Problemi koje smo do\u017eivjeli u djetinjstvu opredjeljuju kakav \u0107e biti kvalitet na\u0161eg \u017eivota kao odraslih.<\/p>\n
1. Strah od napu\u0161tanja<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Usamljenost je najgori neprijatelj onih koji su bili napu\u0161teni tokom djetinjstva. Tu postoji konstanta pa\u017enja na nedostatke, \u0161to \u0107e dovesti one koji su patili do napu\u0161tanja partnera ili projekata dok je jo\u0161 uvijek rano za to, iz straha da oni ne budu ti koji \u0107e biti napu\u0161teni.<\/p>\n
To je neka vrsta \u201dJa \u0107u oti\u0107i prije nego \u0161to me ti ostavi\u0161\u201d, niko me ne podr\u017eava, ne mogu da podnesem sve ovo \u201cako ode\u0161, ne vra\u0107aj se\u201d…<\/p>\n
Osobe koje su do\u017eivjele iskustvo ostavljanja tokom djetinjstva, moraju da porade na svom strahu od samo\u0107e, strahu od obacivanja i nevidljivih barijera fizi\u010dkog kontakta.<\/p>\n
Rane koje su nastale napu\u0161tanjem, nisu ni malo lake za lije\u010denje. Sami \u0107ete postati svjesni kada rane po\u010dnu da zarastaju i kada nestane strah od usamljenosti i kada on bude zamjenjen unutr\u0161njim dijalogom koji je pozitivan i pun nade.<\/p>\n
2. Strah od odbacivanja<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Budu\u0107i da se radi o dubokoj rani, ona prouzrokuje unutra\u0161nje odbacivanje. Mislimo na ono \u0161to smo do\u017eivjeli, na na\u0161e misli i osje\u0107anja.<\/p>\n
Kada se pojavi, mo\u017ee uticati na vi\u0161e faktora, kao odbacivanje roditelja, porodice ili sebe samih. To stvara osje\u0107aj odbijanja, negativne misli, osje\u0107aj nepo\u017eeljnosti \u0161to dovodi do potcjenjivanja sebe samih.<\/p>\n
Osoba koja pati od ovog bolnog iskustva osje\u0107a da ne zaslu\u017euje naklonost niti razumjevanje od bilo koga, i izoluje se u svoju unutra\u0161nju prazninu zbog straha od odbacivanja. Vjerovatno, ako ste imali ovih problema tokom djetinjstva bi\u0107ete \u201cneuhvatljive\u201d osobe.
\nZbog toga, neophodno je raditi na svom strahu, na svojim unutra\u0161njim strahovima i situacijama koje stvaraju paniku.
\n\u200bAko je ovo va\u0161 slu\u010daj, mislite o sebi, rizikujte i donosite odluku za sebe. Sve manje \u0107e vas uznemiravati \u010dinjenica \u0161to se neke osobe udaljavaju od vas i ne\u0107ete to li\u010dno shvatiti, jednostavno ponekad \u0107e vas zaboraviti.<\/p>\n3. Poni\u017eenje<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Ova rana nastaje kada u razli\u010ditim momentima imamo osje\u0107aj da drugi ne odobravaju to \u0161to radimo i kritikuju nas. Ovaj problem mo\u017eete \u010dak i prenijeti na svoju djecu, govore\u0107i im da su nevaspitani, nepristojni i bezobrazni, kao da izla\u017eete svoje probleme pred drugim: ovo uni\u0161tava samopouzdanje djeteta. Na ovaj na\u010din, tip li\u010dnosti koji se stvara sa ovom frekvencom postaje \u201cosoba koja zavisi od drugih\u201d. Mo\u017eete zauzeti stav \u201ctiranina\u201d i egoiste kao mehanizam odbrane, i mo\u017eete poni\u017eavati druge radi stvaranja oklopa kako bi za\u0161titili sami sebe.<\/p>\n
Ako ste do\u017eivjeli ova iskustva, morate da radite na va\u0161oj samostalosti, na va\u0161oj slobodi, na razumijevanju va\u0161ih potreba i strahova, kao i na va\u0161im prioritetima.<\/p>\n
4. Prevara i strah od vjerovanja drugima<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Ova osje\u0107anja se javljaju kada se dijete osje\u0107a prevarenim, posebno od strane jednog od roditelja koji nije ispo\u0161tovao dato obe\u0107anje. Ovo dovodi do toga da nepovjerenje koje proizilazi iz ovog problema mo\u017ee da se pretvori u zavist i druga negativna osje\u0107anja, kao i osje\u0107aj da ne zaslu\u017euju to \u0161to im je obe\u0107ano i \u0161to drugi imaju.<\/p>\n
Ovi problemi u djetinjstvu stvaraju sumnji\u010dave osobe i osobe koje uvijek \u017eele da imaju sve za sebe. Ako ste tokom djetinjstva patili od sli\u010dnih situacija, vjerovatno \u0107ete imati potrebu da izvr\u0161ite neku vrstu kontrole nad drugima, koja se obi\u010dno pravda jakim karakterom.<\/p>\n
Ove osobe priznaju svoje gre\u0161ke zbog na\u010dina na koji reaguju. Imaju potrebu da rade na strpljenju, toleranciji, kao i da nau\u010de da budu same i da same odgovaraju za svoje postupke.<\/p>\n
5. Nepravda<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Nastaje u kontekstu kada su ljudi koji se brinu o djeci hladni i autoritativni. Tokom djetinjstva, pretjerani zahtjevi koji prelaze granice, stvaraju osje\u0107aj ne efikasnosti i bezvrijednosti, kako u djetinjstvu tako i u odrasloj dobi.<\/p>\n
Direktna poslijedica onih koji su pretrpjeli nepravdu je rigidnost, jer \u0107e ove osobe poku\u0161ati da postanu jako bitne i da osvoje veliku mo\u0107. To \u0107e vjerovatno dovesti do stvaranja fantazije o redu i perfekcionizmu, kao i do nemogu\u0107nosti da budu sigurni u odluke koje donose. Treba poraditi na povjerenju i na mentalnoj snazi, poku\u0161avaju\u0107i da budete \u0161to fleksibilniji i da vjerujete drugima.<\/p>\n
Sada kada znate 5 du\u0161evnih rana koje mogu da uti\u010du na va\u0161e blagostanje, na va\u0161e zdravlje i va\u0161u sposobnost razvoja mo\u017eete otpo\u010deti sa lije\u010denjem. (Izvor: bebamur.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Problemi koje smo do\u017eivjeli u djetinjstvu opredjeljuju kakav \u0107e biti kvalitet na\u0161eg \u017eivota kao odraslih. 1. Strah od napu\u0161tanja Usamljenost je najgori neprijatelj onih koji su bili napu\u0161teni tokom djetinjstva. Tu postoji konstanta pa\u017enja na nedostatke, \u0161to \u0107e dovesti one koji su patili do napu\u0161tanja partnera ili projekata dok je jo\u0161 uvijek rano za to, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":304636,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-371412","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371412","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=371412"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371412\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":371414,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371412\/revisions\/371414"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/304636"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=371412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=371412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=371412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}