Kako tvrdi dr.sc. Domagoj Nikoli\u0107 u svojoj knjizi \u201eIlirija \u2013 Sveta zemlja\u201c (TELEdisk d.o.o., 2018), kontinuitet na\u0161eg naroda na ovom prostoru od prapovijesti do dana\u0161njih dana nije bio sporan i bio je dio znanstvenog diskursa sve do 19. stolje\u0107a. Drugim rije\u010dima, do tada je svakome bilo jasno da su Ju\u017eni Slaveni zapravo Iliri.<\/p>\n
Me\u0111utim, nakon \u0161to su ilirsko ime, grb s polumjesecom i zvijezdom, te trobojnica zabranjeni carskim dekretima 1852. godine, austrougarska politika je stvorila pseudoznanost kojom je taj kontinuitet osporen, a cilj je bio ometanje ju\u017enoslavenskog ujedinjenja putem izgradnje niza manjih, rascjepkanih nacija ograni\u010denog suvereniteta podlo\u017enih be\u010dkoj i pe\u0161tanskoj dominaciji.<\/p>\n
Potomci drevnih Ilira progla\u0161eni su Albanci, a Ju\u017eni Slaveni odjednom postaju \u201edoseljenici s Karpata\u201c.<\/p>\n
Teorija o velikom deseljenju nije se ozbiljno razmatrala sve do propasti ilirskog pokreta. Da se u 6. i 7. stolje\u0107u nije dogodila seoba stotina tisu\u0107a, ve\u0107 seoba znatno manjeg broja ljudi na ove prostore, govore srpski povjesni\u010dar dr. Tibor \u017divkovi\u0107 (1966.-2013.), ali i hrvatski povjesni\u010dar dr. Neven Budak. Oni su mi\u0161ljenja da su drevni starosjedioci protjerani i istrebljeni u velikoj ve\u0107ini uz rijetke ostatke u visokom gorju, priobalju i na otocima, ali da su starosjedioci pre\u017eivjeli u mnogo ve\u0107em broju no \u0161to se pretpostavljalo. Isto tvrdi i bosanski povjesni\u010dar \u0110uro Basler, koji ka\u017ee da je u zemlji ostalo najmanje 85 posto starog stanovni\u0161tva. I brojni su drugi povjesni\u010dari i znanstvenici imali gotovo identi\u010dna razmi\u0161ljanja\u2026<\/p>\n
Dakle, va\u017eno je napomenuti da su do istog zaklju\u010dka do\u0161li znanstvenici i povjesni\u010dari razli\u010ditog porijekla, ideolo\u0161ko-politi\u010dkog opredjeljenja, generacija i disciplina, \u0161to ukazuje da teorija o dolasku nije vjerodostojna. No, usprkos tome i dalje se inzistira na teoriji o deseljenju jer je ona duboko ukorijenjena u ideolo\u0161ko i institucionalno tkivo dana\u0161njih vazalskih dr\u017eavica, \u0161to je bio slu\u010daj i s obje Jugoslavije, pa tu treba tra\u017eiti osnovni razlog svih na\u0161ih dru\u0161tvenih neuspjeha.<\/p>\n
\nSte\u0107ci kao dokaz autohtonosti<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Slu\u017ebena dogmati\u010dka povijest ne smatra da se u antici i ranije na Balkanu dogodilo i\u0161ta naro\u010dito bitno osim rimskog osvajanja, pa ste\u0107ke gleda kao spomenike iz kasnog srednjeg vijeka. Naime, po ovoj dogmi smatra se da u antici i ranije na na\u0161em prostoru nije postojao nitko osim razmjerno nepoznatih neslavenskih primitivaca koje su istrijebili do\u0161ljaci Slaveni, to jest mi, pa ne postoji ni jedan smisleni kontekst u koji se ste\u0107ci mogu smjestiti.<\/p>\n
Zgo\u0161\u0107anski ste\u0107ak, prona\u0111en u Donjoj Zgo\u0161\u0107i kod Kaknja (BiH)
\nDogma o srednjovjekovnom porijeklu ste\u0107aka ustanovljena je u vrijeme kad je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. i kada se Europi otkrio jedan posve novi i neistra\u017eeni svijet. Brojne prona\u0111ene velebne megalitske nekropole diljem ovog prostora odjednom otkrivaju istinu, a to je da je prostor Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Srbije i Crne Gore jedinstveni kulturni, antropolo\u0161ki i etni\u010dki prostor koji posjeduje najimpozantniju i najstariju megalitsku kulturu u \u010ditavoj Europi.<\/p>\nOva otkri\u0107a unijela su nemir u redove zavojeva\u010da, jer veli\u010dina i drevnost na\u0161e kulture \u010dini Zapadnu Europu inferiornom, a njihovu civilizacijsku misiju apsurdnom. I u politi\u010dkom smislu nacionalno ujedinjeni Balkan predstavljao bi prevelik izazov Austrougarskom Carstvu, pa je bilo potrebno taj prostor fragmentirati u \u0161to je mogu\u0107e ve\u0107i broj me\u0111usobno suprotstavljenih vazalnih provincija.<\/p>\n
\nPo\u010detak la\u017ene povijesti<\/h2>\n<\/blockquote>\n
La\u017e o srednjovjekovnom porijeklu ste\u0107aka zapo\u010dinje austrijski arheolog i povjesni\u010dar Moritz Hoernes (1852.-1917.) \u010dija istra\u017eivanja ignoriraju dotada\u0161nja saznanja doma\u0107ih znanstvenih izvora koji tvrde suprotno.<\/p>\n
Njegovom uspjehu je vjerojatno nehoti\u010dno pridonio i britanski povjesni\u010dar i novinar Sir Arthur J. Evans, koji je 1875. godine na svom proputovanju kroz Bosnu i Hercegovinu i prvom susretu sa ste\u0107cima, te nakon razgovora s franjevcima u samostanu Gu\u010da Gora, zaklju\u010dio da se radi o prapovijesnim ilirskim spomenicima koje je pripisao \u201ebosanskim bogumilima\u201c.<\/p>\n
Naime, ovi franjevci su o\u010dito ve\u0107 bili pod utjecajem Franje Ra\u010dkog koji je formulirao krivu teoriju o bogumilskom porijeklu Crkve bosanske i povezao ste\u0107ke s tim periodom. Osim \u0161to je teorija o Crkvi bosanskoj kao bogumilskoj neutemeljena, ste\u0107ci se ne mogu poistovjetiti s bogumilima, jer se teritorijalna rasprostranjenost ste\u0107aka ne poklapa s onom bogumila. Naime, kad bi ste\u0107ci bili bogumilski spomenici, najvi\u0161e bi ih trebalo biti u Bugarskoj, a tamo ih uop\u0107e nema.<\/p>\n
\nPredaje i istina o ste\u0107cima<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Predaje govore da su ste\u0107ci izra\u0111ivani u pradavna vremena, a narodu divova koji ih je izra\u0111ivao pripisuju i neka nadnaravna svojstva \u2013 ste\u0107ke su prema predajama na glavama nosile \u017eene koje su \u017eivjele 900 godina (\u201e300 divovala, 300 nevovala, 300 udovala\u201c). Spominju se i ste\u0107ci koje je vuklo stotinu volova, ali nema spomena nekog plemi\u0107a koji je na grob navalio gromadu od 15 ili 30 tona.<\/p>\n
Naravno, ne postoje stari dokumenti o podizanju ste\u0107aka u srednjem vijeku, iako dalmatinski gradovi imaju vrlo kvalitetne arhive i mno\u0161tvo ste\u0107aka u svojoj okolici. Nevjerojatno je da \u010dak niti u Dubrova\u010dkom arhivu ne postoji niti jedan dokument koji bi spomenuo bilo \u0161to o srednjovjekovnoj praksi izrade ste\u0107aka: nekog majstora, na\u010din prijevoza, cijenu izrade, bilo \u0161to.<\/p>\n
Najbolji dokaz da ste\u0107ci nisu ra\u0111eni u srednjem vijeku su same dimenzije i te\u017eina ogromnog broja ste\u0107aka. Ne postoji tehnolo\u0161ki kontekst u koji bi se smjestila praksa odvaljivanja megalita do 32 tone i njihov prijevoz na velike udaljenosti u srednjem vijeku. Uostalom, za\u0161to bi se itko time bavio, a da istu tehnologiju ne upotrijebi u bilo kojoj drugoj gradnji?<\/p>\n
\nIliri i divovi<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Brojne predaje iz Crne Gore, Hercegovine i Dalmacije opisuju divove i njihove karakteristike, a navodno se taj narod me\u0111usobno istrijebio. No, postoje i predaje koje govore da ih je istrijebio i s njihovim ostacima se izmije\u0161ao dana\u0161nji narod.<\/p>\n
Valja primijetiti da rije\u010di div, divac, divica upu\u0107uju na stanje nevinosti, a putem veze s latinskim divus, na nebesko. To nam ukazuje da je taj narod u duhovnom smislu bio sasvim druga\u010diji od na\u0161e rase. Nije bio materijalan niti je te\u017eio ciljevima koje na\u0161a civilizacija smatra velikim. I genetika je bila razli\u010dita \u2013 to znamo stoga \u0161to je taj narod bio izuzetno dugovje\u010dan, sna\u017ean, nije pobolijevao i imao je zdrave zube \u010ditavog \u017eivota.<\/p>\n
Na\u0161 jezik preko rije\u010di divljina (nekultiviran kraj \u2013 zemlja divova), divljak (neotesani primitivac \u2013 div ili onaj koji im se priklonio, mje\u0161anac) i divlja\u0161tvo (nedostatak kulture \u2013 na\u010din \u017eivota divova i njihovih potomaka) \u010duva mutno sje\u0107anje, makar i kroz barem djelomi\u010dno poricanje istine, na primordijalno stanovni\u0161tvo i sukob s divovima.<\/p>\n