{"id":372558,"date":"2023-07-01T08:26:46","date_gmt":"2023-07-01T06:26:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=372558"},"modified":"2023-07-01T08:26:46","modified_gmt":"2023-07-01T06:26:46","slug":"rodno-osetljivi-jezik-u-duhu-epike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/07\/01\/rodno-osetljivi-jezik-u-duhu-epike\/","title":{"rendered":"Rodno osetljivi jezik u duhu epike"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autorka: Marija Mandi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Ve\u0107 uo\u010di usvajanja 2021, a osobito posle, Zakon o rodnoj ravnopravnosti (ZOR) nai\u0161ao je na kritiku i otpor velikog dela srbisti\u010dke struke, od Odbora za standardizaciju SANU i Matice srpske, do brojnih predstavnika i predstavnica srbisti\u010dkih katedri. ZOR su \u017eestoko osporavale i desno orijentisane nacionalne partije, kao \u0161to su Dveri, te Srpska pravoslavna crkva i li\u010dno patrijarh Porfirije. Zakonu se, pored ostalog, zameraju proceduralni nedostaci, poni\u017eavaju\u0107i uticaj \u201eZapada\u201c na doma\u0107e zakonodavstvo, protivnost Ustavu, na\u010din na koji ure\u0111uje upotrebu rodno osetljivog jezika, odnosno kako se upli\u0107e u jezi\u010dku politiku, utvr\u0111ivanje pojma \u201eroda\u201c i \u201erodnog identiteta\u201c u srpskom zakonodavstvu. U susret po\u010detku primene odredbi koje se ti\u010du rodno osetljivog jezika od 1. juna 2024, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i dru\u0161tveni dijalog organizovalo je seriju otvorenih dru\u0161tvenih dijaloga pod nazivom \u201eKako do rodno osetljivog jezika\u201c \u2013 u Beogradu (27. marta), Novom Pazaru (24. maja) i Novom Sadu (21, juna) \u2013 na kojima su priliku da su\u010dele stavove dobili zagovornici i protivnici najavljene jezi\u010dke politike, dok je ministar Tomislav \u017digmanov najavio primenu akcionog plana i formiranje radnih grupa. Poslani\u010dka grupa Dveri je tako\u0111e organizovala okrugli sto povodom ZOR-a, 17. juna u skup\u0161tini Srbije.<\/p>\n<p>Zakon defini\u0161e rodno osetljiv jezik kao \u201ejezik kojim se promovi\u0161e ravnopravnost \u017eena i mu\u0161karaca i sredstvo kojim se uti\u010de na svest onih koji se tim jezikom slu\u017ee u pravcu ostvarivanja ravnopravnosti, uklju\u010duju\u0107i promene mi\u0161ljenja, stavova i pona\u0161anja u okviru jezika kojim se slu\u017ee u li\u010dnom i profesionalnom \u017eivotu\u201c. ZOR predvi\u0111a obavezu kori\u0161\u0107enja jezika koji je u skladu sa gramati\u010dkim rodom, u javnoj upravi i dr\u017eavnim ustanovama (\u010dlan 25), u obrazovanju odnosno u ud\u017ebenicima i nastavnom materijalu, kao i u svedo\u010danstvima, diplomama, klasifikacijama, zvanjima, zanimanjima i licencama i drugim oblicima obrazovno-vaspitnog rada (\u010dlan 37, stav 3); zatim u oblasti javnog informisanja (\u010dlan 44). Kaznena politika koja se ti\u010de rodno osetljivog jezika odnosi se samo na organe javne vlasti, ali je nedovoljno precizirana; definisana je u \u010dlanu 37, a za nepo\u0161tovanje je propisana nov\u010dana kazna od 5.000 do 150.000 dinara (\u010dlan 68, stav 9). Obaveza upotrebe rodno osetljivog jezika stupa na snagu tri godine nakon dono\u0161enja zakona \u2013 to zna\u010di, 1. juna 2024. godine (\u010dlan 73).<\/p>\n<p>Direktivna jezi\u010dka politika iz kaznene mere bila je predmet kritike Matice srpske i nekih feministi\u010dkih lingvistkinja, npr. Jelene Lalatovi\u0107 koja ne dovodi u pitanje upotrebu rodno osetljivog jezika, ali se zala\u017ee za liberalni stav \u2013 neka ga koristi ko \u017eeli bez \u201eograni\u010davanja slobode govora\u201c. Ipak, Odbor za standardizaciju SANU i brojni srbisti i srbistkinje, idu dalje i isti\u010du da intervencije u upotrebi standarda remete i naru\u0161avaju strukturu srpskog jezika, da se jezik nasilno ideologizuje, da se ukida ili dovodi u pitanje va\u017ena semanti\u010dka komponenta imenica mu\u0161kog roda koje ozna\u010davaju zvanja, zanimanja i titule da imaju generi\u010dko ili op\u0161te zna\u010denje koje se odnosi na oba pola i drugo. Odbor SANU navodi da se intervencije koje uvodi ZOR razumeju kao \u201ejezi\u010dki in\u017eenjering (\u2026) u kome se nudi mno\u0161tvo re\u010di nesaglasnih strukturi srpskoga jezika, re\u010di koje ne bogate nego uru\u0161avaju njegovu strukturu\u201c, te da je to \u201enasilje nad srpskim jezikom\u201c i \u201ezakon protiv srpskog jezika\u201c. Odbor tako\u0111e smatra da najve\u0107i broj socijalnih femininativa \u2013 imenica \u017eenskog roda koje se odnose na zvanja, zanimanja, titule \u2013 koje predla\u017eu pobornici zakona, nisu svrsishodni i nisu op\u0161teupotrebni. U svom javnom saop\u0161tenju, poslani\u010dka grupa Dveri, tako\u0111e uz podr\u0161ku istaknutih srbista i srbistkinja, navodi: \u201eU srpskom jeziku imenica rod je u direktnoj vezi sa ra\u0111anjem, porodicom i narodom, a ne d\u017eender ideologijom.\u201c<\/p>\n<p>Ovakve kritike impicitno pozivaju na temeljna empirijska istra\u017eivanja, kako strukture srpskog jezika, tekstova koji pripadaju korpusu klasi\u010dne tradicije, tako i \u017eivog dijalekatskog urbanog i ruralnog govora, te neologizama. Zaista, \u0161ta je na\u0161a tradicija, makar \u0161to se rodno osetljivog jezika ti\u010de? Zatim, kako se govori danas u razli\u010ditim regionima i dru\u0161tvenim kontekstima? U kojim gramati\u010dkim formama nastaju neologizmi u srpskom jeziku? Da li je pre ZOR-a bilo dozvoljeno koristiti rodno osetljivi jezik, na primer, u diplomama i zvanjima, \u010dak i ako bi neko to \u017eeleo i na tome insistirao?<\/p>\n<p>Jedan od uobi\u010dajenih na\u010dina na koji srpski jezik obele\u017eava razliku u gramati\u010dkom rodu, kao uostalom i svi slovenski jezici, jesu mocioni sufiksi, od kojih su najproduktivniji sufiksi \u2013ka, -ica, -kinja. Tako nastaju imenice koje imaju istu tvorbenu osnovu, isto osnovno zna\u010denje i jednu razliku \u2013 oznaku gramati\u010dkog roda, npr. kopa\u010d \u2013 kopa\u010dica, profesor \u2013 profesorka, trgovac \u2013 trgovkinja itd. U svojoj studiji o mocionim sufiksima, srbista Bo\u017eo \u0106ori\u0107 (1982) pokazao je da ovi sufiksi vode poreklo iz praslovenskog jezika i da su tokom razvoja srpskog jezika pro\u0161irivali i oboga\u0107ivali leksiku, \u0161to se o\u010dituje u re\u010dni\u010dkoj gra\u0111i, starim pisanim tekstovima i narodnim govorima. Socijalni femininativi se zatim bele\u017ee u srednjovekovnom korpusu jo\u0161 od 4. veka (kalu\u0111erica) i koriste kroz \u010ditav srednji vek (opatica, gospo\u0111a, kraljica, kneginja, monahinja, \u0111akonica itd.). Poznato je i da su srpske vladarke i pripadnice elitnih krugova u srednjem veku koristile socijalne femininative kada bi referisale na sebe, ali su ih koristili i drugi referi\u0161u\u0107i na njih (npr. despotica, kira, carica, samodr\u017eica, ktitorka, gospodarica itd.). O tome mo\u017ee posvedo\u010diti antologija srednjovekovne knji\u017eevnosti Radmile Marinkovi\u0107 (1996) Pisah i potpisah i studije o \u017eenama u srednjem veku Svetlane Tomin. Pored socijalnih femininativa, u srednjem veku su kori\u0161\u0107ene i imenice mu\u0161kog roda kao generi\u010dkog, kada bi u odre\u0111enom kontekstu \u017eena \u017eelela da dodatno poja\u010da svoj autoritet. Teoreti\u010darka knji\u017eevnosti Svetlana Tomi\u0107 podse\u0107a, tako\u0111e, da veliki deo gra\u0111e koji svedo\u010di o dru\u0161tvenom i jezi\u010dkom statusu \u017eena u srednjem veku nedostaje ne zbog lingvisti\u010dkih razloga, nego zbog nesa\u010duvanih spomenika. Ista autrorka podse\u0107a na istra\u017eivanja o maskulinizaciji srpskog jezika, do koje dolazi mahom tokom 19. i 20. veka, kada se uvozi veliki broj re\u010di iz stranih jezika ali u mu\u0161kom rodu, koje preuzimaju funkciju generi\u010dkih imenica za zanimanja i zvanja (npr. psiholog, biolog itd.) a u mno\u017eini se, pak, potiskuju \u201e\u017eenske\u201c pluralske kongruencije u korist \u201emu\u0161kih\u201c. Tokom dru\u0161tvenih dijaloga, mogli smo \u010duti da istra\u017eivanja neologizama pokazuju da su influenserka i jutjuberka, najverovatnije prethodile pojavi influensera i jutjubera u sprskom jeziku.<\/p>\n<p>Kako stojimo s rodno osetljivim jezikom u juna\u010dkom svetu epike? Da li je on u duhu epskog jezika? U epici \u2013 ina\u010de prema Vukovoj deficiji \u201ejuna\u010dkom\u201c \u017eanru narodne knji\u017eevnosti \u2013 koja pripada domenu mu\u0161kog sveta i zasniva se na patrijarhalnom kulturnom modelu, te opeva najpre junake, ratnike i njihove podvige \u2013 upotreba socijalnih feminantiva je redovna pojava, u tolikoj meri da mu\u0161ki rod vrlo retko, samo u iznimnim slu\u010dajevima ima generi\u010dku semantiku. Pretra\u017eivanje digitalne baze epske desetera\u010dke poezije \u2013 koju imamo zahvaljuju\u0107i folkloristkinji Mirjani Deteli\u0107 (1950\u20132014) i in\u017eenjeru Branislavu Tomi\u0107u (sadr\u017ei klasi\u010dne srpske, hrvatske i bo\u0161nja\u010dke zbirke epske poezije, sa ukupno 1254 pesme) \u2013 pokazuje da pored uobi\u010dajenih \u017eenskih uloga u epici, koje su mahom odre\u0111ene rodbinskim odnosima (o \u010demu je Katica Darmanovi\u0107 napisala doktorsku tezu) \u2013 kao \u0161to su majka, devojka, (verna \/ neverna) ljuba, nevesta, sestra, \u0107erka, zaru\u010dnica i mitolo\u0161kog \u017eenskog bi\u0107a vile \u2013 postoje i \u017eenski likovi u ulogama odre\u0111enih zanimanja i zvanja. Moja pretraga je pokazala slede\u0107e socijalne femininative za zanimanja: kr\u010dmarica, vezilja, vidarica, dvorkinja, slu\u0161kinja, \u010dobanica istatus ropkinja. U hrvatskim pesmama sre\u0107e se i prosa\u010dkinja. Pretraga po kr\u010dmarici pokazuje da se ovaj femininativ javlja u 402 stiha i preko 70 epskih pesama. U epici, kr\u010dmarica ne samo da je slu\u017eila rujno vino, nego je vrlo \u010desto bila i vlasnica kr\u010dme ili mehane \u2013 sredi\u0161ta tada\u0161njeg dru\u0161tvenog \u017eivota \u2013 u koju su svra\u0107ali i hri\u0161\u0107ani i muslimani. Kr\u010dmarica je bila vlasna da odlu\u010di da nekom prenese informacije ili ne, sakrije u svoju kr\u010dmu ili mehanu nekog begunca ili ga oda poteri; one savetuju, posreduju itd. Jedna studija o kr\u010dmama i kr\u010dmaricama u epskoj poeziji (mo\u017eda ve\u0107 postoji?) \u0161to\u0161ta bi nam mogla re\u0107i o dru\u0161tvenom \u017eivotu i svakodnevici predstavljenima u epici. Ostali socijalni femininativi se nalaze re\u0111e: vidarica (2 pesme, 3 stiha), ali vidar je jo\u0161 re\u0111i (1 pesma, jedan stih); vezilja (7 pesama, 14 stihova), seljanka (1 pesma, 1 stih), dvorkinja (7 pesama, 9 stihova), \u010dobanica (16 pesama, 53 stiha). Slu\u0161kinja je posebno zanimljiva, ne samo po u\u010destalosti (28 pesama,103 stiha), nego po tome da se vrlo \u010desto javlja u paru sa slugom, \u010dak i u mno\u017eini \u2013 \u0161to pobija tezu o neupitnoj generi\u010dnosti mu\u0161kog roda u mno\u017eini \u2013 bar kad je epika u pitanju: Ne izlazi sluga ni slu\u0161kinja; Pa doziva sluge i slu\u0161kinje; A u dvoru sluga i slu\u0161kinja. Imenica robinja (robinjica, ropkinja)\u2013 95 pesama, 246 stihova \u2013 odnosi se na status osobe bez prava, a u vlasni\u0161tvu druge osobe. Ipak, i ova imenica se javlja s mu\u0161kim pandanom, \u0161to pobija tezu o (neupitnoj) neutralnosti mu\u0161kog roda: Nek ti kupi roba il\u2019 robinju; Kamo tebe robak ja robinja; Ja dovede roba jal\u2019 robinju.<\/p>\n<p>Ako pogledamo socijalne femininative koji se odnose na titule i zvanja, situacija je vrlo jasna \u2013 uvek kada je u pitanju \u017eena, koristi se imenica \u017eenskog roda da ozna\u010di njenu titulu i ba\u0161 nikad imenica mu\u0161kog roda: carica (45 pesama, 201 stih), kraljica (59 pesama, 397 stihova), kneginja (7 pesama, 29 stihova), sultanija (28 pesama, 132 stiha), begovica (21 pesma, 80 stihova), du\u017edevica (du\u017edevkinja) (2 pesme, 4 stiha).<\/p>\n<p>Isto va\u017ei i za etnonime i demonime (imenica kojom se ozna\u010dava stanovni\u0161tvo odre\u0111enog mesta ili oblasti, a izvodi se iz imena tog mesta), da pobrojim samo neke, uz izvinjenje unapred nesviklim u\u0161ima na \u201elomljenju jezika\u201c: Srpkinja \/ Srpkinjica, Turkinja \/ Turkinjica, Arapka \/ Arapkinja, Arnautka, Latinka \/ Latinkinja, Mad\u017earkinja, Bugarka, Grkinja, Vlahinja \/ Vlahinjica, Je\u0111upkinja, Indi\u010dkinja, Lehovkinja, Budimka, Kolo\u0161varka, Prizrenka, Stambolkinja, Sarajka, Jano\u010dkinja, Mleta\u010dkinja \/ Mletkinja, Kani\u017ekinja, Novkinja, Novi\u0107kinja, Zadarkinja, Jaja\u010dkinja, Hlivanjkinja, Kotarkinja, Udvinjkinja, Primorkinja, Klinkinja, Buni\u0107kinja, Cetinkinja, Or\u0161ankinja, Senjkinja, Misirkinja, Mostarka itd.<\/p>\n<p>Pored toga, niz istra\u017eivanja pokazuje da je epika vrlo dobro razlikovala polni i rodni identitet, i to u smislu kako ZOR defini\u0161e rod: \u201erod ozna\u010dava dru\u0161tveno odre\u0111ene uloge, mogu\u0107nosti, pona\u0161anja, aktivnosti i atribute, koje odre\u0111eno dru\u0161tvo smatra prikladnim za \u017eene i mu\u0161karce uklju\u010duju\u0107i i me\u0111usobne odnose mu\u0161karaca i \u017eena i uloge u tim odnosima koje su dru\u0161tveno odre\u0111ene u zavisnosti od pola\u201c. \u017dene su se tako maskirale u mu\u0161karce i mu\u0161karci u \u017eene, prema potrebi, i preuzimali njihove rodne uloge. Postoje brojne epske pesme s primerima androginosti i rodne travestije. Kako navodi folkloristkinja Lidija Deli\u0107 (2019),1 \u017eene su se u epici preodevale u mu\u0161karce i preuzmale tipi\u010dne mu\u0161ke rodne uloge, uz saglasnost i konspiraciju kako mu\u0161kih tako i \u017eenskih karaktera, u slede\u0107im situacijama: \u201e1) da bi menjale bra\u0107u ili o\u010deve u vojsci; 2) da bi sa verenikom\/mu\u017eem bile u vojsci; 3) da bi provele sopstvene svatove kroz goru; 4) da bi izbavile mu\u017ea iz tamnice; 5) da bi nadmudrile hvalisavog momka ili se osvetile neverniku\u201c (str. 248). O rodnoj travestiji u epici doktorsku disertaciju je napisala Nata\u0161a Drakuli\u0107 Kozi\u0107. Za \u017eenu ratnicu \u2013 ili da upotrebim toliko ismevani femininativ borkinju \u2013 epika je skovala poseban fraezolo\u0161ki izraz delija-devojka i posvetila joj cikluse pesama, a postoje i hajdu\u010dice i druge epske ratnice. U ovom kratkom osvrtu na epski svet, treba pomenuti i guslarke. Iako mnogo re\u0111e od mu\u0161karaca, \u017eene su se javljale i u ulozi guslarki, pa je i Vuk Karad\u017ei\u0107 zapisivao dragocene epske pesme od guslarki: slepe \u017divane, slepe Jece, slepe Stepanije i slepe iz Grgurevaca.<\/p>\n<p>Eh, \u0161to bi rekla Konstrakta, i \u0161ta \u0107emo sad?<\/p>\n<p>Autorka je vi\u0161a nau\u010dna saradnica Instituta za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Univerziteta u Beogradu.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/rodno-osetljivi-jezik-u-duhu-epike\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Autorka: Marija Mandi\u0107 Ve\u0107 uo\u010di usvajanja 2021, a osobito posle, Zakon o rodnoj ravnopravnosti (ZOR) nai\u0161ao je na kritiku i otpor velikog dela srbisti\u010dke struke, od Odbora za standardizaciju SANU i Matice srpske, do brojnih predstavnika i predstavnica srbisti\u010dkih katedri. ZOR su \u017eestoko osporavale i desno orijentisane nacionalne partije, kao \u0161to su Dveri, te Srpska [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":372559,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-372558","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372558","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=372558"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372558\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":372560,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372558\/revisions\/372560"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/372559"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=372558"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=372558"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=372558"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}