{"id":370948,"date":"2023-06-08T06:19:41","date_gmt":"2023-06-08T04:19:41","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=370948"},"modified":"2023-06-08T06:19:41","modified_gmt":"2023-06-08T04:19:41","slug":"prije-nego-sto-naucite-biti-s-drugima-naucite-biti-sami","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/06\/08\/prije-nego-sto-naucite-biti-s-drugima-naucite-biti-sami\/","title":{"rendered":"Prije nego \u0161to nau\u010dite biti s drugima, nau\u010dite biti sami"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Jennifer Stitt<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Godine 1840. Edgar Allan Poe\u00a0opisao je \u201cludu energiju\u201d\u00a0ostarjelog \u010dovjeka koji luta ulicama Londona od sumraka do zore. Njegov nesnosni o\u010daj mogao se privremeno ubla\u017eiti samo ako\u00a0uroni u burnu gomilu gradskih stanovnika. \u201cOn odbija biti sam\u201d, napisao je Poe. On je \u201cta vrsta\u00a0i genij dubokog kriminala\u2026 On je \u010dovjek iz gomile\u201d.<\/p>\n<p>Poput mnogih pjesnika i filozofa kroz stolje\u0107a, Poe je nagla\u0161avao va\u017enost samo\u0107e. Bila bi\u00a0\u201ctakva velika nesre\u0107a\u201d, mislio je, izgubiti sposobnost da se bude sam sa sobom, biti zaglavljen u gomili, prepustiti svoju posebnost zatupljuju\u0107em konformizmu. Dva desetlje\u0107a kasnije, ideja samo\u0107e zaokupila je ma\u0161tu Ralpha Walda Emersona\u00a0na malo druga\u010diji na\u010din.\u00a0Citiraju\u0107i Pitagoru, napisao je: \u201cUjutro, samo\u0107a \u2026 da priroda mo\u017ee razgovarati s ma\u0161tom kao \u0161to to nikada ne \u010dini u dru\u0161tvu\u201d. Emerson je poticao najbolje\u00a0u\u010ditelje da svojim u\u010denicima poka\u017eu va\u017enost \u201crazdoblja i\u00a0naviku\u00a0samo\u0107e\u201d \u2013\u00a0naviku koja je omogu\u0107ila\u00a0\u201cozbiljno i apstraktno razmi\u0161ljanje\u201d.<\/p>\n<p>U 20. stolje\u0107u ideja samo\u0107e bila je sredi\u0161nja\u00a0u mislima\u00a0Hanne\u00a0Arendt. Njema\u010dko-\u017eidovska emigrantica koja je pobjegla od nacizma i prona\u0161la uto\u010di\u0161te u Sjedinjenim Dr\u017eavama, Arendt je ve\u0107i dio \u017eivota provela prou\u010davaju\u0107i odnos izme\u0111u pojedinca i polisa. Za nju je sloboda bila vezana i za privatnu sferu (vita contemplativa), i za javnu, politi\u010dku sferu\u00a0(vita activa). Shvatila je da sloboda podrazumijeva vi\u0161e od ljudske sposobnosti spontanog i kreativnog djelovanja u javnosti. Tako\u0111er je uklju\u010divala sposobnost razmi\u0161ljanja i prosu\u0111ivanja nasamo, gdje samo\u0107a osna\u017euje pojedinca da razmi\u0161lja o svojim postupcima i razvije svoju savjest, da pobjegne od kakofonije gomile \u2013 da kona\u010dno \u010duje samog\u00a0sebe kako razmi\u0161lja.<\/p>\n<p>The New Yorker je 1961. godine anga\u017eirao Arendt da izvje\u0161tava sa su\u0111enja\u00a0Adolfu Eichmannu, nacisti\u010dkom SS \u010dasniku koji je pomogao u organiziranju holokausta. Kako je itko mogao po\u010diniti takvo zlo, htjela je znati.\u00a0Zasigurno je samo zao sociopat mogao sudjelovati u Shoahu. Me\u0111utim,\u00a0Arendt je bila iznena\u0111ena Eichmannovim nedostatkom\u00a0ma\u0161te, njegovom besprijekornom konvencionalno\u0161\u0107u. Tvrdila je da\u00a0su Eichmannovi postupci bili zli, ali sam Eichmann, kao\u00a0osoba, bio je \u201csasvim obi\u010dan, uobi\u010dajen, niti demon niti monstrum. U njemu nije bilo ni traga \u010dvrstim ideolo\u0161kim uvjerenjima.\u201d Njegovu nemoralnost, njegovu sposobnost, \u010dak i \u017eelju da \u010dini zlo\u010dine, pripisala je njegovoj \u201cnepromi\u0161ljenosti\u201d. Upravo je njegova nesposobnost da stane i razmisli Eichmannu omogu\u0107ila da sudjeluje u masovnom ubojstvu.<\/p>\n<p>Ba\u0161 kao \u0161to je Poe vjerovao da ne\u0161to zlokobno vreba duboko u \u010dovjeku iz gomile, Arendt je prepoznala da: \u201cOsoba koja ne poznaje taj tihi odnos (u kojem propitujemo \u0161to govorimo i \u0161to radimo) ne\u0107e imati ni\u0161ta protiv toga da proturje\u010di sama sebi, a\u00a0to zna\u010di da nikada ne\u0107e mo\u0107i niti htjeti odgovarati za ono \u0161to ka\u017ee ili u\u010dini.\u00a0Niti \u0107e\u00a0takvoj osobi\u00a0smetati da po\u010dini bilo kakav zlo\u010din, budu\u0107i da mo\u017ee ra\u010dunati da \u0107e to biti zaboravljeno ve\u0107 u sljede\u0107em trenutku.\u201d Eichmann je izbjegavao sokratovsku samorefleksiju. Nije se uspio vratiti sam sebi, u stanje samo\u0107e. Odbacio je vita contemplativa, pa se stoga nije uspio upustiti u su\u0161tinski proces pitanja i odgovora koji bi mu omogu\u0107io da ispita zna\u010denje stvari, da razlikuje\u00a0\u010dinjenice\u00a0i fikciju, istinu\u00a0i la\u017e, dobro\u00a0i zlo.<\/p>\n<p>\u201cBolje je ispa\u0161tati nepravdu\u00a0nego \u010diniti nepravdu\u201d, napisala je Arendt, jer \u201cmo\u017eete ostati prijatelj s onim koji pati. Tko bi \u017eelio biti prijatelj i \u017eivjeti s ubojicom? To ne bi po\u017eelio niti drugi\u00a0ubojica\u201d. Nije da su ljudi koji ne razmi\u0161ljaju \u010dudovi\u0161ta. Nije da bi ovi\u00a0tu\u017eni mjese\u010dari\u00a0prije po\u010dinili ubojstvo nego se suo\u010dili sami sa sobom, nasamo. Ono \u0161to je Eichmann pokazao Arendt je da dru\u0161tvo mo\u017ee funkcionirati slobodno i demokratski samo ako ga \u010dine pojedinci uklju\u010deni u aktivno razmi\u0161ljanje\u00a0\u2013\u00a0\u0161to je aktivnost\u00a0koja zahtijeva samo\u0107u. Arendt je vjerovala da \u201c\u017eivot zajedno s drugima po\u010dinje zajedni\u010dkim \u017eivotom sa samim sobom\u201d.<\/p>\n<p>Ali, mogli bismo se zapitati, \u0161to ako u svojoj samo\u0107i\u00a0postanemo usamljeni? Ne postoji li opasnost da postanemo izolirani pojedinci, odsje\u010deni od u\u017eitaka prijateljstva? Filozofi su dugo pravili pa\u017eljivu i va\u017enu razliku izme\u0111u samo\u0107e i usamljenosti. U Republici (oko 380. p. n. e.), Platon\u00a0je ponudio parabolu u kojoj Sokrat\u00a0slavi samotnog filozofa. U alegoriji \u0161pilje, filozof bje\u017ei iz tame podzemne jazbine\u00a0(i od\u00a0dru\u0161tva drugih ljudi) na svjetlost kontemplativne misli. Sam ali ne i usamljen, filozof\u00a0se uskla\u0111uje sa svojim unutarnjim ja i sa svijetom. U samo\u0107i kona\u010dno postaje \u010dujan tihi dijalog \u201c\u0161to ga du\u0161a sama sa sobom vodi\u201d.<\/p>\n<p>Prizivaju\u0107i\u00a0Platona, Arendt je primijetila: \u2018Razmi\u0161ljanje, egzistencijalno govore\u0107i, samotan je ali ne i usamljeni\u010dki\u00a0posao; samo\u0107a je ona ljudska situacija u kojoj pravim samoj\u00a0sebi dru\u0161tvo. Usamljenost dolazi onda\u00a0kada sam jedna\u00a0i bez dru\u0161tva, ali ga\u00a0\u017eelim i ne mogu ga\u00a0prona\u0107i. U samo\u0107i,\u00a0Arendt nikada nije \u017eudjela za dru\u0161tvom niti je \u017eudjela za prijateljstvom jer nikada nije bila istinski sama. Njezino unutarnje ja bilo je prijatelj s kojim je mogla nastaviti razgovor, taj tihi glas koji je postavljao vitalno sokratovsko pitanje: \u2018\u0160to misli\u0161 kad ka\u017ee\u0161\u2026?\u2019 Jastvo je, izjavila je Arendt, \u201cjedino od \u010dega\u00a0se\u00a0nikada\u00a0ne mo\u017ee\u0161\u00a0izvu\u0107i \u2013 osim ako prestane\u0161 misliti\u201d.<\/p>\n<p>Arendtino upozorenje vrijedi\u00a0upamtiti u na\u0161e vrijeme. U na\u0161em hiperpovezanom svijetu, svijetu u kojemu komuniciramo preko interneta, rijetko se sjetimo na\u0107i vremena\u00a0za usamljenu kontemplaciju. Svoju elektronsku po\u0161tu provjeravamo vi\u0161e\u00a0puta dnevno, \u0161aljemo tisu\u0107e tekstualnih poruka mjese\u010dno; opsesivno prelistavamo Twitter, Facebook i Instagram, \u017eude\u0107i za povezivanjem u svako doba dana s bliskim prijateljima i slu\u010dajnim poznanicima. Tra\u017eimo prijatelje prijatelja, biv\u0161e ljubavnike, ljude koje jedva poznajemo, ljude koje nemamo razloga i rezona poznavati. \u017dudimo za stalnim dru\u0161tvom.<\/p>\n<p>Ali, podsje\u0107a nas Arendt, ako izgubimo sposobnost samo\u0107e, sposobnost da budemo sami sa sobom, gubimo i samu sposobnost razmi\u0161ljanja. Riskiramo da ostanemo zaglavljeni u gomili. Riskiramo da nas \u201cpomete\u201d, kako je rekla, \u201cono \u0161to svi drugi rade i u \u0161to vjeruju\u201d. Vi\u0161e nismo u stanju, u kavezu nepromi\u0161ljenog konformizma, razlikovati \u201cispravno od pogre\u0161nog, lijepo od ru\u017enog\u201d. Samo\u0107a nije samo stanje uma neophodno za razvoj individualne svijesti\u00a0\u2013 i savjesti\u00a0\u2013 ve\u0107 i praksa koja nas priprema za sudjelovanje u dru\u0161tvenom i politi\u010dkom \u017eivotu. Prije nego \u0161to nau\u010dimo biti u dru\u0161tvu s drugima, moramo nau\u010diti biti u dru\u0161tvu samih sebe.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/digitalnademokracija.com\/2023\/06\/04\/prije-nego-sto-naucite-biti-s-drugima-naucite-biti-sami\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Digitalnademokracija.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Jennifer Stitt Godine 1840. Edgar Allan Poe\u00a0opisao je \u201cludu energiju\u201d\u00a0ostarjelog \u010dovjeka koji luta ulicama Londona od sumraka do zore. Njegov nesnosni o\u010daj mogao se privremeno ubla\u017eiti samo ako\u00a0uroni u burnu gomilu gradskih stanovnika. \u201cOn odbija biti sam\u201d, napisao je Poe. On je \u201cta vrsta\u00a0i genij dubokog kriminala\u2026 On je \u010dovjek iz gomile\u201d. Poput mnogih [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":285364,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-370948","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370948","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=370948"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370948\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":370950,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370948\/revisions\/370950"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/285364"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=370948"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=370948"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=370948"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}