{"id":372641,"date":"2023-07-03T06:16:09","date_gmt":"2023-07-03T04:16:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=372641"},"modified":"2023-07-03T06:16:09","modified_gmt":"2023-07-03T04:16:09","slug":"revolucije-su-neizbjezne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/07\/03\/revolucije-su-neizbjezne\/","title":{"rendered":"Revolucije su neizbje\u017ene"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p>\n

Ne ka\u017eem da je idealno vrijeme za revolucionare. Ali Sisijev re\u017eim je u krizi. \u0160to \u0107e se dogoditi, ovisi o brojnim varijablama. I dalje sam \u010dlan Revolucionarnih socijalista, dio sam vodstva u egzilu koje poku\u0161ava ponovno pokrenuti organiziranje u Egiptu. Nastavljam pisati i razmi\u0161ljati o revolucionarnim lekcijama, \u0161to i kako mo\u017eemo druga\u010dije, govori egipatski novinar, \u010dlan Revolucionarnih socijalista koji od 2017. \u017eivi u Njema\u010dkoj<\/p>\n

Hosam El Hamalavi<\/strong> je egipatski novinar i \u010dlan Revolucionarnih socijalista (RS). Politi\u010dkim se organiziranjem bavi od 1990-ih, vi\u0161e je puta bio politi\u010dki zatvorenik, a zbog aktivizma nije dobio posao na sveu\u010dili\u0161tu u Kairu. Bio je me\u0111u inicijatorima Kefaye, pokreta koji je organizirao prosvjede protiv re\u017eima Hosnija Mubaraka u godinama prije Arapskog prolje\u0107a. Od 2006. vodio je “3arabawy” (“Beduin”), jedan od najpopularnijih i najzna\u010dajnijih blogova u Egiptu prije i tijekom revolucije. Danas \u017eivi u Njema\u010dkoj, a odnedavno ponovno pi\u0161e blog “3arabawy” na Substacku.<\/p>\n

U posljednje vrijeme na blogu puno pi\u0161ete o ljevici u Egiptu i onome \u0161to je od nje ostalo. Poku\u0161ajmo pro\u0107i kroz tu temu osvr\u0107u\u0107i se na va\u0161 \u017eivotni i politi\u010dki put, kontekst u kojem ste se aktivirali i na to kako se on mijenjao. Ka\u017eite nam ne\u0161to najprije o djetinjstvu, kakav je bio Egipat u to vrijeme?<\/p><\/blockquote>\n

Ro\u0111en sam 1977., u godini koja je odredila puno toga za egipatsku ljevicu. Te smo godine imali tzv. ustanak za kruh. Trajao je dva dana, bila je to prava narodna pobuna. Mogla se pretvoriti u revoluciju, ali je ugu\u0161ena, i to je bio po\u010detak kraja ljevice. S jedne strane, desio se uspon islamista \u2013 dr\u017eava je isprva dopustila islamistima da rastu i djeluju kao protute\u017ea ljevi\u010darima i naseristima. S druge strane, kolaps ljevice imao je veze s faktorima vezanim uz nju samu, ne samo uz dr\u017eavnu represiju.<\/p>\n

Egipatska ljevica bila je staljinizirana od svojih po\u010detaka, pa su komunisti zapeli u svrstavanju s lokalnom bur\u017eoazijom i bili opsjednuti rje\u0161avanjem nacionalnog pitanja. To je zna\u010dilo da su u vrijeme intenzivne borbe koja je mogla prerasti u revoluciju bili u sendvi\u010du: s jedne strane su bili dio pokreta, a s druge ko\u010dili njegov rast. Va\u017eno je napomenuti da se neuspjeh ustanka kojim se htjelo svrgnuti Anvara Sadata dogodio u vrijeme kada su svi uspje\u0161ni politi\u010dki modeli po\u010deli biti islamisti\u010dki orijentirani. Ako ste se radikalizirali u 1960-ima, imali ste Kubu, lijeve nacionalisti\u010dke pokrete na Jugu, Jugoslaviju, a jo\u0161 su postojale i iluzije o Sovjetskom Savezu. Desetlje\u0107e kasnije, posebno nakon Iranske revolucije, fokus masa okrenuo se u drugom smjeru. Osje\u0107aj je bio \u2013 ako komunisti i nacionalisti nisu uspjeli, mo\u017eda islamisti ho\u0107e.<\/p>\n

\u0160trajk radnica u Mahali<\/h2>\n

Stvari su se po\u010dele mijenjati 1990-ih?<\/p><\/blockquote>\n

Da. Nije se puno toga dogodilo 1980-ih, bila su to te\u0161ka vremena u pogledu klasne borbe, industrijskih akcija nije bilo. Godine 1991. dogodile su se dvije stvari. Prva je bila po\u010detak rata protiv terorizma, koji je pokrenuo re\u017eim Hosnija Mubaraka, prvotno objavljen islamistima. Kao i svaki rat protiv terorizma, postao je rat protiv svih oblika neslaganja i otpora u dru\u0161tvu. Druga stvar je po\u010detak programa gospodarskih reformi i strukturne prilagodbe pod pokroviteljstvom MMF-a i Svjetske banke. Odrastaju\u0107i u Kairu 1990-ih, stalno smo se osje\u0107ali kao pod okupacijom, vojska i policijske snage bile su posvuda. U tom sam periodu po\u010deo studirati. Egipatska komunisti\u010dka ljevica propala je s raspadom SSSR-a, kao student aktivist u po\u010detku sam bio dio arapskih nacionalista, ljevi\u010dar naserist.<\/p>\n

Zatim ste se pridru\u017eili RS-u i po\u010deli organizirati na kampusima?<\/p><\/blockquote>\n

Sveu\u010dili\u0161ni kampusi bili su relativno slobodni za organiziranje. Me\u0111utim, ako ste skandirali protiv Mubaraka, bili ste u nevolji. Nije se smjelo ni \u0161apnuti njegovo ime. Pridru\u017eio sam se RS-u 1998. godine. RS vu\u010de iz trockisti\u010dke tradicije, koja je u Egiptu uvijek bila slaba. Ali raspad Sovjetskog Saveza dao nam je moralno opravdanje za izno\u0161enje na\u0161ih ideja i poku\u0161avali smo graditi novi pokret. Bili smo mladi i neiskusni, ali pravi poticaj za nas kao pokret i op\u0107enito za disidentstvo u Egiptu do\u0161ao je 2000., s izbijanjem palestinske Druge intifade.<\/p>\n

Kefaya je arapska rije\u010d za “dosta”. Bio je to krovni pokret protiv Mubaraka. Po\u010delo je s prvim prosvjedima 2004. Nismo privukli puno ljudi, uglavnom su to bili aktivisti srednje klase. No nastavili smo se organizirati i u\u010dinkovito smo koristili nove medijske alate<\/p>\n

Palestina je uvijek va\u017ena u raspirivanju prosvjeda u Egiptu \u2013 za\u0161to?<\/p><\/blockquote>\n

Da, uvijek. Postoji desni\u010darski diskurs u zapadnja\u010dkoj akademskoj zajednici koji poku\u0161ava prikazati Palestinu kao opijum arapskog naroda, ho\u0107e re\u0107i da arapski re\u017eimi koriste Palestinu kako bi skrenuli pozornost masa od doma\u0107ih problema i sveli sve na brbljanje o Izraelcima i Amerikancima. To je mo\u017eda bilo to\u010dno prije 1967., ali s porazom arapskih re\u017eima koji su zagovarali palestinska prava postalo je jasno da su ti zagovara\u010di bili la\u017eljivci ili u najboljem slu\u010daju nesposobni.<\/p>\n

Istovremeno, arapski re\u017eimi nisu olako shva\u0107ali bilo kakav propalestinski aktivizam jer jednom kada se po\u010dnete organizirati u znak solidarnosti s Palestincima, po\u010dinjete povla\u010diti i paralele izme\u0111u Palestine i onoga \u0161to se doga\u0111a u va\u0161oj zemlji. Druga intifada pokrenula je najve\u0107e prosvjede koje sam dotad vidio u Egiptu, najve\u0107e od ustanka 1977. godine. U to je vrijeme i Al Jazeera \u0161irila slike palestinskog otpora, intifadu smo prvi put gledali u\u017eivo i to je pomoglo u stvaranju domino-efekta prosvjeda.<\/p>\n

Jesu li se prosvjedima pridru\u017eili sindikati? Kako su oni funkcionirali u to vrijeme?<\/p><\/blockquote>\n

U Egiptu postoje strukovni sindikati i op\u0107i sindikati. Strukovni su oni koji organiziraju farmaceute, lije\u010dnike, odvjetnike, novinare, uglavnom profesije srednje klase. Op\u0107i su uglavnom za radni\u010dku klasu. Povijesno gledano, od 1957. potonjima je dominirala dr\u017eava, uspostavljena je piramidalna struktura s Op\u0107om federacijom sindikata na vrhu, koja je uklju\u010divala birokrate koje imenuje dr\u017eava i koji zapravo ne predstavljaju radnike.<\/p>\n

Kod strukovnih sindikata uvijek je bilo manevarskog prostora, i oni su se pridru\u017eili prosvjedima 2000-ih. Vlada je lomila prosvjede i tad sam prvi put bio otet, pritvoren i mu\u010den. Prosvjedi su ponovno izbili 2002., s tzv. operacijom Obrambeni \u0161tit i masakrima na Zapadnoj obali. Revolt na sveu\u010dili\u0161tu u Kairu tad je prozvan Intifadom sveu\u010dili\u0161ta u Kairu. Tad sam prvi put u \u017eivotu \u010duo tisu\u0107e ljudi kako skandiraju protiv Mubaraka, a bio sam i ponovno uhi\u0107en. Nakon invazije na Irak 2003. imali smo nove masovne prosvjede, tada je Tahrir bio preuzet na dva dana. Zid straha pomalo se po\u010deo ru\u0161iti.<\/p>\n

Pi\u0161ete kako su te godine mobilizacije oko regionalnih pitanja o\u017eivjele uli\u010dnu politiku u Egiptu. Omogu\u0107ile su i pokretanje Kefaye. Recite nam ne\u0161to vi\u0161e o Kefayi?<\/p><\/blockquote>\n

To je arapska rije\u010d za “dosta”. Bio je to krovni pokret protiv Mubaraka. Po\u010delo je s prvim prosvjedima 2004. godine. Nismo privukli puno ljudi, uglavnom su to bili aktivisti srednje klase. Me\u0111utim, bili smo uporni, nastavili smo se organizirati i u\u010dinkovito smo koristili nove medijske alate. Istodobno, industrijske akcije po\u010dele su malo-pomalo rasti od 2003., s implementacijom novog zakona o radu. Bio je to dio neoliberalnog paketa reformi, u ime fleksibilizacije tr\u017ei\u0161ta itd. Stalno smo poku\u0161avali na\u0107i na\u010din kako da pove\u017eemo te borbe s na\u0161im prosvjedima.<\/p>\n

\u0160trajkovi iz decembra 2006., prozvani Zimom radni\u010dkog nezadovoljstva, zapo\u010deli su \u0161trajkom 3000 radnica u tvornici Ghazl El Mahala, u srcu delte Nila, najve\u0107oj tekstilnoj tvornici na Bliskom istoku. Svjedo\u010dili ste tom \u0161trajku, koliko je bio zna\u010dajan?<\/p><\/blockquote>\n

\u010cim su radnice u Mahali zapo\u010dele \u0161trajk, on se pro\u0161irio na \u010ditavu tekstilnu industriju. One su bile te koje su pokrenule Zimu radni\u010dkog nezadovoljstva. \u0160trajkale su sve tekstilne tvornice, a uskoro su se uklju\u010dili i drugi sektori, \u0161trajkali su svi u dr\u017eavi osim vojske i policije. U svakoj tvornici u koju sam u\u0161ao \u010duo sam ljude kako govore: “Vidjeli smo da radnice u Mahali \u0161trajkaju, pa smo odlu\u010dili \u0161trajkati. \u010citali smo da radnice u Mahali \u0161trajkaju, pa smo odlu\u010dili \u0161trajkati.” Bio je to najve\u0107i i najdu\u017ei \u0161trajk u Egiptu od 1946. godine. Brojni \u010dlanovi RS-a bili su novinari pa smo vijesti o tome \u0161irili naj\u0161iroj mogu\u0107oj publici, ali smo poku\u0161ali i povezati vo\u0111e radni\u010dkih akcija, iako oni nisu bili \u010dlanovi RS-a. Iz tih \u0161trajkova po\u010dele su nicati nove mre\u017ee.<\/p>\n

Navija\u010d ste Zamaleka. Sredinom 2000-ih po\u010deli su se organizirati i nogometni ultrasi, Zamalekovi Ultras White Knights (UWK) i Al Ahlijevi Ultras Ahlavi. I ultrasi su kasnije odigrali va\u017enu ulogu u revoluciji?<\/p><\/blockquote>\n

UWK i Ahlavi po\u010deli su se organizirati 2007. godine. U po\u010detku je to bilo vi\u0161e iz ljubavi prema nogometu. Ali \u017eivot uvijek na\u0111e put, politika uvijek na\u0111e put. Te su mre\u017ee uklju\u010divale razli\u010dite skupine mladih ljudi, ne samo revolucionare, ve\u0107 i reakcionare i elitu. Me\u0111utim, mnogi ultrasi iz gradske sirotinje i radni\u010dke klase po\u010deli su se vi\u0161e lijevo politizirati, naro\u010dito kada je izbila revolucija. Ultrasi su u njoj stajali u prvom redu, znali su se obra\u010dunati s policijom, unijeli su kulturu skandiranja i pjesme u prosvjede i odigrali herojsku ulogu. Ali \u010dak i prije Tahrira i izravne uloge ultrasa, kultura prosvjeda u Egiptu bila je pod velikim utjecajem nogometa. Primjerice, glavni slogan radnica u Mahali bio je: “Gdje su mu\u0161karci? \u017dene su ovdje!” Sramotile su njime svoje mu\u0161ke kolege zato \u0161to im se nisu pridru\u017eili u \u0161trajku. “Gdje su novinari? Heroji su ovdje!” izvorni je slogan sa stadiona, a radnice su ga izmijenile.<\/p>\n

Bijes u dru\u0161tvu<\/h2>\n

Do 2011. narod Egipta je \u0161trajkao i prosvjedovao, pokretale su se nove inicijative, alternativni mediji. Sve je to kulminiralo Tahrirom i revolucijom. Kako sada gledate na Tahrir i vojni udar koji se dogodio dvije godine nakon revolucije?<\/p><\/blockquote>\n

Po\u010detak revolucije bio je vrhunac ljevice. Industrijskih je akcija bilo posvuda, prosvjedi su bili jaki, svi su regrutirali nove ljude i rasli. Srednjo\u0161kolci su me tra\u017eili knjige o Marxu. Znao sam se uhvatiti kako pla\u010dem, prisje\u0107ao sam se svoga odrastanja, koliko smo bili izolirani kao ljevi\u010dari, a sada su ljudi posvuda postavljali pitanja o ljevici, htjeli su se organizirati. Revolucija je kooptirana i ugu\u0161ena, a egipatska ljevica kasnije je napravila groznu stvar \u2013 svi osim RS-a podr\u017eali su vojni udar. Tijekom udara vlada je u\u0161la i poklala islamiste, a \u010dim su to u\u010dinili, usmjerili su se prema ljevi\u010darima. Kako se pribli\u017eava deseta godi\u0161njica tog doga\u0111aja, mo\u017eemo se zapitati \u0161to se dogodilo s ljevicom, ali bolje pitanje bi bilo \u0161to se dogodilo s politikom u Egiptu. Kontrarevolucije ne vra\u0107aju stari poredak, re\u017eim koji je iza\u0161ao iz krvoproli\u0107a 2013. je novi re\u017eim.<\/p>\n

Koja je razlika izme\u0111u Sisijeva i Mubarakova re\u017eima?<\/p><\/blockquote>\n

Mubarak je upravljao neslaganjem i otporom, Sisi ga iskorjenjuje. Potpuno je uni\u0161tio civilno dru\u0161tvo, nemamo alternativne politi\u010dke stranke, sigurnosne slu\u017ebe i vojska dru\u0161tvo mikropoliciraju svakodnevno i direktno. Pa ipak, Sisi nije nedodirljiv. Ta mu je formula mogla funkcionirati sve dok novac pada s neba, iz zaljevskih zemalja i sa Zapada. Ali stvari su po\u010dele biti jako ru\u017ene s gospodarskom krizom prije dvije godine. Popularnost mu je opako pala i u\u017easno je puno bijesa u dru\u0161tvu. Ako stvari eksplodiraju, nema tampon zone koja bi za\u0161titila Sisija. Zato je odlu\u010dio pokrenuti nacionalni dijalog s oporbom, istom onom \u010diju je bazu mo\u0107i uni\u0161tio. Sada \u017eeli da ga za\u0161tite od naroda.<\/p>\n

Ako sutra izbije revolucija ili neki spontani masovni nemiri, bit \u0107e im te\u0161ko. Ne ka\u017eem da je idealno vrijeme za revolucionare. Represija je i dalje tu \u2013 od po\u010detka nacionalnog dijaloga vi\u0161e je ljudi privedeno nego pu\u0161teno iz zatvora. \u017delim re\u0107i da je Sisijev re\u017eim u krizi. \u0160to \u0107e se dogoditi, ovisi o brojnim varijablama \u2013 ho\u0107e li zaljevske monarhije potpuno odustati od njega ili ne? Gdje je Zapad? Navijaju za Sisija u ime borbe protiv ilegalnih migracija i terorizma, ali ho\u0107e li se to nastaviti? To su va\u017ena pitanja.<\/p>\n

A ljevica u ovom trenutku?<\/p><\/blockquote>\n

Ve\u0107ina lijevih stranaka je uni\u0161tena. Neke postoje samo na papiru, nisu sposobne za mobilizaciju. RS je te\u0161ko pogo\u0111en, brojni na\u0161i \u010dlanovi su stalno po zatvorima. Ono \u0161to stvarno ubija organizaciju nije samo represija, nego i demoralizacija. Ima tra\u010daka nade u organiziranju strukovnih sindikata, u posljednje su vrijeme aktivniji sindikati odvjetnika, novinara, in\u017eenjera. Vjerujem da u ovim malim borbama postoji na\u010din da se ide naprijed, preuzeti sindikat ovdje, sindikat ondje.<\/p>\n

\u0160to je s vama i va\u0161im radom, \u010dime se trenutno bavite?<\/p><\/blockquote>\n

Egipat sam morao napustiti 2015., od 2017. \u017eivim u Njema\u010dkoj. I dalje sam \u010dlan RS-a, dio sam vodstva u egzilu koje poku\u0161ava ponovno pokrenuti organiziranje na terenu u Egiptu. To mo\u017eemo zahvaljuju\u0107i tehnologiji. Ovdje mogu slobodno govoriti o stvarima o kojima moji drugovi kod ku\u0107e ne mogu i trudim se maksimalno koristiti tu mogu\u0107nost. Nastavljam pisati i razmi\u0161ljati o revolucionarnim lekcijama, \u0161to i kako mo\u017eemo druga\u010dije. Revolucije su neizbje\u017ene, strukturni razlozi zbog kojih se dogodila 2011. i dalje su tu, ako ne i gori. Kada se dogodi neka nova revolucija, a vjerujem da ho\u0107e, mo\u017eda i moj rad mo\u017ee biti u njenoj slu\u017ebi.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hosam El Hamalavi: Postoji desni\u010darski diskurs u zapadnja\u010dkoj akademskoj zajednici koji poku\u0161ava prikazati Palestinu kao opijum arapskog naroda, ho\u0107e re\u0107i da arapski re\u017eimi koriste Palestinu kako bi skrenuli pozornost masa od doma\u0107ih problema i sveli sve na brbljanje o Izraelcima i Amerikancima. To je mo\u017eda bilo to\u010dno prije 1967.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":372642,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-372641","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372641","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=372641"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372641\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":372643,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372641\/revisions\/372643"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/372642"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=372641"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=372641"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=372641"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}