{"id":369739,"date":"2023-05-15T07:22:18","date_gmt":"2023-05-15T05:22:18","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=369739"},"modified":"2023-05-15T07:22:18","modified_gmt":"2023-05-15T05:22:18","slug":"kako-se-tempiraju-a-kako-deaktiviraju-adolescentske-bombe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/05\/15\/kako-se-tempiraju-a-kako-deaktiviraju-adolescentske-bombe\/","title":{"rendered":"Kako se tempiraju, a kako deaktiviraju adolescentske bombe?"},"content":{"rendered":"

Auorica: Nata\u0161a Govedi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U punom jeku tragi\u010dne pucnjave u beogradskoj \u0161koli i medijskog zakucavanja generalizacija kako su \u0161kole mahom grozno i opasno mjesto, molim vas zastanite na trenutak i zapitajte se za\u0161to recimo The Guardian o smrti osmero beogradskih u\u010denika i jednog za\u0161titara ne pi\u0161e vi\u0161e od najnu\u017enijih informacija i koliko je va\u017eno ne sijati dalje ideologiju \u201e\u0161kole kao streljane\u201c? I za\u0161to profesionalno novinarstvo ne bi trebalo \u017eivjeti od raspirivanja gomila zapaljivih izjava o tragediji \u0161kolske pucnjave, izjava koje reproduciraju senzacionalisti\u010dko zgra\u017eanje i dodatno poti\u010du dru\u0161tvenu proizvodnju panike (nagla\u0161avam: kao vrste nasilja)? Kad smo to postali toliko \u017euta javnost da je u njoj \u201emoralna panika\u201c (valuta brojnih totalitarnih re\u017eima) postala glavni transakcijski afekt svih razgovora o obrazovnom sustavu, jo\u0161 k tome s \u010destim zaklju\u010dkom da \u0161kole ipak treba pretvoriti u zatvore s naoru\u017eanim stra\u017earima na ulazu (pa time sigurno pove\u0107ati koeficijent i u\u010deni\u010dkog i u\u010diteljskog osje\u0107aja nemo\u0107i, uzrujanosti i anksioznosti)? Mo\u017eda je vrijeme da progovorimo o temi \u0161kolskog djeteta koje nije karikatura ni \u017ertve ni nasilnika. To se \u010dini posebno va\u017enim nakon \u201eDetaljnih uputa\u201c koje je doma\u0107i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, uputio svim ravnateljima hrvatskih \u0161kola dana 5. svibnja 2023. godine, a koje su \u0161kolski primjer nepoznavanja situacije na terenu, isprazne retorike, proma\u0161ene pedagogije nenasilja i uop\u0107e parodija promi\u0161ljenih uzusa no\u0161enja sa situacijama pucnjave u \u0161koli.<\/p>\n

\n

Ministar s (hrvatskog boga) Marsa<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Fuchsova depe\u0161a nastupa kao da je prevencija nasilja jednostavna stvar. Evo vam uputa. Odozgo. \u010cemu razgovarati s ljudima koji to nasilje svakodnevno \u017eive. \u010cemu ih saslu\u0161ati. Dovoljno se malo nagnuti s balkona i paternalizirati. I \u0161to predla\u017ee ministar? Malo dr\u017ei\u0161 djeci predavanje o nenasilju, objesi\u0161 na \u0161kolu natpis \u201eNulta tolerancija na nasilje\u201c (natpisi su ba\u0161 dekorativni), poja\u010da\u0161 patrole psihologa po razredima (poznatih po svojoj omiljenoj, potpuno praznoj re\u010denici: \u201eDjeco, ima li problema o kojima \u017eelite razgovarati?\u201c \u2013 svi naravno \u0161ute jer se ne \u017eele dovesti u situaciju odmazde \u010dim psihologinja iza\u0111e iz razreda), odr\u017ei\u0161 nekoliko radionica o rje\u0161avanju konflikta (u kojima pravi nasilnici ne\u0107e sudjelovati) i posao obavljen. Smije\u0161no. To sve odavno postoji i u opticaju je kao disfunkcionalna \u0161kolska politika, a poznato je i kao \u0161kolski protokoli u slu\u017ebi sustavnog bullyinga. Djeca, naime, nisu futrole u koje u\u010ditelji i psiholozi samo trebaju ugurati \u201eispravno razmi\u0161ljanje\u201c pa \u0107e sve biti u redu. Veliki dio problema i nastaje jer ih se tretira kao spremnike poslu\u0161nosti i odli\u010dnih ocjena. S djecom pogotovo nitko ne razgovara na na\u010din da ih slu\u0161a. \u201eUpu\u0107uje\u201c ih se i \u201eusmjerava\u201c. Uop\u0107e se ne razmi\u0161lja da djeci treba jo\u0161 ne\u0161to osim vojnih direktiva o pristojnom pona\u0161anju i gomile podataka koje se neprekidno pregledava i ocjenjuje, kao da je taj rezultat jedino mjerilo ma \u010dije vrijednosti. Djeca su, dakle, ve\u0107 dugo u \u0161kolskoj vojci: drila ih se za apsurdno stresne i akademski sadisti\u010dki \u201epostro\u017eene\u201c mature, pa ako ne padnu od iznemoglosti ili eksplozije opravdanog bijesa i nemo\u0107i, bit \u0107e emocionalno satrvena zbog eti\u010dke uzaludnosti svega \u0161to se u Hrvatskoj zove \u201e\u0161kolski uspjeh\u201c.<\/p>\n

Veza pucnjave i vojske jednom bi ministru stoga trebala biti o\u010dita. Kristalno jasna. Ali nije. Zadr\u017eimo se jo\u0161 malo na proma\u0161enosti Fuchsove preporuke da u\u010ditelji posebno obrate pozornost na \u201eu\u010denice i u\u010denike koji su isklju\u010deni iz vr\u0161nja\u010dke grupe, koji su povu\u010deni, te se u vrijeme odmora ne dru\u017ee s vr\u0161njacima; u\u010denice i u\u010denike koji su razdra\u017eljivi, nervozni, neposlu\u0161ni i agresivni; u\u010denice i u\u010denike koji su popustili u \u0161koli ili se njihovo pona\u0161anje promijenilo, a izvr\u0161avanje \u0161kolskih zadataka se pogor\u0161alo: u\u010denice i u\u010denike za koje sumnjaju da koriste sredstva ovisnosti.\u201d I \u0161to kad detektiramo sve ove vrlo, vrlo razli\u010dite introverte? Fuchs: \u201dS navedenim u\u010denicima i njihovim roditeljima djelatnici \u0161kole trebaju porazgovarati o tome koliko su zadovoljni \u0161kolskim uspjehom i drugim aspektima \u017eivota, kako se osje\u0107aju u svom razredu i u \u0161koli, imaju li problema sa \u0161kolom, u obitelji, s prijateljima ili ih mu\u010di ne\u0161to drugo. U slu\u010daju potrebe, u\u010denike i roditelje uputite \u0161kolskom lije\u010dniku radi savjetovanja i obrade u odgovaraju\u0107im zdravstvenim ustanovama.\u201d Opet smije\u0161no proma\u0161eno. Sa \u017ertvom nasilja \u0107emo prvo pri\u010dati o ocjenama?! Malo im palamuditi o va\u017enosti petica?! Ne bi me \u010dudilo da Ministarstvo znanosti i obrazovanja predlo\u017ei neki skupi AI-program koji \u0107e razvrstati povu\u010denu i ranjivu djecu (dodatno je okrutno da su introverti sumnjiviji od ekstroverta) u \u201eposebne skupine\u201c i time ih jo\u0161 jednom izolirati i dehumanizirati. Ni rije\u010di o tome da su \u0161kolska djeca recentno pro\u0161la kroz pandemiju, petrinjska i zagreba\u010dka djeca i kroz potres, svakodnevno prate rat u Ukrajini, \u0161to je dodatno povisilo markere njihove anksioznosti, kao i agresivnosti. Ni slova o tome koliko se nasilja zbiva zbog manjka kriti\u010dnosti prema dru\u0161tvenim mre\u017eama, manjka edukacije i nastavnika i roditelja o tome kako uop\u0107e koristiti digitalne aplikacije, na kojima je bullying veoma \u010desta pojava, nerijetko povezana i s fizi\u010dkim prostorom \u0161kole (klini\u010dka psihologinja Gordana Buljan Flander o tome \u010desto govori i pi\u0161e).<\/p>\n

Djeca su ve\u0107 dugo u \u0161kolskoj vojci: drila ih se za apsurdno stresne i akademski sadisti\u010dki \u201epostro\u017eene\u201c mature, pa ako ne padnu od iznemoglosti ili eksplozije opravdanog bijesa i nemo\u0107i, bit \u0107e emocionalno satrvena zbog eti\u010dke uzaludnosti svega \u0161to se u Hrvatskoj zove \u201e\u0161kolski uspjeh\u201c<\/h2>\n
\n

Nasilje bogatih<\/h2>\n<\/blockquote>\n

I me\u0111unarodno utjecajna knjiga Bullying kao dru\u0161tveno iskustvo: dru\u0161tveni faktori, prevencija i intervencije (2015) Todda Migliaccioa i Juliane Raskauskas sabire niz istra\u017eivanja o tome da je portret zlostavlja\u010da multifaktorski, ali naj\u010de\u0161\u0107e ne pripadaju skupini demonstrativno osjetljive djece (njima pripadaju \u017ertve), nego su dio mimikriranih, privilegiranih, glasnih, razmetljivih, bahatih, statusno visoko situiranih, \u201cuzornih\u201d u\u010denika. Onih s najskupljim mobitelima. Uzmimo da na\u0161 ministar znanosti i obrazovanja to ne zna, ali poku\u0161ajmo vjerovati da barem \u017eeli pomo\u0107i stradalima. Kako to misli izvesti? Ne navodi koliko je danas malo psihologa u hrvatskim \u0161kolama, koliko su prezauzeti, ni koliko je te\u0161ko do\u0107i do psihologa koji imaju privatne prakse (\u010deka se najmanje pola godine) ni koliko ko\u0161ta privatno savjetovanje (minimalno pedeset eura). Odakle taj novac \u017ertvi? U mom dvadesetogodi\u0161njem aktivisti\u010dkom iskustvu, nasiljem su pogo\u0111eni oni socijalno i ekonomski najugro\u017eeniji, dakle oni kojima je iznimno te\u0161ko izdvojiti novac za psihologa, a nasilje obi\u010dno provode djeca koja su bogata i zbog toga jako privilegirana u razredima i zbornicama i u\u010ditelji ih ili \u0161tite ili ih se boje, a mahom ih smatraju solidno prilago\u0111enima sustavu. Roditelji zlostavlja\u010da \u010desto su ugledni ili dobrostoje\u0107i ljudi (odvjetnici, politi\u010dari, arhitekti, lije\u010dnici, estradne zvijezde, trgovci, nogometa\u0161i itd.) koji su brigu o djeci prepustili dadiljama i najskupljim modelima mobitela. Nikakav sustav te tipi\u010dne \u0161kolske nasilnike, iza kojih \u010desto stoji neka ve\u0107a klika ili ve\u0107i dio razredne grupe, ne ozna\u010duje kao \u201eopasne\u201c. Dapa\u010de. To su odli\u010dni, \u201emodelni\u201c u\u010denici, odlika\u0161i iz \u201euglednih\u201c obitelji, obe\u0107avaju\u0107i sporta\u0161i itsl. Tvrdi kao kamen, neempati\u010dni, uvjereni da \u0107e roditelji platiti i na neki drugi na\u010din zata\u0161kati sve vrste njihovog verbalnog i fizi\u010dkog nasilja. Gotovo nikada nisu dio marginaliziranih skupina, premda imaju osobine koje psihologija navodi kao tipi\u010dne za profil bullyja (odrastanje unutar emocionalno hladnih, ambivalentno privr\u017eenih ili posve neprivr\u017eenih obitelji, rano nametnuta etika \u201evladavine ja\u010deg\u201c, nisko samopouzdanje, slabe socijalne vje\u0161tine itd.). Ali gotovo uvijek su statusno ili klasno privilegirani. Boje ih se i u\u010ditelji, ne samo djeca. \u010cesto nastupaju u grupama, \u010desto imaju klike i sljedbe, ponekad mogu mobilizirati \u010ditav razred za ne\u010dije mu\u010denje. Mo\u017eda bi, dakle, svaka \u0161kola trebala napraviti popis najbogatijih obitelji i sve ih poslati na procjenu koja u slu\u010daju detekcije obiteljskog manjka empatije aktivira dr\u017eavni program za pomo\u0107 sociopatima. Kad ve\u0107 dajemo apsurdne prijedloge, ovaj bi barem bio u\u010dinkovitiji u stvarnoj detekciji potencijalnih bullyja.<\/p>\n

Utjecajna knjiga \u201cBullying kao dru\u0161tveno iskustvo: dru\u0161tveni faktori, prevencija i intervencije\u201d Todda Migliaccioa i Juliane Raskauskas sabire niz istra\u017eivanja o tome da je portret zlostavlja\u010da multifaktorski, ali naj\u010de\u0161\u0107e ne pripadaju skupini demonstrativno osjetljive djece (njima pripadaju \u017ertve), nego su dio mimikriranih, privilegiranih, glasnih, razmetljivih, bahatih, statusno visoko situiranih, \u201cuzornih\u201d u\u010denika<\/h2>\n
\n

Romani o u\u010denicima bez pedigrea<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u010cik (najbolje ljeto od svih) njema\u010dkog autora Wolfganga Herrndorfa je prozni tekst o dva \u201esumnjiva tipa\u201c, tipi\u010dna introverta, o \u0161kolskim propalicama, koji je od 2004. godine \u2013 kad je prvi put objavljen u Njema\u010dkoj \u2013 do danas do\u017eivio 93 izdanja. Pazite, to nije Pili\u0107-roman napisan jezikom puderijere, s poantom o zaljubljivanju kao smislu \u017eivota. To je roman u kojem jedan usamljeni bogati klinac i jedan jednako tako usamljeni siroma\u0161ni klinac kradu ve\u0107 mnogo puta ukradeni pa napu\u0161teni auto bez registarskih tablica i voze se Njema\u010dkom. I prvi put u \u017eivotu imaju osje\u0107aj da je nekome do njih stalo i da nisu \u201eu ma\u0161ini\u201c potpuno prazne egzistencije. Zbog njihove vo\u017enje zabitim cesticama nitko se ne uzrujava, jer nikome nije stalo do njih. Njih je, me\u0111utim, briga za puno toga. Postaju prijatelji, a i njima mnogi ljudi postaju prijatelji. Susre\u0107u ljude koji ih ne osu\u0111uju. Dapa\u010de, mnogi ih odrasli nahrane i napoje ili im na neki drugi na\u010din poma\u017eu na putu. Ve\u0107 vidim lica na\u0161ih moralizatorica po zbornicama: Oh, pa ne\u0107emo im valjda davati knjige koje kriminal predstavljaju kao zabavu! To je ista ekipa koja djeci o prvom, formativnom klasiku literature za tinejd\u017eere, Salingerovom Lovcu u ra\u017ei (1951), govori kao o \u201eromanu o psihopatu\u201c, premda je u pitanju iznimno emocionalno i akademski inteligentno, ljutito i zlostavljano dijete kao protagonist, opisano u vremenu kompleksne procedure \u017ealovanja za bratom. Ali za \u201e\u010duvarice dje\u010dje nevinosti\u201c, koja nikada nije postojala i nikada ne\u0107e postojati, uvijek je bolje djeci lagati nego govoriti istinu o stvarnim tinejd\u017eerima. Drugi ogromni i globalni hit tinejd\u017eerske literature, The Perks of Being of Wallflower (1999) Stephena Chboskyja, kod nas preveden kao Charlijev svijet (premda je mnogo to\u010dniji prijevod Plusi\u0107i povu\u010denosti), bavi se iznimno traumatskim obiteljskim, to\u010dnije seksualnim zlostavljanjem protagonista. Opet moralizatori \u017eele spaliti knjigu, a tinejd\u017eeri spavaju s njom ispod jastuka. I \u010ditaju je. I najvi\u0161e ih se ti\u010de potreba glavnog lika da ne budu spa\u0161eni samo an\u0111eoski dobri protagonisti iz Caprinih filmova, nego oni \u201eprekri\u017eeni\u201c; oni kojima se svijet uru\u0161io i ru\u0161evine su ih zatrpale. Nakon ova dva izvanredno slojevita teksta na mjesto popularnosti kod teen-\u010ditatelja dolazi \u010cik, u kojemu bogati Maik (s majkom alkoholi\u010darkom i tatom poslovnim zombijem) te njema\u010dki imigrant iz Rusije \u010diji je nadimak \u010cik (de\u010dko iz mafija\u0161kog miljea koji briljira u ocjenama onda kad se u stanju probuditi i do\u0107i do \u0161kole nenadrogiran) otkrivaju jedan o drugome da nisu sme\u0107e, kako ih ina\u010de gleda \u0161kolski sustav fokusiran na ocjene. Neprocjenjivo! Svi veliki tinejd\u017eerski romani koje sam navela imaju bajkovni obrazac ru\u017enog pa\u010deta (pazite: introverta) koje u sebi tek treba otkriti labuda, ali njema\u010dka varijanta je posebna po tome kako nam pokazuje dru\u0161tveni kontekst. Citiram iz romana:<\/p>\n

\u201eJo\u0161 od malena tata me u\u010dio da je svijet lo\u0161. Svijet je lo\u0161 i ljudi su lo\u0161i. Ne vjeruj nikome, ne razgovaraj sa strancima i tako dalje. To su mi govorili roditelji, to su mi govorili u\u010ditelji, a to mi je rekla i televizija, kad gleda\u0161 vijesti: ljudi su lo\u0161i. Kad gleda\u0161 televizijske reporta\u017ee: ljudi su lo\u0161i. Mo\u017eda je to i bila istina, ljudi su 99% bili lo\u0161i. Ali ono \u0161to je u tome bilo \u010dudno je da smo \u010cik i ja na svome putovanju susretali isklju\u010divo onih jedan posto koji nije bio lo\u0161. Telefonom probudi\u0161 nekoga u \u010detiri ujutro, bez dobra razloga, a on je superljubazan i jo\u0161 ti nudi i pomo\u0107. Na takvo \u0161to bi mo\u017eda u \u0161koli trebalo upozoriti, da nas ne bi potpuno zateklo. Ja sam u svakom slu\u010daju bio toliko zate\u010den da sam samo zamuckivao.\u201c<\/p>\n

Herrndorf ne pretjeruje, ne slika nam ki\u010dersku sli\u010dicu u kojoj se svuda dijele kri\u017ei\u0107i, kru\u017ei\u0107i, hljep\u010di\u0107i i inspiracijski citati. Naprotiv. Situacija je svima na svoj na\u010din gadna, ali ljudi se s njome nose tako da ne satru elementarno dostojanstvo dvoje izgubljenih klinaca. I to \u201emalo\u201c je dovoljno da obojica likova u kratkom periodu svojeg romana-ceste sazriju u obazriva i odgovorna ljudska bi\u0107a, koja na zavr\u0161noj dionici sudske obrade zakonskog prijestupa koji su po\u010dinili ne la\u017eu. Snose posljedice. Jedino \u0161to kroz avanturu zajedni\u010dkog \u017eivota bez mobitela, kao i bez roditeljskih utega na nogama, postaju i duboke, tople, privr\u017eene osobe \u2013 za \u0161to je na po\u010detku romana bilo vrlo malo \u0161anse. \u010cak su i jedan o drugome imali goleme predrasude. Ali onda su se upoznali. I promijenili. Odnosi to \u010dine ljudima. Preoblikuju ih. To je ukratko i \u010ditava poanta odlazaka psihoterapeutu, koji tako\u0111er \u201edjeluje\u201c samo ako s njime ili njome uspostavite dobar odnos. Gle \u010duda, tako je i u \u0161kolama. I u svim relacijama gdje ne\u0161to od nekoga i o nekome u\u010dimo.<\/p>\n

\u201c\u010cik\u201d je roman u kojem jedan usamljeni bogati klinac i jedan jednako tako usamljeni siroma\u0161ni klinac kradu ve\u0107 mnogo puta ukradeni pa napu\u0161teni auto bez registarskih tablica i voze se Njema\u010dkom. I prvi put u \u017eivotu imaju osje\u0107aj da je nekome do njih stalo i da nisu \u201eu ma\u0161ini\u201c potpuno prazne egzistencije<\/h2>\n
\n

Rizi\u010dna pona\u0161anja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Prema istra\u017eivanjima o pona\u0161anju adolescenata, njih u svim dru\u0161tvima \u017eivo zanimaju takozvana rizi\u010dna pona\u0161anja. Alkohol, brza vo\u017enja, seksualni promiskuitet, kr\u0161enje zakona, psovka i pljuva\u010dka, ispadanje iz roditeljske matrice funkcionalne poslu\u0161nosti vladaju\u0107em poretku stvari. U knjizi Privla\u010dnost rizika: Za\u0161to tinejd\u017eeri rade to \u0161to rade (1995),Lynn Ponton obja\u0161njava da mladim ljudima treba \u201eprovjera pravila\u201c svijeta u koji stupaju. Njihov je skepticizam zdrav i \u010desto konstruktivan. Slu\u017ei tome da se sagledaju mnoge dimenzije dru\u0161tvenog licemjerja, koje zbilja jesu dio na\u0161e svakida\u0161njice. Ali adolescenti tek stupaju na taj teren. I imaju sva prava ulo\u017eiti \u017ealbe. I staviti primjedbe. U opasnosti su (po sebe ili druge) oni adolescenti koji nemaju nikakve figure podr\u0161ke u obitelji, \u0161koli i vr\u0161nja\u010dkim grupama ili oni koji su ve\u0107 pretrpjeli neku vrstu ekstremnog nasilja \u010dija se trauma zrcalno aktivira na drugima. \u010cik je roman koji kre\u0107e iz te to\u010dke. U policijskoj dr\u017eavi, Maika i \u010cika bi se uvelo u program posebnih mjera i prepustilo vegetiranju u sjeni nastavnika i sustava kojima bazi\u010dno nije previ\u0161e stalo do \u201e\u0161karta\u201c. U tekstu Wolfganga Herrndorfa pokazuje se da otpadnici nisu otpad. Problem je u normativnim vrijednostima. U idealima sebi\u010dnog zgrtanja para i imovine kao jedinom kriteriju kapitalisti\u010dke ideologije. U tome da za adolescente nema drugih kulturnih sadr\u017eaja osim jeftinog alkohola po supermarketima, ispijanog na klupicama ispred istog tog supermarketa. U preziru prema svima koji malo istupe iz utrke u naoru\u017eavanju statusnim simbolima. U rutinskom posramljivanju znakova samostalnog mi\u0161ljenja i kriti\u010dke inteligencije. Suvremeni romani o bullyingu mahom se vra\u0107aju na nasilje ve\u0107ine, a ne nasilje manjine. Primjerice, dokumentarac Kad smo bili nasilnici (2021) Jayja Rosenblatta nakon pedeset godina vra\u0107a se grupi u\u010denika koja je prebila suu\u010denika u \u0161kolskom dvori\u0161tu. Nebo (2009) nagra\u0111ivane autorice Mieko Kawakami puno govori o militaristi\u010dkom \u00a0i kapitalisti\u010dkom kontekstu \u010ditave japanske kulture. Treba li isticati da ma\u010disti\u010dki kult oru\u017eja, zarade i po\u017eeljne bezosje\u0107ajnosti, a ne ulaganja u kriti\u010dke, umjetni\u010dke i kulturne sadr\u017eaje mladih, obilje\u017eava i na\u0161a poratna dru\u0161tva? Ili govoriti da su na knji\u017eevnim stranicama u\u010ditelji u japanskim i ju\u017enokorejskim \u0161kolama u\u010diteljice i u\u010ditelji \u010desto opisivani kao \u201e\u010duvari konclogora\u201c, dakle ljudi koji vi\u0161e ni\u0161ta ne osje\u0107aju oko sustavnog bullyinga,\u00a0 nego samo prekora\u010de preko slomljenih klinaca, kao da su u pitanju kutije?<\/p>\n

\n

Cjepivo u obliku mrvica slobode<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Prevoditeljica romana \u010cik, Anda Bukvi\u0107 Pa\u017ein, ne samo kao majstorica transfera izme\u0111u njema\u010dkog i hrvatskog jezika ili evociranja u na\u0161em kontekstu blagoironijskog autorskog \u017eargona adolescencije, progovara u knjizi i kao autorica pogovora. Osim \u0161to \u010ditateljima govori o prevo\u0111enju kao vokaciji, poti\u010de publiku romana da tekst \u010ditaju vi\u0161e puta. Prvi puta da upoznaju temu i likove. Drugi puta da pogledaju kojim su to\u010dno destinacijama pro\u0161li Maik i \u010cik ili da preslu\u0161aju muziku koju slu\u0161aju. Tre\u0107i puta zato da po\u010dnu misliti i pisati o sebi. O svojoj usamljenosti. O svojim prijateljima. \u0160koli. Roditeljima. Izvrstan pristup. I stvarno me zanima ima li trenutno u Hrvatskoj nastavnica koje su spremne s u\u010denicima raditi na takvoj vrsti kulture polaganog prolaska tekstom i izgradnji sli\u010dne \u010ditateljske samosvijesti (u romanu je Maik na satu materinjeg jezika javno osramo\u0107en kad napi\u0161e sastavak koji to\u010dno opisuje pona\u0161anje njegove ovisni\u010dke majke)? Ili \u0107emo pristati da \u017eivimo la\u017ene parole, gladijatorske skandale, op\u0107e \u017eutilo u kojem streljane dolaze na mjesto bilo kakve pedagogije prepoznavanja mladena\u010dkog gnjeva, a tragedija \u0161kolskih ubojstava postaje medijska farsa nove objektifikacije i pre\u017eivjelih i mrtvih u\u010denika?<\/p>\n

Farsi\u010dno je da ministri obrazovanja jo\u0161 uvijek, ni 2023. godine, ne shva\u0107aju da u\u010denicima ne trebaju novi nadzor i nove kazne, nego smanjenje pritiska \u201eodli\u010dnog uspjeha\u201c i statusnih napetosti, ukidanje modela izvrsnosti, kao i radikalna humanizacija \u0161kolskih programa; stavljanje mnogo ve\u0107eg naglaska na umjetnost u \u0161koli, \u0161to je dokazano jedini nenasilni na\u010din da se djeca nose sa svojim frustracijama i traumama. Zemlje u kojima djeca u\u010de s u\u017eitkom, a ne \u0161trebaju za rezultate na maturi, savr\u0161eno razumiju \u0161to je to umjetnost kao pedagogija. Mi se pona\u0161amo kao da umjetnost u \u0161koli spada u babysitting i kao da uvo\u0111enje kompjutora nije najobi\u010dnija trgovina, rutinska zarada proizvo\u0111a\u010da i dilera kompjutora, da nije nova etapa dehumanizacije, nego \u201eotere\u0107enje\u201c od ljudskog zahtjevnog odnosa u\u010denik\/u\u010ditelj. Gle \u010duda, ba\u0161 taj ljudski odnos \u2013 prema svim nepla\u0107enim, nezavisnim i dugotrajnim istra\u017eivanjima \u2013 \u010dini glavnu motivacijsku komponentu u u\u010deni\u010dkom usvajanju gradiva. U odgoju. I obrazovanju. Komponentu koju kompjuter nikada ne\u0107e posjedovati.<\/p>\n

Ho\u0107emo li pristati da \u017eivimo la\u017ene parole, gladijatorske skandale, op\u0107e \u017eutilo u kojem streljane dolaze na mjesto bilo kakve pedagogije prepoznavanja mladena\u010dkog gnjeva, a tragedija \u0161kolskih ubojstava postaje medijska farsa nove objektifikacije i pre\u017eivjelih i mrtvih u\u010denika?<\/h2>\n
\n

Konflikt kao promjenjivo stanje<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vratimo se jo\u0161 malo na Herrndorfov roman, u kojem tinejd\u017eeri mogu pre\u017eivjeti i oporaviti se od ekstremnih zanemarivanja i zlostavljanja jer nisu \u201eprazne plo\u010de\u201c koje ispisuju isklju\u010divo odrasli licemjeri, nego mlada, ali eti\u010dna i dinami\u010dna ljudska bi\u0107a. Ta je poruka mnogo va\u017enija od pitanja koliko vrsta psihopatologije postoji me\u0111u nastavnicima, a koliko me\u0111u u\u010denicima. Roman koji govori o otpornosti na diskvalifikaciju \u010dini mi se neusporedivo zna\u010dajnijim \u010dak i od odli\u010dnog dokumentarca Djeca tranzicije (2014) Matije Vuk\u0161i\u0107a, u kojem su izabrana djeca\/likovi prikazana isklju\u010divo kao robovi o\u010dekivanja i standarda odraslih osoba. Mislim da je na\u010din da deaktiviramo razli\u010dite naprave ekstremnog nasilja vezan za mogu\u0107nost da djeci ne gradimo jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e konclogore \u201esigurnosti\u201c, nego da njegujemo elementarni interes \u2013 svakodnevnu otvorenost, propusnost, zainteresiranost, receptivnost \u2013 odraslih osoba za dje\u010dja iskustva i istine. To zvu\u010di lako, ali toga ima malo. I nije \u010dudo da je Herrndorf toliko \u010ditan: nitko u tom tekstu nikoga ne \u201espa\u0161ava\u201c. Pogotovo ne \u0161kolski sustav ili sustav brige za delinkvente ili policija. Ali nitko nije ni \u201epropalica\u201c. Nema pojednostavljivanja, crno-bijelih klasifikacija, nema policije koja patrolira po \u0161koli s legalno dozvoljenim oru\u017ejem, nema kvazimoralizatora koji djeci i u\u010diteljima lijepi svoje povr\u0161ne, senzacionalisti\u010dke etikete. \u010cik je roman blage, uvi\u0111avne prijateljske relacije. Usporavanja. Razbijanja ideologije izvrsnosti. Jer \u00a0upravo na toj se maloj, sporoj i \u201ebeskorisnoj\u201c relaciji ljudskog uva\u017eavanja temelji i sav na\u0161 relativno siguran svijet.<\/p>\n

kritika-hdp.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Farsi\u010dno je da ministri obrazovanja jo\u0161 uvijek, ni 2023. godine, ne shva\u0107aju da u\u010denicima ne trebaju novi nadzor i nove kazne, nego smanjenje pritiska \u201eodli\u010dnog uspjeha\u201c i statusnih napetosti, ukidanje modela izvrsnosti, kao i radikalna humanizacija \u0161kolskih programa; stavljanje mnogo ve\u0107eg naglaska na umjetnost u \u0161koli, \u0161to je dokazano jedini nenasilni na\u010din da se djeca nose sa svojim frustracijama i traumama <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":369740,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-369739","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369739","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=369739"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369739\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":369741,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369739\/revisions\/369741"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/369740"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=369739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=369739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=369739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}