuju brojna istra\u017eivanja. Treba osigurati radnicima vrijeme i alate potrebne za obavljanje posla, ponuditi im \u0161ansu da imaju odre\u0111enu kontrolu nad na\u010dinom na koji obavljaju svoj posao, osigurati im da budu prepoznati i nagra\u0111eni za dobro obavljen posao, pru\u017eiti im pilike za unapre\u0111enje i osje\u0107aj da se sa zaposlenima postupa po\u0161teno. Uz sve to valjalo bi i da postoji povjerenje i uzajamna podr\u0161ka me\u0111u kolegama.<\/p>\n

Kada pri\u010damo o prevenciji, SZO je dijeli na primarno preventivne mjere (izbjegavanje\/uklanjanje faktora koji \u010dine osobu bolesnom), sekundarne mjere (rano prepoznavanje \u2013 intervencija vezane za manifestne simptome bolesti) i tercijarne mjere (suo\u010davanje sa posledicama bolesti \u2013 lije\u010denje i rehabilitacija).<\/p>\n

Neke od mjera koje se preporu\u010duju su: u\u010denje tehnika opu\u0161tanja, odvra\u0107anje od prevelike odgovornosti, hobiji, odr\u017eavanje stabilnih partnerskih \/ dru\u0161tvenih odnosa, smanjenje la\u017enih o\u010dekivanja, zdrava ishrana\u2026<\/p>\n

U Crnoj Gori mali je broj poslodavaca koji su radno okru\u017eenje adaptirali u korist zaposlenih. S obzirom na \u010dinjenicu da ih zakon ne obavezuje na prilago\u0111avanje dobra je vijest da u Crnoj Gori postoje i one firme koje obezbje\u0111uju odre\u0111enu vrstu benefita svojim zaposlenima kako bi ih sa\u010duvali od izgaranja na poslu. Konsalting ili savjetovali\u0161te, telefonska linija za pomo\u0107 zaposlenima, klizni radni dani, rad od ku\u0107e, prostori u krugu firme koji su odre\u0111eni za relaksaciju i striktno zabranjeni za bavljenje redovnim poslovnim aktivnostima\u2026 Sve je jo\u0161 u povojima, a situacija zahtjeva promptnu reakciju.<\/p>\n

Veliki broj stru\u010dnjaka smatra da bi postojanje psihologa ili druge stru\u010dne osobe u kolektivu trebalo da postane svakodnevica. U zemlji u kojoj ne postoji ni medicina rada, ovakve ideje su puste \u017eelje.<\/p>\n

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta \u201eRights UP,Rise UP!\u201c, koji realizuje NVO KU\u0106A u partnerstvu sa NVO DSCG. Projekat je podr\u017ean od strane Centra za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO) u okviru programa \u201eOCD u Crnoj Gori \u2013 od osnovnih usluga do oblikovanja politika \u2013 M\u2019BASE\u201c koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.<\/em><\/p>\n

Sadr\u017eaj teksta isklju\u010diva je odgovornost NVO KU\u0106A i ne odra\u017eava nu\u017eno stavove CGO-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave.<\/em><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O sindromu izgaranja na poslu od koga po istra\u017eivanjima najvi\u0161e pate mladi radnici kod nas tek poneki medijski stubac ili usputni projekat. Problemi mentalnog zdravlja radnika ne nalazi se ni na listi profesionalnih oboljenja<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":375056,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[546],"tags":[],"class_list":["post-375053","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-feature"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375053","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=375053"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375053\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":375057,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/375053\/revisions\/375057"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/375056"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=375053"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=375053"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=375053"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}