{"id":372210,"date":"2023-06-24T07:13:24","date_gmt":"2023-06-24T05:13:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=372210"},"modified":"2023-06-24T07:15:48","modified_gmt":"2023-06-24T05:15:48","slug":"zivjeti-u-proslosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/06\/24\/zivjeti-u-proslosti\/","title":{"rendered":"\u017divjeti u pro\u0161losti"},"content":{"rendered":"

Autor: \u017deljko Ivankovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Svjedoci smo kako se na na\u0161im prostorima neprestano \u017eivi u nekoj, nostalgijom ili konfliktima obojenoj pro\u0161losti. \u017destoko ideolo\u0161ki profiliranoj pro\u0161losti kao zamjeni za zrelu i odgovornu sada\u0161njost i koliko-toliko perspektivnu budu\u0107nost.<\/p>\n

Danas je zbog svoje agresivnosti prezentnija pro\u0161lost iz ratova iz devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, ali je jednako \u017eiva i ona pola stolje\u0107a ranija (1941. \u2013 1991.), koja nikako da se umirovi i preseli u vje\u010dna historiografska lovi\u0161ta. U naslje\u0111e ni\u0161ta manje relevantno od onih prethodnih koja su dobrano oblikovala na\u0161 recentni kulturno-civilizacijski prostor.<\/p>\n

A obje te pro\u0161losti, po volji manipulatora, intenzivno \u017eive na svim dru\u0161tvenim razinama i u svim generacijama, po\u010dev od onih najmla\u0111ih, od zarobljenika odgojnog i obrazovnog po svemu katastrofalnog (kvazi)sustava do onih najstarijih kategorija koje \u017eive svoju tzv. tre\u0107u \u017eivotnu dob, tj. socijalno-mirovinsku stvarnost.<\/p>\n

Visokotoksi\u010dno dru\u0161tvo \u017eivi svoje nacionalne i vjerske la\u017ei, tugaljivo smije\u0161ne mitove i reducirano bolju pro\u0161lost u odavno zaprljanim ogledalima doma\u0107e proizvodnje, a sve to daleko od bilo kakvog kriti\u010dkog opserviranja bilo koga ili bilo \u010dega.<\/p>\n

Oni koji se, zajedno sa svojim pla\u0107enim trabantima, vole vidjeti kao \u201dpoliti\u010dka elita\u201d, kreativno sterilni i impotentni, a kriminalno veoma verzirani, desetlje\u0107ima svoja dru\u0161tva dr\u017ee u tala\u010dkoj krizi, razvijaju\u0107i kod svojih sunarodnika i suvjernika, vjersko-etni\u010dkih stada, kod svoje zaglupljene tala\u010dke mase, mase ideolo\u0161kih podlo\u017enika i ekonomskih robova, stokholmski sindrom.<\/p>\n

Budu\u0107i da na\u0161a pro\u0161lost na\u0161a dru\u0161tva i dalje dramati\u010dno formatira, a svatko u toj pro\u0161losti ima neku svoju po\u010detnu, nultu godinu, kako nas to u\u010de i religijske paradigme (po Isusu ili po hid\u017eri), tako i u ovoj svjetovnoj historiji svatko ho\u0107e imati datum od kojega (\u010disto interesno!) po\u010dinje brojati godine, svoju svetu nultu godinu i u tom se svjetlu sna\u017eno politi\u010dki profilirati.<\/p>\n

No, kako ni\u0161ta nije samo po sebi po\u010detak bez konteksta u kojemu se zbiva, te kako nikad nismo znali razlikovati uzroke i posljedice, ili kako je sve, nesumnjivo, mnogo bremenitije od svega \u0161to nam politi\u010dki manipulatori i simplifikatori imaju re\u0107i, hajdemo barem ponekad vidjeti kako izgledamo u o\u010dima onih koji nisu samoljubivi mi, mi u na\u0161oj najboljoj (i, dakako, jedinoj pravoj!) vjeri, u na\u0161oj zemlji (oni vole re\u0107i domovini), u na\u0161em nacionalnom krdu\u2026<\/p>\n

Hajdemo u povijesni kontekst, a zarad razumijevanja i skorije pro\u0161losti, jednako kao i sada\u0161njosti, pa i kakve-takve budu\u0107nosti, unijeti pokoju zraku svjetla i na ono \u0161to je dobrano odredilo na\u0161 sociokulturni, psihosocijalni, antropolo\u0161ki, civilizacijski milje. \u0160to je bitno utjecalo na paradigmu svijeta u kojemu obitavamo, odredilo na\u0161, u naj\u0161irem smislu rije\u010di, materijalni i duhovni prostor.<\/p>\n

Ne, ne mislim da igdje mimo nas postoje odgovori, ali vrijedi razmisliti o tome i kako su nas vidjeli neki od onih koji su izvana dolazili u na\u0161 svijet jo\u0161 davno, prije 150 godina, kad smo prvi put bili dotaknuti tom famoznom Europom.<\/p>\n

Onom Europom za koju samoljubivo mislimo da smo njezin dio, i koliko to uistinu mentalitetno jesmo, te kako nas, danas gotovo ni\u0161ta bolje nego tada, vide oni koji nam kao diplomati tre\u0107epozivci ovamo dolaze i nakon toga nam se po europskim salonima izruguju.<\/p>\n

\u010cak i da ni\u0161ta od toga \u0161to bilo tko o nama misli ili ka\u017ee, nije istina!? Dobro je to znati i u tom svjetlu ku\u0161ati graditi vlastiti, manje bahat, manje politi\u010dki i kulturolo\u0161ki samodopadan autoportret.<\/p>\n

Jednom je davno (1875.) engleski putopisac Arthur J. Evans u\u0161ao u Bosnu i napisao \u201dpre\u0161li smo Rubikon, iza\u0161li na tursku obalu i na\u0161li se usred jedne grupe ljudi pod turbanima\u201d. Da, ba\u0161 Rubikon, jer o \u201donoj drugoj strani preko Save \u010dak i Bosanci govore kao \u2018o Europi\u2019, i zaista su u pravu. Putujete samo pet minuta i ve\u0107 prelazite u Aziju. Putnici koji su vidjeli turske provincije: Siriju, Armeniju i Egipat, \u010dim stupe u Bosnu, odmah se iznenade srodno\u0161\u0107u azijskih i afri\u010dkih predjela s ovim u europskoj Turskoj\u201d.<\/p>\n

I taman kad pomislite da je to vrhunac Evansova svjedo\u010denja, kvalifikacije jednog prostora, shvatite da cijela stvar tek po\u010dinje: \u201dBosna je ostala izabrana zemlja muslimanskog konzervatizma, go\u0161en vjernika\u201d, gdje se pod go\u0161en trebaju razumjeti vjernici udaljeni od svoje matice, posebno religiozni i fanati\u010dni.<\/p>\n

Jedan drugi putopisac za\u010du\u0111eno svjedo\u010di kako \u201dblizina kr\u0161\u0107anskog svijeta nema nikakvog utjecaja na obi\u010daje, pona\u0161anje, navike i vjerovanja Turaka\u201d.<\/p>\n

A onda Robert Hamilton Lang 1879. godine o Zenici, kao tada zadnjoj bosanskoj \u017eeljezni\u010dkoj postaji i brzini kojom je Austro-Ugarska, kroz bosansku divljinu gradila tada jedino mogu\u0107u brzogradivu uskotra\u010dnu prugu, bilje\u017ei: \u201dPutovali smo veoma neudobno, zbog lo\u0161ih vagona, ali ina\u010de prijatno, oko 18 sati. Kad se odbiju zaustavljanja, prevalili smo 197 kilometara za 15 sati\u2026\u201d. I onda jo\u0161 gore: \u201dProveo sam neugodnu no\u0107 u jednom vrlo prljavom hotelu u Zenici\u201d, uz zapis da se kraj \u017eeljezni\u010dke postaje gradi hotel \u201dOrijent\u201d sa \u0161talom. Sa \u0161talom!<\/p>\n

Ovo jest 150 godina daleko od na\u0161eg vremena, ali stvar se nije bitno promijenila, jer s BiH ni danas stvar komunikacijski nije bolja. Dakako, gledano komparativno. Ni \u017eeljezni\u010dka ni cestovna. A o hotelima i \u0161talama\u2026<\/p>\n

Dvadeset pet godina nakon rata, a to bi u Titovoj Jugoslaviji bila 1970. godina, mi nemamo autocestu, a \u017eeljezni\u010dki promet ni po BiH ne funkcionira, a kamoli da bi postojala veza s bli\u017eim Plo\u010dama ili jednako dalekim Zagrebom i Beogradom (kao mjestima izlaska u Europu), na ve\u0107 izgra\u0111enim, postoje\u0107im prugama. Mi za 25 godina nismo razradili ni postoje\u0107e pruge, a kamoli izgradili, primjerice, kilometar kakve nove \u017eeljezni\u010dke trase. Ni kilometar!<\/p>\n

Mentalitet prosje\u010dnog politi\u010dara Bosanca i Hercegovca o\u010dito nije bitno druk\u010diji, dapa\u010de je isti ili gori s obzirom na vremenski odmak, od onog kad je neki od Gavrana ili Gavrankapetanovi\u0107a na vijest o gradnji pruge Metkovi\u0107 \u2013 Mostar (gra\u0111ena od 1884. do 1885.), odbijao i \u010duti da se gradi kroz Po\u010ditelj, jer \u0107e \u201ddonijeti buku, srklet, stranu nakvu \u010deljad\u201d i jer bi pomela ustaljene \u017eivotne navade. I zato je odbrusio: \u201dNeka je tamo. Neka je s one strane rijeke!\u201d<\/p>\n

Biva, neka napretka, ali daleko mu bila lijepa ku\u0107a od mene. Ili, po saudijski ili iranski, mo\u017ee mercedes, mo\u017ee mobitel, ali nemoj mi skidati zar sa \u017eene i nemoj da mi ona vozi auto i sama bez mu\u0161ke pratnje izlazi iz ku\u0107e\u2026<\/p>\n

Samo ne talasaj, ne mijenjaj navike, svejedno dolazile promjene iz Stambola u liku i djelu sultanova izaslanika Omer-pa\u0161e Latasa ili po direktivi Franje Josipa, pa sve do danas u liku i djelu nekakvih predstavnika Europske unije, MMF-a, Svjetske banke. Nemoj ti meni o Europi. Jer, kad smo ikad mi bili Europa?!<\/p>\n

No, ima tomu i jedan drugi, bit \u0107e jo\u0161 va\u017eniji razlog. Prepoznajemo ga, dodu\u0161e, danas kao malo modificiranog. Kad engleski konzul pi\u0161e svome veleposlanstvu u Be\u010d kako je \u201dBosna puna hajdu\u010dije\u201d, te kad zapisuje: \u201dU ovoj zemlji hajduci se ne smatraju razbojnicima, nego junacima i rodoljubima koji su digli oru\u017eje protiv tla\u010denja svog naroda\u201d, on kao da govori, o na\u0161em vremenu. Sveprisutna hajdu\u010dija i plja\u010dka je rodoljubni \u010din. Jednako ratna kao i mirnodopska.<\/p>\n

\u010cuj, na\u0161a vlast nas plja\u010dka?! Pa, \u0161ta ako i jest? A \u0161to to briga Europu? Samo vi \u0161aljite novac. Jer od ranije je, odavno, oduvijek to s plja\u010dkom tako! Preduga je povijest otimanja ovdje, a i mi smo navikli. Za\u0161to to sad mijenjati?!<\/p>\n

A pi\u0161u ti zapadni putopisci, spomenuli smo samo nekolicinu, i o \u010dudesno lijepoj zemlji Bosni. \u010cudesnoj, ali i prljavoj i zaostaloj. Kako tada, tako i dan-danas. A fino nas je tada sve opominjao jedan stari Bo\u0161njak musliman: \u201dU\u010dite da budete obrazovani ljudi, a ne u\u010dite da iz nauke crpite materijalnu korist\u201d.<\/p>\n

No, ni\u0161ta nisu nau\u010dili \u010dak ni oni iz tzv. \u201dpoliti\u010dke elite\u201d, a kamoli njihovi feudalni izme\u0107ari ili, pogotovo, podanici. Ne samo da nisu u\u010dili da bi bili obrazovani, nego nisu u\u010dili ni zarad materijalne koristi.<\/p>\n

Ljudi su naprosto vidjeli da sve mo\u017ee i bez u\u010denja, pa su i\u0161li u hajdu\u010diju kupovanja svjedod\u017ebi i diploma. Da se ima, da se njima kite, da se hvale pred jednim od najnepismenijih naroda u Europi, ili pred zapadnim svijetom, pa i onim diplomatskim tre\u0107epozivcima koji nam ovamo dolaze.<\/p>\n

I sad, zamislite, ne samo da ti na\u0161i politi\u010dari nisu nigdje prispjeli, da ih nitko ne cijeni, ne samo da ih se vulgarno na sve strane ismijava, nego Zapad, ta Europa, koja \u201dne\u0107e da nas primi\u201d u svoje okrilje, odbija i ozbiljno i odgovorno ste\u010dene diplome. Daleko se \u010dulo za na\u0161e diplome, daleko. Kao i za na\u0161e pruge, ceste, univerzitete, politi\u010dare, sme\u0107em zarasle obale rijeka\u2026<\/p>\n

\u201dNigdje nisam sreo toliko la\u017eljivaca kao u bosanskohercegova\u010dkoj politici\u201d, napisao je ne tako davno o BiH jedan strani diplomat. Ho\u0107e li nam se to svidjeti, kao \u0161to nam se sad ne svi\u0111a ono \u0161to je o nama pisao Evans, ili \u0161to su pisali svi ti francuski, njema\u010dki, austrijski, \u0161vedski putopisci.<\/p>\n

Ho\u0107e li se na\u0161oj djeci svi\u0111ati ono \u0161to o nama sad pi\u0161u svojim vladama suvremeni diplomati? Ho\u0107emo li opet biti, uz to \u0161to smo me\u0111u najjadnijim zemljama svijeta, zemlja kriminala i korupcije, i zemlja konzervatizma, zemlja fanati\u010dnih go\u0161en vjernika svih vrsta\u2026<\/p>\n

I ho\u0107emo li opet \u010ditati kako \u201dblizina Europe nema nikakvog utjecaja na obi\u010daje, pona\u0161anje, navike i uvjerenja u BiH\u201d\u2026 Ni na vladavinu prava, ni na brzinu putovanja, ni na \u010disto\u0107u, ni na\u2026<\/p>\n

I ho\u0107emo li se pravdati kako je to zato \u0161to nas mrze. Ili \u0107emo se kona\u010dno morati suo\u010diti s istinama koje su nas civilizacijski odredile, a koje su prije nas i na\u0161eg suo\u010denja s njima, \u201dotkrili\u201d o nama stranci. Oni i onakvi koji nas nagovaraju na reforme, a mi ih odbijamo.<\/p>\n

Zato \u0161to nema Latasa? Ima, itekako ima, samo se on danas zove nekako druk\u010dije. Dolar, euro, MMF, Svjetska banka\u2026 I premda je veoma skup, nije kao Latas krvavo agresivan.<\/p>\n

Pitajte uostalom Dodika i sli\u010dne kako se Omer-pa\u0161a Latas danas zove? A i sami se mo\u017eete u to uvjeriti ve\u0107 na prvoj europskoj granici, ako vam sva bijeda va\u0161ih nov\u010danika i toliko dopusti.<\/p>\n

autograf.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svjedoci smo kako se na na\u0161im prostorima neprestano \u017eivi u nekoj, nostalgijom ili konfliktima obojenoj pro\u0161losti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":372212,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-372210","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372210","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=372210"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372210\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":372213,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/372210\/revisions\/372213"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/372212"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=372210"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=372210"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=372210"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}