{"id":374187,"date":"2023-07-20T05:59:16","date_gmt":"2023-07-20T03:59:16","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=374187"},"modified":"2023-07-20T05:59:16","modified_gmt":"2023-07-20T03:59:16","slug":"spaljivanje-knjiga-kroz-vekove","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/07\/20\/spaljivanje-knjiga-kroz-vekove\/","title":{"rendered":"Spaljivanje knjiga kroz vekove"},"content":{"rendered":"<p>Ima ne\u010dega privla\u010dnog u spaljivanju knjiga ina\u010de se ovaj obi\u010daj ne bi provla\u010dio kroz celu istoriju pisane re\u010di. Spaljivanje knjiga je obi\u010daj, naj\u010de\u0161\u0107e ceremonijalni, uni\u0161tavanja knjiga i drugog pisanog materijala. Ovo se obi\u010dno radi javno, i motivisano je religioznim, moralnim ili politi\u010dkim primedbama prema spaljenom materijalu. Spaljivanje knjiga je nekada sredstvo kojim se dikatatorski re\u017eimi slu\u017ee u \u017eelji da cenzuri\u0161u ili sklju\u010de svaki aspekt kulture jedne nacije. Neka spaljena dela su izgubljena zauvek i predstavljaju veliki gubitak za svetsku kulturnu ba\u0161tinu.<\/p>\n<p>Spaljivanje knjiga je nekada usmereno protiv sadr\u017eaja ili njenog autora, a nekada se te dve stvari kombinuju tako da se u istoriji de\u0161avalo da su autori paljeni zajedno sa svojim delima.<\/p>\n<p>Za\u0161to neki ljudi spaljuju knjige. Po mi\u0161ljenju Rebecce Knuth, koja je objavila dve knjige o spaljivanju knjiga i biblioteka, knjige predstavljaju otelotvorenje odre\u0111enih ideja, i ako neko ima ekstremna verovanja i shvatanja, onda on ne mo\u017ee da toleri\u0161e bilo \u0161ta \u0161to je u suprotnosti sa njima i \u0161to im protivre\u010di. Ona smatra da je spaljivanje knjiga simboli\u010dan akt i da njime \u017eeli da se uni\u0161ti neprijatelji i njegovo verovanje. U svom istra\u017eivanju Rebecca je do\u0161la do zaklju\u010dka da je spaljivanje knjiga retko kada izolovan varvarski \u010din. Ona obja\u0161njava da postoje ustaljeni obrasci po kojima se sve de\u0161ava i da oni koji spaljuju knjige uvek slede jedan odre\u0111eni plan igre.<\/p>\n<p>I knjige i vatra se povezuju sa magijom i mo\u0107i. Paljenje knjiga je sredstvo u kojima ove dve mo\u0107ne sile dolaze u kontakt. Magija knjige je univerzalna. Njena mo\u0107, a samim tim i pretnja su u svim dru\u0161tvima bile prepoznate. Kao i magi\u010dna svojstva vatre, koja je od davnina slu\u017eila za pla\u0161enje realnih, ali i oni nerealnih pretnji \u2013 zlih duhova, demona. I ne samo demona, ve\u0107 i bolesti i zaraza, nastalih pod uticajem zlih sila. U 16. veku renesansni nau\u010dnik Michael Servetus je spaljen zajedno sa svojim knjigama koje su optu\u017eene da su \u201ezarazne\u201c, \u201eotrovne\u201c i \u201ezatrovane\u201c. Moderan 20. vek je dao nacisti\u010dko spaljivanje knjiga jer su \u201edemonske\u201c, predstavljaju \u201ezarazu\u201c i \u201eostatke pro\u0161losti\u201c. Uo\u010davate sli\u010dnosti?<\/p>\n<p>Magija i mo\u0107 koja se pripisuje knjigama traje oduvek. U svim dru\u0161tvima, u svim vremenima na planeti nalazimo legende u kojima se opisuje bo\u017eansko poreklo i karakter pisanja. Nekada se i same re\u010di u knjigama smatraju magi\u010dnim, tako da tekstovi u njima moraju biti \u0161ifrovani da ih lai\u010dke o\u010di i neza\u0161ti\u0107ene du\u0161e ne bi pro\u010ditale. Tako\u0111e su i same knjige ulivale strahopo\u0161tovanje jer su, zbog materijala na kome su pisane, kao i samog sporog procesa nastanka pre pronalaska \u0161tamparske ma\u0161ine, bile jako skupe i retke. Za pismene osobe one su veza sa ljudima koji su odavno mrtvi, ali za one nepismene rukopisi su obavijeni delom misterije. Magiji knjiga je prethodila magija samog pisanja na razli\u010ditim materijalima koji su bili dostupni \u2013 na \u017eivotnjskim ko\u017eama, kostima, stenama, drve\u0107u, li\u0161\u0107u drve\u0107a, bambusu, na morskim \u0161koljkama\u2026<\/p>\n<p>Ve\u0107ina starih dru\u0161tava su smatrali da su njihovi bogovi i boginje smislile pismo, tako da je pisanje za njih bilo sveto zbog svog bo\u017eanskog porekla. Bo\u017eansko poreklo slova davalo im je status bo\u017eanskog \u010duda, a linija izme\u0111u \u010duda i magije je bliska, a granice slabo vidljive. Nekada su i sama slova mogla da o\u017eive. Stari Egip\u0107ani su koristili slikovno pismo. Njihova \u201eslova\u201c su predstavljena kao obrisi zmija, lavova, sova, orlova, pasa, riba, \u017eaba\u2026 Arheolozi su bili zbunjeni kada su na zidovima grobnice faraonove \u0107erke, princeze Neferuptah prona\u0161li tekstove koje govore o zna\u010daju osobe koja je tu sahranjena, ali \u010dije su \u017eivotinje u pismu bile prikazane kao osaka\u0107ene, sa udovima, repovima ili krilima koji im nedostaju. Egip\u0107ani su verovali da, kada se sahranjena osoba preseli na onaj svet, i slova o\u017eive. A ovaj put su \u017eeleli da zapis o va\u017enosti osobe koja je sahranjena bude zauvek sa\u010duvan.<\/p>\n<p>U Kini je postojao bog pisanja. U Indijskim legendama bo\u017eanstvo Gane\u0161a optu\u017euju za otkri\u0107e slova, kao \u0161to u severnoj Evropi Odina smatraju za pronalaza\u010da runa. U Bibliji pi\u0161e da je na po\u010detku bila Re\u010d koja je bila sa Bogom i koja je i sama bila Bog. Ova konekcija izme\u0111u psima i bo\u017eanstava je vidljiva i danas. Jeveriji prilikom molitve nose delove ode\u0107e sa religijskim natpisima na njima, kao \u0161to se i na ulazima njihovih ku\u0107a nalaze svete re\u010di. Muhamedanci nose amajlije sa stihovima iz Kurana na njima. Me\u0111u hri\u0161\u0107anima postoji obi\u010daj da se bolesne osobe rashla\u0111uju sa mahanjem listovima Biblije ili da proguta papir na kojoj je napisana molitva.<\/p>\n<p>Jo\u0161 od sedmog veka stare ere, kada je judejski kralj Jehoiakim spalio deo svitka proroka Jeremiaha, sve do dana\u0161njih dana spaljivanje knjiga je oru\u017eje svetovnih i duhovnih vlasti koje \u017eele da na ovaj na\u010din suzbiju stavove za koje smatraju da su u suprotnosti sa vladaju\u0107im poretkom.<\/p>\n<p>Kada su Vavilonci i Skiti, 612. godine pre nove ere, uni\u0161tili asirsku prestonicu Nineveh oni su tom prilikom spalili i biblioteku u kojoj je u\u010deni kralj Ashurbanipal sakupio veliki broj tekstova. Istori\u010dari smatraju da je veliki broj tekstova koji se nalazio u ovoj biblioteci bio na ko\u017enim svicima, vo\u0161tanim tablicama, mo\u017eda i na papirusima. A sav taj materijal veoma lako gori. Me\u0111utim, tekstovi pisani klinastim pismom na glinenim tablicama su tom prilikom bili \u201eispe\u010deni\u201c \u0161to ih je, ironi\u010dno, sa\u010duvalo sve do 19. veka kada su ih prona\u0161li arheolozi.<\/p>\n<p>Gr\u010dki filozof Protagora je, po svemu sude\u0107i bio agnostik, i zato je njegovo, danas izgubljeno delo koje se bavi ovom temom bilo javno spaljeno na gradskom trgu. Isto kao i neke druge njegove knjige. Ovaj incident spominje biograf gr\u010dkih filozofa Diogenes Laertius, kao i Ciceron. Me\u0111utim, oni su \u017eiveli i pisali stotinama godina posle Protagore, tako da mnogi sumnjaju u autenti\u010dnost ovog slu\u010daja. Naro\u010dito jer su neki njegovi radovi sa\u010duvani posle njegovog \u017eivota.<\/p>\n<p>Zoroastrizam je bila zvani\u010dna religija drevne Persije sve do sedmog veka. Njihova religija se zasniva na prou\u010davanju svete knjige Aveste. U tekstovima koje su pisali pripadnici ove religije stoji da je Aleksandar Veliki spalio ove knjige. U gr\u010dim i latinskim izvorima ovaj incident se ne spominje, mada su oni imali tendenciju da Aleksandra Makedonskog prikazuju u samo dobrom svetlu.<\/p>\n<p>Rimski pesnik Virgilije je, testamentom obavezao svoje prijatelje da njegopvo delo po kome je poznat Eneidu spale jer je smatrao da je to samo nacrt, a ne kona\u010dna verzija dela. Na sre\u0107u, prijatelji ga nisu poslu\u0161ali.<\/p>\n<p>Senator i rimski istori\u010dar Aulus Cremutius Cordus bio je prisiljen da izvr\u0161i samoubistvo, a njegova Istorija, po naredbi Senata da bude spaljena jer je prikazivala Bruta i Kasija, koji su ubili Julija Cezara, kao pozitivne likove. Njegova \u0107erka Marcia je spasla kopije knjige koja je ponovo izdata tokom Kaliguline vladavine. Do danas je sa\u010duvano samo nekoliko fragmenata ove knjige.<\/p>\n<p>Rimski imperator Dioklecijan je 302. godine, izdavanjem niza edikata, zapo\u010deo takozvani Dioklecijanov progon, poslednji i najsuroviji progon hri\u0161\u0107ana u Rimskom carstvu. Prvo je naredio da se spale vode\u0107i agnostici zajedno sa njihovim delima, a naredne godine da se novoizgra\u0111ena hri\u0161\u0107anska crkva u Nikomediji uni\u0161ti, sveti spisi spale, a dragocenosti zaplene. U daljem progonu su stradali hri\u0161\u0107ani zajedno sa svojim svetim knjigama.<\/p>\n<p>Posle prvog Nikejskog sabora 325. godine rimski imperator Teodosije je naredio da se spale dela arijanaca. Arijanci su ina\u010de hri\u0161\u0107ani koji su uva\u017eavali u\u010denje aleksandrijskog sve\u0161tenika Arija o prirodi i me\u0111usobnim odnosima Oca, Sina i Svetog Duha. Sam Arije je proteran i kasnije, verovatno, ubijen, a spaljivanje njegovih dela je nastavljeno u narednim godinama.<\/p>\n<p>Hri\u0161\u0107anski car Jovian je naredio da se spali celokupna antiohijska biblioteka verovatno zato \u0161to ju je knjigama opremio njegov nehri\u0161\u0107anski prethodnik car Julijan. Nije lo\u0161 skor, ako se uzme u obzir da je Jovian vladao samo osam meseci.<\/p>\n<p>Teolog Prisilijan je bio prvi hri\u0161\u0107anin koji je pogubljen zbog jeresi 385. godine. Njegova dela su spaljivana kao jereti\u010dka, i smatralo se da nisu sa\u010duvana, ali su u 19. veku otkrivena ona koja su pre\u017eivela.<\/p>\n<p>Etrurci ili Etru\u0161\u010dani bili su jedan od italskih naroda anti\u010dke Italije. Oni su na Apeninskom poluostrvu stvorili prvu veliku civilizaciju, \u010diji uticaj na Rimljane postaje sve vi\u0161e o\u010digledan. Upravo su Etrurci nau\u010dili Rimljane alfabetu i brojevima, kao i mnogim elementima u arhitekturi, umetnosti, religiji i odevanju. Rimski nam pisci svedo\u010de da su Etrurci svaku pticu i svaku biljku smatrali potencijalnim izvorom znanja o bogovima, te da su razvili istan\u010danu nauku i prate\u0107e rituale za kori\u0161\u0107enje tog znanja. Njihovi sopstveni mitovi obja\u0161njavali su da su tu \u201cnauku\u201d ljudi dobili od samih bogova, preko proroka Tagesa, \u010dudesnog deteta koje je imalo osobine nekog starog mudraca, koji je isko\u010dio iz izorane brazde na poljima grada Tarkvinija te otpevao elemente onoga \u0161to su Rimljani nazvali disciplina Etrusca. Knjige Disciplina Etrusca su sakupljene i spaljene u 5. veku.<\/p>\n<p>Sasanidsko kraljevstvo je naziv za poslednju predislamsku dr\u017eavu \u010diji je politi\u010dki centar bio u dana\u0161njem Iranu. Kada su Arapi osvojili njegovu prestonicu Ktesifon stanovni\u0161tvo su uglavnom po\u0161tedeli, ali su zapalili sve ostalo. Ptrema nekim pisanjima, koja su nastala dva veka posle doga\u0111aja, general koji je osvojio grad je pitao kalifa Omera \u0161ta da uradi sa knjigama koje su prona\u0161li u lokalnoj biblioteci. Kalif je odgovorio da ako knjige nisu u skladu sa onim \u0161to pi\u0161e u Kuranu, onda predstavljaju blasfemiju i trebalo bi da budu spaljene, a ako su u skladu sa u\u010denjem iz Kurana, onda su nepotrebne, pa bi tako\u0111e trebalo da budu spaljene. Ova pri\u010da postoji i za Aleksandrijsku biblioteku.<\/p>\n<p>Osman Ibn Afan je bio tre\u0107i kalif posle Muhameda. Primio je islam kada je na svetu bilo manje od \u010detrdeset muslimana. Osman je poznat po tome da je oformio grupu ljudi da sakupe osnovni tekst Kurana. Razli\u010diti muslimanski centri zapo\u010deli su vlastitim ispisivanjima Kurana. Osman se bojao da \u0107e se kalifat raspasti ako svi ne budu imali pristup originalnom tekstu Kurana. Religiozne kontroverze bi mogle biti opasnost po carstvo. Pri kraju Osmanove vlasti kona\u010dno je komitet sastavio Kuran. Osman je u sve muslimanske gradove poslao svoju, kona\u010dnu, verziju Kurana i naredio da se uni\u0161te sve druge apokrifne verzije.<\/p>\n<p>Kada je kralj Kastilje Alfonzo VI 1085. godine osvojio Toledo postavilo se teolo\u0161ko pitanje da li bi hri\u0161\u0107anski vernici trebalo da upra\u017enjavaju \u201eRimski\u201c ili \u201eMozarapski\u201c obred. Tada su izvr\u0161ili test spaljivanjem. U vatru su bacili po jednu knjigu svakog obreda. Jedna je uni\u0161tena, a druga samo malo o\u0161te\u0107ena tako da je odlu\u010deno da gotovo sva osvojena podru\u010dja moraju napustiti mozarapski obred i prikloniti se rimskoj liturgiji.<br \/>\nNalanda je bio centar visokog obrazovanja u drevnoj Indiji. Danas bi ga nazvali univerzitetski centar. Bio je najpoznatije i najve\u0107e skladi\u0161te znanja tog doba. Njena biblioteka je imala stotine hiljada knjiga, svitaka, pergamenata. Sve sakupljeno znanje od petog veka nove ere sve do 1193. godine kada su ih muslimanski osvaja\u010di pokorili bilo je zapaljeno. Bilo je toliko dokumenata da je vatra gorela danima.<\/p>\n<p>Kako je islam prodirao na Maldive, tako je budisti\u010dka religija, koja je bila vladaju\u0107a hiljadama godina polako potiskivana. Mnogi spomenici, zapisi na bakarnim plo\u010dama ili drugom materijalu, na kojima je bila zapisivana istorija bili su uni\u0161teni.<\/p>\n<p>U trinaestom veku Katoli\u010dka crkva pokre\u0107e krsta\u0161ki rat protiv Katara. Gotovo svi jereti\u010dki tekstovi koji su prona\u0111eni su uni\u0161teni, zajedno sa njihovim vlasnicima. Do danas je sa\u010duvano samo nekoliko dokumenata.<br \/>\nKu\u0107a mudrosti je bila biblioteka, prevodila\u010dki i istra\u017eiva\u010dki centar u Babdadu. Spalili su je mongolski osvaja\u010di 1258. godine tokom invazije. Pri\u010da se da je reka Tigar \u0161est meseci toga bila crna od mastila uni\u0161tenih knjiga koje su ba\u010dene u nju.<\/p>\n<p>\u0160ta nas bolje uvodi u rani moderan period spaljivanja knjiga od glavnog inkvizitora Tomasa De Torkemade koji je voleo da spaljuje nekatoli\u010dku literaturu, naro\u010dito Talmud, a posle kona\u010dnog poraza Mavara u Granadi 1492. godine i arapske knjige?<\/p>\n<p>Vilijem Tindel je engleski nau\u010dnik koji je poznat po tome \u0161to je preveo Novi Zavet na engleski jezik. Zbog toga ga je londonski episkop 1526. godine spalio zajedno sa prevodima.<\/p>\n<p>Dijego De Landa biskup Jukatana koji je \u0160panija upravo osvojila naredio je prikupljanje svetih spisa naroda Maja koje je spalio u junu 1562. godine.<\/p>\n<p>Tokom tridesetogodi\u0161njeg rata prevodi Biblije Martina Lutera bivali su spaljivani u onim delovima nema\u010dke koji su bili pod uticajem Pape.<\/p>\n<p>Za vreme gra\u0111anskog rata u Engleskoj, po nare\u0111enju Olivera Kromvela spaljeno je \u0161ezdeset odre\u0111enih knjiga, pamfleta, bro\u0161ura i novina.<\/p>\n<p>Vilijam Pin\u010don, ameri\u010dki kolonista i trgovac, tako\u0111e je i pisac prve zabranjene knjige u Novom Svetu. U svojoj knjizi on je kritikovao puritance koji su bili jako mo\u0107ni u Masa\u010dusetcu u kome je on \u017eiveo. Tako da je ovo postala zabranjena knjiga koju su javno palili po trgovima. Pin\u010don je oti\u0161ao u Englesku i tako izbegao ve\u0107 zakazano su\u0111enje i, mo\u017eda, sudbinu svoje knjige.<\/p>\n<p>Za vreme Velikog po\u017eara u Londonu 1666. godine mnogi knji\u017eari su svoje knjige sklonili u kripte Katedrale Svetog Pavla. Me\u0111utim kameni zidovi kripti su se uru\u0161ili tako da su sve knjige izgorele.<\/p>\n<p>Na Oksfordu je 1683. godine organizovano spaljivanje nekoliko knjiga engleskog filozofa Tomasa Hobsa kao i nekih drugih uglednih autora.<\/p>\n<p>Pamflet Simeona Frojdenbergera u kome on tvrdi da je Vilijem Tel mit i da se njegove avanture nikada nisu desile spaljen je javno 1760. godine na trgu u Altdorfu, gradu u kome je, po legendi, Vilijem Tel pogodio jabuku na glavi svog sina.<\/p>\n<p>Kada su britanske i kanadske trupe umar\u0161irale u Va\u0161ington 1814. godine oni su zapalili mnoge javne zgrade, izme\u0111u ostalog i zgradu Kongresa. Tom prilikom je izgorela i originalna kongresna biblioteka sa 3000 knjiga. Ironi\u010dno je da je ve\u0107ina tih knjiga poru\u010dena upravo iz Britanije. Kada je \u010duo \u0161ta se desilo, biv\u0161i ameri\u010dki predsednik Tomas D\u017eeferson je prodao celu svoju biblioteku kongresu. Tih njegovih 6700 knjiga predstavljaju sr\u017e iz koje se kasnije razvila ogromna i \u010duvena kongresna biblioteka.<\/p>\n<p>Studenti nema\u010dkog bratstva su u oktobru 1817. godine , kao deo proslave dvogodi\u0161njice Napoleonovog poraza, spalili Francuski gra\u0111anski zakonik.<\/p>\n<p>Novi direktor \u0161kole za slepe u Parizu je, 1842. godine svojim podre\u0111enima naredio da spale sve knjige koje su pisane novoizmi\u0161ljenim brajevim pismom. Iako su sve knjige koje su prona\u0111ene spaljene, po\u0161tovaoci dela Luja Braja su nastavili da ga koriste, tako da je vremenom ono ponovo vra\u0107eno na ovaj institut.<\/p>\n<p>Tokom vladavine Francuske Komune dvanaest ljudi je bilo odre\u0111eno da spali neke javne zgrade. Biblioteka i neki delovi Luvra su tom prilikom zapaljeni i totalno izgoreli. Muzej se \u010dudom spasao od uni\u0161tenja.<\/p>\n<p>Posle oslobo\u0111enja Norve\u0161ke u mnogim gradovima su javno paljene knjige Knuta Hamsuna zbog toga \u0161to je tokom rata sara\u0111ivao sa nacistima.<\/p>\n<p>Savezni\u010dka komanda je 1946. Godine donela odluku o konfiskaciji svih knjiga i drugih medija koji bi mogli da populari\u0161u nacizam ili militarizam. Tom prilikom je sa\u010dinjen spisak od 30 000 naslova knjiga, \u0161kolskih ud\u017ebenika, pesama koje su zabranjene. Knjige sa spisak su bile zaplenjivane i spaljivane, a posedovanje istih je bilo krivi\u010dno delo. Milioni primeraka su oduzeti i spaljeni. Jedna od pripadnika vojne uprave je rekao da se ovo, u su\u0161tine, i ne razlikuje od nacisti\u010dkog spaljivanja knjiga.<\/p>\n<p>U nekoliko ameri\u010dkih gradova 1948. godine deca su, uz nadzor sve\u0161tenika,nastavnika i roditelja spaljivali stripove. Kada su mediji izvestili o ovom doga\u0111ajima \u0161irom zemlje je po\u010delo da se organizuje ne\u0161to sli\u010dno.<\/p>\n<p>Satanski stihovi Salmana Ru\u017edija spaljivani su u Boltonu i Bredfordu 1988. godine. Na Pet knji\u017eara u Britaniji koje su prodavale ovu knjigu bile su ba\u010dene bombe, a dve knji\u017eare u Kaliforniji su dobili molotovljev koktel u izlog.<br \/>\nOvo su samo neki od primera u kojima su sistematski i namerno paljene knjige. Broj zapam\u0107enih slu\u010dajeva je mnogo, mnogo ve\u0107i. Nikada ne\u0107emo da saznamo koliko je stvarno knjiga i rukopisa spaljeno jer mnogo puta nije bilo pre\u017eivelih koji bi mogli da svedo\u010de o ovim vandalizmima.<\/p>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"UjZIcCZZjm\"><p><a href=\"https:\/\/www.bookvar.rs\/spaljivanje-knjiga-kroz-vekove\/\">Spaljivanje knjiga kroz vekove<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; clip: rect(1px, 1px, 1px, 1px);\" title=\"&#8220;Spaljivanje knjiga kroz vekove&#8221; &#8212; Bookvar\" src=\"https:\/\/www.bookvar.rs\/spaljivanje-knjiga-kroz-vekove\/embed\/#?secret=Qs71b6MsDr#?secret=UjZIcCZZjm\" data-secret=\"UjZIcCZZjm\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>I knjige i vatra se povezuju sa magijom i mo\u0107i. Paljenje knjiga je sredstvo u kojima ove dve mo\u0107ne sile dolaze u kontakt. Magija knjige je univerzalna. Njena mo\u0107, a samim tim i pretnja su u svim dru\u0161tvima bile prepoznate<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":374190,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-374187","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/374187","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=374187"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/374187\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":374191,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/374187\/revisions\/374191"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/374190"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=374187"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=374187"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=374187"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}