{"id":370619,"date":"2023-06-03T06:05:09","date_gmt":"2023-06-03T04:05:09","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=370619"},"modified":"2023-06-03T06:19:09","modified_gmt":"2023-06-03T04:19:09","slug":"medikalizacija-zenskog-iskustva-ti-moras-ici-na-svoj-porod-kao-da-ides-u-bitku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/06\/03\/medikalizacija-zenskog-iskustva-ti-moras-ici-na-svoj-porod-kao-da-ides-u-bitku\/","title":{"rendered":"Medikalizacija \u017eenskog iskustva: ‘Ti mora\u0161 i\u0107i na svoj porod kao da ide\u0161 u bitku’"},"content":{"rendered":"

Autorica: Matea Grgurinovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Danijela Paska doktorandica je na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru i u sklopu svog doktorata provodi kulturno-antropolo\u0161ku analizu javnih politika reproduktivnog zdravlja \u017eena. Pro\u0161log tjedna odr\u017eala je predavanje na Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu gdje je predstavila svoje teku\u0107e istra\u017eivanje i dosada\u0161nje, preliminarne rezultate istra\u017eivanja, a s njom je za Bilten razgovarala Matea Grgurinovi\u0107.<\/p>\n

Na koji se na\u010din u Hrvatskoj govori o reproduktivnom zdravlju \u017eena i koji su dominantni narativi koji se formiraju u razgovoru o reproduktivnim politikama te porodu i prekidu trudno\u0107e?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Op\u0107enito govore\u0107i, narativi na koje se primarno fokusiram u svojem istra\u017eivanju ti\u010du se iskustva poroda i prekida trudno\u0107e u javnim bolnicama u Hrvatskoj. Kao dominantan narativ kod sugovornica u tom kontekstu pojavljuje se stav \u201cni\u0161ta te na to ne mo\u017ee pripremiti\u201d, koji konotira odre\u0111ene medicinske prakse i intervencije, odnos s medicinskim osobljem te tretman rodilja i \u017eena koje abortiraju unutar javnih bolnica u Hrvatskoj. Ono \u0161to mogu re\u0107i, kao preliminarni nalaz, jest da ti narativi impliciraju podre\u0111enost i stigmatiziranost \u201c\u017eenskog zdravlja\u201d odnosno \u201c\u017eenskog iskustva\u201d poroda i poba\u010daja. Analiza diskursa reproduktivnog zdravlja \u017eena koju provodim u svrhu doktorske disertacije ukazuje na to da je reproduktivno zdravlje \u017eena u Hrvatskoj stigmatizirano i tabuizirano. Ta tabuizacija nije nova pojava u hrvatskom dru\u0161tvu, ve\u0107 se radi o povijesno-dru\u0161tvenom naslje\u0111u.<\/p>\n

Kada se govori o reproduktivnom zdravlju, u narativima sugovornica s kojima sam pri\u010dala primje\u0107ujem kako se uvijek radi o \u201c\u017eenskim\u201d skrivenim razgovorima. Upravo je kategorija \u201c\u017eenskog problema\u201d dominantna karakteristika javnog diskursa u Hrvatskoj kada pri\u010damo o reprodukciji, menstruaciji, menopauzi i zdravlju \u017eena generalno. Ti su \u201c\u017eenski problemi\u201d marginalizirani i tabuizirani na politi\u010dkoj, ekonomskoj, obrazovnoj i dru\u0161tvenoj razini, \u0161to dovodi do nedostatnosti znanja i informiranosti na temu. Pa mi tako sugovornice isti\u010du kako se kroz njihovo \u0161kolovanje i odrastanje minimalno pri\u010dalo o reproduktivnom zdravlju \u2013 kako u \u0161koli, tako i u obitelji. Neke ka\u017eu da se to nije ni danas previ\u0161e promijenilo, ve\u0107 kada zatrudne, do potrebnih informacija dolaze kroz razli\u010dite izvore \u2013 internet, razgovore sa \u017eenama koje su to ve\u0107 pro\u0161le ili kroz razgovor s vlastitim ginekologom\/injom, no naj\u010de\u0161\u0107e se radi o intimnoj vrsti kanala informacija. Najve\u0107u dru\u0161tvenu stigmu, kada govorimo o reproduktivnom zdravlju \u017eena, dakako nosi sam prekid trudno\u0107e. Istaknula bih kako za prekid trudno\u0107e u hrvatskom dru\u0161tvu vlada kultura \u0161utnje \u2013 neizre\u010deni konsenzus da se o toj temi ne govori, \u0161to sam uo\u010dila u razgovorima sa sugovornicama. Javna stigma u kontekstu prekida trudno\u0107e tada postaje osobna stigma \u017eena, a tu vrstu stigme u hrvatskom dru\u0161tvu dodatno perpetuiraju pokreti civilnih udruga koji osu\u0111uju prekid trudno\u0107e te moraliziraju \u017eeninu odluku.<\/p>\n

Kada govorimo o porodu ili prekidu trudno\u0107e, u istra\u017eivanju se iskristalizirao i koncept sre\u0107e ili lutrije. Mo\u017ee\u0161 li nam pojasniti taj koncept?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prije svega, voljela bih naglasiti kako se radi o teku\u0107em istra\u017eivanju i da jo\u0161 uvijek radim na detaljnoj analizi diskursa reproduktivnog zdravlja \u017eena u Hrvatskoj. No, kao jedan od klju\u010dnih nalaza istra\u017eivanja svakako se pojavio tzv. \u201ckoncept lutrije iliti sre\u0107e\u201d, kako sam ga sama definirala. Tu vrstu narativa mogla sam i\u0161\u010ditati u iskustvima svih svojih sugovornica koje navode kako iskustvo poroda i\/ili poba\u010daja uvelike ovisi o tome tko \u0107e od medicinskog osoblja raditi u smjeni te koliko poroda i\/ili prekida trudno\u0107e imaju taj dan zakazano ili ve\u0107 odra\u0111eno. Uz to, kao javno pre\u0161utno znanje unutar cjelokupnog diskursa reproduktivnog zdravlja \u017eena, vlada ono o dobrim i lo\u0161im danima, odnosno smjenama za porod unutar javnozdravstvenog sustava. Drugim rije\u010dima, sugovornice su mi istaknule kako nedjelja nikako nije dobar dan za porod, kao ni no\u0107, odnosno da u bolnicu do\u0111ete u no\u0107nu smjenu. Kod sugovornica koje sa mnom dijele svoje pozitivno iskustvo i pozitivan tretman u javnim bolnicama pri porodu ili prekidu trudno\u0107e javlja se narativ \u201cmislim da sam imala sre\u0107e, do\u0161la sam u dobru smjenu\u201d. Kao istra\u017eiva\u010dica u radu postavljam pitanje kako to da one same nagla\u0161avaju pitanje sre\u0107e jer su imale dobro iskustvo medicinske skrbi pri porodu i\/ili poba\u010daja, te \u0161to nam to govori o cjelokupnom zdravstvenom sustavu i diskursu reproduktivnog zdravlja \u017eena.<\/p>\n

U izlaganju preliminarnih rezultata doktorskog istra\u017eivanja rekla si da su kaziva\u010dice istaknule i da su imale i pozitivna iskustva poroda i prekida trudno\u0107e, ne samo negativna. Me\u0111utim, isti\u010de\u0161 kako pozitivnim iskustvima treba kriti\u010dki pristupati. Mo\u017ee\u0161 li pojasniti za\u0161to?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pozitivnim iskustvima i interpretaciji svojih sugovornica pristupam kriti\u010dki iz dva temeljna razloga, a to su razli\u010diti dru\u0161tveni kapital samih sugovornica te internalizirana znanja i normalizirane prakse medicinske skrbi u javnim bolnicama koje sugovornice ne propituju, ve\u0107 ih smatraju normalnim dijelom poroda i\/ili prekida trudno\u0107e. \u0160to se ti\u010de dru\u0161tvenog kapitala sugovornica, to zna\u010di da postoje one koje u kontekstu poroda i\/ili prekida trudno\u0107e podlije\u017eu dru\u0161tvenim vezama i neformalnoj ekonomiji upravo iz razloga da si osiguraju dobar tretman i dobru medicinsku skrb. Neformalna ekonomija se pojavljuje kao odre\u0111eni \u201cmehanizam pre\u017eivljavanja\u201d unutar diskursa reproduktivnog zdravlja \u017eena u Hrvatskoj, a takva vrsta dru\u0161tvenog kapitala u jednu ruku utje\u010de na generalnu reprezentaciju pozitivnih iskustava. Osim zbog dru\u0161tvenog kapitala sugovornica, analizi pozitivno iznesenih iskustava pristupam kriti\u010dki zbog internalizacije odre\u0111enih znanja i praksi koje svi mi usvajamo kroz svoju primarnu i sekundarnu socijalizaciju. To zna\u010di da smo odgajane u dru\u0161tvu u kojem smo usvajale odre\u0111ena znanja o zdravlju, bolnicama, medicinskim stru\u010dnjacima\/kinjama, zdravstvenom sustavu, koja onda utje\u010du na na\u0161e poimanje cjelokupne situacije i zdravorazumsko shva\u0107anje kako bi medicinska skrb trebala izgledati i \u0161to je prihvatljiv dio poroda i\/ili prekida trudno\u0107e, a \u0161to nije. S time da o prekidu trudno\u0107e znamo minimalno, upravo zbog konstruiranosti javnog diskursa koji tu temu marginalizira i stavlja pod veo \u0161utnje, zbog \u010dega \u017eene naj\u010de\u0161\u0107e ne znaju \u0161to o\u010dekivati pri prekidu trudno\u0107e unutar javnozdravstvenog sustava te koja su njihova prava. Iz tog razloga sugovornice nerijetko ne artikuliraju nelagodu ili bol, ve\u0107 misle da se radi o normalnoj i uobi\u010dajenoj praksi, \u0161to onda i utje\u010de na njihovu percepciju iskustva. Nerijetko se odre\u0111ene medicinske intervencije i tehnike medicinske dominacije ne do\u017eivljavaju lo\u0161ima upravo zbog normalizacije istih unutar dru\u0161tva i javnog znanja o iskustvima poroda i\/ili prekida trudno\u0107e u javnim bolnicama u Hrvatskoj. No, voljela bih naglasiti da se takva vrsta normalizacije ne prepoznaje u svim slu\u010dajevima, ve\u0107 ima sugovornica koje odre\u0111ene prakse prepoznaju kao lo\u0161e i nepo\u0161tivaju\u0107e prema njima kao pacijenticama.<\/p>\n

Govori\u0161 i o separaciji izme\u0111u medicinskog osoblja i pacijentica (trudnica ili \u017eena koje \u017eele napraviti prekid trudno\u0107e), o strojnim intervencijama i nepovjerenju prema pacijenticama i \u201c\u017eenskom\u201d iskustvu, pa tako isti\u010de\u0161 primjer kaziva\u010dice kojoj je tijekom poroda CTG bio uredan, ali se ona osje\u0107ala lo\u0161e, \u0161to je medicinsko osoblje opetovano ignoriralo. Sve to na kraju je dovelo do ugroze po trudnicu i dijete. \u0160to su pokazali preliminarni rezultati tvog istra\u017eivanja na ovu temu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dosada\u0161nji rezultati mojeg istra\u017eivanja ukazuju na dominantan tehnokratski model medicinske skrbi, \u0161to se u znanstvenoj literaturi obja\u0161njava kroz temeljnu karakteristiku separacije medicinskog osoblja od pacijenta\/ice, pristupaju\u0107i im kao objektima i na dehumanizirani na\u010din. Takav pristup medicinskog osoblja podrazumijeva iznimnu objektivizaciju samih pacijentica, \u0161to je uo\u010deno u narativima mojih sugovornica koje nagla\u0161avaju iskustvo vlastitog degradiranja kao reproduktivnog stroja. Time temeljni nalaz istra\u017eivanja u tom kontekstu ukazuje na minimalnu komunikaciju izme\u0111u medicinskog osoblja i sugovornica te minimalno davanje informacija o zdravstvenom stanju i cjelokupnom procesu pacijenticama. Objektivizacija pacijentica od strane medicinskog osoblja pra\u0107ena je i nepovjerenjem u njihovu interpretaciju boli ili opisa stanja. Ignoriranje boli i interpretacija iste umjesto njih, te slijepo pra\u0107enje CTG kontrakcija, u nekim je slu\u010dajevima dovelo do ozbiljnih situacija opasnih po \u017eivot djeteta i pacijentice. Nepovjerenje u pacijenti\u010dinu interpretaciju boli pra\u0107eno je katkad i pogrdnim nazivima ili rije\u010dima koje patroniziraju i degradiraju samu rodilju kao pacijenticu.<\/p>\n

Internalizacija osje\u0107aja krivnje, stigmatizacija i tabuizacija kako poroda, tako i prekida trudno\u0107e, minimalno znanje o vlastitom reproduktivnom zdravlju \u2013 sve su to problemi koje su otkrili razgovori s kaziva\u010dicama. Navodi\u0161 kako je u kontekstu reproduktivnog zdravlja \u201cnormaliziran atak na \u017eensko tijelo\u201d. \u0160to je o tome pokazalo tvoje istra\u017eivanje?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Iako je istra\u017eivanje jo\u0161 uvijek u tijeku, za sada mogu zaklju\u010diti kako je dominantan diskurs reproduktivnog zdravlja \u017eena u Hrvatskoj okarakteriziran patrijarhalnom slikom \u017eene kao majke, \u010dime se perpetuira vrijednost \u017eene kroz naturaliziranu ulogu majke. To dovodi do internalizacije odre\u0111enih o\u010dekivanja, normi i normaliziranih praksi za \u017eene, u ovom slu\u010daju, prakse da postane majka. Upravo iz tog razloga, prekid trudno\u0107e i dalje biva iznimno stigmatiziran, osu\u0111ivan i tema moralizacije u dru\u0161tvu. Na temelju razgovora sa sugovornicama, zaklju\u010dujem kako nam je, upravo zbog dru\u0161tvenog konteksta u kojem smo odgajane, normaliziran i internaliziran atak na na\u0161e tijelo kroz menstrualnu bol, bol pri porodu, ginekolo\u0161ke pote\u0161ko\u0107e i tome sli\u010dno. Pa tako narativi mojih sugovornica ukazuju na objektivizaciju njih kao reproduktivnog stroja, \u0161to u stvarnosti izgleda tako da se nakon poroda \u017eenu naj\u010de\u0161\u0107e ne pita kako je, kako joj je bilo, ve\u0107 se fokus stavlja na dijete i partnera, ukoliko je bio pratnja. Takva vrsta objektivizacije uo\u010dava se i u kontekstu medicinske skrbi u javnim bolnicama gdje se fokus stavlja na dijete i \u017eenske reproduktivne organe, a \u017eenine potrebe kao pacijentice nerijetko bivaju zanemarene i ignorirane. Iskustva sugovornica ukazuju na primjenu medicinskih praksi koje polaze od stava kako \u017eenino tijelo mo\u017ee biti izlo\u017eeno nizu medicinskih intervencija koje ne uklju\u010duju anesteziju, ve\u0107 \u017eenu izla\u017eu bolnim tehnikama poroda ili prekida trudno\u0107e. Kada govorim o bolnim tehnikama, tada primarno mislim na one koje se u drugim europskim dr\u017eavama ve\u0107 dugi niz godina ne koriste, a odnose se na bolnu abdominalnu ekspresiju, epiziotomiju, prokidanje vodenjaka, kireta\u017eu i \u0161ivanje bez anestezije.<\/p>\n

Jo\u0161 ve\u0107e obezvre\u0111ivanje iskustva \u017eena, njihove boli i posljedica po fizi\u010dko i mentalno zdravlje uo\u010dava se u kontekstu namjernog prekida trudno\u0107e. O prekidu trudno\u0107e sugovornice pri\u010daju isklju\u010divo s malim krugom bliskih ljudi, te biraju s kime \u0107e to podijeliti, a kada podijele, shvate da je neka njena bliska \u017eenska osoba to isto pro\u0161la, ali nikad o tome nije pri\u010dala, \u0161to ukazuje na kulturu \u0161utnje na tu temu. Upravo nam ovakva vrsta medicinskih praksi ukazuje na drugotnost \u017eene i nepo\u0161tivaju\u0107e tretiranje \u017eenskog tijela u javnozdravstvenom sustavu u Hrvatskoj, tretiranje koje ukazuje na opstreti\u010dko nasilje \u2013 nasilje koje biva normalizirana praksa unutar javnozdravstvenog sustava u Hrvatskoj.<\/p>\n

Iako su kaziva\u010dice pri\u010dale o tome kako ih se objektivizira, kako se njihovo iskustvo ne uva\u017eava i kako je sustav podre\u0111en medicinskim radnicima a ne pacijenticama, one ipak iskazuju i suosje\u0107anje i solidarnost s medicinskim radnicima zbog njihovih uvjeta rada i nedostatka kadra. Mo\u017ee\u0161 li to prokomentirati?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, to uistinu jest zanimljiv nalaz mojeg istra\u017eivanja i vrijedi ga prokomentirati upravo zato jer uvijek kada pri\u010dam o ovoj temi, nagla\u0161avam kako je potrebno uzeti u obzir i perspektivu zdravstvenih radnica i radnika, u ovom slu\u010daju u podru\u010dju ginekologije i porodni\u0161tva. S obzirom na dru\u0161tvenu stvarnost u kojoj \u017eivimo, stvarnost koja implicira krizu zdravstvenog sustava, ponajvi\u0161e nakon pandemije COVID-19, sugovornice su svjesne odre\u0111enih problema s kojima se medicinsko osoblje unutar javnozdravstvenog sustava nosi. Stoga nerijetko u intervjuima izra\u017eavaju empatiju prema medicinskim sestrama i primaljama te navode kako mogu razumjeti njihovu frustraciju zbog uvjeta u kojima rade. No, unato\u010d tome, navode kako ne zaslu\u017euju biti tretirane kao drugotno bi\u0107e ili kao objekt. Zbog odnosa medicinskog osoblja prema njima, sugovornice pri porodu i\/ili prekidu trudno\u0107e katkad do\u017eive odre\u0111en oblik traume ili im medicinska intervencija prouzro\u010di trajne posljedice po fizi\u010dko zdravlje, kako za njih, tako i katkad po njihovo ro\u0111eno dijete. Ponovno nagla\u0161avam slo\u017eenost samog konteksta, te \u010dinjenicu da nije sve tako crno, ve\u0107 da sugovornice sa mnom dijele i uistinu pozitivna iskustva podr\u0161ke i empatije samog medicinskog osoblja kako u kontekstu poroda, tako i u kontekstu prekida trudno\u0107e. No, na\u017ealost, takvih je iskustava manje u odnosu na ona negativna.<\/p>\n

Zaklju\u010dno, do koje su mjere tvoje kaziva\u010dice \u201czarobljenice vlastite reprodukcije\u201d i do koje je mjere proces poroda usmjeren na fetus?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sintagma \u201czarobljenica vlastite reprodukcije\u201d citat je jedne moje sugovornice te konotira dru\u0161tvenu stvarnost \u017eena po pitanju poroda i poba\u010daja u hrvatskom dru\u0161tvu. Pritom, kada koristim tu sintagmu, tada primarno problematiziram namjerni prekid trudno\u0107e koji se i dalje nalazi u sivoj zoni te je pra\u0107en institucionalnim prizivom savjesti i iznimnom moralizacijom. Priziv savjesti u podru\u010dju ginekologije u Hrvatskoj stvara velike probleme te dovodi u pitanje naru\u0161avanje ljudskih prava. Dominantan diskurs svodi se na \u010dinjenicu da je od 359 bolni\u010dkih ginekologa\/inja u Hrvatskoj, njih 195 pod prizivom savjesti te odbija izvr\u0161iti prekid trudno\u0107e unutar javne bolnice. To u stvarnosti mojih sugovornica izgleda tako da se prije samog odlaska na abortus moraju informirati o dostupnosti poba\u010daja u njihovom gradu, bolnici, te o praksama anestezije pri istome. Put dogovaranja termina prekida trudno\u0107e je dugotrajan, a sugovornice trpe i odre\u0111ene oblike psihi\u010dkog zlostavljanja. Nasilje poprima razli\u010dite oblike \u2013 od jake moralizacije od strane medicinskog osoblja, preko poku\u0161aja odgovaranja od prekida trudno\u0107e u sklopu savjetovanja koje nije zakonski propisano, do nasilja prilikom samog kirur\u0161kog zahvata \u2013 no to je rje\u0111e u usporedbi s verbalnim zlostavljanjem. Iskustva mojih sugovornica koje su iskusile namjerni prekid trudno\u0107e ukazuju kako je moralizacija od strane medicinskog osoblja neizbje\u017ena praksa unutar javnog zdravstva.<\/p>\n

U analizi dolazim do zaklju\u010dka kako diskursom reproduktivnog zdravlja \u017eena dominira feti\u0161izacija nero\u0111enog djeteta, \u0161to uzrokuje objektivizaciju \u017eene kao reproduktivnog stroja i promatranje \u017eenskog tijela kao politi\u010dkog tijela nacije. Politizacija poba\u010daja, koja je aktualna stvarnost u Hrvatskoj upravo zbog odre\u0111enih pokreta unutar civilnog sektora, fetus postavlja kao pravnu i medicinsku kategoriju, a \u017eenu svodi na njezine reproduktivne organe bez prava. Desetlje\u0107ima, ako ne i stolje\u0107ima, patnja i bol \u017eena u zdravstvenim okvirima bila je ignorirana i minimalizirana, a isto se prepoznaje i danas u hrvatskom kontekstu. Politizacija poba\u010daja i nasilja nad \u017eenama, kao i kontinuirana medikalizacija, ukazuju na to da se (i) u hrvatskom dru\u0161tvu vodi rasprava koja jo\u0161 uvijek radi razliku izme\u0111u ljudskih i \u017eenskih prava.<\/p>\n

Bilten.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 ve\u0107e obezvre\u0111ivanje iskustva \u017eena, njihove boli i posljedica po fizi\u010dko i mentalno zdravlje uo\u010dava se u kontekstu namjernog prekida trudno\u0107e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":316461,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-370619","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370619","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=370619"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370619\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":370622,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370619\/revisions\/370622"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/316461"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=370619"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=370619"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=370619"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}