Pretpostavljao sam da boluje, jer ga dugo nije bilo u javnosti. Danas je objavljeno da se upokojio.<\/p>\n
O Novaku Kilibardi se mo\u017ee misliti i ovako i onako, govoriti i ovo i ono, ali je jedno sigurno \u2013 ovaj pripovjeda\u010d, \u010dije su pri\u010de prezasi\u0107ene arhaizmima, univerzitetski profa zavodljive naracije, ostavio je dubok pe\u010dat u sagi o crnogorskoj tranzicionoj pustolovini i vi\u0161e nego iko drugi od tranzicionih junaka prelamao u sebi slojevitost crnogorskog narodnog bi\u0107a.<\/p>\n
Upoznao sam ga u Baru, nakon \u0161to je pristao da razgovaramo za knjigu-projekat koja je trebala da se bavi harizmom Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, koji su smislili moje kolege iz dnevnika \u2018Borba\u2019 Mom\u010dilo \u0110orgovi\u0107 i Slavko \u0106uruvija. Dru\u0161tvo mi je pravio \u017delidrag Nik\u010devi\u0107, s kojim sam tada drugovao, a koji \u0107e kasnije biti u Kilibardinom strana\u010dkom jatu. Narodna stranka, za koju \u0107e jednom re\u0107i da je stvorila tajna policija, tada jo\u0161 nije bila ni u povoju.<\/p>\n
Taj intervju nikada nije objavljen, kao ni onaj sa Svetozarom Marovi\u0107em na istu temu, jer je projekat propao, a ja sam (da ne do\u0111em u isku\u0161enje da ih objavim negdje) vratio sagovornicima jedine kopije koje sam imao. Sje\u0107am se, ipak, da je Kilibarda bio oprezan u pogledu procjene Milo\u0161evi\u0107eve uloge u srpskoj istoriji. Rekao je da on mo\u017ee biti srpski De Gol (toga se dobro sje\u0107am), ali i da mo\u017ee ispasti druga\u010dije, mada se ne mogu ba\u0161 sjetiti kako je tu druga\u010dijost imenovao.<\/p>\n
Izvje\u0161tavao sam sa skupa srpskih nacionalnih stranaka (drugom po redu), koji se zbio u Nik\u0161i\u0107u, u sali Elektropivrede, kome je Kilibarda predsjedavao. Nije do\u0161ao Ra\u0161kovi\u0107, ali je bio Karad\u017ei\u0107. Bio je to momenat kada se \u010dinilo da srpska nacionalna stvar gazi poljem \u0111eteline sa \u010detiri lista, u smjeru one Kilibardine degolisti\u010dke vizije srpske politike.<\/p>\n
\u010cesto sam bio u prilici da \u0107askam sa liderom Narodne stranke nakon profesionalnog dijela susreta, kada bih ga intervjuisao ili samo uzimao izjavu od njega. Jednom mu je posebno bilo stalo da mi, kilibardinski govore\u0107i, stavi do zna\u0107a kako je on rano shvatio da se u Crnoj Gori ne mo\u017ee srbovati kao po \u0160umadiji, pa je \u010distio stranku od ekstremista. \u017divo se sje\u0107am toga razgovora, koga ne\u0107u prepri\u010davati, iako sam i tada imao utisak da mi on to govori kako bih negdje o tome svjedo\u010dio. Kad je zavr\u0161io, pitao me je:<\/p>\n
\u201cZna\u0161 li \u0161to ja tebi ovo pri\u010dam?\u201d<\/p>\n
Odgovorio sam da ne znam.<\/p>\n
\u201cZato \u0161to si Drobnjak.\u201d<\/p>\n
\u201cKakve to veze ima?”, pitao sam ga.<\/p>\n
\u201cNe\u0107e\u0161 ovo nikome re\u0107i, jer od toga ne mo\u017ee\u0161 imami nikakve koristi, a mo\u017ee\u0161 \u0161tete\u201d, odgovorio je, zagonetno se smje\u0161kaju\u0107i.<\/p>\n
Pamtim i kad je govorio kako bi volio da je on lider Liberalng saveza, jer je smatrao da toj politi\u010dkoj organizaciji nedostaje \u0161irina koja bi mogla da prevlada katunocentri\u010dni politi\u010dki autizam liberala i to crnogor\u010denje se prilagodi brdskim i primorskim krajevima Crne Gore.<\/p>\n
Savez sa liberalima u Narodnoj slozi je bila mjera tog Kilibardino politi\u010dkog sazrijevanja, od koje je odstupio kasnije, bezrezervno se priklanjaju\u0107i novocrnogorstvu u re\u017eiji Demokratske partije socijalista.<\/p>\n
Kilibardu nije najavio Mato Glu\u0161ac, junak njegove Crnogorske hronike, ali ga je iz akademske zavjetrine izbacilo vrijeme ju\u017enoslovenske i crnogorske dezorijentisanosti i ostavilo vi\u0161e kao opomenu nego kao putokaz.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Du\u0161ko VUKOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":370292,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-370291","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370291","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=370291"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370291\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":370294,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/370291\/revisions\/370294"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/370292"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=370291"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=370291"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=370291"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}