{"id":371331,"date":"2023-06-15T07:30:40","date_gmt":"2023-06-15T05:30:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=371331"},"modified":"2023-06-15T07:36:48","modified_gmt":"2023-06-15T05:36:48","slug":"hej-jugosloveni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/06\/15\/hej-jugosloveni\/","title":{"rendered":"Hej Jugosloveni?"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Aleksej Ki\u0161juhas<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Jo\u0161te \u017eivi, duh na\u0161ih dedova? Ili ne \u017eivi? Naime, politikolo\u0161kinja Mirjana Kasapovi\u0107 sa Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu nedavno je objavila polemi\u010dki tekst ili nau\u010dni osvrt u \u010dasopisu Anali Hrvatskog politolo\u0161kog dru\u0161tva sa naslovom Zbogom postjugoslavenstvu!<\/p>\n<p>Izme\u0111u ostalog, isticala je da valja izbegavati i sam termin (post)jugoslovenski u nauci, te diskreditovati akademsku disciplinu Postjugoslovenske studije. Za\u0161to, Tita mu poljubim?<\/p>\n<p>Za kolegicu Kasapovi\u0107, Jugoslavija je bila \u201enajneuspje\u0161nija europska dr\u017eava 20. stolje\u0107a\u201c (jer se raspala dva puta), odnosno jedna totalitarna, jednopartijska, i uop\u0161te grozna tvorevina.<\/p>\n<p>Trajala je tek 70 godina, u raznim ekonomskim i politi\u010dkim aran\u017emanima (monarhija i republika, kapitalizam i socijalizam), i \u201eni\u0161ta nije pomoglo\u201c da se sa\u010duva. Me\u0111utim, da li zato Jugoslaviji vi\u0161e ne treba spominjati ni ime? I kako da se zovemo onda?<\/p>\n<p><strong>SRPSKOHRVATSKI:<\/strong> Pa valjda Region, Zapadni Balkan, Jugoisto\u010dna Evropa, Jadranska ili ABA Liga, bilo \u0161ta, samo ne \u2013 (post)Jugoslavija.<\/p>\n<p>Deder geografiju, a ne istoriju. I poznavanje prirode, umesto dru\u0161tva. Ovaj nau\u010dni tekst pokrenuo je tu\u0161ta i tma komentara u hrvatskoj javnosti, ali i na (opa!) postjugoslovenskom prostoru.<\/p>\n<p>U Srbiji, odli\u010dne kriti\u010dke tekstove objavili su povjesni\u010dari Dragan Markovina (Pe\u0161\u010danik), Jaroslav Pecnik (Danas) i drugi. Uzgred, prethodne re\u010denice napisane su na srpskohrvatskom jeziku.<\/p>\n<p>Da li smo ih razumeli? \u201eVe\u0107ina gra\u0111ana postjugoslovenskog regiona govore srpskim, hrvatskim, bo\u0161nja\u010dkim i crnogorskim jezikom\u201c \u2013 ova re\u010denica se pi\u0161e identi\u010dno na sva \u010detiri spomenuta jezika.<\/p>\n<p>Istovremeno, u Beogradu se dva dana (26-27. maja) odr\u017eavala nau\u010dna konferencija pod nazivom <a href=\"https:\/\/snds.rs\/2023\/05\/30\/odrzana-medunarodna-konferencija-sociological-perspectives-on-contemporary-post-yugoslav-societies\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Sociolo\u0161ke perspektive o savremenim postjugoslovenskim dru\u0161tvima<\/a>, u organizaciji Sociolo\u0161kog nau\u010dnog dru\u0161tva Srbije (SNDS).<\/p>\n<p>I gde ta\u010dno nikom nije smetala postjugoslavija u imenu, naprotiv. Pozivu SNDS se odazvao golemi broj najuglednijih sociologa iz svih zemalja nastalih raspadom SFR Jugoslavije.<\/p>\n<p>U\u010destvovalo je vi\u0161e od 70 profesora i istra\u017eiva\u010da, i \u0161to ovu konferenciju \u010dini najve\u0107im nau\u010dnim skupom sociologa sa postjugoslovenskog prostora jo\u0161 od 1980-ih godina.<\/p>\n<p>Da bi razgovarali o izazovima i sudbinama na\u0161ih postjugoslovenskih dru\u0161tava, u Beograd su do\u0161li sociolozi sa univerziteta i nau\u010dnih instituta iz Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Skoplja, Nik\u0161i\u0107a, Zadra, Banjaluke, Rijeke, Maribora, Novog Sada i Ni\u0161a (kao i sa univerziteta u Bolonji, Frankfurtu, Var\u0161avi itd).<\/p>\n<p><strong>JUGOSLAVIJA \u017dIVI:<\/strong> Me\u0111utim, na\u0161e dru\u0161tvo, a posebno dr\u017eava, na\u017ealost ne obra\u0107aju pa\u017enju na sociologe i sociologiju.<\/p>\n<p>Osim na profesora Jova Baki\u0107a kada izgovori ono njegovo.<\/p>\n<p>A na ovoj sociolo\u0161koj konferenciji, govorilo se o klju\u010dnim pitanjima i problemima na\u0161e postjugoslovenske stvarnosti kao \u0161to su ideologija, nejednakost, sukobi, demokratija, rod, kultura, grad, mladi, itd. Bilo je i re\u010di i podataka o npr. mladima i kulturi, klasama i nejednakosti, veri posle socijalizma, rodno inkluzivnom jeziku, privatizaciji, organizovanom kriminalu, politi\u010dkim elitama, novinarstvu, novom urbanizmu, navija\u010dima, panku, Tviteru, populizmu i nacionalizmu.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"YouTube video player\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/ery50XdRORw\" width=\"560\" height=\"315\" frameborder=\"0\" allowfullscreen=\"allowfullscreen\"><\/iframe><\/p>\n<p>Sve krajnje zanimljivo i veoma zna\u010dajno. I skoro potpuno ignorisano od strane ve\u0107ine masovnih medija. \u0160teta, jer mogli smo da \u010dujemo i nau\u010dimo ne\u0161to.<\/p>\n<p>Ali, i ova impresivna konferencija Sociolo\u0161kog nau\u010dnog dru\u0161tva Srbije je indikator tvrde \u010dinjenice da \u2013 Jugoslavija \u017eivi.<\/p>\n<p>U (dru\u0161tvenoj) nauci, a ne partijskoj politici i populisti\u010dkoj ideologiji. Postjugoslovenski sociolozi su se okupili, delili svoja nau\u010dna saznanja, i razgovarali na svom ili na\u0161em jeziku u Beogradu.<\/p>\n<p>Kao \u0161to se i na me\u0111unarodnim konferencijama po belom svetu, naj\u010de\u0161\u0107e dru\u017ee i dr\u017ee zajedno. Naravno, zbog zajedni\u010dkog jezika, ali i zbog zajedni\u010dke kulture, istorije i dru\u0161tvenog iskustva.<\/p>\n<p>Zato u pitanju nije samo banalna (jugo)nostalgija akademskih sociologa i sociolo\u0161kinja sa prostora Postjugoslavije.<\/p>\n<p>Kako isti\u010de antropolog Stef Jansen u studiji Antinacionalizam (2005), nostalgija u postsocijalisti\u010dkim zemljama \u010desto je bila \u201eili opijum za dezorijentisane mase, ili estetizovana ironija prozapadno orijentisanih mladih\u201c.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, u Postjugoslaviji, ona mo\u017ee da bude i subverzivna i antinacionalisti\u010dka strategija. Zato su Jugosloveni ta\u010dno jedina nacionalna zajednica u porastu po poslednjem popisu stanovni\u0161tva u Srbiji (27.143 ljudi).<\/p>\n<p>Naravno, u nacionalisti\u010dkoj Srbiji, \u201ehegemonijsko jugoslovenstvo i nacionalizam su u bizarnoj sprezi\u201c, dok se u nacionalisti\u010dkoj Hrvatskoj (post)jugoslovenstvo negira.<\/p>\n<p>Ali, nakon 2000. i pada Milo\u0161evi\u0107a, dolazi do ideolo\u0161kog negiranja jugoslovenstva i u na\u0161oj (biv\u0161oj jugoslovenskoj) republici.<\/p>\n<p><strong>KROZ S(J)E\u0106ANJA ONIH KOJI JE \u2013 MRZE:<\/strong> O tom \u201esindromu postjugoslovenske Jugoslavije\u201c ve\u0107 je 2019. izvrsno pisao Viktor Ivan\u010di\u0107, kao o zemlji koja \u017eivi kroz se\u0107anja onih koji je \u2013 mrze.<\/p>\n<p>Ta mr\u017enja, prezir ili jugofobija je retroaktivna i predstavlja svojevrsnu pseudomemoriju.<\/p>\n<p>I ovaj sociolog i kolumnista je 2021. objavio tekst Jugoslavija \u017eivi!, argumentuju\u0107i da Jugoslavija ne \u017eivi samo kao simbol ili nostalgija \u2013 ve\u0107 i kao dru\u0161tvena realnost.<\/p>\n<p>Naime, SFR Jugoslavija je bila najuspe\u0161niji projekat modernizacije ovih ubogih prostora ili famoznog regiona u njegovoj istoriji.<\/p>\n<p>Ona je urbanizovala, industrijalizovala, elektrifikovala i vakcinisala jedno zapu\u0161teno i zaostalo predjugoslovensko dru\u0161tvo. Opismenila je svoja stanovni\u0161tva, narode i narodnosti.<\/p>\n<p>Uvela i vikend i obaveznu osnovnu \u0161kolu. Iskorenila je zarazne bolesti i visoku smrtnost dece. Uvela pravo na primanja za vreme bolesti i trudno\u0107e, na penziju i pla\u0107eni godi\u0161nji odmor.<\/p>\n<p>I masovni turizam i konzumerizam. Dakle, sve ono \u0161to postjugoslovenski uzimamo zdravo za gotovo.<\/p>\n<p>SFR Jugoslavija je osnovala i ve\u0107inu fakulteta i nau\u010dnih instituta na kojima rade na\u0161i profesori, nau\u010dnici i istra\u017eiva\u010di. A 1954. i Filozofski fakultet u Novom Sadu, na kojem radi ovaj sociolog i kolumnista.<\/p>\n<p>I onda, ne trebaju nama nekakve metiljave postjugoslovenske studije, trebaju nam \u2013 Studije Jugoslavije.<\/p>\n<p>Jedno interdisciplinarno polje prou\u010davanja (relativno) jedinstvenog jezi\u010dkog, privrednog, politi\u010dkog, istorijskog i kulturnog prostora koji \u017eivi i di\u0161e i nakon tzv. balkanizacije i politi\u010dke dezintegracije. Jer, i na\u0161e granice su zapravo \u2013 jugoslovenske.<\/p>\n<p>Dakle, mrska, zla i naopaka Jugoslavija je izgradila najve\u0107i deo javne infrastrukture, pa se i dalje vozimo jugoslovenskim (auto)putevima, le\u010dimo u jugoslovenskim ambulantama i domovima zdravlja, vaspitavamo i obrazujemo decu i omladinu po jugoslovenskim vrti\u0107ima, \u0161kolama i fakultetima. U tom smislu, mo\u017eda zaista i ne postoji Postjugoslavija, ve\u0107 samo \u2013 Jugoslavija.<\/p>\n<p>Prefiks post ozna\u010dava ne\u0161to posle ili nakon. Kad se ne\u0161to zavr\u0161ilo i preminulo, poput modernosti u popularnom konceptu postmodernosti.<\/p>\n<p>A da li je?<\/p>\n<p>Da Jugoslavije nema, da li bi postjugosloveni onoliko \u017ealili za \u0110or\u0111em Bala\u0161evi\u0107em? Ili, za\u0161to doma\u0107a muzika i vesti sa estrade obuhvataju i popularnu kulturu svih postjugoslovenskih dru\u0161tava (a ne Ma\u0111arske ili Bugarske)?<\/p>\n<p>Najzad, da li smo primetili da se o na\u0161oj nedavnoj i zajedni\u010dkoj dr\u017eavi stalno govori kao o \u2013 biv\u0161oj Jugoslaviji? Imamo ratove, li\u010dnosti, preduze\u0107a, muziku i tome sli\u010dno sa prostora biv\u0161e Jugoslavije. A za\u0161to ne samo \u2013 Jugoslavije?<\/p>\n<p>\u010cemu to biv\u0161a, ako je ona zaista pokojna i bla\u017eenopo\u010div\u0161a? Niko ne govori o biv\u0161em Britanskom ili Otomanskom carstvu. Ne postoji biv\u0161a Austrougarska, ve\u0107 samo \u2013 Austrougarska, zar ne?<\/p>\n<p>Niti biv\u0161e Du\u0161anovo carstvo ili biv\u0161a Republika Srpska Krajina. Zato \u0161to svi dobro znaju da su ove tvorevine zaista biv\u0161e. Stvar pro\u0161losti ili istorije. Samo u slu\u010daju Jugoslavije postoji ta neobi\u010dna potreba za pridevom biv\u0161a.<\/p>\n<p>Jer, kao da se intimno i kolektivno, li\u010dno i politi\u010dki, ne sla\u017eemo da je u pitanju pro\u0161lost. Zato \u0161to Jugoslavija jo\u0161 uvek \u017eivi. To neko klasje panonsko, more jadransko, i setna du\u0161a slovenska.<\/p>\n<p>Stara ku\u0107a, mala ba\u0161\u010da, i u njoj Yugo 45. I ma \u0161ta mi uradili, ma \u0161ta mi govorili, ja sje\u0107am se. \u017divi, \u017eivi duh jugoslovenski, i \u017eivje\u0107e vjekovma.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.danas.rs\/kolumna\/aleksej-kisjuhas\/hej-jugosloveni\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Danas<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Aleksej Ki\u0161juhas Jo\u0161te \u017eivi, duh na\u0161ih dedova? Ili ne \u017eivi? Naime, politikolo\u0161kinja Mirjana Kasapovi\u0107 sa Fakulteta politi\u010dkih znanosti u Zagrebu nedavno je objavila polemi\u010dki tekst ili nau\u010dni osvrt u \u010dasopisu Anali Hrvatskog politolo\u0161kog dru\u0161tva sa naslovom Zbogom postjugoslavenstvu! Izme\u0111u ostalog, isticala je da valja izbegavati i sam termin (post)jugoslovenski u nauci, te diskreditovati akademsku [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":361043,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-371331","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371331","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=371331"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371331\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":371334,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371331\/revisions\/371334"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/361043"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=371331"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=371331"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=371331"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}