{"id":371686,"date":"2023-06-18T06:44:23","date_gmt":"2023-06-18T04:44:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=371686"},"modified":"2023-06-18T06:44:23","modified_gmt":"2023-06-18T04:44:23","slug":"bijeda-revizionizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/06\/18\/bijeda-revizionizma\/","title":{"rendered":"Bijeda revizionizma"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je rje\u0161enje Vi\u0161eg suda u Valjevu kojim je rehabilitovan Nikola Kalabi\u0107, jedan od najistaknutijih \u010detni\u010dkih komandanata u Drugom svjetskom ratu, komandant Korpusa gorske garde, koji je izvr\u0161io niz zlo\u010dina nad civilima, u prvom redu u Srbiji. To je onaj isti Nikola Kalabi\u0107 koji je, nakon \u0161to je uhva\u0107en krajem 1945. godine, pristao da pomogne OZN-i da prona\u0111e i uhvati njegovog komandanta Dra\u017eu Mihailovi\u0107a.<\/p>\n

\n

\u010covjek mo\u017ee \u0161to zakon ne mo\u017ee<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Sudovi u Srbiji su selektivno tuma\u010dili i prihvatali istorijske \u010dinjenice. Nije ta\u010dno da istoriju pi\u0161u pobjednici. Istoriju pi\u0161u \u010dinjenice, samo \u0161to ih ljudi razli\u010dito tuma\u010de, u skladu sa svojim klasnim, ekonomskim, politi\u010dkim i drugim interesima, u skladu sa svojim polo\u017eajem, \u010desto i u skladu sa svojim emocijama. Politi\u010dki re\u017eimi i dru\u0161tveni sistem, koji po\u010divaju na odre\u0111enoj dominantnoj ideologiji, promovi\u0161u ideju rehabilitacije i preduzimaju brojne mjere koje imaju za ishod rehabilitaciju kolaboracionista. To nije potreba samo pojedinih pripadnika politi\u010dke elite, nego te elite kao cjeline, jer ona na taj na\u010din rehabilituje svoje ideolo\u0161ke i politi\u010dke prete\u010de i pokazuje da dru\u0161tveni sistem (a ne samo pojedini politi\u010dki re\u017eimi) nije repa bez korjena.<\/p>\n

U predmetima sudske rehabilitacije \u010detni\u010dkih komandanata, sudovi su, istina, saslu\u0161avali i istori\u010dare \u010diji iskazi nisu i\u0161li u prilog rehabilitaciji. Njihovi argumenti, me\u0111utim, nisu prihvatani, jer da jesu, nijedna rehabilitacija ne bi bila mogu\u0107a. Naime, ovi istori\u010dari su davali stru\u010dna mi\u0161ljenja o tome da su \u010detni\u010dki komandanti sara\u0111ivali sa okupatorima i da su vr\u0161ili ratne zlo\u010dine nad zarobljenim partizanima i nad civilima srpske nacionalnosti, ali i drugih nacionalnosti, pogotovo nad Bo\u0161njacima u Sand\u017eaku i isto\u010dnoj Bosni, ali i drugdje. Forma je, dakle, po\u0161tovana. Svjedo\u010dili su i oni koji su podr\u017eavali rehabilitaciju i oni koji su bili protiv nje. Ipak, prihvatana su stru\u010dna svjedo\u010denja, uslovno govore\u0107i vje\u0161ta\u010denja, samo istori\u010dara revizionista. Po\u0161to je bilo vi\u0161e postupaka rehabilitacije u kojima je svjedo\u010dilo vi\u0161e istori\u010dara, indikativno je da su uvijek prihvatani stavovi onih istori\u010dara \u010dija svjedo\u010denja su i\u0161la u prilog rehabilitacija.<\/p>\n

Sudije koje su sprovodile postupke rehabilitacije na\u0161le su se u vrlo komotnoj poziciji. Oni su se pozivali na Zakon o rehabilitaciji iz 2011. godine, koji propisuje u \u010dl. 1 da rehabilitovana mogu biti lica koja su li\u0161ena \u017eivota, slobode ili drugih prava iz politi\u010dkih, vjerskih, nacionalnih ili ideolo\u0161kih razloga, bez sudske ili administrativne odluke ili sudskom ili administrativnom odlukom. Sudovi su \u010desto tuma\u010dili ovu normu tako \u0161to su utvr\u0111ivali da li su postupci pred organima vlasti nove Jugoslavije bili pravi\u010dni, vode\u0107i se pritom odgovaraju\u0107im pravnim standardima. Tu su se, me\u0111utim, javljala dva problema. Prvi problem je taj \u0161to su sudovi dana\u0161nje standarde jednostavno primjenjivali na situacije od prije 80 godina, kada ti standardi nisu bili poznati ili su imali druga\u010dije zna\u010denje, i to ne samo u Jugoslaviji nego i drugdje. Zemlje Zapadne Evrope u tom pogledu nisu postupale ni\u0161ta druga\u010dije od Jugoslavije. Da li, na primjer, iko ima (ta\u010dnije, nema) obraza pa da tvrdi da je Musolini nepravedno li\u0161en \u017eivota, jer su ga ubili oni koji su bili njegovi ideolo\u0161ki neprijatelji, i to bez su\u0111enja? Da li bi iko mogao tvrditi kako je su\u0111enje Geringu i drugim nacisti\u010dkim vo\u0111ama manjkavo jer su im sudili pobjednici u ratu? A ko im je mogao suditi? Pora\u017eeni? Ili ih je mo\u017eda trebalo pustiti, po\u0161to bi neki mogli posumnjati da oni koji su im sudili ne bi bili objektivni?<\/p>\n

Drugi problem je u tome \u0161to sudovi, po Zakonu o rehabilitaciji, imaju vrlo veliku slobodu da procijene da li je neko lice li\u0161eno \u017eivota, slobode ili drugih prava iz politi\u010dkih ili ideolo\u0161kih razloga. Njihovo diskreciono ovla\u0161\u0107enje je skoro neograni\u010deno, jer oni mogu prihvatiti ili ne prihvatiti odre\u0111ene dokaze, po\u010dev od materijalnih dokaza do iskaza stru\u010dnjaka koji su pozvani da iznesu svoje vi\u0111enje istorijskih doga\u0111aja i li\u010dnosti. Ovdje postupak rehabilitacije dolazi do apsurda, jer zakon daje mogu\u0107nost sudu da se postavi kao arbitar o vjerodostojnosti istorijskih izvora i da presu\u0111uje o istorijskim \u010dinjenicama. Sud \u010dak ima pravo da se upusti u ocjenu valjanosti nekog dokumenta i da tuma\u010di njegov sadr\u017eaj, te da u skladu s tim donese odgovaraju\u0107e rje\u0161enje o rehabilitaciji. Ne samo da sud nije ni najmanje stru\u010dan da to \u010dini, nego se javlja mogu\u0107nost krajnje proizvoljnog i pristrasnog tuma\u010denja istorijskih izvora.<\/p>\n

Ako sud ne prihvati neki materijalni dokaz ili ako ga jednostavno pre\u0107uti i ne cijeni, mo\u017ee lako do\u0107i do zaklju\u010dka da je lice li\u0161eno \u017eivota ili slobode iz politi\u010dkih ili ideolo\u0161kih razloga. \u0160tavi\u0161e, ako utvrdi nedostatke u postupku u kome je to lice osu\u0111eno ili ako samo stvar predstavi tako da su nedostaci postojali, opet mo\u017ee odlu\u010diti da je lice li\u0161eno \u017eivota ili slobode iz naprijed navedenih razloga. Ako su odre\u0111eni propusti u postupku i postojali, a oni nisu mogli uticati na tok postupka i presudu, pogotovo ako su u postupku prije 80 godina materijalni dokazi i svjedo\u010denja nesumnjivi, sud opet mo\u017ee sebi dati za pravo da da prednost nekim manjim nedostacima u postupku nad nesumnjivim dokazima da je neko lice vr\u0161ilo ratne zlo\u010dine ili sara\u0111ivalo sa okupatorom. Ako je sudija ideolo\u0161ki opredijeljen kao desni\u010dar ravnogorac, njegova odluka unaprijed se zna. Ako je on podlo\u017ean pritiscima javnosti, opet se zna kako \u0107e odlu\u010diti. Svi naprijed navedeni nedostaci zakona samo mu poma\u017eu da donese odluku o rehabilitaciji. Stoga, ne treba da iznena\u0111uje \u0161to se sa velikom vjerovatno\u0107om i dosad moglo zaklju\u010divati o ishodu postupaka za rehabilitaciju. U narednom periodu, mogu se o\u010dekivati rehabilitacije i drugih kvislinga.<\/p>\n

Kad je Kalabi\u0107 u pitanju, nema nikakvih dokaza da je on li\u0161en \u017eivota, a pogotovo ne da je li\u0161en \u017eivota iz razloga koji su navedeni u pomenutoj zakonskoj normi. On jeste progla\u0161en mrtvim, \u0161to ne zna\u010di da ga je nova vlast li\u0161ila \u017eivota 1946. godine ili nakon toga. Sigurno je da on nije li\u0161en \u017eivota ili slobode sudskom ili administrativnom odlukom. Prema tome, nije ni mogao biti vo\u0111en postupak za njegovu rehabilitaciju. Sud je izveo nevjerovatan zaklju\u010dak, a to je da je Kalabi\u0107 li\u0161en prava na \u017eivot, pa su se stekli uslovi za rehabilitaciju. Gdje to pi\u0161e da je on li\u0161en prava na \u017eivot, gdje su sudu dokazi za to i kako je sud do\u0161ao do tog zaklju\u010dka? Odgovora na ova pitanja nema, zato \u0161to nema dokaza da je Kalabi\u0107 li\u0161en \u017eivota, ne zna se da li se to dogodilo, kada i pod kojim okolnostima. Mo\u017eda je UDB-a zaista ubila Kalabi\u0107a nakon \u0161to joj je poslu\u017eio da uhvati Mihailovi\u0107a, mo\u017eda ga ona nije ubila, a mo\u017eda ga je ubio neko ko ga je prepoznao a kome je on skrivio smrt bli\u017enjih. Ovo su, naravno, pretpostavke, o \u010dijoj ta\u010dnosti ne mo\u017eemo ni\u0161ta tvrditi. O njihovoj ta\u010dnosti ne znaju ni\u0161ta istori\u010dari a ni sud. Sud ni\u0161ta nije utvrdio o uzroku i na\u010dinu Kalabi\u0107eve smrti, pa nije mogao do\u0107i do naprijed navedenog zaklju\u010dka. Po\u0161to nije mogao do\u0107i do tog zaklju\u010dka, nije mogao ni da vodi postupak za rehabilitaciju, pa nije mogao ni da donese rje\u0161enje o rehabilitaciji.<\/p>\n

Nakon Drugog svjetskog rata, doneseno je nekoliko odluka komisija za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njihovih pomaga\u010da (u pitanju su Dr\u017eavna i zemaljske komisije), ali tim odlukama Kalabi\u0107 nije li\u0161en \u017eivota ni slobode. Prema tome, po\u010detna pretpostavka za vo\u0111enje postupka rehabilitacije nije postojala. Ve\u0107 to baca sjenku na objektivnost postupka, jer izlazi da je sud po\u0161to-poto i\u0161ao za tim da rehabilituje Kalabi\u0107a. Umjesto da odbaci zahtjev za rehabilitaciju, sud je i\u0161ao za tim da Kalabi\u0107a rehabilituje u postupku koji po zakonu uop\u0161te nije mogao zapo\u010deti, a kamoli biti vo\u0111en.<\/p>\n

\u0160tavi\u0161e, Apelacioni sud u Beogradu konstatovao je u obrazlo\u017eenju svog rje\u0161enja da je pred Vi\u0161im sudom u Valjevu utvr\u0111eno da je Kalabi\u0107 uhap\u0161en od strane OZN-e u decembru 1945. godine, a da je 19.01.1946. godine izgubio \u017eivot u pe\u0107ini pored rijeke Gradac, desetak kilometara od Valjeva. Dodu\u0161e, Apelacioni sud je dodao da ove bitne \u010dinjenice proizlaze iz izreke prvostepenog rje\u0161enja Osnovnog suda u Valjevu o progla\u0161enju nestalog lica za umrlo. Za tu tvrdnju ne postoji nijedan dokaz i ona je izmi\u0161ljena prosto zato da se poku\u0161a dokazati da Kalabi\u0107 nije izdao svog komandanta Dra\u017eu Mihailovi\u0107a. Suprotno tome, u arhivima BIA-e postoje dokazi o tome da je Kalabi\u0107 uhva\u0107en od strane OZN-e, a da je potom sara\u0111ivao s njom pri hvatanju njegovih pot\u010dinjenih, ali i Dra\u017ee Mihailovi\u0107a. O postojanju tih dokaza pisali su i istori\u010dari revizionisti, koji su tako, da paradoks bude ve\u0107i, potvrdili pisanje oficira OZN-e, koji su jo\u0161 prije 50 godina iznijeli u javnost informaciju o ulozi Kalabi\u0107a u hvatanju Dra\u017ee Mihailovi\u0107a. Prema tome, dokazi govore u prilog tvrdnji da Kalabi\u0107 nikako nije mogao biti ubijen u januaru 1946. godine. \u0160ta se s njim dogodilo, nema ba\u0161 nikakvih dokaza. Samim tim, nema dokaza da ga je OZN-a ubila nakon \u0161to joj je pomogao u hvatanju Mihailovi\u0107a, pa nema nikakvih dokaza o tome da je li\u0161en \u017eivota iz ideolo\u0161kih ili politi\u010dkih razloga.<\/p>\n

Ni Vi\u0161i sud u Valjevu ni Apelacioni sud u Beogradu nisu mogli da se jednostavno pozovu na rje\u0161enje Osnovnog suda u Valjevu, kao \u0161to su u\u010dinili. Ne samo da je to prvostepeni, ni\u017ei, sud, nego je pitanje smrti Nikole Kalabi\u0107a za sud u vrijeme vo\u0111enja postupka bilo nejasno i kontroverzno, pa je morao (odnosno, morali su) posvetiti tom pitanju ozbiljnu i du\u017enu pa\u017enju, \u0161to nije u\u010dinjeno. Te\u0161ko se mo\u017ee prihvatiti da vi\u0161i sudovi preuzimaju zaklju\u010dke prvostepenog suda, koje je ovaj formulisao u potpuno drugom postupku, i to prije vi\u0161e od deset godina, o pitanju koje je u najmanju ruku kontroverzno.<\/p>\n

Apelacioni sud isti\u010de u obrazlo\u017eenju svog rje\u0161enja kako je Vi\u0161i sud u Valjevu utvrdio da nema pouzdanih podataka o Kalabi\u0107evoj smrti, pa je kao jedino zvani\u010dan akt uzeo ve\u0107 pomenuto rje\u0161enje Osnovnog suda u Valjevu. Ovo je jo\u0161 jedan dokaz ideolo\u0161kog pristupa sudova u ovom postupku rehabilitacije. Ako Vi\u0161i sud nije imao pouzdane podatke o Kalabi\u0107evoj smrti, a nije se potrudio (ili se nije dovoljno potrudio) da ih utvrdi, kako je mogao da vodi postupak rehabilitacije kad nije znao da li je Kalabi\u0107 li\u0161en \u017eivota iz ideolo\u0161kih razloga? Dakle, ne samo da Kalabi\u0107 nije li\u0161en \u017eivota sudskom ili administrativnom odlukom, nego se ne zna kad je i kako li\u0161en \u017eivota, a sudovi ipak utvr\u0111uju da je li\u0161en \u017eivota iz ideolo\u0161kih ili politi\u010dkih razloga! Da li je, hipoteti\u010dki posmatrano, mogu\u0107e da je li\u0161en \u017eivota u kafanskoj tu\u010di ili da je umro od sr\u010danog udara? Mogu\u0107e je isto toliko koliko je mogu\u0107e da je li\u0161en \u017eivota ili da je izgubio \u017eivot iz bilo kog drugog razloga ili pod bilo kojim okolnostima.<\/p>\n

Zanimljiva je i sama konstrukcija \u201eli\u0161enje \u017eivota, slobode ili drugih prava iz politi\u010dkih, nacionalnih, vjerskih ili ideolo\u0161kih razloga\u201c. Ako je neko osu\u0111en na smrt u sudskom postupku, a bio je pripadnik vojno-politi\u010dkog pokreta neprijateljskog prema partizanskom, sud ima \u0161iroke mogu\u0107nosti da takvo lice proglasi nevino stradalim, jer je navodno li\u0161eno \u017eivota iz ideolo\u0161kih ili politi\u010dkih razloga. Sud mo\u017ee prosto da zanemari dokaze o tome da je to lice \u010dinilo ratne zlo\u010dine ili da je sara\u0111ivalo sa okupatorom, mo\u017ee da tuma\u010di te dokaze tako da oni nemaju nikakav poseban zna\u010daj u pore\u0111enju sa \u010dinjenicom da to lice jeste bilo ideolo\u0161ki protivnik partizanskog pokreta, a mo\u017ee i da se poziva na stvarne ili izmi\u0161ljene propuste u vo\u0111enju sudskog postupka.<\/p>\n

Uze\u0107emo za primjer upravo Kalabi\u0107a. Sud je tvrdio da nema dokaza da je Kalabi\u0107 izvr\u0161io ratne zlo\u010dine jer nema dokaza da je naredio njihovo izvr\u0161enje. Sud je pritom zanemario \u010dinjenicu da su zlo\u010dine vr\u0161ile jedinice pod njegovom komandom, i to u vi\u0161e navrata, pri \u010demu su neki od tih zlo\u010dina imali karakter masovnih zlo\u010dina. \u010cak i ako Kalabi\u0107 nije neposredno naredio izvr\u0161enje nekih od tih zlo\u010dina, on ih nije sprije\u010dio niti je kaznio njihove po\u010dinioce. Komandant tako krupne vojne formacije, koja se smatrala elitnom \u010detni\u010dkom formacijom, ne mo\u017ee biti izuzet od odgovornosti tvrdnjom da nema pisanih tragova da je li\u010dno naredio ili organizovao neke od tih zlo\u010dina, jer u svim vojskama hijerarhija slu\u017ei tome da vi\u0161e komande kontroli\u0161u svoje pot\u010dinjene, pa i da ih ka\u017enjavaju ako se ne pokoravaju njihovim nare\u0111enjima. Kad vi\u0161i komandant ne kontroli\u0161e i ne sankcioni\u0161e svoje pot\u010dinjene, to vi\u0161e nije organizovana vojna formacija nego banda.<\/p>\n

Osim toga, iako se sud, odlu\u010duju\u0107i se za rehabilitaciju, pozivao i na razne kontekste, Kalabi\u0107evo \u201ekomandantsko\u201c pona\u0161anje i njegovu saradnju sa Nijemcima nije stavio ni u kakav kontekst. O \u010demu govorimo? Analiziraju\u0107i dokaze o Kalabi\u0107evoj saradnji sa Nijemcima, Apelacioni sud je prihvatio mi\u0161ljenje svjedoka Dimitrijevi\u0107a i prvostepenog suda o tome da takti\u010dki potezi Nikole Kalabi\u0107a (misli se na njegove pregovore sa Nijemcima u novembru 1943. i avgustu 1944. godine) ne mogu dovesti u pitanje generalno opredjeljenje \u010detni\u010dkog pokreta i samog Kalabi\u0107a. Sud je o\u010digledno mislio na njihovo generalno opredjeljenje da ne sara\u0111uju sa okupatorom ve\u0107 da imaju karaker antiokupatorskog pokreta.<\/p>\n

Ovakav na\u010din rezonovanja suda ukazuje na o\u010digledno pristrasno rasu\u0111ivanje. Prvo, za\u0161to je sudu bilo potrebno da uvede u analizu generalno opredjeljenje \u010detni\u010dkog pokreta? O\u010digledno je to uradio kako bi, predstavljaju\u0107i \u010detni\u010dki pokret kao antiokupatorski, istakao da je takav stav imao i Kalabi\u0107, tako da su njegovi pregovori sa Nijemcima bili samo takti\u010dki manevri. Da li to zna\u010di, barem implicitno i izme\u0111u redova, da je sud osjetio potrebu da \u201eoja\u010da\u201c svoju argumentaciju u prilog stavu da Kalabi\u0107 nije sara\u0111ivao sa Nijemcima, a da bi to postigao, pre\u0161ao je na teren krajnje uop\u0161tenih i ni\u010dim dokazanih tvrdnji? Drugo, na osnovu \u010dega je sud do\u0161ao do zaklju\u010dka o generalnom opredjeljenju \u010detni\u010dkog pokreta i samog Kalabi\u0107a? Odgovor je: ni na osnovu \u010dega, jer sud se tim pitanjem nije ni bavio, niti je utvrdio valjane dokaze na osnovu kojih bi mogao do\u0107i do zaklju\u010dka. Drugim rije\u010dima, sud je jednostavno izrekao svoj ideolo\u0161ki stav o prirodi \u010detni\u010dkog pokreta, koji u ovom predmetu nije potkrijepljen nijednim dokazom. Ostalo je, dakle, svakome da vjeruje sudu na rije\u010d.<\/p>\n

S druge strane, za\u0161to sud nije stavio saradnju Kalabi\u0107a u kontekst djelovanja \u010detni\u010dkog pokreta, pa i samog Kalabi\u0107a, da bi zaklju\u010dio da li je zaista bila rije\u010d o saradnji? Sud je istakao da ne postoji nijedan pisani dokument kojim se reguli\u0161e saradnja Kalabi\u0107a sa njema\u010dkom vojnom silom. Prosto je nevjerovatno da je sud konstatovao da je nesporno da je Kalabi\u0107 (zajedno sa pukovnikom Jevremom Simi\u0107em, inspektorom \u010detni\u010dkih snaga u Srbiji) potpisao sporazum sa Nijemcima o zajedni\u010dkoj borbi protiv partizana, 27. novembra 1943. godine, da bi u istoj re\u010denici konstatovao kako nema nijednog pisanog dokumenta o saradnji. Da li ovo zna\u010di da saradnja \u010detnika i Nijemaca u borbi protiv partizana nije oblik kolaboracije? Ili ovo zna\u010di da je za sud legitimno sara\u0111ivati sa okupatorom s ciljem uni\u0161tenja ideolo\u0161kog neprijatelja?<\/p>\n

Mo\u017ee se pomisliti da je sud do\u0161ao do ovakvog zaklju\u010dka zato \u0161to sporazum zaklju\u010den 27. novembra 1943. godine nije dugo trajao, jer su \u010detni\u010dke jedinice \u201eu\u010destalo kr\u0161ile sporazum\u201c. Sud iz ovoga izvodi zaklju\u010dak da Kalabi\u0107 nije sara\u0111ivao sa okupatorom, jer nije sastavio ni mjesec dana, a po\u010deo je da u\u010destalo napada okupatora. Po\u0161to se sud bavio kontekstualnim zaklju\u010divanjem, trebalo je da ga primijeni i u ovom slu\u010daju. Po\u0161to se upustio u utvr\u0111ivanje materijalne istine, trebalo je da je zaista utvrdi. Evo o \u010demu se konkretno radi. Sud je navodno utvrdio da je sporazum od 27. novembra 1943. godine bio na snazi samo mjesec dana zbog \u201eu\u010destalog\u201c kr\u0161enja sporazuma od strane \u010detnika. Prije svega, sud uop\u0161te nije izveo dokaze, odnosno utvrdio materijalnu istinu u pogledu te navodne u\u010destalosti. Kad se ve\u0107 upustio u ovakvo tvr\u0111enje, morao ga je potkrijepiti dokazima, \u0161to zna\u010di da je morao navesti slu\u010dajeve u\u010destalog kr\u0161enja sporazuma. To bi zna\u010dilo da je sud morao da navede \u010deste oru\u017eane okr\u0161aje \u010detnika i nacista. On to nije u\u010dinio, nego je sve ostalo na goloj tvrdnji, kojoj bi trebalo da vjerujemo samo zato \u0161to poti\u010de od suda, \u0161to sigurno nije nikakav dokaz niti garancija da je tvrdnja istinita. Da je tog u\u010destalog kr\u0161enja sporazuma zaista bilo, sud ne bi imao problem da te \u010deste slu\u010dajeve navede. Nijemci su mogli da raskinu sporazum i zbog sasvim sporadi\u010dnih slu\u010dajeva kr\u0161enja sporazuma, pa \u010dak i zbog samo jednog takvog slu\u010daja, koji je mogao da bude izolovan i neplanski izveden. Osim toga, istorijskoj nauci je poznato i to da su Nijemci po\u010detkom januara 1944. ostavili mogu\u0107nost zaklju\u010denja novog sporazuma sa Kalabi\u0107em1, \u0161to zna\u010di da su bili voljni da i dalje razmatraju mogu\u0107nost saradnje s njim.<\/p>\n

O\u010digledno je da je sud bio svjestan \u010dinjenice da postoji pisani dokaz o saradnji Kalabi\u0107a sa njema\u010dkim okupatorom, pa je po svaku cijenu nastojao da relativizuje taj dokaz. Zato je sud stvorio konstrukciju o tome da je sporazum o saradnji bio na snazi samo mjesec dana. Pritom, sud zanemaruje \u010dinjenicu da je Kalabi\u0107 imao namjeru da pregovara sa okupatorom i da s njim postigne sporazum o saradnji, u \u010demu je zaista i uspio. Dakle, Kalabi\u0107 je bio voljan da sara\u0111uje sa okupatorom u borbi protiv partizana, preduzimao je korake u tom pravcu i svoj cilj je zaista i postigao. Te \u010dinjenice potpuno ostaju van sudskog rezonovanja.<\/p>\n

Van kontekstualnog razmatranja, koje sudu ina\u010de ovdje nije bilo strano, ostaje i pitanje kako je mogu\u0107e da se Kalabi\u0107 za samo mjesec dana \u201epredomislio\u201c po pitanju saradnje. Sud nije uzeo u obzir i druge \u010dinjenice: 1) Kalabi\u0107 je bio jedan od \u010detni\u010dkih komandanata koji se krajem 1941. godine legalizovao, \u0161to zna\u010di da je do\u0161ao pod komandu kvislin\u0161ke vlade Milana Nedi\u0107a koju je postavio njema\u010dki okupator, pa je Kalabi\u0107 bio pod posrednom komandom okupatora; 2) po\u010detkom 1944. godine, pukovnik Jevrem Simi\u0107 zaklju\u010dio je novi sporazum sa njema\u010dkim okupatorom, koji je va\u017eio na terenu kojim je komandovao Nikola Kalabi\u0107; 3) Kalabi\u0107 je u avgustu 1944. godine u\u010destvovao u postizanju novog sporazuma sa njema\u010dkim okupatorom; 4) iz izvje\u0161taja jednog oficira Knja\u017eeva\u010dkog korpusa od 2. juna 1944. godine vidi se da je Kalabi\u0107 ponovo stupio u vezu sa Nijemcima i da su Nijemci prebacili oko 1.000 njegovih ljudi kamionima iz oblasti Donje \u0160atornje 14 dana prije pisanja ovog izvje\u0161taja; 5) major Gojko Borota obavijestio je Dra\u017eu Mihailovi\u0107a u januaru 1945. godine da je Kalabi\u0107 primio od Nijemaca prili\u010dno materijala i municije, a samo lijekova primio je u te\u017eini od 100 kg; 6) sporazumom od novembra 1943. godine Kalabi\u0107 je pristao na prisustvo njema\u010dke \u201emisije\u201c u njegovom \u0161tabu; 7) Keserovi\u0107 je na su\u0111enju 1945. godine priznao da je major Weyel koordinirao akcije okupatora i Kalabi\u0107evih, Ra\u010di\u0107evih i Keserovi\u0107evih \u010detnika, a postoje i dokumenti o tome da je ovaj nacisti\u010dki major komandovao \u010detni\u010dkim jedinicama koje su mu bile pridodate2; 8) Dra\u017ea Miahilovi\u0107 je na svom su\u0111enju tako\u0111e izjavio da je Kalabi\u0107 sara\u0111ivao sa okupatorom; 9) u zimu 1944. godine Kalabi\u0107 je izvje\u0161tavao Mihailovi\u0107a o borbama koje vode partizani, s jedne strane, protiv Nijemaca, Bugara, \u010detnika i poljske stra\u017ee, s druge strane3; 10) brojne depe\u0161e slate Dra\u017ei Mihailovi\u0107u pokazuju da su Kalabi\u0107 i njegovi pot\u010dinjeni sara\u0111ivali sa okupatorom i drugim kvislinzima (depe\u0161e br. 217 i 218 od 29.12.1944, br. 483 od 8.12.1943, br. 11.159, br. 786 od 16.1.1944, br. 325 od 5.4.1944, itd.); 11) Kalabi\u0107 javlja Dra\u017ei 11.1.1944. da su Nijemci, Bugari i \u010detnici zauzeli Ivanjicu od partizana4.<\/p>\n

Sud je zaklju\u010dio da je jedini dokaz o pregovorima sa Nijemcima u avgustu 1944. godine fotografija na kojoj se vide \u010detnici (me\u0111u njima i Kalabi\u0107) i njema\u010dki oficir, ali ta fotografija navodno nije autenti\u010dna (uzgred, fotografija se mo\u017ee na\u0107i u stranim arhivima). U pore\u0111enju i sa nesumnjivo autenti\u010dnom fotografijom, va\u017eniji i sigurniji izvor je zabilje\u0161ka o razgovoru koji je odr\u017ean 11. avgsuta 1944. godine u Topoli5, koji je sa\u010dinilo Obavje\u0161tajno odjeljenje komandanta Jugoistoka. Tom razgovoru prisustvovali su vrlo istaknuti \u010detni\u010dki komandanti Nikola Kalabi\u0107, Dragoslav Ra\u010di\u0107 i Ne\u0161ko Nedi\u0107. U toj zabilje\u0161ci se ka\u017ee da su \u010detnici potpuno spremni da sara\u0111uju sa Nijemcima i da predla\u017eu stvaranje nacionalnog fronta koji bi, osim \u010detnika, uklju\u010dio Nedi\u0107evu Srpsku dr\u017eavnu stra\u017eu, Ljoti\u0107ev Srpski dobrovolja\u010dki korpus i druge \u201enacionalne snage\u201c orijentisane antikomunisti\u010dki.<\/p>\n

Sud je istakao da se o Kalabi\u0107u kao kolaboracionisti ne mo\u017ee govoriti zato \u0161to je bilo oru\u017eanih sukoba izme\u0111u njega i Nijemaca. Sud, naravno, opet propu\u0161ta da sagleda cjelovitu sliku ratnih vojno-politi\u010dkih kretanja u Srbiji. Iako je ta\u010dno da su Nijemci preduzeli operaciju Treibjagd tokom februara 1944. godine protiv Kalabi\u0107evih \u010detnika, s ciljem obezbje\u0111ivanja \u017eeljezni\u010dkih pruga, po okon\u010danju te operacije ponovo je do\u0161lo do kontakata i saradnje njema\u010dkog okupatora i \u010detnika. Otprilike mjesec dana nakon toga, glavni komandant Jugoisto\u010dne Evrope na sastanku sa zamjenikom poslanika Nojbaherom izjavio je da je op\u0161ta linija politike prema Mihailovi\u0107u da \u201es njim treba nastaviti igru\u201c6. Kalabi\u0107 je uspostavio saradnju sa nacistima svega nekoliko mjeseci nakon \u0161to su ovi sproveli operaciju Treibjagd, a nastavio ju je do kraja rata, kao \u0161to naprijed navedeni dokumenti dokazuju.<\/p>\n

Sud je osporio odluke Dr\u017eavne komisije za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njihovih pomaga\u010da (kao i odluke zemaljskih komisija), isti\u010du\u0107i da je njihovim odlukama, kao administrativnim a ne sudskim, utvr\u0111eno da je Kalabi\u0107 odgovoran za ratne zlo\u010dine, pri \u010demu sud smatra da su ove odluke sadr\u017eale formalne nedostatke, pogotovo taj \u0161to u postupku nisu u\u010destvovali optu\u017eeni i branilac. Ovakvo rezonovanje suda predstavlja poku\u0161aj da se opravda rje\u0161enje o rehabilitaciji i doka\u017ee kako su organi Jugoslavije poslije 1945. godine radili tendenciozno. Sud izgleda \u201ezaboravlja\u201c da Dr\u017eavna komisija za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina nije bila sudski organ i da je njen zadatak bio da prikuplja dokaze i utvr\u0111uje \u010dinjenice o ratnim zlo\u010dinima i njihovim po\u010diniocima. Ova komisija nije mogla da provodi postupak u kome bi bilo koga optu\u017eivala i onda provodila postupak protiv tog lica. Osim toga, \u010dak i da su postojali propusti u radu te komisije, to ne zna\u010di da \u010dinjenice koje je ona utvrdila nisu istinite. To \u0161to je komisija u nekim svojim odlukama pogre\u0161no navodila pojedine detalje koji se odnose na Kalabi\u0107a, kao \u0161to su njegov \u010din ili naziv jedinice kojom je komandovao, ne zna\u010di da tim odlukama nisu utvr\u0111ene odlu\u010dne \u010dinjenice o tome da je Kalabi\u0107 sara\u0111ivao sa okupatorom i \u010dinio ratne zlo\u010dine.<\/p>\n

Jo\u0161 je Vi\u0161i sud u Valjevu, u prvostepenom postupku i prilikom dono\u0161enja svog prvog rje\u0161enja, poku\u0161ao da umanji zna\u010daj Dr\u017eavne komisije i zemaljskih komisija na taj na\u010din \u0161to je osporavao pravnu snagu odluka koje su one donosile. Takav poku\u0161aj bio je bez ikakvog pravnog upori\u0161ta. Zakon o rehabilitaciji od 2011. godine izri\u010dito je propisao u \u010dl. 2, st. 2, t. 2 da ne mogu biti rehabilitovana lica koja su sudovi i drugi organi Demokratske Federativne Jugoslavije odnosno Federativne Narodne Republike Jugoslavije, kao i Dr\u017eavna komisija za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njihovih pomaga\u010da, proglasili ratnim zlo\u010dincima odnosno u\u010desnicima u ratnim zlo\u010dinima. Dr\u017eavna komisija je bila jedan od organa nove Jugoslavije (pa je formulacija ove pravne norme nezgrapna i \u010dudna). Ona je donijela odluku o tome da je Nikola Kalabi\u0107 ratni zlo\u010dinac, tako da sud nikako nije mogao voditi postupak za rehabilitaciju, jer Kalabi\u0107 nije mogao biti rehabilitovan ve\u0107 zbog ove zakonske norme. Sud, dakle, nije po\u0161tovao zakon sopstvene dr\u017eave, a da bi zaobi\u0161ao tu neprijatnu \u010dinjenicu, bavio se pravnom snagom odluka Dr\u017eavne komisije. Kod ovakvog stanja stvari, pitanje pravne snage tih odluka potpuno je bezna\u010dajno.<\/p>\n

\n

\u0160ta su sudovi utvrdili?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vi\u0161i sud u Valjevu, kao prvostepeni sud, a potom i Apelacioni sud u Beogradu polaze od toga da je Nikola Kalabi\u0107 progla\u0161en umrlim rje\u0161enjem Osnovnog suda u Valjevu od 14.12.2010. godine, a kao dan njegove smrti u pomenutom rje\u0161enju utvr\u0111en je 19.1.1946. godine.<\/p>\n

Apelacioni sud navodi u obrazlo\u017eenju svog rje\u0161enja kako je prvostepeni sud utvrdio da je Kalabi\u0107 uhap\u0161en od strane OZN-e u decembru 1945. godine, a da je 19.1.1946. godine izgubio \u017eivot u pe\u0107ini pored rijeke Gradac, desetak kilometara od Valjeva. Prilikom navo\u0111enja ovih navodnih \u010dinjenica, Apelacioni sud se poziva na ve\u0107 pomenuto sudsko rje\u0161enje od 2010. godine, iskaz lokalnog sve\u0161tenika u vezi sa datumom navodne Kalabi\u0107eve smrti, te iskaz svjedoka istori\u010dara Bojana Dimitrijevi\u0107a, kome je bila dostupna \u201ecelokupna\u201c arhivska gra\u0111a vezana za djelovanje ravnogorskog pokreta.<\/p>\n

O\u010digledno je da je prvostepeni sud poklonio povjerenje iskazu lokalnog sve\u0161tenika, iako uop\u0161te nije jasno kako je on mogao znati datum Kalabi\u0107eve smrti, koja se navodno desila u pe\u0107ini, osim ako je taj sve\u0161tenik bio s njim. Druga stvar je kontradikcija koja se ogleda u tvrdnji da je Kalabi\u0107 uhap\u0161en u decembru 1945. godine, ali je izgubio \u017eivot u pe\u0107ini u januaru 1946. godine. Kako je mogao biti u oru\u017eanom sukobu mjesec dana kasnije sa onima koji su ga uhapsili mjesec dana ranije? Ako, pak, \u017eivot nije izgubio u oru\u017eanom sukobu (a dio istori\u010dara revizionista tvrdi da je izgubio \u017eivot u okr\u0161aju sa oru\u017eanim organima nove Jugoslavije), za\u0161to bi ga OZN-a ubila u nekoj pe\u0107ini pored Valjeva kad je to mogla uraditi u zatvoru u kome se nalazio?<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de svjedo\u010denja Bojana Dimitrijevi\u0107a, on je otprilike u vrijeme dono\u0161enja prvostepenog rje\u0161enja objavio ve\u0107 pomenuti \u010dlanak u kome predstavlja rezultate svojih istra\u017eivanja, pa ka\u017ee kako nije ta\u010dan podatak da je Kalabi\u0107 stradao 19. januara 1946. godine. Ima vi\u0161e dokaza da je on u\u010destvovao u hvatanju Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, a posljednje pismo koje je poslao Slobodanu Penezi\u0107u Krcunu, rukovodiocu OZN-e za Srbiju, nosi datum 29. april 1946. godine. Stoga, postavlja se pitanje kom svjedo\u010denju Bojana Dimitrijevi\u0107a je sud poklonio povjerenje, kad je ovaj istori\u010dar do\u0161ao do dokaza o tome da Kalabi\u0107 nije ubijen 19. januara 1946. godine?<\/p>\n

Apelacioni sud smatra da je jasno da se sukob u kome je Kalabi\u0107 poginuo (\u0161to je, kako i sam sud priznaje, jedna verzija pri\u010de o njegovoj smrti) nikako ne mo\u017ee smatrati oru\u017eanim sukobom jer se dogodio po okon\u010danju rata. Ovakvo rezonovanje nije ni jasno ni ta\u010dno. Ako bi bila ta\u010dna ta verzija (a ona nije ta\u010dna, sude\u0107i po dokazima koje su istori\u010dari ve\u0107 iznijeli), Kalabi\u0107 bi poginuo u oru\u017eanom sukobu sa organima bezbjednosti nove dr\u017eave. Ti organi su bili legalni i legitimni, dok je Kalabi\u0107 bio na \u010delu odmetni\u010dke grupe koja nije htjela da se preda nego se skrivala, vr\u0161ila ubistva pripadnika novog re\u017eima, ali i obi\u010dnih seljaka, plja\u010dkala i vr\u0161ila druge nezakonite radnje. Svaka dr\u017eava nastoji da neutrali\u0161e takve grupe, jer predstavljaju opasnost po gra\u0111ane i pravni poredak. Ako sud smatra da bi Kalabi\u0107evo ubistvo (da se zaista dogodilo, a nije) bilo posljedica ideolo\u0161ke ostra\u0161\u0107enosti dr\u017eavnih organa, a ne posljedica oru\u017eanog sukoba sa jednom odmetni\u010dkom grupom, takvo rasu\u0111ivanje bi predstavljalo vrhunac ideolo\u0161ke ostra\u0161\u0107enosti.<\/p>\n

U obrazlo\u017eenju svog rje\u0161enja, Apelacioni sud, navode\u0107i podatke o Kalabi\u0107u, isti\u010de da su komunisti (\u010dak ne partizani ve\u0107 ba\u0161 komunisti) ubili njegovog sina na ku\u0107nom pragu u znak odmazde. Sud isti\u010de i da je maloljetna Kalabi\u0107eva \u0107erka bila u zatvoru nakon rata, tako\u0111e u znak odmazde. Navo\u0111enje ovih podataka treba da poslu\u017ei stvaranju utiska o tome kako su Kalabi\u0107 i njegova porodica bili \u017ertve komunisti\u010dkog re\u017eima. Javnost se time ubje\u0111uje kako je rje\u0161enje o rehabilitaciji opravdano budu\u0107i da su komunisti ubili ne samo Kalabi\u0107a nego i njegovog maloljetnog sina, a suprugu i \u0107erku su progonili poslije rata. Sud, me\u0111utim, nije utvrdio \u010dinjenice niti je izrekao istinu (ili barem ne punu istinu), mada su sva ova pitanja pravno irelevantna. Prije svega, Kalabi\u0107ev sin nije ubijen na ku\u0107nom pragu, kako sud melodramati\u010dno navodi. Njegov sin se kretao sa svojim ocem i postoji nekoliko verzija pri\u010de o tome \u0161ta se dogodilo s njim. Po jednoj verziji, on je zarobljen na Zelengori i strijeljan u Bla\u017euju. Po drugoj verziji, strijeljan je prilikom zarobljavanja. Po tre\u0107oj verziji, odveden je u Sarajevo i nema pouzdanih dokaza o tome \u0161ta se s njim potom dogodilo. U svakom slu\u010daju, sud je pre\u0161ao granice svoje nadle\u017enosti i predmet postupka kad se, barem i kao napomenom, bavio ovim pitanjem. To isto va\u017ei za sudbinu Kalabi\u0107eve \u0107erke, koja je krajem rata bila mobilisana u Narodnooslobodila\u010dku vojsku, da bi po okon\u010danju rata bila demobilisana. Taj podatak sud ne navodi. Iako ni taj podatak nije pravno relevantan, bilo je korektno da sud ispita sve \u010dinjenice, pogotovo one poznate.<\/p>\n

Sud je konstatovao u obrazlo\u017eenju rje\u0161enja da je Kalabi\u0107 bio pripadnik vojske koja se, kao jedina regularna vojska, borila protiv fa\u0161izma. Ova konstatacija je vi\u0161estruko sporna. Ona je sporna prvo zbog toga \u0161to sud nije utvr\u0111ivao da li je ta vojska bila regularna niti da li se borila protiv fa\u0161izma. Po\u0161to sud to nije utvr\u0111ivao, niti je iznio bilo kakve dokaze za te tvrdnje, ostaje nam da zaklju\u010dimo da je u pitanju vrijednosni sud, koji ne bi smio da se na\u0111e u obrazlo\u017eenju rje\u0161enja. U ovom kontekstu, taj vrijednosni sud ima karakter ideolo\u0161kog stava koji apriori diskvalifikuje sud kao pristrasan. Drugo, ova konstatacija je sporna i zbog toga \u0161to ona nagovje\u0161tava razloge rehabilitacije Nikole Kalabi\u0107a, a to nisu oni razlozi koji bi trebalo da budu pravi. Ako je sud na samom po\u010detku obrazlo\u017eenja rje\u0161enja naveo da je Kalabi\u0107 pripadao jedinoj regularnoj vojsci koja se borila protiv fa\u0161izma, ve\u0107 tu vidimo kakav stav sud ima o toj vojsci, njenim ciljevima i djelovanjima, a time i o Kalabi\u0107u kao njenom vrlo istaknutom pripadniku. Dodu\u0161e, to jo\u0161 uvijek ne mora zna\u010diti da \u0107e sud donijeti rje\u0161enje o rehabilitaciji, odnosno da ne\u0107e utvrditi da je neko lice (u konkretnom slu\u010daju Kalabi\u0107) vr\u0161ilo ratne zlo\u010dine. Ali, da budemo realni, koliko je izvjesno da mo\u017eemo o\u010dekivati da sud ne donese rje\u0161enje o rehabilitaciji kad je ve\u0107 ovako okvalifikovao jednu vojsku i njenog istaknutog pripadnika? Tre\u0107e, jugoslovenska kraljevska vojska je potpisala bezuslovnu kapitulaciju i oti\u0161la u zarobljeni\u0161tvo. O kakvoj regularnoj vojsci se mo\u017ee govoriti u slu\u010daju \u010detnika? Mihailovi\u0107 je do\u0161ao sa malom grupom oficira, podoficira i vojnika na Ravnu goru (bilo ih je samo 26) i odatle je po\u010deo da stvara vojnu organizaciju od po\u010detka. U po\u010detku \u010dak nije ni imao vezu za izbjegli\u010dkom vladom u Londonu.<\/p>\n

U istom pasusu obrazlo\u017eenja, sud konstatuje da je Kalabi\u0107 pristupio vojsci Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, koja se u to vrijeme borila protiv okupatora. Za\u0161to je sudu bilo potrebno da ovako formuli\u0161e ovaj dio re\u010denice? Kalabi\u0107 je do kraja rata, pa i po njegovom okon\u010danju, sve do hap\u0161enja, pripadao \u010detni\u010dkoj vojsci odnosno (nakon razbijanja na Zelengori u maju 1945. godine) njenim ostacima. \u010cemu ovo povezivanje \u010dinjenice da je pristupio \u010detnicima po\u010detkom rata sa \u010dinjenicom da su se oni tada borili protiv fa\u0161izma? O\u010digledno, zato da sud istakne kako je Kalabi\u0107 bio borac protiv fa\u0161izma, pa nije mogao biti saradnik okupatora. Jo\u0161 vi\u0161e zbunjuje to \u0161to je sud utvrdio da se Kalabi\u0107 borio protiv okupatora i nedi\u0107evskih snaga, \u0161to je karakteristika djelovanja \u010detni\u010dkog pokreta od 1941. do 1943. godine. \u0160ta bi ovo trebalo da zna\u010di: da to vi\u0161e nije bila njegova karakteristika od 1943. godine? A \u0161ta jeste bila njegova karakteristika nakon toga? Odsustvo borbe protiv okupatora? Ako bi to bio zaklju\u010dak suda, onda je u suprotnosti sa njegovim prethodnim zaklju\u010dkom da se Kalabi\u0107 tokom rata borio protiv okupatora.<\/p>\n

Daleko ve\u0107i problem je to \u0161to je sud do\u0161ao do svih ovih zaklju\u010daka na osnovu svjedo\u010denja istori\u010dara Bojana Dimitrijevi\u0107a. Na sudu nije svjedo\u010dio samo Bojan Dimitrijevi\u0107 nego jo\u0161 dvojica istori\u010dara. Sud, me\u0111utim, nije do\u0161ao do svojih zaklju\u010daka na osnovu njihovih svjedo\u010denja iako njihove reference nisu sporne. Da li je slu\u010dajno to \u0161to sud nije prihvatio njihova svjedo\u010denja, po\u0161to su u pitanju istori\u010dari protivnici revizionizma, a uva\u017eio je svjedo\u010denje Bojana Dimitrijevi\u0107a, koji je sklon \u010detni\u010dkom pokretu? Sud je sebi dao za pravo da ocjenjuje kompetentnost istori\u010dara svjedoka u ovom postupku. On to, istina, nije u\u010dino eksplicitno, ali jeste implicitno. Apelacioni sud je u obrazlo\u017eenju rje\u0161enja napisao da je svjedoku Dimitrijevi\u0107u bila dostupna cjelokupna arhivska gra\u0111a vezana za djelovanje ravnogorskog pokreta jer je bio \u010dlan dr\u017eavne komisije za ispitivanje okolnosti hap\u0161enja Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, zbog \u010dega je poklonio povjerenje njegovom svjedo\u010denju.<\/p>\n

Logika suda ovdje je, najbla\u017ee re\u010deno, \u010dudna. To \u0161to je Dimitrijevi\u0107 bio \u010dlan pomenute komisije ne mo\u017ee da bude osnov da sud prihvati njegovo svjedo\u010denje. Sud ne zna i ne mo\u017ee da zna da li je nekom istori\u010daru bila dostupna cjelokupna arhivska gra\u0111a, pogotovo \u0161to je taj pojam vrlo \u0161irok i neodre\u0111en. \u010cak i da mu je bila dostupna, to jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da se njegovom iskazu mo\u017ee pokloniti povjerenje jer je imao pristup arhivskoj gra\u0111i. Sud ne mo\u017ee samo na osnovu te \u010dinjenice znati da li je, na koji na\u010din i u kojoj mjeri neki istori\u010dar koristio tu gra\u0111u i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, kako je svjedo\u010dio o onome \u0161to je iz te gra\u0111e saznao.<\/p>\n

Sud navodi u obrazlo\u017eenju da je Nikola Kalabi\u0107 pripadao ravnogorskom pokretu, kao jedinom legalnom vojnom pokretu okupirane Kraljevine Jugoslavije. Ova tvrdnja je, prije svega, pravno irelevantna u ovom postupku. \u010cak i da je taj pokret bio legalni nasljednik vojske koja je bezuslovno kapitulirala, to jo\u0161 uvijek ne zna\u010di da Kalabi\u0107 nije mogao sara\u0111ivati sa okupatorom i vr\u0161iti ratne zlo\u010dine. Jedno ne isklju\u010duje drugo. Sud je izgleda mislio da \u0107e ovom tvrdnjom osna\u017eiti svoju odluku. Mogu\u0107e je da je rezonovao tako da komandant jedne legalne vojske, koja slijedi komandu izbjeglog kralja i izbjegli\u010dke vlade u Londonu, ne mo\u017ee sara\u0111ivati sa okupatorom. Tu logiku mogu prihvatiti samo oni koji nastoje da po svaku cijenu prona\u0111u argumente u prilog Nikoli Kalabi\u0107u. Objektivna analiza ne mo\u017ee da se zasniva na uvjerenju da se ne\u0161to desilo ili na mi\u0161ljenju da odre\u0111eno pona\u0161anje nu\u017eno slijedi iz neke \u010dinjenice. Osim toga, sama tvrdnja da je Kalabi\u0107 pripadao legalnoj vojsci tako\u0111e nije elaborirana niti ispitana u postupku, nego je uzeta kao gotova \u010dinjenica, \u0161to nije opravdano ni sa procesne ni sa materijalne strane.<\/p>\n

Posebno je sporno to \u0161to je Apelacioni sud isticao da su \u010dinjenice utvr\u0111ene na osnovu uvida svjedoka u cjelokupnu arhivsku gra\u0111u koja se odnosi na \u010detni\u010dki pokret. Sud je htio da istakne vjerodostojnost svjedoka i da na taj na\u010din doka\u017ee kako je svoj sudijski posao uradio valjano (\u0161to zna\u010di da je i Vi\u0161i sud postupao valjano). Me\u0111utim, sud nije pojasnio kako to iz svjedokovog uvida u cjelokupnu arhivsku gra\u0111u (ako sudu smijemo vjerovati na tako grandiozne rije\u010di) slijedi da se Kalabi\u0107 tokom rata borio protiv okupatora. Sud ne navodi \u010dinjenice na kojima je zasnovao svoje mi\u0161ljenje, niti navodi dio svjedo\u010denja koji to potvr\u0111uje. On se zadovoljava jednom op\u0161tom tvrdnjom koja po sebi nije nikakav dokaz.<\/p>\n

\u0160ta tek re\u0107i za zaklju\u010dak suda da se, na osnovu cjelokupne arhivske gra\u0111e u koju je svjedok Dimitrijevi\u0107 imao uvid, Kalabi\u0107 borio protiv izaziva\u010da gra\u0111anskog rata? Po sudu, dakle, izaziva\u010di gra\u0111anskog rata bili su partizani, jer Kalabi\u0107 se borio protiv njih. Ovaj stav suda tako\u0111e ima karakter vrijednosnog suda. To nije nikakva \u010dinjenica, jer je sud ni\u010dim ne dokazuje i ne obrazla\u017ee. Zadatak suda u ovom predmetu i nije bio da utvr\u0111uje ko je bio izaziva\u010d gra\u0111anskog rata i da li je gra\u0111anski rat uop\u0161te vo\u0111en. To je pitanje kojim treba da se bave pravne i istorijske nauke. Sud nije kompetentan ni nadle\u017ean da odlu\u010duje o tome. Ipak, sud jednom pau\u0161alnom tvrdnjom govori i jedno i drugo \u2013 gra\u0111anskog rata je bilo, a njega su izazvali partizani. On se tako diskvalifikovao u smislu svoje objektivnosti. Po\u0161to je sud iznio vrijednosni stav o onome o \u010demu nije trebalo da odlu\u010duje, a nije ni pozvan zbog nestru\u010dnosti, \u010dinjenica da je imao potrebu da umuje o izaziva\u010du gra\u0111anskog rata govori o njegovoj neobjektivnosti.<\/p>\n

Sud diskvalifikuje i Dr\u017eavnu komisiju za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina okupatora i njegovih pomaga\u010da, jer konstatuje, na osnovu izjava pomenutog svjedoka: 1) da se u odlukama kao narodni neprijatelji navode sva lica iz vojnog, politi\u010dkog i kulturnog \u017eivota Kraljevine Jugoslavije; 2) odre\u0111ene odluke su rezultat protivljenja vladaju\u0107oj politi\u010dkoj ideologiji, dok su odre\u0111ene odluke rezultate kolektivne odgovornosti, \u0161to je slu\u010daj sa odlukama koje se odnose na Kalabi\u0107a; 3) za postojanje krivice i kvalifikaciju ratnih zlo\u010dinaca bilo je dovoljno postojanje osnovane sumnje, dok je za prihvatanje odluka zemaljskih komisija bilo dovoljno da postoji prijava sa potpisom ovla\u0161\u0107enog lica.<\/p>\n

Ne mo\u017eemo se oteti utisku da sud nije slu\u010dajno formulisao ove zaklju\u010dke u pogledu Dr\u017eavne komisije i zemaljskih komisija. Name\u0107e se zaklju\u010dak da je sud imao namjeru da na ovaj na\u010din diskvalifikuje rad i odluke komisija kao ideolo\u0161ke i protivpravne. Te\u0161ko je razumjeti na osnovu \u010dega je sud zaklju\u010dio da se u odlukama kao narodni neprijatelji navode sva lica iz vojnog, politi\u010dkog i kulturnog \u017eivota Kraljevine Jugoslavije. Jasno je \u0161ta je sud htio da ka\u017ee \u2013 da je bilo dovoljno da je neko bio takvo lice, pa da je na osnovu toga ozna\u010den kao narodni neprijatelj. To, me\u0111utim, nije ta\u010dno. Niti su sva takva lica ozna\u010dena kao narodni neprijatelji, niti su sva lica koja su ozna\u010dena kao narodni neprijatelji igrala bilo kakvu ulogu u \u017eivotu Kraljevine Jugoslavije. U kontekstu postupka za rehabilitaciju Nikole Kalabi\u0107a, zaklju\u010dak bi trebalo da bude da ove komisije nisu utvr\u0111ivale njegovu odgovornost za kolaboraciju i ratne zlo\u010dine, nego su ga ozna\u010dile kao zlo\u010dinca zato \u0161to je bio iz vojnog, politi\u010dkog i kulturnog \u017eivota Kraljevine Jugoslavije (ma koliko i sama formulacija bila besmislena i rogobatna). Ali, Kalabi\u0107 nije bio iz \u201evojnog, politi\u010dkog i kulturnog \u017eivota Kraljevine Jugoslavije\u201c, budu\u0107i da je bio \u0161ef katastra u Valjevu i kao takav potpuno neva\u017ean i nevidljiv u \u201ekulturnom, politi\u010dkom i vojnom \u017eivotu Kraljevine Jugoslavije\u201c.<\/p>\n

Kalabi\u0107 tako\u0111e nije bio istra\u017eivan od strane ovih komisija zato \u0161to se protivio vladaju\u0107oj politi\u010dkoj ideologiji, budu\u0107i da su istra\u017eivane njegove radnje u\u010dinjene tokom Drugog svjetskog rata, prije nego \u0161to je komunizam postao vladaju\u0107a ideologija i kad se nije znalo da li \u0107e to postati. Komisije su utvr\u0111ivale \u010dinjenice, tako da bi trebalo prvo dokazati da komisije nisu donosile odluke na osnovu utvr\u0111enih \u010dinjenica, da bi se moglo govoriti o tome da su odluke dono\u0161ene iz ideolo\u0161kih razloga. Sud nije imao pravo da se upu\u0161ta u to, jer bi time povrijedio \u010dl. 1 Zakona o rehabilitaciji, tako da je njegovo razmatranje ovog pitanja bilo ne samo izli\u0161no nego i suprotno zadatku koji je eventualno mogao da ima u skladu sa pomenutim zakonom.<\/p>\n

Komisije nisu donosile svoje odluke samo na osnovu prijava sa potpisom ovla\u0161\u0107enih lica, niti je bilo dovoljno samo postojanje osnovane sumnje. Komisije nisu donosile odluke koje su imale krivi\u010dnopravno dejstvo, niti su odluke dono\u0161ene bez prethodnog utvr\u0111ivanja \u010dinjenica. Drugo pitanje je da li su u svakom konkretnom slu\u010daju \u010dinjenice dovoljno utvr\u0111ene i da li su odluke komisija imale odre\u0111ene manjkavosti. U svakom slu\u010daju, sud nije imao nikakvo \u010dinjeni\u010dno upori\u0161te za gore navedene tvrdnje.<\/p>\n

Sud je vrlo sumarno prepri\u010dao svjedo\u010denje istori\u010dara Milivoja Be\u0161lina i Milana Radanovi\u0107a, ne daju\u0107i nikakvu njihovu ocjenu ni obrazlo\u017eenje za\u0161to njihova svjedo\u010denja nije prihvatio, osim \u0161to na jednom mjestu navodi da su ovi istori\u010dari iznijeli svoja mi\u0161ljenja a ne dokaze (konkretno, o Kalabi\u0107evoj odgovornosti za zlo\u010din u Drugovcu). Oba istori\u010dara su svjedo\u010dila o zlo\u010dinu u selu Drugovac, u kome su u\u010destvovale dvije brigade Korpusa gorske garde. Radanovi\u0107 je svjedo\u010dio da su Kalabi\u0107evi \u010detnici za godinu dana, od polovine 1943. do polovine 1944. godine, izvr\u0161ili preko 15 masovnih zlo\u010dina u \u0160umadiji. Radanovi\u0107 je svjedo\u010dio i o zlo\u010dinu u selu Kopljare, za koji postoje dokazi da ga je Kalabi\u0107 naredio i da je o njegovom izvr\u0161enju izvijestio Dra\u017eu Mihailovi\u0107a. Radanovi\u0107 je iznio i druge dokaze, koje sud o\u010digledno nije cijenio, pa ih nije mogao ni prihvatiti, a da pritom nije obrazlo\u017eio za\u0161to je tako postupio iako se radi o istorijskim izvorima a ne o izno\u0161enju mi\u0161ljenja istori\u010dara.<\/p>\n

Kad je rije\u010d o izno\u0161enju mi\u0161ljenja, valja spomenuti da sud nije prihvatio mi\u0161ljenja istori\u010dara Radanovi\u0107a i Be\u0161lina, ali jeste prihvatio mi\u0161ljenja istori\u010dara Dimitrijevi\u0107a. To \u0161to je istori\u010dar Dimitrijevi\u0107 govorio o takti\u010dkim potezima Kalabi\u0107a u vezi sa njegovim odnosom prema njema\u010dkom okupatoru nije ni\u0161ta drugo nego mi\u0161ljenje ovog istori\u010dara. To ne mo\u017ee biti nikakav dokaz ili istorijska \u010dinjenica, jer Dimitrijevi\u0107 je dao svoju interpretaciju istorijskih doga\u0111aja. Sud to prihvata, ali ne prihvata mi\u0161ljenja istori\u010dara Radanovi\u0107a i Be\u0161lina koja su mnogo vi\u0161e od pukog mi\u0161ljenja ili interpretacije. To \u0161to je istori\u010dar Radanovi\u0107 govorio o komandnoj odgovornosti Kalabi\u0107a za zlo\u010dine koje su \u010dinile njegove jedinice ne mo\u017ee se smatrati izno\u0161enjem mi\u0161ljenja, pogotovo ako se tome doda \u010dinjenica da je ovaj istori\u010dar rekao da je bilo vi\u0161e od 15 masovnih zlo\u010dina koje su Kalabi\u0107evi \u010detnici po\u010dinili u Srbiji. Te\u0161ko da se mo\u017ee re\u0107i kako je Radanovi\u0107 samo iznosio mi\u0161ljenje kad je rekao da je Kalabi\u0107 odgovoran za te zlo\u010dine. Zaista, ko jo\u0161 mo\u017ee povjerovati u to da su njegovi pot\u010dinjeni mogli 15 puta izvr\u0161iti masovne zlo\u010dine, a da on o tome ni\u0161ta nije znao ili da se tome protivio?<\/p>\n

Apelacioni sud u Beogradu isti\u010de da se sla\u017ee sa shvatanjem Vi\u0161eg suda u Valjevu o tome da odluke Dr\u017eavne komisije ne mogu imati snagu sudske odluke. To jeste istina, rekli bismo notorna \u010dinjenica, koja je vidljiva i iz odluke AVNOJ-a o osnivanju ove komisije i iz njenog pravilnika iz 1944. godine. Po\u0161to je ve\u0107 tako, ostaje zagonetno, a ni Vi\u0161i ni Apelacioni sud ne daju odgovor na to pitanje, kako se moglo desiti da uop\u0161te bude proveden postupak rehabilitacije kad prethodno nije donesena sudska odluka, ve\u0107 odluke Dr\u017eavne i Zemaljske komisije kojima se utvr\u0111uju materijalne \u010dinjenice. Odlukama ovih komisija, lice se, u pravnom smislu, ne progla\u0161ava ratnim zlo\u010dincem ili saradnikom okupatora. Ta\u010dnije, takve kvalifikacije nisu pravne kvalifikacije, jer ove komisije nisu donosile pravno obavezuju\u0107e odluke.<\/p>\n

Bez zna\u010daja su navodi suda o tome da Kalabi\u0107ev korpus nije bio teritorijalno nadle\u017ean za podru\u010dje sela Drugovac u kome su dvije njegove brigade u\u010destvovale u izvr\u0161enju masovnog zlo\u010dina nad seljanima. To \u0161to korpus ina\u010de nije dejstvovao na tom podru\u010dju ne zna\u010di da nije mogao u\u010destvovati u izvr\u0161enju konkretnog zlo\u010dina. Apelacioni i Vi\u0161i sud implicitno priznaju tu mogu\u0107nost, jer se pozivaju na izvje\u0161taj komandanta Avalskog \u010detni\u010dkog korpusa Dra\u017ei Mihailovi\u0107u o stanju u Podunavskom srezu, u kome se, izme\u0111u ostalog, navodi mogu\u0107nost u\u010de\u0161\u0107a i drugih \u010detni\u010dkih jedinica u akcijama \u201e\u010di\u0161\u0107enja\u201c u tom srezu. Samim tim, ostaje nejasno za\u0161to su sudovi isticali kao iole relevantno pitanje \u201eteritorijalne nadle\u017enosti\u201c Korpusa gorske garde, kad su i sami imali i priznali kao dokaz dokument u kome se predvi\u0111a saradnja vi\u0161e jedinica u \u201e\u010di\u0161\u0107enju terena\u201c od partizana i njihovih simpatizera.<\/p>\n

Nepostojanje pisane Kalabi\u0107eve naredbe da bude izvr\u0161en zlo\u010din u Drugovcu ne mo\u017ee se uzeti kao dokaz da on nije u\u010destvovao u tom zlo\u010dinu, da ga nije planirao i odobravao. Nema pisanog dokaza ni o tome da je on planirao zlo\u010din u Kopljaru, ali on je ipak obavijestio Dra\u017eu o tom zlo\u010dinu (\u201eSve sam ih poklao!\u201c). \u010cinjenica da su \u010dak dvije brigade njegovog korpusa u\u010destvovale u zlo\u010dinu u Drugovcu, a da on nikoga nije pozvao na odgovornost zbog toga, dovoljna je inkriminacija i dokaz njegovog odnosa prema zlo\u010dinu. Kod takvog stanja stvari, sud ne posti\u017ee cilj kad isti\u010de da nije bilo pisane naredbe. Kao da su u to vrijeme pisane naredbe bile \u010desto sastavljane prilikom planiranja zlo\u010dina i kao da zlo\u010dini nisu vr\u0161eni i bez ikakvih pisanih naredbi!<\/p>\n

\n

Kad je neko ratni zlo\u010dinac?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kad su u pitanju ratni zlo\u010dini, Apelacioni sud je ocijenio da su pravilni zaklju\u010dci prvostepenog suda o tome da su odluke Dr\u017eavne komisije (i zemaljskih komisija) za utvr\u0111ivanje zlo\u010dina motivisane politi\u010dkim i ideolo\u0161kim razlozima zato \u0161to protiv Kalabi\u0107a nije pokrenut krivi\u010dni postupak u kojem bi se utvr\u0111ivala njegova krivica za ratne zlo\u010dine.<\/p>\n

Dr\u017eavna komisija, me\u0111utim, nije ni mogla voditi nikakav postupak protiv Kalabi\u0107a. Ona je samo prikupljala dokaze o zlo\u010dinima okupatora i njegovih pomaga\u010da. Formirana je 1943. godine kao organ privremene vlade \u2013 Nacionalnog komiteta oslobo\u0111enja Jugoslavije (NKOJ). Ova komisija (kao i zemaljske komisije obrazovane na nivou federalnih jedinica) donosila je odluke deklarativnog karaktera. Polaze\u0107i od tih odluka, tu\u017eila\u0161tva su mogla da podi\u017eu optu\u017enice, ali nisu imala pravnu obavezu da to \u010dine. Zna\u010daj ove komisije, kao i zemaljskih komisija, bio je u tome \u0161to je njihov rad doprinosio utvr\u0111ivanju istine o ratnim zlo\u010dinima i njihovim po\u010diniocima. Ove komisije su utvr\u0111ivale i zlo\u010dine koje su po\u010dinili ratni zlo\u010dinci koji nisu bili dostupni organima vlasti nove Jugoslavije, me\u0111u koje je spadao i Kalabi\u0107. Da ove komisije nisu donosile svoje odluke, ne bi bili utvr\u0111eni zlo\u010dini mnogih pojedinaca koji nisu bili dostupni organima gonjenja, me\u0111u kojima su bili Paveli\u0107, Luburi\u0107 i mnogi drugi. Dr\u017eavna i zemaljske komisije svojim odlukama su utvrdile zlo\u010dine koje je po\u010dinilo oko 17.000 pripadnika okupatorskih jedinica i oko 49.000 kvislinga. Mo\u017eemo zamisliti na \u0161ta bi to li\u010dilo kad bi krenuo talas rehabilitacija samo malog broja onih \u010diji zlo\u010dini su utvr\u0111eni odlukama ovih komisija zbog toga \u0161to odluke nisu dono\u0161ene u sudskom postupku ili zato \u0161to su odluke imale odre\u0111ene formalne nedostatke.<\/p>\n

Iz naprijed napisanog zaklju\u010dujemo da to \u0161to protiv Kalabi\u0107a nije vo\u0111en krivi\u010dni postupak, nego je Dr\u017eavna komisija utvrdila njegove zlo\u010dine, ne zna\u010di samo po sebi da je on osu\u0111en iz ideolo\u0161kih ili politi\u010dkih razloga. Prije svega, on uop\u0161te nije su\u0111en i osu\u0111en, a krivi\u010dni postupak protiv njega nije vo\u0111en jer nije bio dostupan organima gonjenja. Kada su ga oni kona\u010dno uhvatili, \u0161to se dogodilo u decembru 1945. godine, protiv njega nije vo\u0111en krivi\u010dni postupak jer je postojao dogovor s njim da ne bude krivi\u010dno gonjen a da zauzvrat pomogne u hvatanju Dra\u017ee Mihailovi\u0107a7. Ako je, pak, sud htio da zaklju\u010di kako je Kalabi\u0107 poginuo u januaru 1946. godine, a to je teza koju zagovara dio (i to samo dio) istori\u010dara revizionista, opet ne mo\u017ee ni\u0161ta biti od rehabilitacije, jer on bi u tom slu\u010daju poginuo u oru\u017eanom sukobu kao odmetnik sa regularnim jedinicama jedne dr\u017eave.<\/p>\n

Ni Vi\u0161i ni Apelacioni sud nisu uzeli u obzir mno\u0161tvo dokaza o tome da je Kalabi\u0107 u\u010destvovao kao komandant elitne \u010detni\u010dke jedinice u ratnim zlo\u010dinima ili da su te zlo\u010dine vr\u0161ile jedinice pod njegovom komandom, \u0161to on nije spre\u010davao niti je po\u010dinioce zlo\u010dina ka\u017enjavao. Najpoznatiji primjer je zlo\u010din u Kopljaru, kada su njegovi \u010detnici ubili 22 seljaka, od koji je 19 (ili 20) zaklano dok je dvoje (ili troje) strijeljano (depe\u0161a br. 13008 od 29.12.1943). Kalabi\u0107 je neposredno po izvr\u0161enju ovog zlo\u010dina o istom obavijestio Dra\u017eu Mihailovi\u0107a, hvale\u0107i se o njegovom izvr\u0161enju. O ovom zlo\u010dinu postoji sa\u010duvan dokaz, Kalabi\u0107eva depe\u0161a Mihailovi\u0107u, tako da je nevjerovatno kako je sud mogao zaklju\u010diti da nema dokaza o tome da je Kalabi\u0107 vr\u0161io ratne zlo\u010dine, kad je ovo o\u010digledan dokaz. O zlo\u010dinima Kalabi\u0107evih \u010detnika postoje i brojni drugi dokazi. Dra\u017ea Mihailovi\u0107 je u prolje\u0107e 1944. godine naredio Kalabi\u0107u \u201eda po svaku cenu uni\u0161ti komunisti\u010dke delove u oblasti Kosmaja, Ven\u010daca, Bukulje i \u2013 sve do Beograda\u201c, a isto je pisao i u depe\u0161i br. 788 od 19.12.1943. Operacijski dnevnik 3. brigade Kalabi\u0107eve garde bilje\u017ei da su u prolje\u0107e i ljeto 1944. godine \u010detnici skoro svakodnevno vr\u0161ili zlo\u010dine nad civilima. Dokumentovan je i zlo\u010din koji je u Banji po\u010dinio jedan od Kalabi\u0107evih podre\u0111enih kad je ubijeno 18 ljudi. Dokumentovano je i Kalabi\u0107evo pismo od 24.4.1943. u kome on pi\u0161e: \u201eZa klanje komunista molim te dobro tu stvar proveri, ispitaj bar jo\u0161 tri \u010doveka za te ljude koji treba da se zakolju8.\u201c Dobro je poznat slu\u010daj pokolja u selu Drugovac, izvr\u0161en 29. aprila 1944. godine, kada su ubijena 72 seljaka, me\u0111u njima i deset \u017eena. Poznato je i pismo koje je jedan \u010detni\u010dki oficir pisao Mihailovi\u0107u, 3.11.1943. godine, \u017eale\u0107i se na zlo\u010dine Kalabi\u0107a i njegovih \u010detnika: \u201eOd celokupnog br. stanja koje su poklali 50% su nevine \u017ertve. Znam da podnose izve\u0161taj da su poklani kao krivci9.\u201c<\/p>\n

Vi\u0161i i Apelacioni sud su se upustili u utvr\u0111ivanje istorijskih \u010dinjenica, odnosno u utvr\u0111ivanje materijalne istine. Kad su se ve\u0107 upustili u to, sudovi su imali obavezu da utvrde istorijske \u010dinjenice u cijelosti. Oni nisu smjeli da posao ostave poluzavr\u0161enim, a upravo to su uradili. Naime, oba suda su imala dovoljno osnova da zaklju\u010de da ne mogu donijeti valjano rje\u0161enje ako ne pribjegnu znatno obimnijem istra\u017eivanju istorijske gra\u0111e. Iskazi svjedoka Radanovi\u0107a i Be\u0161lina pru\u017eali su dovoljno osnova za to, jer su oni u svojim svjedo\u010denjima iznijeli niz \u010dinjenica o tome da je Kalabi\u0107 sara\u0111ivao sa okupatorom i da je odgovoran za ratne zlo\u010dine njegovog korpusa. Sudovi su zauzeli stav da su ova dva svjedoka samo iznijeli svoje mi\u0161ljenje, ne nude\u0107i dokaze. \u010cak i da je tako, sudovi su imali osnova da primijene \u010dl. 13, st. 1 Zakona o rehabilitaciji, koji propisuje da sud mo\u017ee i samostalno istra\u017eivati \u010dinjenice koje stranka nije iznijela. Po\u0161to je postupak rehabilitacije vanparni\u010dni postupak, sudovi su bili vezani i Zakonom o vanparni\u010dnom postupku, koji u \u010dl. 8 tako\u0111e propisuje da sud mo\u017ee da utvr\u0111uje \u010dinjenice koje u\u010desnici nisu iznijeli.<\/p>\n

Oba suda su mogla ista\u0107i ili smatrati da nisu imala obavezu da pribavljaju i druge \u010dinjenice osim onih koje su stranke iznijele u postupku, jer njihova zakonska obaveza nije da samostalno istra\u017euju \u010dinjenice. Formalnopravno, sudovi su mogli da djeluju u skladu sa ovim zakonskim rje\u0161enjima. Su\u0161tinski, me\u0111utim, to samo pokazuje njihovu ideolo\u0161ku uskogrudost. Po\u0161to se radi o rehabilitaciji li\u010dnosti o \u010dijoj istorijskoj ulozi postoje suprotstavljena shvatanja, a i svjedoci u postupku rehabilitacije su dali suprotstavljena svjedo\u010denja, sudovi su imali obavezu da svestrano ispitaju \u010dinjenice, kad su se ve\u0107 upustili u njihovo istra\u017eivanje u ograni\u010denom obimu. Osim toga, svjedoci su ukazali na niz pitanja koja je trebalo rasvijetliti, pogotovo \u0161to su sudovi bez mnogo muke mogli do\u0107i do valjanih dokaza koji bi olak\u0161ali dono\u0161enje rje\u0161enja zasnovanog na istorijskim \u010dinjenicama. Na primjer, sudovi su ostali pri konstataciji da fotografija na kojoj se nalaze tri \u010detni\u010dka komandanta (me\u0111u njima i Kalabi\u0107) i njema\u010dki oficir nije autenti\u010dna. Oni nisu poku\u0161ali da utvrde autenti\u010dnost fotografije. \u0160tavi\u0161e, i va\u017enije, navodna kontroverza o autenti\u010dnosti fotografije nije navela sudove na zaklju\u010dak da treba utvrditi jo\u0161 neke \u010dinjenice, kako bi se do\u0161lo do saznanja o tome da li je do sastanka i sporazuma \u010detnika i njema\u010dkih okupatora do\u0161lo. Da su sudovi postupili ovako, lako bi do\u0161li do ve\u0107 pomenutog dokaza \u2013 zabilje\u0161ke Obavje\u0161tajnog odjeljenja komandanta Jugoistoka. Taj dokaz, daleko slikovitije od pomenute fotografije, upu\u0107uje na saradnju Kalabi\u0107a sa njema\u010dkim okupatorom. Sud je do njega mogao do\u0107i vrlo lako.<\/p>\n

Sudovi su odlu\u010dili da cijene iskaze svjedoka i na tome su zasnivali svoje odluke. Pritom, iskazi svjedoka cijenjeni su razli\u010dito. Dato je povjerenje iskazima svjedoka Dimitrijevi\u0107a ali ne i iskazima druge dvojice svjedoka. Pritom, sudovi nisu dali uvjerljivo obrazlo\u017eenje za\u0161to su tako postupili. U obrazlo\u017eenju rje\u0161enja je istaknuto da nije dato povjerenje svjedocima Radanovi\u0107u i Be\u0161linu zato \u0161to su oni iznosili svoja mi\u0161ljenja. \u0160ta je radio svjedok Dimitrijevi\u0107? Da li je on svjedo\u010dio o doga\u0111ajima kojima je prisustvovao? Naravno da nije. (Nije naodmet spomenuti da pomenuti istori\u010dari nisu mogli da budu svjedoci. Oni su eventualno mogli da budu ne\u0161to poput vje\u0161taka, jer su davali svoja stru\u010dna mi\u0161ljenja a nisu svjedo\u010dili o doga\u0111ajima, jer nisu ni mogli biti svjedoci tih doga\u0111aja. \u010cinjenica da se Vi\u0161i sud upustio u utvr\u0111ivanje istorijskih \u010dinjenica, \u0161to je Apelacioni sud prihvatio kao legitimno, govori da se nije ograni\u010dio na procesnopravne aspekte razloga za rehabilitaciju. S druge strane, sud je na\u010dinio ozbiljan propust u postupku kad je pomenute istori\u010dare saslu\u0161ao kao svjedoke.) Kad se ve\u0107 odlu\u010dio da utvr\u0111uje istorijske \u010dinjenice, sud je morao da ide do kraja u tome. Svjedoci nisu mogli da ka\u017eu ni\u0161ta drugo osim da iznesu svoja mi\u0161ljenja, opi\u0161u istorijske doga\u0111aje i uka\u017eu na istorijske izvore. Koliko nam je poznato, oni su to i u\u010dinili. Ako to sudu (sudovima) nije bilo dovoljno, trebalo je da istra\u017euje dalje i da do\u0111e do istorijske gra\u0111e koja bi mu pomogla da donese valjanu odluku. Koliko nam je poznato, sud to nije u\u010dinio. Da jeste, naveo bi to u obrazlo\u017eenju rje\u0161enja (prvostepenog odnosno drugostepenog).<\/p>\n

To \u0161to je sud dao povjerenje iskazu svjedoka Dimitrijevi\u0107a, ali ne i svjedoka Radanovi\u0107a i Be\u0161lina, po na\u0161em mi\u0161ljenju predstavlja \u010dist voluntarizam, koga nije smjelo biti. Po \u010demu je Dimitrijevi\u0107evo svjedo\u010denje vjerodostojnije, te\u0161ko je re\u0107i. Sud to opravdava time \u0161to je Dimtrijevi\u0107 imao uvid u cjelokupnu arhivsku gra\u0111u koja se odnosi na \u010detni\u010dki pokret. \u0160ta ova konstrukcija zna\u010di, ve\u0107 smo napisali. Sa stanovi\u0161ta vjerodostojnosti svjedo\u010denja o tome da li je Kalabi\u0107 bio ratni zlo\u010dinac, ona ne zna\u010di ba\u0161 ni\u0161ta. Potpuno je bezvrijedna, osim kao sumnja da je sud bio ideolo\u0161ki pristrasan. S druge strane, istori\u010dari Radanovi\u0107 i Be\u0161lin nisu samo iznosili svoja mi\u0161ljenja, nego su i govorili o istorijskim doga\u0111ajima, \u0161to sud uop\u0161te nije cijenio, ograni\u010davaju\u0107i se na njihova mi\u0161ljenja, koja nisu mogla biti uzeta u obzir prilikom dono\u0161enja sudske odluke. Sud je i tom prilikom otkrio svoj ideolo\u0161ki pristup, zato \u0161to nije cijenio iskaze koji se odnose na istorijske doga\u0111aje, a da pritom nije obrazlo\u017eio za\u0161to je tako postupio. Istovremeno, sud je pozitivno cijenio iskaze svjedoka Dimitrijevi\u0107a, tako\u0111e ne obrazla\u017eu\u0107i za\u0161to to \u010dini, osim da je on imao pristup cjelokupnoj arhivskoj gra\u0111i. Pritom, sud nije utvr\u0111ivao da li su i druga dva svjedoka imali pristup nekoj istorijskoj gra\u0111i i kojoj. Na sve to, sud je svoje zaklju\u010dke obilato vrijednosno obojio i za\u010dinio ideolo\u0161kim zaklju\u010dcima, ali i pateti\u010dnim i neistinitim tvrdnjama (poput ve\u0107 pomenute o tome kako je Kalabi\u0107ev sin ubijen na ku\u0107nom pragu).<\/p>\n

\n

Zaklju\u010dak<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Detaljna analiza rje\u0161enja dva suda dovodi do poraznih zaklju\u010daka. Sudovi su proveli postupak rehabilitacije koji nisu mogli voditi. Upustili su se u ispitivanje istorijskih \u010dinejnica uprkos svojoj nestru\u010dnosti. Iako su utvr\u0111ivali istorijske \u010dinjenice, nisu ih utvrdili u potpunosti. Osim toga, ostavili su nerije\u0161enim (sa stanovi\u0161ta ovog postupka, a ne sa stanovi\u0161ta istorijske nauke!) niz pitanja relevantnih za rehabilitaciju Nikole Kalabi\u0107a. Iako su te kontroverze mogli otkloniti utvr\u0111ivanjem \u010dinjenica, nisu to \u010dinili. Dali su vrijednosne sudove o nizu pitanja koja nisu bila predmet postupka, \u010dija istinitost nije utvr\u0111ena, pa samim tim ni utvr\u0111ena, i koji stoga nisu ni\u0161ta drugo do ideolo\u0161ko-politi\u010dki stavovi suda. U postupku su u\u010destvovala trojica istori\u010dara, iako oni po prirodi stvari nisu mogli imati status svjedoka. Ali, kad su ve\u0107 imali taj status, sudovi su dali povjerenje iskazu samo jednog od njih, i to ba\u0161 onog koji je sklon \u010detni\u010dkom pokretu. Iako je i ovaj istori\u010dar iznosio svoja mi\u0161ljenja, sudovi su ih prihvatili, dok nisu prihvatili mi\u0161ljenja druge dvojice istori\u010dara, koji, koje li slu\u010dajnosti, nisu skloni \u010detni\u010dkom pokretu. Sudovi nisu prihvatili ni svjedo\u010denje ove dvojice istori\u010dara o istorijskim \u010dinjenicama iako nisu obrazlo\u017eili za\u0161to su tako postupili.<\/p>\n

Kad se sve ovo sagleda, zaklju\u010dak i objektivnosti i ideolo\u0161kom pristupu sudova u ovom postupku rehabilitacije name\u0107e se po sebi.<\/p>\n

1. B. Tomani\u0107, \u201eGorska garda Nj. V. Kralja Petra Drugog u Ora\u0161a\u010dkom srezu. Formacija, borbe, zlo\u010dini\u201c, Vojnoistorijski glasnik 1\/2017, 120.
\n2. Dokaze o tome vid. J. Tomasevich, \u010cetnici u drugom svjetskom ratu 1941 \u2013 1945, https:\/\/znaci.org\/00001\/40.pdf, 321, fn. 26.
\n3. J. Radovanovi\u0107, 161.
\n4. Zbornik dokumenata iz narodnooslobodila\u010dkog rata, tom XIV, knjiga 3, dokument 58.
\n5. Ibid., 331, fn. 67.
\n6. Ibid., 327, fn. 54.
\n7. O ovome su pisali i neki istori\u010dari koji ina\u010de simpati\u0161u pokret Dra\u017ee Mihailovi\u0107a: B. Dimitrijevi\u0107, \u201eNikola Kalabi\u0107 \u2013 prilog za razumevanje jedne ratne biografije\u201c, Leskova\u010dki zbornik LXII 2022, 295\u2013299. Istina, ovaj autor zaklju\u010duje da je Kalabi\u0107a ubila UDB-a Srbije iako ne iznosi nijedan dokaz za tu tvrdnju.
\n8. J. Radovanovi\u0107, 224.
\n9. Ibid., 300.<\/p><\/blockquote>\n

Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sudovi su proveli postupak rehabilitacije koji nisu mogli voditi. Upustili su se u ispitivanje istorijskih \u010dinejnica uprkos svojoj nestru\u010dnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":352120,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-371686","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371686","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=371686"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":371688,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371686\/revisions\/371688"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/352120"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=371686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=371686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=371686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}