{"id":372495,"date":"2023-06-30T08:26:13","date_gmt":"2023-06-30T06:26:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=372495"},"modified":"2023-06-30T08:26:13","modified_gmt":"2023-06-30T06:26:13","slug":"ne-treba-nam-nitko-na-sahrani-jer-smo-se-za-zivota-pokopali","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/06\/30\/ne-treba-nam-nitko-na-sahrani-jer-smo-se-za-zivota-pokopali\/","title":{"rendered":"Ne treba nam nitko na sahrani jer smo se za \u017eivota pokopali"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Vu\u010deti\u0107<\/strong><\/p>\n

Hrvatska javnost slabo zna da je sredinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a ostvaren kontakt izme\u0111u tada\u0161njeg partijskog vrha i pomno odabranih, kako su ih nazivali, hrvatskih nacionalista, me\u0111u kojima je bio i Franjo Tu\u0111man.<\/p>\n

Kada je rije\u010d o Franji Tu\u0111manu, sasvim je razvidno, da je to bio susret izme\u0111u nekada\u0161njih komunisti\u010dkih, partijskih kolega koji su jednom zajedno zauzeto radili na ostvarivanju jugoslavenskog projekta.<\/p>\n

Tu\u0111man je \u010ditav \u017eivot bio, od glave do pete, partijski \u010dovjek. On je HDZ ustrojio kao stranku koja uni\u0161tava demokraciju i pluralizam. Kada je HDZ na vlasti, ne mo\u017eemo o\u010dekivati ni\u0161ta demokratsko, ali ni zakonito.<\/p>\n

No da se vratim na osamdesete godine pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

Predstavnici jugoslavenske vlasti su bili svjesni toga da Jugoslaviji prijeti raspad te su htjeli osigurati da, u slu\u010daju demokratizacije dr\u017eave, vlast do\u0111e u ruke provjerenih, dobro dresiranih komunisti\u010dkih kadrova koji su se, zbog kojekakvih razloga, pretvorili u politi\u010dare tzv. nacionalnog bu\u0111enja.<\/p>\n

Komunisti\u010dki vrh, koji je tada bio raslojen, jednostavnim na\u010delom samospoznaje, shvatio je da Jugoslavija ide k neizbje\u017enom kraju te je potrebno odrediti politi\u010dke nasljednike. Tada, kada se radi o Hrvatskoj, uistinu na politi\u010dkom tr\u017ei\u0161tu nisu mogli prona\u0107i prikladnijeg nasljednika od Franje Tu\u0111mana.<\/p>\n

Kontakte Tu\u0111mana i Mike \u0160piljaka spominje sam Tu\u0111man, ali i branitelji komunisti\u010dkog poretka, a potom i stvoritelji bitnih struktura, onih koji se odnose na sigurnosni sustav, Josip Perkovi\u0107 i Josip Manoli\u0107.<\/p>\n

Tu\u0111manu ne vjerujem ni rije\u010di, ne zanima me njegova interpretacija doga\u0111aja, ona je u funkciji obmanjivanja i programiranog zaborava onoga \u0161to je nekada bio, onoga \u0161to je nekada radio, kako bi, u novim okolnostima, to zaboravljeno opet \u010dinio, samo s la\u017enim nacionalnim predznakom.<\/p>\n

Otac suvremene hrvatske nacije, kako ga danas mnogi nazivaju, bio je potpuni la\u017enjak, pa stoga i samo odre\u0111enje te nacije, sve dok se ve\u017ee za Tu\u0111mana, u sebi sadr\u017ei nesavladivu la\u017e.<\/p>\n

Kako bilo, Tu\u0111man, Perkovi\u0107 i Manoli\u0107 su nas do\u010dekali i u suverenoj Hrvatskoj. Ne da su nas do\u010dekali, ovo je njihova dr\u017eava, oni su je, na razini struktura i institucija, izgradili tako da nikada ne pripada gra\u0111anima, nego isklju\u010divo jednoj stranci i njezinim \u010dlanovima.<\/p>\n

Da se razumijemo, za ovo uop\u0107e ne krivim Tu\u0111mana i njegovu ekipu, nego isklju\u010divo gra\u0111ane Hrvatske. Imaju dovoljno informacija da znaju kako funkcionira liberalna demokracija, imaju dovoljno uvida u to kako izgleda pravni sustav u suvremenim dr\u017eavama, ali jednostavno ne \u017eele da Hrvatska bude stvarno, u praksi, moderna, demokratska, pravna i dostojanstvena dr\u017eava.<\/p>\n

Uostalom, na\u0161 politi\u010dki horizont pro\u0161iren je europskim identitetom. Mogu\u0107nosti imamo, ali ne \u017eelimo druga\u010diji politi\u010dki realitet. Meni je to sasvim dovoljno. Bitno je nekome stvoriti mogu\u0107nosti, nikoga se, uklju\u010duju\u0107i i neku naciju, narod ili gra\u0111ane, ne smije prisiljavati na ne\u0161to \u0161to ne \u017eeli, a hrvatski gra\u0111ani ne \u017eele druga\u010diju dr\u017eavu.<\/p>\n

\u0160to se mene ti\u010de, ovu informaciju sam, u potpunoj li\u0161enosti emocija, davno primio na znanje.<\/p>\n

Koliko Tu\u0111man nije \u017eelio da se ova dr\u017eava demokratizira, bilo je vidljivo na svakom koraku. Navest \u0107u samo jedan, gotovo, kada je on u pitanju, potpuno benigni primjer, a to je uporno, vi\u0161estruko i tvrdokorno odbijanje potvr\u0111ivanje predlo\u017eenika za zagreba\u010dkog gradona\u010delnika.<\/p>\n

Da smo uistinu demokratska dr\u017eava, s gra\u0111anima kao braniteljima demokracije, tada bi nastupio Tu\u0111manov politi\u010dki kraj. No kako je prosje\u010dni hrvatski gra\u0111anin daleko ispod minimuma dostojanstva, Tu\u0111man je oja\u010dao, a zagreba\u010dki gradona\u010delnik nije potvr\u0111en sve dok se to Tu\u0111manu prohtjelo.<\/p>\n

Tu\u0111manova volja je bila protudemokratska, antinacionalna i satrapska. On naprosto nije znao \u0161to je demokracija i koja su obilje\u017eja suvremene nacije.<\/p>\n

Najbolji pokazatelj javne vidljivosti njegove protudemokratske naravi, ali i onoga \u0161to je ovoj dr\u017eavi napravio, zbio se u \u010dinu ignoriranja njegove sahrane. Me\u0111unarodna zajednica je time izrekla kona\u010dni sud o njemu i njegovoj vladavini \u2013 sve \u0161to je \u010dinio, nije bilo u duhu liberalne demokracije.<\/p>\n

Uistinu je poni\u017eavaju\u0107e da gotovo nitko izvan Hrvatske nije do\u0161ao na posljednji ispra\u0107aj ovom uzurpatoru demokracije koji je dr\u017eavu, pred kraj \u017eivota, odveo na put izolacionizma.<\/p>\n

Mitska svijest je izvr\u0161ila travestiju i ovog poni\u017eenja prikazuju\u0107i njegovu sahranu kao dirljiv savez vjernosti izme\u0111u hrvatskog naroda i njegovog spasitelja. Europska, demokratska Hrvatska je detu\u0111manizirana Hrvatska, tu\u0111manizirana Hrvatska je protudemokratska Hrvatska.<\/p>\n

Tu\u0111man i HDZ ne cijene dr\u017eavu, oni s dr\u017eavom trguju i o dr\u017eavi se dogovaraju. Tlapnje o ljubavi prema domovini, o spremnosti da za Hrvatsku polo\u017ee \u017eivot jer je ona, navodno, toliko sveta da je \u201diznad svega\u201d, samo su tlapnje, ali u te tlapnje i danas vjeruje dovoljan broj gra\u0111ana da HDZ i dalje ima dr\u017eavu.<\/p>\n

Ta dr\u017eava je idejno nastala osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a iz Tu\u0111manovih susreta s tada\u0161njim partijskim vrhom. Tu\u0111mana su kontaktirali njegove nekada\u0161nje kolege kako bi, u istom kolegijalnom duhu, trasirali put budu\u0107e suradnje u nominalno demokratskoj i suverenoj hrvatskoj dr\u017eavi.<\/p>\n

Ako je hrvatski narod tisu\u0107u godina sanjao formiranje dr\u017eave-nacije, onda mo\u017eemo zaklju\u010diti da su Franjo Tu\u0111man, Josip Perkovi\u0107 i Josip Manoli\u0107 puno u\u010dinkovitiji na putu prevo\u0111enja sna u javnost. Oni su dr\u017eavu sanjali od osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

Ono \u0161to prosje\u010dnom Hrvatu treba tisu\u0107u godina, na\u0161 otac suvremene hrvatske dr\u017eave, uz pomo\u0107 provjerenih kadrova, napravi za svega nekoliko godina. Komunisti, dakle, imaju daleko kvalitetnije i u\u010dinkovitije nacionalne snove.<\/p>\n

Sada mi je, kada malo razmislim, jasna frustracija na\u0161ih nacionalisti\u010dkih trnoru\u017eica. Oni su protiv komunizma jer komunisti daleko br\u017ee ostvaruju njihove nacionalne ciljeve \u2013 ve\u0107 u jednom susretu i ve\u0107 nakon kratkotrajnog drijeme\u017ea.<\/p>\n

Hrvatska se danas ni po \u010demu ne razlikuje od one iz Tu\u0111manovog doba. I danas imamo samo jednu stranku za koju se svi sla\u017eu kako je jedina sposobna vladati ovom dr\u017eavom.<\/p>\n

Mediji, osim nekoliko izuzetaka, ne pi\u0161u o Plenkovi\u0107evim aferama, pogotovo o ovoj novoj koju je otkrio Nacional. Plenkovi\u0107 je, dakle, za sve afere znao. USKOK i DORH redovito gube dokazni materijal koji vodi do Plenkovi\u0107a, a mediji pi\u0161u o tome kako Plenkovi\u0107 mo\u017ee biti miran jer nitko iz oporbe nije sposoban kao on.<\/p>\n

Da imamo medije, da imamo dovoljan broj novinara, a ne puko oru\u0111e koje pi\u0161e, danima bismo \u010ditali varijacije sljede\u0107eg naslova: Plenkovi\u0107u, odlazi! ili Plenkovi\u0107 i HDZ su kriminalizirali dr\u017eavu i institucije! ili Pitanje Plenkovi\u0107evog pada je pitanje dostojanstva i moralne higijene.<\/p>\n

Ovako \u010ditamo, jer to oru\u0111e koje pi\u0161e mora pisati, o Plenkovi\u0107u kojega nitko ne ugro\u017eava i o tome kako na sljede\u0107im izborima on sigurno pobje\u0111uje. Ono \u0161to oru\u0111e koje pi\u0161e mora pisati, to oru\u0111e koje \u010dita \u017eeli \u010ditati, a oru\u0111e koje glasa to vrlo rado na birali\u0161tima bira.<\/p>\n

Uistinu, nismo zaslu\u017eili da nam itko do\u0111e na sahranu! Ta sami smo sebe ve\u0107 za \u017eivota pokopali. Nije potrebno da, kada se izvodi himna, dr\u017eimo ruku na srcu. Stavimo u d\u017eep stru\u010dak cvije\u0107a. Mrtva\u010dkog.<\/p>\n

Autograf.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Marko Vu\u010deti\u0107 Hrvatska javnost slabo zna da je sredinom osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a ostvaren kontakt izme\u0111u tada\u0161njeg partijskog vrha i pomno odabranih, kako su ih nazivali, hrvatskih nacionalista, me\u0111u kojima je bio i Franjo Tu\u0111man. Kada je rije\u010d o Franji Tu\u0111manu, sasvim je razvidno, da je to bio susret izme\u0111u nekada\u0161njih komunisti\u010dkih, partijskih kolega […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":372496,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-372495","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372495","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=372495"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372495\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":372497,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372495\/revisions\/372497"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/372496"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=372495"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=372495"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=372495"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}