{"id":370351,"date":"2023-05-30T07:54:35","date_gmt":"2023-05-30T05:54:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=370351"},"modified":"2023-05-30T07:54:35","modified_gmt":"2023-05-30T05:54:35","slug":"postite","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/05\/30\/postite\/","title":{"rendered":"Postite!"},"content":{"rendered":"

Ako bih vam nakon dvadeset pet godina provedenih u istra\u017eivanju starenja i tisu\u0107a pro\u010ditanih znanstvenih \u010dlanaka morao ponuditi samo jedan savjet, jedan siguran na\u010din duljeg odr\u017eanja zdravlja ili ve\u0107 sada mogu\u0107eg produljenja \u017eivota, onda bi on glasio: jedite manje!<\/strong><\/p>\n

Naravno, nije to ni\u0161ta revolucionarno. Jo\u0161 od drevnog gr\u010dkog Hipokrata lije\u010dnici su nagla\u0161avali dobrobiti suzdr\u017eanosti u jelu, ne samo zbog smrtnog grijeha \u2013 pro\u017edrljivosti kakvom ju je u \u010detvrtom stolje\u0107u progla\u00acsio redovnik Evagrije Pontik \u2013 nego i zbog \u201enamjerne askeze\u201d.<\/p>\n

Ne izgladnjivanje, pothranjenost. Ne skapavanje od gladi. To nisu putovi prema duljem, a kamoli boljem \u017eivotu. Ali postiti \u2013 dopustiti da nam tijela \u010de\u0161\u0107e budu u stanju \u017eeljnog o\u010dekivanja, a ne se prepustiti povla\u0161tenom svijetu obilja \u2013 neupitno je dobro, kako za zdravlje, tako i za dugovje\u010dnost.\u00a0Hipokrat je to znao. I Pontik. Znao je to i mleta\u010dki plemi\u0107 iz 15. stolje\u0107a Luigi Cornaro kojega bismo mogli \u2013 \u010dak i morali \u2013 nazvati ocem knjiga za samopomo\u0107.<\/p>\n

Kr\u010dmarev sin Cornaro obogatio se poduzetni\u0161tvom pa je novac \u0161akom i kapom tro\u0161io na vino i \u017eene. Ve\u0107 je – jadnik \u2013 usred tridesetih bio iscrpljen hranom, vinom i seksom pa se odlu\u010dio u svakom pogledu obuzdati. Povijesne bilje\u0161ke su pomalo nejasne u vezi s njegovim seksualnim \u017eivotom nakon te sudbonosne odluke, ali navike u hrani i pi\u0107u dobro su dokumentirane: jeo je samo 340 grama hrane i pio dvije \u010da\u0161e vina dnevno.<\/p>\n

\u201eUobi\u010dajio sam nikada do kraja zadovoljiti potrebu kako za hranom, tako i za pi\u0107em\u201d, napisao je Cornaro u svojoj Prvoj raspravi o umjerenom \u017eivotu uvijek se di\u017eu\u0107i od stola kad bi jo\u0161 itekako mogao jesti i piti.\u00a0Cornarova razmatranja o dobrobitima koje nudi la vita sobria mogla su pasti u zaborav da i osobnim primjerom nije dokazao kako su mu savjeti na mjestu: svoje je upute objavio dok je u osamdesetima bio zdrav kao dren, a zatim je 1566. umro u dobi od stotinu (a neki izvori tvrde i vi\u0161e) godina.<\/p>\n

U ne\u0161to novije vrijeme, na prijelazu 20. stolje\u0107a, profesor Alexandre Gu\u00e9niot, predsjednik pari\u0161ke Medicinske akademije, bio je poznat po ograni\u010denoj ishrani. Prema pri\u010danju, suvremenici su mu se rugali \u2013 tada\u0161nja ga znanost nije podr\u017eavala u uvjerenju da \u0107e glad dovesti do boljeg zdravlja \u2013 no on ih je sve odreda nad\u017eivio. Napokon je preminuo u 102. godini.<\/p>\n

Prva suvremena znanstvena istra\u017eivanja dugotrajnih u\u010dinaka strogo ograni\u010dene prehrane po\u010dela su posljednjih dana Prvoga svjetskog rata. Tada su dugogodi\u0161nji suradnici, biokemi\u010dari Lafayette Mendel i Thomas Osborne \u2013 dvojac koji je otkrio A vitamin \u2013 zajedno s istra\u017eiva\u010dicom Ednom Ferry otkrili da \u017eenke \u0161takora \u010diji je rast u mladosti bio ometen pomanjkanjem hrane, \u017eive mnogo dulje od onih koje su se obilno hranile.<\/p>\n

Clive McCay, sada ve\u0107 slavni profesor sa Sveu\u010dili\u0161ta Cornell, krenuo je od tog dokaza i 1935. ustanovio da su \u0161takori hranjeni s dvadeset posto neprobavljive celuloze \u2013 ve\u0107inom kartonom \u2013 \u017eivjeli dulje od onih s uobi\u010dajenom laboratorijskom prehranom. Istra\u017eivanja provedena u idu\u0107ih osamdeset godina uvijek bi iznova pokazala kako ograni\u010denje kalorija, bez izgladnjivanja, produljuje \u017eivotni vijek svih \u017eivih oblika. Otada su provedene stotine ispitivanja s mi\u0161evima \u2013 ve\u0107inom mu\u0161kih \u2013 radi testiranja djelovanja kalorija na zdravlje i \u017eivotni vijek.<\/p>\n

Smanjenje kalorija djeluje \u010dak i na kvasac. To sam prvi put zamijetio koncem 1990-ih. Stanice hranjene manjim koli\u010dinama glukoze \u017eivjele su dulje, a DNK im je bio iznimno kompaktan \u2013 znatno je odga\u0111ao neumitne nakupine ERC-a, eksplozije jezgrice i sterilnost.
\nKad bi se to zbivalo samo s kvascem, slabo bi nas zanimalo. Znamo li, me\u0111utim, da i glodavci \u017eive dulje s ograni\u010denom prehranom \u2013 a poslije smo saznali da to vrijedi i za vinske mu\u0161ice \u2013 postalo je jasno da je rije\u010d o vrlo starom genskom programu, starom mo\u017eda koliko i s\u00e2m \u017eivot.<\/p>\n

U pokusima sa \u017eivotinjama \u010dini se kako je za aktiviranje sirtuina klju\u010dno dr\u017eati ograni\u010denje kalorija na samome rubu \u2013 davati hrane tek za odr\u017eavanje zdravih funkcija i ni\u0161ta vi\u0161e. To ima smisla jer poti\u010de krug pre\u017eivljavanja, poru\u010duje genima dugovje\u010dnosti da obavljaju ono za \u0161to su zadu\u017eeni od pradavnih vremena: ja\u010daju obranu stanice, odr\u017eavaju organizme na \u017eivotu tijekom nepovoljnih okolnosti, otklanjaju bolest i propadanje, minimaliziraju epigenske promjene i usporavaju starenje.<\/p>\n

Pokazalo se kako je takve pokuse s ljudima \u2013 razlozi su o\u010diti \u2013 u kontrolirano znanstvenim uvjetima vrlo te\u0161ko izvesti. Na\u017ealost, lako \u0107emo na\u0107i podru\u010dja u kojima su ljudi prisiljeni gladovati, no tad je naj\u010de\u0161\u0107e rije\u010d o razdobljima kada nedostatak hrane prouzro\u010duje neuhranjenost ili pothranjenost. Bilo bi vrlo te\u0161ko radi testiranja dr\u017eati dulje vrijeme skupinu ljudi \u201ena prehrambenom rubu\u201d, \u0161to je nu\u017eno za sveobuhvatno kontrolirano istra\u017eivanje.<\/p>\n

Pa ipak, ve\u0107 su u 1970-ima provedene studije u kojima se na temelju promatranja pouzdano zaklju\u010dilo kako dugotrajnije ograni\u010denje kalorija mo\u017ee ljudima pomo\u0107i da \u017eive dulje i zdravije.<\/p>\n

Na otoku Okinawi, poznatom po velikom broju stogodi\u0161njaka, bioenergeti\u010dar Yasuo Kagawa je 1978. ustanovio da tamo\u0161nja \u0161kolska djeca konzumiraju dvije tre\u0107ine kalorija manje od ostale japanske djece. I odrasli Okinavljani su bili vitkiji, s dvadeset posto manje unesenih kalorija od japanskog prosjeka. Kagawa je zabilje\u017eio da \u017eitelji Okinawe \u017eive ne samo dulje, nego i zdravije \u2013 s bitno manje cerebrovaskularnih bolesti, malignosti i bolesti srca.<\/p>\n

Po\u010detkom 1990-ih novi je dokaz pru\u017eio istra\u017eiva\u010dki eksperiment Biosphere 2. Tijekom dvije godine, od 1991. do 1993., osmero je ljudi \u017eivjelo u oko hektar i pol velikoj, zatvorenoj ekolo\u0161koj kupoli u ju\u017enoj Arizoni, o\u010dekuju\u0107i da \u0107e se mo\u0107i prehraniti isklju\u010divo onim \u0161to \u0107e uzgojiti pod tom kupolom. Me\u0111utim, nisu bili ba\u0161 neki vrtlari; hrane koju su uzgojili nije bilo dovoljno za prehrambene potrebe sudionika. Pomanjkanje nije bilo ba\u0161 toliko da bi prouzro\u010dilo neuhranjenost, ali su \u010dlanovi tima vrlo \u010desto bili gladni.<\/p>\n

Jedan od zato\u010denika (a pod \u201ezato\u010denicima\u201d mislim na \u201eeksperimentalne subjekte\u201d) bio je i Roy Walford, istra\u017eiva\u010d iz Kalifornije, \u010dije su studije o produljenju \u017eivota mi\u0161eva i dalje obvezatna lektira znanstvenicima koji se po\u010dinju baviti starenjem. Nemam razloga sumnjati da bi Walford sabotirao urod, ali posljedice su pogodovale njegovu istra\u017eivanju, pru\u017eiv\u0161i mu mogu\u0107nost da nalaze testova s mi\u0161evima usporedi s ljudima. Uo\u010di, za vrijeme i nakon dvogodi\u0161njeg boravka pod kupolom, sudionici su bili medicinski nadzirani, pa su Walfordu i drugim istra\u017eiva\u010dima pru\u017eili jedinstvenu priliku pra\u0107enja brojnih biolo\u0161kih pokazatelja i u\u010dinaka smanjenja kalorija. Jasno se pokazalo da su biokemijske promjene vidljive na njihovim tijelima vrlo nalik Walfordovim zapa\u017eanjima kod mi\u0161eva koji su dulje \u017eivjeli zbog restrikcije kalorija. Izme\u0111u ostaloga, tjelesna masa im se smanjila za 15-20 posto, krvni tlak za 25 posto, razina \u0161e\u0107era u krvi za 21 posto, a kolesterol za 30 posto.<\/p>\n

U novije se vrijeme provode i redovita istra\u017eivanja nad ljudima, ali pokazalo se prili\u010dno te\u0161kim pridobiti dragovoljce koji bi se dulje vrijeme htjeli podvrgnuti reduciranoj prehrani. Moji kolege Leonie Heilbronn i Eric Ravussin su 2003. u \u010dasopisu The American Journal of Clinical Nutrition napisali kako \u201eodsustvo primjerene informacije o u\u010dincima kvali\u00actetne, kalorijama ograni\u010dene prehrane kod nepretilih ljudi izaziva te\u0161ko\u0107e u provo\u0111enju dugotrajnijih istra\u017eivanja u okolini tako sklonoj prejedanju. Takva istra\u017eivanja u slobodoumnijih osoba poti\u010du i neka eti\u010dka i meto\u00acdolo\u0161ka pitanja\u201d. U izvje\u0161taju objavljenom u The Journals of Gerontology 2017., istra\u017eiva\u010dki tim sa Sveu\u010dili\u0161ta Duke opisao je kako su poku\u0161ali nagovoriti 145 odraslih ljudi da se podvrgnu prehrani s 25 posto manje kalorija nego \u0161to se uobi\u010dajeno preporu\u010duje za zdravi \u017eivot. No ljudi kao ljudi, u dvije su godine uspjeli u prosjeku smanjiti kalorije za 12 posto. Me\u0111utim, i to je znanstvenicima bilo dovoljno da na temelju promjena biomarkera u krvi uo\u010de znatna zdravstvena pobolj\u0161anja i usporavanje biolo\u0161kog starenja.<\/p>\n

Danas se ve\u0107 mnogo ljudi priklonilo na\u010dinu \u017eivota sa znatno reduciranim unosom kalorija; jo\u0161 prije desetak godina, prije nego \u0161to je tek nedavno do\u0161lo do obnove posta, neki su me od njih znali posjetiti u mom laboratoriju na Harvardu.<\/p>\n

\u2013 Ne pada li vam te\u0161ko post? \u2013 zapitao sam Meredith Averill i njenog supruga, Paula McGlothina, \u010dlanove udru\u017eenja CR International i \u017eustre zagovornike smanjenja kalorija, koji su se ograni\u010dili na 75 posto kalorija od koli\u010dine koju uobi\u010dajeno preporu\u010duju lije\u010dnici, a katkad i manje od toga. \u2013 Zar niste stalno gladni?<\/p>\n

\u2013 Da, naravno, bili smo u po\u010detku \u2013 rekao mi je McGlothin. \u2013 Ali, naviknete se i osje\u0107ate se sjajno!<\/p>\n

Za ru\u010dkom istoga dana McGlothin mi je iznio prednosti ishrane organskom dje\u010djom hranom i posrkao ne\u0161to \u0161to mi je izgledalo kao ka\u0161ica od naran\u010de. Zamijetio sam tako\u0111er da su i on i Averill nosili \u201edol\u010devita\u201d ovratnike, iako nije bila zima. A ve\u0107ini je ljudi u mom laboratoriju bila sasvim dovoljna majica kratkih rukava. No njima je, s toliko malo masno\u0107e na tijelu, trebala dodatna toplinska za\u0161tita. Tada ve\u0107 pri kraju \u0161ezdesetih, McGlothin nije ni\u010dim odavao da bi ga takva prehrana i u \u010demu ograni\u010davala. Bio je izvr\u0161ni direktor uspje\u0161ne marketin\u0161ke kompanije i biv\u0161i \u0161ahovski prvak dr\u017eave New York. Dodu\u0161e, nije izgledao ni\u0161ta mla\u0111e od svojih vr\u0161njaka; uglavnom sam to pripisivao borama zbog nedostatka masnog tkiva, no biokemijski sastav njegove krvi pokazivao je drugu sliku. Na sedamdeseti ro\u0111endan, glavni indikatori zdravlja \u2013 od krvnog tlaka, razine LDL kolesterola, pa do otkucaja srca u mirovanju i kvalitete vida \u2013 odgovarali su mnogo mla\u0111oj osobi. I zaista, bili su nalik vrijednostima ustanovljenima u dugo\u017eivu\u0107ih \u0161takora, hranjenih s manje kalorija.
\nIstina je da se na\u0161e poznavanje utjecaja dugogodi\u0161nje ishrane sa smanjenim kalorijama na ljude temelji na kratkoro\u010dnim istra\u017eivanjima i pojedina\u010dnim iskustvima. No jedan od na\u0161ih bli\u017eih ro\u0111aka ponudio nam je uvid u dugotrajnije dobrobiti takvog na\u010dina \u017eivota.<\/p>\n

Od 1980-ih naovamo, dugoro\u010dno istra\u017eivanje utjecaja restrikcija kalorija na rezus majmune \u2013 na\u0161e genski bliske ro\u0111ake \u2013 iznjedrilo je zapa\u00acnjuju\u0107e privla\u010dne rezultate. Prije tog istra\u017eivanja maksimalni je poznati \u017eivotni vijek bilo kojeg rezus majmuna iznosio \u010detrdeset godina. No od dvadeset majmuna obuhva\u0107enih istra\u017eivanjem \u010dak ih je \u0161est dosegnulo dob koja bi prema ljudskim mjerilima bila 120 godina.<\/p>\n

Za dosizanje te granice, majmuni se nisu cijeli \u017eivot trebali hraniti s manje kalorija. Neki testirani primjerci su tek kao sredovje\u010dni majmuni stavljeni na dijetu s 30 posto manje kalorija.\u00a0CR djeluje na produljenje \u017eivotnog vijeka mi\u0161eva, \u010dak i kad ga se primijeni u dobi od 19 mjeseci, \u0161to u ljudi odgovara starosti od 60 \u2013 65 godina, no \u0161to ih se prije stavi na CR re\u017eim, to se mi\u0161evima \u017eivot vi\u0161e produljuje. Ta i druga ispitivanja na \u017eivotinjama pokazuju kako se ne mo\u017ee biti \u201eprestar\u201d za koristi od restrikcije kalorija, ali je vjerojatno bolje po\u010deti ranije nego kasnije, mo\u017eda nakon \u010detrdesete, kad stvari \u2013 u molekularnom smislu \u2013 zaista krenu nizbrdo.<\/p>\n

To ne zna\u010di da je CR-ishrana dobra za svakoga. \u010cak je i Rozalyn Anderson, moja nekada\u0161nja u\u010denica, a sada slavna profesorica na Sveu\u010dili\u0161tu Wisconsin i vode\u0107a istra\u017eiva\u010dica u pokusima s rezusima, izjavila da joj se dugoro\u010dan post s 30 posto manje kalorija \u010dini \u201esuludom prehranom\u201d kad je rije\u010d o ljudima.<\/p>\n

Pa ipak, ne misle svi tako, ne samo zato \u0161to se s manje kalorija o\u010dito produljuje \u017eivot, prije nego se sprje\u010davaju bolesti srca, dijabetes, mo\u017edani udar i karcinom. Nije to samo plan za dugovje\u010dnost nego i za vitalnost.<\/p>\n

Bez obzira na to, mnoge je ljude te\u0161ko na to nagovoriti. Potrebna je sna\u017ena volja za zaobila\u017eenje hladnjaka kod ku\u0107e i gableca na poslu. U na\u0161oj profesiji postoji izreka: ako od smanjenih kalorija i ne\u0107e\u0161 dulje po\u017eivjeti, barem \u0107e\u0161 se osje\u0107ati kao da ho\u0107e\u0161.\u00a0No o\u010dito se na kraju sve dobro zavr\u0161ava jer ispitivanja sve vi\u0161e potvr\u0111uju kako se brojne dobrobiti \u017eivota sa strogo i beskompromisno sni\u017eenim kalorijama mogu ste\u0107i i na drugi na\u010din. Zapravo, mo\u017eda \u010dak i bolji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tekst koji prenosimo sa portala sensa.story.hr, dio je knjiga Davida A. Sinclaira, poznatog stru\u010dnjaka za dugovje\u010dnost, nau\u010dnika i harvardskog profesora genetike, te jednog od sto najuticajnijih ljudi na svijetu, prema izboru \u010dasopisa Time.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":338244,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-370351","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370351","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=370351"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370351\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":370352,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370351\/revisions\/370352"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/338244"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=370351"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=370351"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=370351"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}