{"id":372824,"date":"2023-07-05T05:52:04","date_gmt":"2023-07-05T03:52:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=372824"},"modified":"2023-07-05T05:52:04","modified_gmt":"2023-07-05T03:52:04","slug":"balkan-kao-poetika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/07\/05\/balkan-kao-poetika\/","title":{"rendered":"Balkan kao poetika"},"content":{"rendered":"

Razgovara: Vladislav Beronja<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bojan Stoj\u010di\u0107 je bosanskohercegova\u010dki vizualni umjetnik mla\u0111e generacije. Svojim multimedijalnim radovima, prema vlastitim rije\u010dima, Stoj\u010di\u0107 adresira autokolonijalni diskurs i afekt u meta-jugoslovenskom prostoru, propituju\u0107i kolektivni i individualni pogled ka perifernom Drugom i sebi.<\/p>\n

S Bojanom sam razgovarao u svom dnevnom boravku u Vla\u0161koj par dana nakon njegovog performansa 402 km: Objects in the Mirror u Gara\u017ei Kamba. Budu\u0107i da sam ja sjedio u fotelji a Bojan na kau\u010du, primijetio je da se osje\u0107a kao da smo na psihoanaliti\u010dkoj seansi. Na\u0161 je razgovor orbitirao oko mjesta gubitka i praznine, te rezova i \u0161avova u identitetu koji su obilje\u017eili i Bojanovo i moje ratno odrastanje i u kojima, kako njegov rad svjedo\u010di, jo\u0161 uvijek ima prostora za humor i poeziju.<\/p>\n

U svom radu 402 km: Objects in the Mirror koristi\u0161 jedan vrlo jednostavan \u010din putovanja autom iz Sarajeva u Zagreb kako bi stvorio prostor za promi\u0161ljanje imaginarnih i politi\u010dkih granica Balkana. S ulaskom Hrvatske u Schengen ove godine tvoj performans dobiva jo\u0161 jedan sloj zna\u010denja, a metaforika retrovizora dodatno uvodi jednu slo\u017eenu osobnu i kolektivnu povijest u to pro\u0161ireno polje konotacije. Spomenimo i to da se performans zavr\u0161ava doslovce u gara\u017ei. Kako je do\u0161lo do suradnje s Gara\u017eom Kamba i ideje tog rada?<\/p><\/blockquote>\n

Do suradnje je do\u0161lo tako \u0161to sam pro\u0161le godine bio dio WHW Akademije, i jedan moj kolega, \u017deljko Beljan, je tada tamo imao izlo\u017ebu koju sam mu pomogao da postavi. Jako mi se svidio koncept te izlo\u017ebe, odnosno koncept gara\u017ee koja funkcionira kao galerija i koja ima i bud\u017eet i osoblje i stru\u010dne ljude i \u010ditav prate\u0107i program. Imaju i dizajnere i fotografe, sve \u0161to jedan umjetni\u010dki prostor treba da bude. To je mene odu\u0161evilo, kao i sama \u010dinjenica da se nalazimo u gara\u017ei. Ja opet dolazim iz mjesta gdje imamo institucije koje tobo\u017ee funkcioni\u0161u, ali mi nemamo ni\u0161ta od toga. I onda sam zaklju\u010dio, da, \u017eelim ne\u0161to da ovdje probam i odmah smo istu no\u0107 smislili rad. \u0160ta, ovo je gara\u017ea i ja \u0107u parkirati tu auto i to je to. [Smijeh] To je krenulo iz \u0161ale. Iz daljeg promi\u0161ljanja, vidio sam da ta \u0161ala ima slojeve koji nisu isprve vidljivi i tako smo zapravo krenuli promi\u0161ljati izlo\u017ebu. I ja sam se jednostavno prijavio na njihov natje\u010daj, predlo\u017eio im taj performans i oni su to prihvatili.<\/p>\n

Kako si u tom trenutku do\u017eivio taj put iz Sarajeva u Zagreb?<\/p><\/blockquote>\n

Ja taj put ve\u0107 znam napamet. Zadnjih par godina sam dosta vezan za Zagreb kroz razne projekte, prijateljstva i suradnje. Prolaze\u0107i tim putem ja zapravo prolazim kroz \u010ditav jedan pejza\u017e. Recimo, dok izlazim iz Sarajeva, pa prolazim kroz neke gu\u017eve koje ne bi trebale biti tu, prolazim pored sru\u0161enih ku\u0107a, spaljenih objekata, prolazim kroz puno malih mjesta u kojima se nalaze samo vjerski objekti i banke, prolazim kroz Republiku Srpsku, gdje vidim samo zastave, vidim stotinu zastava. Onda dolazim u red na granici gdje uvijek imam tjeskobu jer uvijek imam osje\u0107aj da sam ne\u0161to skrivio, stalno neki strah da \u0107e me kazniti zbog ne\u010dega. Onda prolazim Schengen, sad sam u Europskoj uniji, osje\u0107am rastere\u0107enost, ali opet se osje\u0107am kao da sam tu stranac. Svjestan sam da imam bosansku registraciju i razmi\u0161ljam kako me gleda ono vozilo iza: da li sam ja neki glupi Bosanac koji je do\u0161ao njemu da ukrade posao i zemlju? Sumnjam da netko misli \u2013 ovo je neki umjetnik u autu. To su \u010ditavi nizovi i nizovi asocijacija. I koliko god je to banalna gesta \u2013 svi putujemo \u2013 za\u0161to ne osvijetliti taj proces koji traje pet i pol sati i predstaviti ga publici?<\/p>\n

Razmi\u0161ljao sam s Mihaelom Zajec kako prikazati tu rutu, kako je zabilje\u017eiti, mo\u017eda skulpturalno, recimo, jer ta ruta zapravo postoji ali ona je nevidljiva. I ba\u0161 smo htjeli osvijetliti to njeno postojanje. Kona\u010dna ideja je bila to da ja ve\u0107 znam da \u0107e meni Google sateliti odrediti trajanje putovanja na 5 sati i 22 minute, ali Google ne mo\u017ee ta\u010dno procijeniti kolika \u0107e biti gu\u017eva na granici, odnosno ne zna koliko \u0107u \u010dekati. Taj mali propust, ta \u010dinjenica da Google ne zna sve o svemu, to mi je bilo zanimljivo. Koliko se ja zadr\u017eim na granici toliko \u0107e me publika \u010dekati. I ja sam na granici bio ta\u010dno 36 minuta i toliko me je publika \u010dekala. Cilj je bio transferirati to \u010dekanje na publiku.<\/p>\n

U tom performansu vrlo se svjesno postavlja\u0161 kao umjetnik koji dolazi iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku. Znamo da se Hrvatska ve\u0107 neko vrijeme poku\u0161ava udaljiti od Balkana kako bi zagarantirala svoju neupitnu pripadnost europskom kulturnom i politi\u010dkom prostoru, pri \u010demu pripisuje etiketu Balkana, kao negativnog polja zna\u010denja i stereotipa, svojim isto\u010dnim susjedima, prvenstveno Bosni i Hercegovini. I u ostalim radovima usvaja\u0161 poziciju balkanskog umjetnika, umjetnika s takozvane europske periferije, \u0161to dolazi s odre\u0111enom prtljagom, ali istovremeno i propituje\u0161 granice tog identiteta i\u00a0ukazuje\u0161 na\u00a0njegovu proizvoljnost, budu\u0107i da sam pojam Balkana ima ishodi\u0161te u polju fantazije o bliskom Drugom. Mo\u017ee\u0161 li re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/p><\/blockquote>\n

Uzeo sam tu poziciju zato \u0161to za mene u registru stvari uop\u0161te nije bilo pozicije, i onda sam odlu\u010dio da tu svoju poziciju iskoristim ili preuzmem. Jer, recimo, kad se zateknem u Berlinu ili bilo gdje u srednjoj i zapadnoj Europi, ljudi za mene misle da sam Tur\u010din, percipiraju me kao Tur\u010dina. Dok recimo kad sam u Istanbulu, percipiraju me kao Rusa i obra\u0107aju mi se na ruskom. I ja sam zapravo kroz te odnose uvidio da ja ne postojim u nekom registru pripadanja i klasifikacije, i za\u0161to onda ne iskoristiti to nepripadanje i preuzeti ga u svoju korist. I sad, ako se dodirnemo Balkana\u2026 Balkan je isto toliko geografska, koliko i poetska kategorija. Te granice su zapravo jako efemerne. I \u0161ta je Balkan? Gdje po\u010dinje i zavr\u0161ava Balkan? To je stvar perspektive. Netko \u0107e u Zagrebu re\u0107i da je Sarajevo Balkan, u Ljubljani \u0107e netko re\u0107i da je Zagreb Balkan, dok \u0107e netko u Be\u010du re\u0107i da je Ljubljana Balkan. I tome nema kraja, zapravo me zato to toliko intrigira. I sad i ti ostali slojevi\u2026\u00a0 Mi smo sada jugoisto\u010dna Europa. Me\u0111utim, u zadnjih petnaestak godina, mi imamo novi termin koji je po meni uvrjedljiv \u2013 zapadni Balkan. A za\u0161to ne mogu biti samo Europa? \u010cak imenom ja ne smijem biti Europljanin jer moram biti zapadni Balkanac. Pa za\u0161to ga onda ne iskoristim, Balkan je Balkan. I ja dolazim iz srca Balkana, iz planinske zemlje u centru, eto, biv\u0161e zemlje Jugoslavije. Za\u0161to ne iskoristiti to kad ne mogu biti ni\u0161ta drugo?<\/p>\n

Smatra\u0161 li da pojam Balkana ima neki emancipacijski potencijal, odnosno, ne\u0161to \u0161to je toliko odre\u0111eno tim kolonijalnim i autokolonijalnim diskursom, mo\u017ee li to biti mjesto dekolonizacije i odbijanja dominantnih europskih i neoliberalnih vrijednosti?<\/p><\/blockquote>\n

Pa \u010dini mi se da mo\u017ee. Gledaju\u0107i historijski, barem Bosna i Hercegovina je uvijek bila periferija nekog carstva, uvijek je pripadala Europi, ali jedva. To mi je nekako isto tako pozicija slobode, iako je Balkan uvijek percipiran kao ne\u0161to barbarsko, divlje, \u010disto seksualno, dok ostatku Europe pripada taj intelektualni, civilizirani svijet. I to zapravo ne mo\u017ee biti ta\u010dno, posebno kad gledam naslije\u0111e Jugoslavije. Naprimjer, kad meni Europa i Europljani ka\u017eu da ja moram biti to i to kako bi postao dio civiliziranog svijeta. Ali to su moji preci ve\u0107 imali i prije njih, recimo, pojam antifa\u0161izma. Meni ne treba neki NGO iz Berlina re\u0107i \u0161to je antifa\u0161ista, moji su bili antifa\u0161isti. I zato ta pozicija Balkana mo\u017ee imati svoju prednost, ako se ne podvinemo kolonijalnim diskursima.<\/p>\n

Zanimljivo mi je to \u0161to pri\u010da\u0161 u smislu naglog pada ove regije u partikularno, u drugost i periferiju\u2026 To da je Jugoslavija u jednom trenutku imala univerzalni jezik emancipacije, antifa\u0161izma, dekolonizacije, i da su raspad dr\u017eave i tranzicija doveli ovaj prostor u rubnu poziciju, iako je on u jednom trenutku bio sam svoj centar \u2013 s NOB-om, pokretom nesvrstanih, poku\u0161ajima izgradnje samoupravnog socijalizma. U svom umjetni\u010dkom radu dosta se bavi\u0161 jugoslovenskim naslije\u0111em i tim jezikom emancipacije i apstrakcije kroz evokaciju antifa\u0161isti\u010dke spomeni\u010dke ba\u0161tine, recimo u radu 36 Proposals for a Public Monument. Kako se postavlja\u0161 prema tom naslije\u0111u, naro\u010dito u suvremenom kontekstu u kojem je ta pro\u0161lost uvelike marginalizirana i zaboravljena?<\/p><\/blockquote>\n

To su stvari koje su povezane, kako s historijom moje zemlje, tako i s pro\u0161lo\u0161\u0107u moje porodice koja je naglo prekinuta. Ja imam samo neke bilje\u0161ke i poku\u0161avam od njih sklopiti sliku. Znam da je moj deda bio narodni heroj u Drugom svjetskom ratu, nosilac spomenice. Ali ja jednostavno ne mogu saznati vi\u0161e o njemu osim kroz par njegovih zapisa za koje se on potrudio da ih arhivira. Nije da mene toliko zanima estetika NOB-a ili naslje\u0111e Jugoslavije, vi\u0161e me zanima poku\u0161avanje sklapanja svog \u017eivota u novom kontekstu, ako to ima smisla. I povod da radim 36 Proposals for a Public Monument je prvenstveno bio izmje\u0161tenost, jer sam taj projekt zapravo radio u Berlinu. Svaki dan sam imao duge \u0161etnje po sedam, osam sati, i jednostavno sam bez bilo kakvog povoda, razloga ili obrazlo\u017eenja po\u010deo primje\u0107ivati sme\u0107e koje mi je bilo zanimljivo \u2013 ako ga samo malo oblikujem izgledat \u0107e kao neka skulptura. I to sam bez ikakvog razmi\u0161ljanja po\u010deo raditi. Ve\u0107 nakon tre\u0107e-\u010detvrte sam vidio da me te strukture podsje\u0107aju na ne\u0161to, da bih onda shvatio \u2013 svojom estetikom ili na\u010dinom na koji ih gradim, te skulpture me podsje\u0107aju na spomenike NOB-a. I \u0161ta mi je onda postalo va\u017eno oko toga \u2013 ok, ja sam u nekom novom prostoru, u Berlinu, gdje sam stranac, i kako poku\u0161ati izgraditi svoj dom, svoju stvarnost s jezikom koji ve\u0107 poznajem. Te male geste, ti odjeci jezika koje sam vidio kao dijete i koje nosim u sebi, da poku\u0161am, ako ni\u0161ta drugo, od otpadaka na ulici to nekako opona\u0161ati.<\/p>\n

Zanimljiv mi je taj upliv nesvjesnog i ponavljanja u tvom radu, ta igra s ne\u010dim \u0161to je izgubljeno i ponovno na\u0111eno, ali u jednom drugom kontekstu i puno manjem i fragilnijem obliku. Dosta umjetnika s ovih prostora se tako\u0111er bavi tim performativnim ponavljanjem Jugoslavije i sje\u0107anja vezanih za nju. Za\u0161to Jugoslavija opstaje \u010dak i danas, 30 godina nakon njenog raspada?<\/p><\/blockquote>\n

Ako mogu nekako objasniti za\u0161to se \u010ditava generacija umjetnika i umjetnica bavi time, to je onda poku\u0161avanje pronala\u017eenja kakvog takvog smisla, odnosno strukture u vakuumu. Mi od ratova 90-ih zapravo \u017eivimo u nekom vakuumu, koji je i kulturolo\u0161ki i ideolo\u0161ki vakuum. I onda se nemamo mi na \u0161ta referisati osim na neka neoliberalna strujanja, a nekad prije je postojala ideologija. I ja poku\u0161avam od tih nekih ru\u0161evina opet sklopiti neko zna\u010denje, jer to su jedine strukture koje su \u010dvrste, koje mogu koristiti kao blokove za novu gra\u0111u. Moja jedina politi\u010dka stvarnost, osim Daytona i tog ludila, je jednostavno samo tr\u017ei\u0161na utakmica. Oko mene nema nikakvih ideolo\u0161kih pretpostavki, nikakve strukture, i onda je te\u0161ko praviti institucionalnu kritiku kad institucija nema politiku. Kako \u0107e\u0161 je kritikovati kad se ona ne bavi ni sama sobom niti stvarno\u0161\u0107u kojom se treba baviti.<\/p>\n

Vratimo se temi tranzicije i te praznine koja je simptomati\u010dna za nju, to \u017eivljenje izme\u0111u, izme\u0111u neke pro\u0161losti koja je naglo prekinuta i neke budu\u0107nosti koja se nikad nije pojavila. Promi\u0161ljanje vremenskog i prostornog \u201cizme\u0111u\u201d, tog raskoraka u vremenu i prostoru je specifi\u010dno za tvoj rad kao i za subjekta tranzicije i Balkana op\u0107enito. Kako u svom radu zami\u0161lja\u0161 prostor tranzicije, odnosno do koje se mjere u toj praznini za tebe otvaraju neki novi prostori zna\u010denja?<\/p><\/blockquote>\n

To stanje raskoraka je zapravo zajedni\u010dko svim mojim radovima. Kad razmi\u0161ljam o raskoraku, to je beste\u017einsko stanje. Bio si na lijevoj a jo\u0161 nisi stao na desnu nogu, tako da trenutno nisi ni na jednoj nozi, i zato ba\u0161 tad ima\u0161 najmanje te\u017eine. Ti si zapravo u stanju nekog leta koje je jako kratko. Oslobo\u0111en si te\u017eine i tad si najslobodniji i najlak\u0161i. Ali \u0161to zna\u010di kad taj raskorak traje 27-28 godina? To beste\u017einsko stanje jeste stanje u kojem je poezija jedina forma koja mo\u017ee postojati, jer se u beste\u017einskom stanju ne mo\u017ee graditi nijedna \u010dvrsta struktura. I samo to bilje\u017eenje svakodnevnih \u010duda, koja se mogu na\u0107i ispod \u0161olje kafe ili u obliku lista koji treperi na vjetru, postaje historijski doga\u0111aj. I to su mjesta poezije koja mogu biti i mjesta slobode i mjesta humora koji je na neki na\u010din izlje\u010duju\u0107i. To mogu biti trenutci utjehe ili poku\u0161avanja stvaranja nekog smisla. Jer ja ne vidim kako mo\u017ee\u0161 postaviti neku \u010dvrstu strukturu u tom beste\u017einskom stanju. I zato su za mene bitni ti mali tragovi postojanja. Kad bih mogao u dvije rije\u010di opisati to \u0161to \u017eelim posti\u0107i u svom radu, to su tragovi postojanja, zabilje\u017eiti \u0161ta je bilo i kako sam se ja osjetio u tom trenutku. Naravno, geopoliti\u010dki i sociolo\u0161ki konteksti su tu uvijek prisutni i oni to promatraju. Ali ponekad se najve\u0107i politi\u010dki trenutci de\u0161avaju ba\u0161 u dnevnoj sobi.<\/p>\n

To \u0161to si rekao me je podsjetilo na tvoj video rad Hope Hotel Phantom snimljen u hotelu gdje je potpisan Daytonski sporazum, ali 27 godina kasnije, kad si ti bio jedini gost tamo. Rad je i izlo\u017een u Galeriji Nova na grupnoj izlo\u017ebi Viva la Transicion!, kustosica Ane Devi\u0107 i Ane Kova\u010di\u0107. Znam da si bio na rezidenciji u Detroitu kad si napravio taj rad. Kako je do\u0161lo do ideje tog rada?<\/p><\/blockquote>\n

Dobio sam poziv od galerije u Detroitu da posjetim taj grad, da provedem tamo neko vrijeme i napravim izlo\u017ebu. I to mi je bilo divno budu\u0107i da sam o Detroitu puno \u010duo. Kad sam se tamo pojavio, vidio sam da je to grad s tako kompleksnom historijom, s tako isprepletenim odnosima rasnog, klasnog, ovog onog, i da ja tu ne mogu napraviti rad koji ne bi bio turisti\u010dki, neki tourist gazing, ako se to tako mo\u017ee nazvati. Ali gledaju\u0107i mape, vidio sam da je Dayton udaljen od Detroita \u0161est sati vo\u017enje, a o Daytonu znam puno. Dayton je zapravo rije\u010d koja je obilje\u017eila moje odrastanje. Doslovno nema dana da ne \u010dujem rije\u010d Dayton. Dayton ovo, Dayton ono, zbog Daytona\u2026 Mirovni sporazum koji je zaustavio agresivni rat, ali i ustav u kojem ja \u017eivim i koji je na\u017ealost nepromjenjiv jer se svi garanti tog mira moraju slo\u017eiti da se taj ustav promijeni. Ta situacija je nemogu\u0107a, a opet nepromjenjiva, \u0161to je meni jedan zabavan i u\u017easan aspekt svega toga. I onda sam sjeo u auto i krenuo u Dayton. Znao sam da su predstavnici bili u tom hotelu, bukirao sam sobu i jednostavno krenuo. Ve\u0107 neko vrijeme znam da \u0107u napraviti najbolji rad ba\u0161 kad ne znam \u0161to radim. Ja sam zaista bez ikakvog plana i programa bukirao sobu i oti\u0161ao u hotel, da bih onda shvatio, kako se pribli\u017eavam tom objektu, da je poezija zapravo ve\u0107 tu. Moje je samo da prisustvujem, da budem tu.<\/p>\n

I tako ti ja idem u hotel u kojem je sklopljen Daytonski sporazum i koji se zove Hope Hotel, \u0161to je samo po sebi poetsko \u010dudo. Jo\u0161 ulaskom u hotel shva\u0107am da sam ja jedini gost. To nije ni grad Dayton, ve\u0107 je 15 kilometara od Daytona, i tu zaista nema \u0161ta da se radi. Hotel pripada toj velikoj vojnoj bazi i on slu\u017ei njene goste, a iz nekog razloga je otvoren za civile, vjerojatno zbog porodica vojnika. I eto, onda sam se tu zatekao. Budu\u0107i da sam se ve\u0107 najavio direktorici i rekao da radim istra\u017eiva\u010dki rad, ona je pristala i rekla \u201cNaravno, imamo malo gostiju, a ti jo\u0161 dolazi\u0161 iz Bosne. Molim te ulazi i u uredske prostore i snimaj sve\u201d, \u0161to sam ja rado iskoristio. Zaista nisam znao \u0161to \u0107u raditi i jednostavno sam snimao svoje prisustvo u tom hotelu. Sama moja samo\u0107a u toj velikoj strukturi, toj praznoj lju\u0161turu je bila klju\u010dna. Taj osje\u0107aj prazne strukture mi se pokazao kao metafora tog sporazuma, te bosanskohercegova\u010dke realnosti, koja je zapravo jedna struktura bez sadr\u017eaja, koja ne podrazumijeva ni\u0161ta. I onda to moje prisustvo u tom hotelu, moje hodanje po hodnicima, gdje sam potpuno sam, u restoranu hodam sam, u teretani vje\u017ebam sam, na parkirali\u0161tu gledam vatromet sam\u2026 Zapravo sam se osje\u0107ao kao duh, i to je bila ta moja igra s fantomima.<\/p>\n

Onda sam na\u0161ao jedna \u010dlanak iz \u201995. u kojem su lokalne novine radile intervju s osobljem hotela. To su isto neke vrste duhova, ti ljudi s rubnih mjesta historijskih doga\u0111aja. Pet-\u0161est predsjednika se rukovalo, promijenili su sudbinu nekoliko milijuna ljudi, a u tim prostorijama je tako\u0111er bila prisutna i ta nevidljiva, pre\u0161u\u0107ena radni\u010dka klasa koja opslu\u017euje taj cijeli show. Bilo je zanimljivo pro\u010ditati kako je bilo sobarici, kako je bilo kuharu, menad\u017eeru, koje su njihove perspektive na taj doga\u0111aj. Te perspektive otkrivaju banalnost svega, iako je potpisivanje Daytonskog sporazuma historijski doga\u0111aj koji je oblikovao moju stvarnost. Recimo, kuhar govori kako posjeduje originalnu mapu Bosne i Hercegovine na kojoj su crtali granice jer mu ju je dao jedan od delegata. Zaposlenici govore da su predstavnici iznena\u0111uju\u0107e dobro jeli, da su jeli puno, i to ti onda daje jednu sliku banalnosti, a to su zapravo temelji moje stvarnosti ili dr\u017eave kakva jeste danas. Svi ti fantomi su zapravo ispri\u010dali neku pri\u010du koja govori o praznini, o napu\u0161tenosti strukture. Taj ugovor nikad nije bio zami\u0161ljen kao trajna kategorija. On je bio privremeno rje\u0161enje koje \u0107e zaustaviti rat i koji \u0107e se promijeniti kroz godinu-dvije. Ta neprolazna privremenost je isto dio tog raskoraka i tranzicije. I ta fascinantna \u010dinjenica da je originalni dokument izgubljen. Mi zapravo tuma\u010dimo Daytonski sporazum samo kroz prijevod, ali postoji nekoliko tuma\u010denja prijevoda tog dokumenta, recimo \u0161to se ti\u010de konstitucionalnih naroda BiH\u2026 I ta jedna neprekidna privremenost, taj jedan nesporazum.<\/p>\n

Daytonski nesporazum.<\/p><\/blockquote>\n

Smijeh<\/p>\n

Po\u010deo si karijeru s studijom dizajna i upotrebom dosta tradicionalnih medija, kao \u0161to su crte\u017e, slikarstvo i kola\u017e, a nakon toga pre\u0161ao na nove medije i na performans, i time dobio na ekonomi\u010dnosti izraza koji je specifi\u010dan za tvoju poetiku. Kako si do\u0161ao do toga iskoraka u nove medije i performans?<\/p><\/blockquote>\n

Ta ekonomi\u010dnost u izri\u010daju se zapravo sama od sebe nametnula. Moj kolega Antonio Grgi\u0107 je dobro primijetio da su isto\u010dno od Be\u010da svi umjetni\u010dki radovi oslobo\u0111eni od svoje financijske vrijednosti. Zapravo mi je super ta rije\u010d, oslobo\u0111en od financijske vrijednosti. To mi je dalo mogu\u0107nost da razmi\u0161ljam o svom radu druga\u010dije. Odakle ta ekonomi\u010dnost dolazi? Ja dolazim s prostora koji nema institucionalnu strukturu i nema tr\u017ei\u0161te, tako da kad proizvedem rad koji je fizi\u010dki, koji je toliko i toliko \u0161irok, koji te\u017ei toliko i toliko, taj rad nema tko da otkupi. Taj rad ne\u0107e biti ni u jednoj zbirci. Ne\u0107e biti ni poklonjen nigdje. Njegova predmetnost je suvi\u0161na. Jednom kad je oslobo\u0111en od te fizi\u010dnosti, onda mo\u017ee\u0161 promi\u0161ljati kako napraviti ne\u0161to od te umjetnosti, ne\u0161to re\u0107i, ne\u0161to zabilje\u017eiti a da nema nu\u017eno neku predmetnost. Onda naravno dolazi\u0161 prvo do performansa, ali i svakodnevne geste, instalacije, intervencije\u2026 Sve su to alati koji su nasljedstvo pro\u0161log vijeka, a koji su zapravo za mene idealni. \u0160ta drugo raditi?<\/p>\n

Tu je i sam \u010din prisutnosti, prvenstveno prisutnosti tvog tijela koje bilje\u017ei neko vrijeme i prostor, recimo u tvom radu History to the Stone, Future to the Wind, u kojem puni\u0161 bijele balone svojim dahom na mjestu NOB spomenika u BiH i tako radi\u0161 svojevrsnu intervenciju u jo\u0161 jednom ispra\u017enjenom prostoru.<\/p><\/blockquote>\n

Najhumaniji \u010din koji mo\u017ee\u0161 uraditi je biti tu. \u010cak i kad tje\u0161i\u0161 nekoga, ako nema\u0161 ni\u0161ta re\u0107i, jednostavno je dovoljno da bude\u0161 tu. To je ponekad jednostavno sve \u0161to mo\u017ee\u0161, sve \u0161to treba\u0161 uraditi. Samo jednostavno biti tu. Ja sebe ne vidim kao performera niti sam treniran u bilo kavom performansu. Ali samo biti tu, to je ne\u0161to najiskrenije \u0161to mo\u017ee\u0161 uraditi. To je najjednostavniji \u010din. Ponekad su najve\u0107i politi\u010dki \u010dinovi najjednostavniji\u2014samo budi tu. Meni je to bivstvovanje ne\u0161to \u0161to mi je bitno, da radom ka\u017eem da tu sam, da sebi ka\u017eem, bio sam tu, bio sam dio toga u jednom trenutku. Ja sam u jednom trenutku pripadao tome, i to je ne\u0161to pripadalo meni. To su za mene lijepi momenti, koji su poeti\u010dni. Prisustvo je poezija. I kako onda zabilje\u017eiti to prisustvo?<\/p>\n

U radu History to the Stone, Future to the Wind, taj moment daha mi je ne\u0161to jako privla\u010dno jer je to koli\u010dina zapremine plu\u0107a. Mislim da je zapremina plu\u0107a oko litar i pol. Dah je u jednom trenutku u tebi pa je onda dio prostorije. Tvoje tijelo razmjenjuje ne\u0161to, a isto tako mjeri vrijeme. Jer bez hrane mo\u017eemo nekoliko dana, i bez vode isto toliko, ali bez daha mo\u017eemo samo par minuta. I zato dah jeste taj vremenski otkucaj. Zato mi je bilo zanimljivo kako ga na neki na\u010din zaustaviti, kako mu dati neku formu koja je tu kad napu\u0161em taj balon. Koliko god je to jedan komi\u010dan element isto tako postoji moment \u2014 aha, ovo je sad bilo u meni, oko mog srca, a sad je u nekom bijelom lateksu i leti. I \u0161ta onda napraviti s tim balonom? Da li napuniti neku prostoriju svojim dahom, da li ga vezati za sebe, vidjeti kako se on pona\u0161a na vjetru? To \u0161to je bilo u meni sad postaje jedna struktura, kao da tijelo izvrne\u0161 naopako.<\/p>\n

A tu je naravno i taj kontrast u radu izme\u0111u \u010dvrsto\u0107e i monumentalnosti kamena i efemernosti daha koji isto tako upu\u0107uje na neku vremensku dimenziju, u smislu da je pro\u0161lost u kamenu a budu\u0107nost je ta koja je\u2026<\/p><\/blockquote>\n

\u2026u vjetru.<\/p>\n

Pa vratimo se na taj raskorak. Ne mo\u017ee\u0161 \u010dvrstu strukturu, ne mo\u017ee\u0161 kamen postavljati u beste\u017einsko stanje jer \u0107e on i dalje lebdjeti. Ti jednostavno mora\u0161 lebdjeti s tim stvarima. Koju ja to vrijednost mogu uklesati u kamen i dati joj monumentalno zna\u010denje kad \u017eivim na jednoj vjetrometini koja ru\u0161i sve strukture? Pa mo\u017eda se prilagoditi toj vjetrometini, biti dio toga, ako ba\u0161 mora\u0161. Samo malo dodirnuti ne\u0161to, i da ka\u017ee\u0161 ovo je moje prisustvo, ovo je poezija, mo\u017eda je ovo ne\u0161to lijepo, ne\u0161to nje\u017eno.<\/p>\n

Foto: \u0160imun Bu\u0107an<\/p>\n

Balkan kao poetika<\/a><\/p><\/blockquote>\n