{"id":373895,"date":"2023-07-16T08:47:19","date_gmt":"2023-07-16T06:47:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=373895"},"modified":"2023-07-16T08:47:19","modified_gmt":"2023-07-16T06:47:19","slug":"pokret-otpora-u-danasnjoj-suvremenoj-europi-i-svijetu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/07\/16\/pokret-otpora-u-danasnjoj-suvremenoj-europi-i-svijetu\/","title":{"rendered":"Pokret otpora u dana\u0161njoj suvremenoj Europi i svijetu"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Tatjana Groma\u010da<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Mislim na jednu re\u010denicu Edgara Morina, francuskog sociologa, filozofa, antropologa, va\u017enog suvremenog mislioca koji je ovih dana, \u010ditam, proslavio i svoj 102. ro\u0111endan.<\/p>\n<p>U ime tog \u201dstarca\u201d, a ovaj epitet upotrebljavam kao oznaku \u010dasti i visokog, uglednog statusa, nipo\u0161to ne pogrde, gospodina koji je i u jednom sofisticiranom, visoko prosvije\u0107enom dru\u0161tvu kao \u0161to je francusko, bio prinu\u0111en osnovati \u201dUdru\u017eenje za kompleksnu misao\u201d, kako se, povezuju\u0107i se sa sebi sli\u010dnima, ne bi osje\u0107ao suvi\u0161e osamljeno, prevr\u0107em sada tu njegovu misao po glavi, tje\u0161e\u0107i se da ipak, niti jedna misao do koje \u010dovjek stigne nije kona\u010dna, i da je nastavak, ili njeno opovrgavanje, uvijek mogu\u0107e, \u010dak samo i u obliku izricanja, kreiranja neke od mogu\u0107ih imaginacija.<\/p>\n<p>Tako negdje, u nekom od svojih mnogobrojnih spisa, Edgar Morin ka\u017ee kako je \u201dnestanak susretljivosti nestanak ljudskih \u010dimbenika\u201d. On naime isti\u010de ono \u0161to su davno govorili i neki proroci, donositelji vjera i \u010duda me\u0111u prizeman i te\u017eak ljudski svijet, kako \u201dja i mi moraju biti komplementarni\u201d.<\/p>\n<p>To je, dodu\u0161e, ne\u0161to te\u017ee utuviti u glavu sebi\u010dnoj ljudskoj naravi, ali uva\u017eavanje ove misli kroz djelovanje, \u017eivotnu praksu, ne samo veselo lamatanje s njom, kao s jo\u0161 jednom u nizu demago\u0161kih zastava, mo\u017ee ne\u0161to napraviti od mahom sku\u010denog, ograni\u010denog materijala, od kakvoga je u najve\u0107oj mjeri sazdan na\u0161 rod.<\/p>\n<p>Moderan naglasak na rastu i ja\u010danju \u010dovjekove individualnosti, koji u sebi nosi puno toga dobroga, ima ovu sebi\u010dnost kao drugu stranu poluge, ili kao svoju tamnu sjenu, koja ja\u010da sna\u017eenjem mnogih drugih pojava u svijetu, od ekonomskih i politi\u010dkih, do socijalno dru\u0161tvenih, koje se uglavnom grade na ledenoj, merkantilisti\u010dko kapitalisti\u010dkoj osnovi, koja susretljivost i ljudsku solidarnost vidi kao nu\u017eno zlo, i sposobna je, ako je to ve\u0107 potrebno, da je samo licemjerno i podozrivo glumi i formalno zadovolji povr\u0161inske uzuse, jasno, ne iz iskrenog osje\u0107anja potrebe za komplementarnosti \u201dja i mi\u201d, ve\u0107 iz vrlo odre\u0111enog i preciznog osje\u0107anja koristoljublja.<\/p>\n<p>Ako ove relacije prislonim na konkretne primjere iz ovog ovdje na\u0161eg, \u017eivota na mediteransko srednjoevropskom Balkanu, onda je pojam ljudske susretljivosti, i njegov do\u017eivljaj, jo\u0161 uvijek na nekoj neobi\u010dnoj, mo\u017eda samo nama specifi\u010dnoj vagi.<\/p>\n<p>S jedne strane, na\u0161i ljudi mogu biti veoma neljubazni, \u010dak i kada rade u danas prevladavaju\u0107em trgovinskom sektoru, i sektoru uslu\u017enih djelatnosti, gdje se \u010desto uposlenici ne pridr\u017eavaju niti temeljnih osnova profesionalnosti (premda je uvijek mogu\u0107e da ima \u010dasnih iznimaka).<\/p>\n<p>\u201dIzvolite\u201d, \u201dhvala\u201d i \u201dmolim\u201d jo\u0161 su uvijek tajnovito \u010darobne rije\u010di, koje koriste samo bolje upu\u0107eni u tajne zanata, dok je ve\u0107ina na\u0161ih, je li ljutitih, je li umornih i islu\u017eenih, je li samo osobno povrije\u0111enih i nezadovoljnih djelatnika ovog javnog tipa bahata i mrzovoljna, neljubazna do jedne, kulturno-turisti\u010dkoj zemlji neprimjerene nelagodnosti.<\/p>\n<p>S druge strane, u ovom na\u0161em divljem \u201dvilajetu\u201d \u010dovjek uvijek mo\u017ee nabasati i na neku primarnu ljudsku toplinu, na ljude koji \u0107e isko\u010diti, \u010dak i kr\u0161e\u0107i pravila, ako to od njih neka nenadana situacija zahtijeva, upravo kako bi iskazali ovu \u201dsusretljivost\u201d i solidarnost o kojoj u svojim grandioznim djelima pi\u0161e Edgar Morin.<\/p>\n<p>Razina otu\u0111enja, koja mori ljude poput njega u njegovom \u017eivotnom okru\u017eenju, ovdje, premda svakako u zabrinjavaju\u0107em porastu, jo\u0161 uvijek nije dosegla onaj stupanj da bi se moglo kazati da se povremeno ipak ne osvjedo\u010dujemo, kroz razne iskrene i plemenite ljudske geste, osje\u0107anju ove \u201dkomplementarnosti izme\u0111u ja i mi\u201d.<\/p>\n<p>One vrste bezdu\u0161nog i potpunog, slijepog slu\u017eenja sistemu i vlasti, opisane u tolikim romanima, poput, uzmimo, \u201dTatarske pustinje\u201d Dina Buzzatija, koju upravo prevr\u0107em izme\u0111u ruku, a koje u ekstremnim modulacijama idu i protiv zdravog razuma, protiv svake ideje dobrote, pravde, ljudskosti, koje se ne dovode u pitanje pred idejom slu\u017eenja sistemu, koji u svemu mora biti zadovoljen, i protivno osobnom osje\u0107anju i govoru vlastite savjesti, na ovom na\u0161em jo\u0161 uvijek poludivljem tlu ipak ne\u0161to te\u017ee hvataju svoga dubljega korijenja.<\/p>\n<p>Uostalom, ne mora tako, u svom kona\u010dnom obliku, biti niti drugdje \u2013 pa prisjetimo se, i sam je uva\u017eeni profesor Morin bio svojevremeno, u Francuskoj koja je u Drugom svjetskom ratu bila pod okupacijom fa\u0161ista, aktivan \u010dlan tamo\u0161njeg pokreta otpora, tamo je i dobio ovaj svoj nadimak, koji mu je kasnije \u201dlegao\u201d uz ime umjesto izvornog, \u017eidovsko-gr\u010dkog prezimena.<\/p>\n<p>Osobna ljudska hrabrost nikada potpuno ne jenjava, nikada potpuno ne gasne. O tome mislim, kada \u010ditam u novinama o zabrinjavaju\u0107em ja\u010danju ekstremno desni\u010darskih pokreta u Njema\u010dkoj danas, i u drugim zemljama suvremene Europe i svijeta.<\/p>\n<p>Ako je dana\u0161nji \u010dovjek uspavan kojekakvim kompromisima i zamoren problemima i tragedijama suvremenog \u010dovje\u010danstva, pa se jo\u0161 dublje zavukao u individualnu ko\u0161uljicu sebi\u010dnosti i moralnog tupila, jo\u0161 uvijek ne pristajem na misao da taj isti ne\u0107e biti spreman probuditi se, i ne\u0161to poduzeti, jasno, kroz konkretne osobne i \u017eivotne, svakodnevne geste otpora, tom ludilu, kako stvari ne bi uistinu i do kraja i\u0161le onako kako ne treba.<\/p>\n<blockquote><p><a href=\"https:\/\/www.autograf.hr\/pokret-otpora-u-danasnjoj-suvremenoj-europi-i-svijetu\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Autograf.hr<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Osobna ljudska hrabrost nikada potpuno ne jenjava, nikada potpuno ne gasne. O tome mislim, kada \u010ditam u novinama o zabrinjavaju\u0107em ja\u010danju ekstremno desni\u010darskih pokreta u Njema\u010dkoj danas, i u drugim zemljama suvremene Europe i svijeta<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":276775,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-373895","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/373895","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=373895"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/373895\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":373898,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/373895\/revisions\/373898"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/276775"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=373895"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=373895"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=373895"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}