{"id":369613,"date":"2023-05-14T06:52:03","date_gmt":"2023-05-14T04:52:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=369613"},"modified":"2023-05-14T09:03:02","modified_gmt":"2023-05-14T07:03:02","slug":"djeca-zasluzuju-odgoj-izvan-rodnih-stereotipa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/05\/14\/djeca-zasluzuju-odgoj-izvan-rodnih-stereotipa\/","title":{"rendered":"‘Djeca zaslu\u017euju odgoj izvan rodnih stereotipa’"},"content":{"rendered":"

Autorica: Anja Tomljenovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U o\u017eujku je Centar za roditelje Klubko organizirao konferenciju \u201eBITI dobra, dobar, DOBRO\u201c na kojoj su razli\u010diti stru\u010dnjaci i stru\u010dnjakinje govorili o osobnom, profesionalnom i dje\u010djem razvoju. U opse\u017enom programu koji je uklju\u010dio predavanja, radionice i okrugli stol, pritom zahvativ\u0161i vi\u0161e tema \u2013 od regulacije emocija i stresnih stanja, uskla\u0111ivanja privatnih i profesionalnih uloga do preispitivanja obrazaca i uvjerenja koja nas ko\u010de \u2013 pozornost mi je privuklo predavanje \u201eRavnopravni odgoj \u2013 odrastanje djevoj\u010dica i dje\u010daka izme\u0111u pro\u0161losti i budu\u0107nosti\u201c Helene Nagla\u0161.<\/p>\n

Helena, koja ina\u010de vodi Instagram profil Odgoj u ravnopravnosti, je edukatorica roditelja po principima pozitivne discipline i zagovornica feministi\u010dke pedagogije i odgoja izvan rodnih stereotipa. Budu\u0107i da je njezino predavanje bilo izuzetno zanimljivo i informativno, u \u017eelji da pro\u0161irim znanje o ovoj temi i steknem dublji uvid u problematiku suvremenog odgoja, odlu\u010dila sam porazgovarati s Helenom; zanimalo me kako Hrvatska stoji po pitanju rodne ravnopravnosti, kako stvaramo rodno uvjetovano dru\u0161tvo, za\u0161to su gender reveal partyji \u0161tetni i \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti kako bismo gradile uklju\u010diviju zajednicu.<\/p>\n

Za po\u010detak, mo\u017ee\u0161 li nam ukratko pribli\u017eiti pojmove pozitivne discipline i feministi\u010dke pedagogije u odgoju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pozitivna disciplina uva\u017eava i podu\u010dava dijete. Za mene je to pedagogija u svojoj biti, odnosno vo\u0111enje djeteta kroz \u017eivot. Temelji se na nekoliko glavnih kriterija koji podrazumijevaju jasno postavljanje granica kroz istovremeno blag i odlu\u010dan pristup (pristup koji je po\u0161tuju\u0107\u00a0i ohrabruju\u0107), postizanje suradnje s djetetom kroz stvaranje osje\u0107aja povezanosti (pripadanje i zna\u010daj), pou\u010davanje djeteta va\u017enim \u017eivotnim i socijalnim vje\u0161tinama (uva\u017eavanje drugih, dru\u0161tveni doprinos, itd.) i pozivanje djeteta na otkrivanje svojih sposobnosti. To je disciplina koja vidi i razumije dijete, a i dugoro\u010dno je u\u010dinkovita.<\/p>\n

Nadalje, feministi\u010dka pedagogija u u\u010dionici te\u017ei promjeni hijerarhijskog odnosa izme\u0111u u\u010ditelja\/ice i u\u010denika\/ica, tj. promjeni uloga, pri \u010demu odgojno-obrazovni proces postaje ravnopravniji, kao i odgovornost dviju strana (podjela\u00a0mo\u0107i). Cilj je osna\u017eivanje u\u010denika\/ica, razvijanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i poticanje aktivnog sudjelovanja u zajednici, a ne puko preno\u0161enje informacija. Tu je i te\u017enja k rodnoj ravnopravnosti, uz po\u0161tivanje razli\u010ditosti i razli\u010ditih iskustava \u017eivljenja. Preslikavanje feministi\u010dke pedagogije u obiteljski odgoj, uz sve navedeno, podrazumijeva i odgoj izvan rodnih stereotipa i ravnopravno roditeljstvo. Ne postoji ravnopravnost bez feminizma. Za mene se pozitivna disciplina savr\u0161eno nadopunjuje s feminizmom jer imaju iste temeljne vrijednosti i pridonose izgradnji boljeg dru\u0161tva.<\/p>\n

Vodi\u0161 vrlo zanimljiv Instagram profil pod nazivom \u201eOdgoj u ravnopravnosti\u201c. Jednom prilikom postavila si pitanje \u201eMislite li da jednako odgajamo djevoj\u010dice i dje\u010dake?\u201c, na koje je 91% ispitanika\/ca odgovorilo negativno, \u0161to je potvrdilo da su razlike u odgoju i dalje prisutne. Radila si s djecom iz razli\u010ditih kultura i promatrala komunikaciju izme\u0111u djece i roditelja. Mo\u017ee\u0161 nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tom iskustvu? Postoje li neke podudarnosti u pristupu djevoj\u010dicama i dje\u010dacima, ne\u0161to \u0161to je univerzalno, mo\u017eda dosad kolektivno nedovoljno osvije\u0161teno?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razlike u odgoju izme\u0111u djevoj\u010dica i dje\u010daka prisutne su u svakom dru\u0161tvu i upravo je iz tog iskustva rada s djecom i ljudima iz razli\u010ditih kultura nastala ideja \u201eOdgoja u ravnopravnosti\u201c. Iako su sve kulture razli\u010dite, rodni stereotipi su ne\u0161to \u0161to se provla\u010di kroz sve njih, na ovaj ili onaj na\u010din, od odje\u0107e, igra\u010daka, na\u010dina komunikacije s djecom, itd. Kako sam svakodnevno svjedo\u010dila tome, shvatila sam kako roditelji\/odrasle osobe op\u0107enito nisu svjesni\/e svog pristupa i razlika koje rade.<\/p>\n

U puno slu\u010dajeva, kada bi dijete pokazalo interes za ne\u010dim \u0161to je netipi\u010dno za njegov\/njezin rod ili bi imao\/la rodno netipi\u010dna pona\u0161anja, roditelji bi vrlo \u010desto reagirali negativno, bilo komentarom ili neverbalnim govorom. Imala sam i nekih poprili\u010dno neugodnih situacija s roditeljima u kojima su me napadali jer sam uva\u017eavala (va\u017eno je naglasiti uva\u017eavala, ne nametala) \u017eelju njihovog djeteta za ne\u010dim netipi\u010dnim za njegov\/njezin rod. Naravno, bilo je i roditelja kojima te stvari nisu bile bitne i koji su po\u0161tovali izbor svog djeteta, ali prevladavala je prva skupina.<\/p>\n

Nebitno dolaze li djeca iz Nizozemske, \u0160vedske, Hrvatske ili Sirije, obrazac je uvijek isti. Ve\u0107ina djevoj\u010dica obo\u017eava roza boju, zalu\u0111ene su crtanim filmom Frozen i nose haljinice, dok su dje\u010daci zalu\u0111eni Spidermanom, Batmanom i nogometom. Uvijek je prisutno odbijanje onoga \u0161to se povezuje sa suprotnim spolom\/rodom, pogotovo kod dje\u010daka. Postavlja se pitanje: \u201eKako je mogu\u0107e da apsolutno sve djevoj\u010dice obo\u017eavaju roza boju ili dje\u010daci Spidermana?\u201c.<\/p>\n

Odgovor je u odgoju i rodnoj socijalizaciji. Rodnim stereotipima zapravo ograni\u010davamo djecu, ne propitkujemo rodne norme i na\u010din odgoja. Ve\u0107ina dru\u0161tva rodne stereotipe i dalje prenosi nenamjerno i nesvjesno jer ih uzima kao ne\u0161to \u201eprirodno\u201c, dok su oni zapravo dru\u0161tveno konstruirani. Tako\u0111er, velike razlike su vidljive i u na\u010dinu komunikacije i validiranju osje\u0107aja djevoj\u010dica i dje\u010daka, a \u010desto sam svjedo\u010dila i razli\u010ditim seksisti\u010dkim komentarima. Sve \u0161to vidimo u hrvatskom dru\u0161tvu prisutno je i u dru\u0161tvima Zapadne Europe, samo mo\u017eda u manjoj mjeri.<\/p>\n

Kako je tekla tvoja edukacija? Zanima me koje su prilike za usavr\u0161avanje kod nas, u usporedbi s drugim zemljama Europske unije?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prvi puta sam se s feministi\u010dkom pedagogijom susrela tijekom studija pedagogije. Po\u010dela sam razmi\u0161ljati o temama roda i osvje\u0161\u0107ivati neke svoje rodne stereotipe te raditi na vlastitoj internaliziranoj mizoginiji. \u0160to sam vi\u0161e radila s djecom, to sam postajala svjesnija sveprisutnosti rodnih stereotipa i toga kako okupiraju apsolutno svaki aspekt djetinjstva te negativno utje\u010du na njegov\/njezin potpuni razvoj. To je u meni po\u010delo stvarati odre\u0111enu frustraciju i tu je po\u010deo moj dublji interes za teme roda i rodno osjetljivu pedagogiju. Po\u010dela sam istra\u017eivati, \u010ditati i polaziti edukacije. Ve\u0107ina mog neformalnog i informalnog obrazovanja povezana je s rodom i feminizmom kroz razli\u010dite seminare, konferencije, edukacije (npr. UN Women) i knjige. Puno u\u010dim i od \u0161panjolskih feministkinja. Smatram kako se u dr\u017eavama Zapadne Europe raspravlja i radi puno vi\u0161e na temama rodne ravnopravnosti nego kod nas. Jo\u0161 puno posla je pred nama jer rodni stereotipi i dalje su sveprisutni.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de prilika za usavr\u0161avanje u Hrvatskoj, osobno nisam uspjela prona\u0107i neku potpuniju edukaciju u podru\u010dju na koje sam ja fokusirana, a u literaturi na koju sam nailazila \u010desto se koriste zastarjeli i irelevantni izvori iz 80-ih i 90-ih. Moj dojam je kako se o tim temama u Hrvatskoj govori uglavnom u akademskim krugovima i odre\u0111enim organizacijama civilnog dru\u0161tva, dok op\u0107a populacija nije toliko upoznata s tom problematikom. Upravo zbog toga je moja ideja pribli\u017eiti teme rodne socijalizacije i \u0161tetnosti rodnih stereotipa \u0161iroj populaciji, ponajprije roditeljima. Vjerujem kako stvarna promjena kre\u0107e od odgoja i onoga \u0161to prenosimo na budu\u0107e generacije, a obitelj je prva zajednica u koju dijete dolazi i u kojoj u\u010di o sebi i svijetu.<\/p>\n

Kako u hrvatskom \u0161kolstvu stojimo s primjenom ovih metoda? Mo\u017eemo li u nekom obliku implementirati feministi\u010dku pedagogiju u vrti\u0107e i osnovne \u0161kole? Ovise li ovakve inicijative o anga\u017emanu pojedinki i pojedinaca ili se mo\u017eemo nadati skoroj sistemskoj promjeni? \u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim kako prije svega trebamo krenuti od obrazovanja odgojno-obrazovnih stru\u010dnjakinja i stru\u010dnjaka, od akademske razine do stru\u010dnog usavr\u0161avanja. Feministi\u010dka i rodno osjetljiva pedagogija je ne\u0161to o \u010demu se ne pri\u010da dovoljno pa sukladno tome ljudi nemaju dovoljno znanja o tome kako odre\u0111ene metode primijeniti u praksi. Promjena mora krenuti sustavno. Svjedo\u010dimo tome koliko je te\u0161ko provoditi odre\u0111ene promjene u Hrvatskoj, po\u010dev\u0161i od gra\u0111anskog odgoja \u010dije je uvo\u0111enje izazvalo poprili\u010dan otpor (dijela) javnosti. Me\u0111utim, postoje organizacije civilnog dru\u0161tva koje kroz razli\u010dite projekte educiraju odgojno-obrazovne stru\u010dnjakinje, objavljuju priru\u010dnike sa smjernicama za provo\u0111enje rodno osjetljive pedagogije, kao i ostvarivanje rodne ravnopravnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama. U tom pogledu se vidi odre\u0111eni napredak, ali sve je to jo\u0161 uvijek jako slabo i uglavnom ovisi o anga\u017emanu i interesima pojedine osobe.<\/p>\n

U tradicionalnim dru\u0161tvima kao \u0161to je hrvatsko ovakve se promjene doga\u0111aju vrlo sporo, pogotovo zbog toga \u0161to je u centru feministi\u010dke pedagogije ru\u0161enje tradicionalne hijerarhije odnosa u u\u010dionici, te\u017ei se ravnopravnosti te je cilj poticanje i razvijanje kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja, kao i osna\u017eivanje u\u010denika\/u\u010denica.<\/p>\n

U svom predavanju na Klubkovoj konferenciji spomenula si da istra\u017eivanja pokazuju kako djeca ve\u0107 s dvije godine znaju jesu li djevoj\u010dice ili dje\u010daci, i to na temelju rodnih obilje\u017eja: igra\u010dke, boje, odje\u0107a, itd. Kako smo uop\u0107e do\u0161le do toga da plavu boju povezujemo s dje\u010dacima, a rozu s djevoj\u010dicama? Kada je boja postala rodno uvjetovana?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Zanimljivo je kako se prije plava zapravo povezivala s djevoj\u010dicama jer je bila boja Djevice Marije. Predstavljala je nje\u017enost i \u010disto\u0107u pa su upravo zbog toga haljine odre\u0111enih Disneyjevih princeza plave boje, kao \u0161to je Pepeljugina. Roza se, s druge strane, do\u017eivljavala kao \u201esna\u017enija\u201c boja te se povezivala s dje\u010dacima, tj. mu\u0161kim rodom. Osamdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a do\u0161lo je do obrata \u2013 plava je postala boja za dje\u010dake, a roza za djevoj\u010dice, i tako je ostalo do danas. Taj primjer nam pokazuje kako su boje koje povezujemo s odre\u0111enim rodom zapravo dru\u0161tveno konstruirani koncepti koji ovise o povijesnom periodu i trenuta\u010dnom stanju dru\u0161tva te se mijenjaju kroz vrijeme.<\/p>\n

Negdje 1990-ih po\u010dela se raditi ta sna\u017ena podjela na plavu i rozu, koja je s vremenom ja\u010dala i posljednjih su godina igra\u010dke stereotipnije nego ikada prije. Cilj takvog marketinga je zapravo ve\u0107a zarada, jer ako povezujemo odre\u0111enu boju s rodom, vjerojatnije je kako \u0107emo vi\u0161e i br\u017ee kupovati. U Velikoj Britaniji je 2015. provedeno istra\u017eivanje koje je pokazalo da je 89% igra\u010daka za djevoj\u010dice roza boje. Ja smatram da boje, odje\u0107a i igra\u010dke ne bi trebale \u201cimati rod\u201d te da djeca trebaju imati slobodu igrati se i obla\u010diti se kako \u017eele.<\/p>\n

Koliko je danas djevoj\u010dicama dozvoljeno izlaziti izvan okvira \u017eenstvenosti (npr. imati kratku kosu), a koliko dje\u010dacima (plesati, nositi haljine\u2026)? Nemam djecu, ali koliko primje\u0107ujem, danas je ne\u0161to lak\u0161e osna\u017eivati djevoj\u010dice nego dje\u010dake. S druge strane, mogu\u0107e je \u010duti kritike tipa: \u201eAli moj sin se ipak radije igra s auti\u0107ima, nema problem s lutkicama\u201c. \u0160to je tu va\u017eno naglasiti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da je danas lak\u0161e osna\u017eivati djevoj\u010dice\/\u017eene nego \u0161to je osvijestiti dje\u010dake\/mu\u0161karce o privilegijama koje posjeduju i nau\u010diti ih ustupanju mjesta djevoj\u010dicama\/\u017eenama. Osim toga, trebamo si postaviti pitanje za\u0161to je \u017eenama puno lak\u0161e izlaziti iz okvira \u017eenstvenosti nego mu\u0161karcima. Unato\u010d feministi\u010dkoj borbi koja je imala\/ima veliku ulogu u dekonstrukciji nametnute \u017eenstvenosti i odre\u0111enoj promjeni dru\u0161tvenih odnosa, ne mo\u017eemo zanemariti \u010dinjenicu kako i dalje \u017eivimo u dru\u0161tvu u kojem se karakteristike mu\u0161kog spola\/roda, bile one psihi\u010dke ili fizi\u010dke, smatraju po\u017eeljnijima i vrednijima u odnosu na \u201e\u017eenske\u201c karakteristike (npr. empatija, briga za druge i sl.). Iz tog razloga je dru\u0161tvu lak\u0161e poticati i dozvoliti djevoj\u010dicama\/\u017eenama ulazak u \u201emu\u0161ku sferu\u201c, bilo to modnim izri\u010dajem, odabirom zanimanja ili usvajanjem odre\u0111enih karakteristika. Dje\u010dacima je pak ulazak u \u201c\u017eensku sferu\u201d te\u017ei, dru\u0161tvo ga slabije tolerira i \u010desto name\u0107e odre\u0111ene sankcije.<\/p>\n

U dru\u0161tvu koje je rodno neravnopravno i u kojem je jedan rod nadre\u0111en drugome, okviri onog superiornijeg su \u010dvr\u0161\u0107i i nefleksibilniji jer se pribli\u017eavanje onom \u201einferiornom\u201c do\u017eivljava kao ne\u0161to negativno. To savr\u0161eno mo\u017eemo vidjeti kod odgoja dje\u010daka, koji je i dalje poprili\u010dno krut i nefleksibilan, kao i seksisti\u010dkih komentara poput \u201ebaca\u0161 poput curice\u201c, \u010dime do dje\u010daka dolaze poruke kako je biti poput djevoj\u010dica ne\u0161to sramotno i negativno.<\/p>\n

Ono \u0161to mene brine je ideja da dje\u010dake mo\u017eemo odgojiti tako da budu previ\u0161e \u201e\u017eenstveni\u201c i osje\u0107ajni, gdje se \u017eenstvenost do\u017eivljava kao ne\u0161to negativno, ili pak ideja da je dje\u010dake mogu\u0107e odgojiti da postanu homoseksualne orijentacije. To je \u010disti seksizam i homofobija, te posljedica neinformiranosti i neznanja. Osobno smatram kako \u0107e do ve\u0107ih dru\u0161tvenih promjena do\u0107i u trenutku kada napravimo ve\u0107e promjene u odgoju i socijalizaciji dje\u010daka i prestanemo ih ukalupljivati u uske i \u0161tetne okrive hegemonijskog maskuliniteta. Posljedice stereotipnog odgoja dje\u010daka se o\u010dituju u ve\u0107im stopama suicida u mu\u0161koj populaciji, nasilju me\u0111u jednakima i rodno uvjetovanom nasilju, kao i kra\u0107im \u017eivotnim vijekom (\u0161to zbog ve\u0107e sklonosti opijatima, ne tra\u017eenju psiholo\u0161ke pomo\u0107i i sli\u010dno).<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de same igre, cilj je djetetu ponuditi izbor i mogu\u0107nost igranja s razli\u010ditim igra\u010dkama jer tako djeca razvijaju razli\u010dite vje\u0161tine i inteligenciju. Na roditeljima je da ponude, a na djeci da izaberu. Odgoj izvan rodnih stereotipa podrazumijeva pru\u017eanje izbora i \u0161irenje perspektiva te dozvoljavanje djetetu da razvije sve svoje potencijale. Ne podrazumijeva branjenje ili nametanje ne\u010dega.<\/p>\n

U prethodnom odgovoru dotaknula si se posljedica rodno uvjetovanog dru\u0161tva \u2013 mo\u017ee\u0161 li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome? Na koje se ono na\u010dine prelama kasnije u \u017eivotu, \u0161to se ti\u010de privatnog i poslovnog okru\u017eenja, pa i razli\u010ditih prilika i o\u010dekivanja za \u017eene i mu\u0161karce?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Posljedice rodno uvjetovanog dru\u0161tva su sveprisutne i mo\u017eemo ih vidjeti svugdje, od izbora karijere, razlike u pla\u0107ama, feminizacije zanimanja i potpla\u0107enosti istih, mentalnog i emocionalnog tereta roditeljstva, rodno uvjetovanog nasilja, femicida, rodnog jaza u pla\u0107ama… Uostalom, te posljedice su toliko sveobuhvatne i duboke da ih je te\u0161ko sa\u017eeti i predstaviti u jednom odgovoru. Ve\u0107ina dru\u0161tvenih problema proizlazi iz rodno uvjetovanog dru\u0161tva, odnosno rodne neravnopravnosti. Iako su u zapadnom svijetu \u017eene obrazovanije od mu\u0161karaca, i dalje su mu\u0161karci ti koji u prosjeku zara\u0111uju vi\u0161e, a siroma\u0161tvo u ve\u0107oj mjeri poga\u0111a \u017eene. S druge strane, iako su \u017eene u\u0161le na tr\u017ei\u0161te rada, mu\u0161karci i dalje nisu preuzeli svoj dio odgovornosti u privatnom prostoru, \u010dime se \u017eenin opseg posla samo dodatno pove\u0107ao.<\/p>\n

Rodno uvjetovano dru\u0161tvo onemogu\u0107ava nam da ostvarimo na\u0161 potencijal i ko\u010di napredak dru\u0161tva u cjelini. Rodna ravnopravnost ima pozitivan utjecaj na razvoj i napredak dru\u0161tva i upravo je zbog toga u fokusu europskih politika. Osobno smatram kako promjena mora krenuti od odgoja i obrazovanja budu\u0107ih generacija, a to je nekako aspekt koji smo poprili\u010dno zapostavili\/e.<\/p>\n

U posljednjih nekoliko godina postali su popularni tzv. gender reveal partyji i roditelji osmi\u0161ljavaju zaista kreativne metode kako bi saznali spol svog djeteta i podijelili ga s najbli\u017eima, onda i sa svijetom. Koliko je taj trend \u0161tetan?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u0160tetan je u toj mjeri \u0161to obilje\u017eava po\u010detak preno\u0161enja rodnih stereotipa i stvaranje odre\u0111enih o\u010dekivanja. Ve\u0107 prije ro\u0111enja djeteta roditelji kreiraju rozi ili plavi svijet. Dva svijeta koja su razli\u010dita, isklju\u010diva, koja djeci ne nude jednake prilike i \u0161anse i koja ih ukalupljuju. Mo\u017ee se primijetiti kako se roditelji ne kre\u0107u pripremati za dolazak djeteta sve dok ne saznaju spol. Nekako zaboravljamo kako sva novoro\u0111en\u010dad\/djeca imaju iste temeljne potrebe, kao i ista tijela, sve do puberteta. Stavlja se prevelik naglasak na spol\/rod, \u010dime se automatski stvaraju o\u010dekivanja o karakteristikama, pona\u0161anjima i interesima djeteta, bez da se na dijete gleda kao na posebnu individuu. To onda oblikuje i odnos roditelja prema djetetu, utje\u010de na odje\u0107u koju \u0107e dijete nositi, igra\u010dke s kojima \u0107e se igrati i op\u0107enito na njegov\/njezin daljnji razvoj i \u017eivot.<\/p>\n

Na Klubkovoj konferenciji se pri\u010dalo i o maj\u010dinstvu i o\u010dekivanjima. Preplavljene smo informacijama o tome kako biti dobri roditelji, toliko je toga \u0161to se \u201emora\u201c raditi s djecom, a posebice majke osje\u0107aju poja\u010dani pritisak. \u017dene \u010desto udovoljavaju drugima, a zaboravljaju na vlastito fizi\u010dko i mentalno zdravlje. Kako se odmaknuti od ideje savr\u0161ene majke?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kao \u017eene, socijalizirane smo tako da udovoljavamo drugima. Nau\u010dile smo stavljati druge ispred sebe u smislu da prvo zadovoljimo potrebe svojih partnera, djece, roditelja, rodbine i drugih, a tek onda, ako ostane vremena, svoje. To utje\u010de na na\u0161e mentalno i fizi\u010dko zdravlje, kao i zadovoljstvo \u017eivotom. Vjerujem kako je potrebno napraviti zaokret i nau\u010diti stavljati sebe na prvo mjesto i brinuti o svojim potrebama, a tek onda o potrebama drugih osoba, ali i nau\u010diti postavljati zdrave granice. No, to je poprili\u010dno te\u0161ko jer smo nau\u010dile kako dio na\u0161e vrijednosti proizlazi upravo iz tog \u201eslu\u017eenja drugima\u201c, tj. brige o drugima i zahtjeva puno rada na sebi. Potrebno je krenuti od propitivanja vlastitih uvjerenja o sebi i svojim dru\u0161tvenim ulogama te raditi na osloba\u0111anju od onih koja nam ne slu\u017ee. Istina je da tek kada smo mi dobro, mo\u017eemo biti dobro i za sve oko nas.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de maj\u010dinstva, ne postoji jedan ispravan na\u010din bivanja majkom; svaka osoba ima jedinstveno iskustvo maj\u010dinstva i konstantna usporedba s drugima ili me\u0111usobno osu\u0111ivanje samo dovodi do nezadovoljstva i osje\u0107aja krivnje. Svaka \u017eena mora prona\u0107i sebe u maj\u010dinskoj ulozi i osvijestiti \u0161to je za nju dobra majka i kako \u017eeli \u017eivjeti tu ulogu, bez obzira na trenutna dru\u0161tvena o\u010dekivanja. Svaka obitelj je druga\u010dija i stoga je svaki savjet potrebno uzeti s dozom kriti\u010dnosti i vidjeti na koji na\u010din se on uklapa u ideju i praksu maj\u010dinstva pojedine osobe.<\/p>\n

Djetetu ne treba savr\u0161ena majka niti je to odr\u017eivo za jednu osobu. Pogre\u0161ke su sastavni dio \u017eivota i potrebno je na njih gledati kao na prilike za u\u010denje. Kako bi \u017eene imale vremena za sebe i brigu o svom zdravlju, roditeljstvo mora postati ravnopravno i nu\u017eno je da partneri preuzmu dio odgovornosti o djetetu i ku\u0107anstvu (ovdje govorimo o heteroseksualnom partnerstvu; unutar homoseksualnog partnerstva raspodjela je u pravilu znatno ravnopravnija).<\/p>\n

Trenutno radi\u0161 u \u0160panjolskoj. Krajem velja\u010de \u0161panjolski parlament izglasao je nekoliko novih zakona kojima je namjera pobolj\u0161ati polo\u017eaj \u017eena i transrodnih osoba, a donesen je i zakon o rodno neutralnim igra\u010dkama. Kako su ljudi reagirali? Misli\u0161 li da \u0107e ostati sve na zakonskoj regulativi, slovo na papiru, ili se vide zna\u010dajnije promjene u praksi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u0160panjolska je definitivno jedna od progresivnijih zemalja Europske unije jer je feministi\u010dka struja ovdje jako sna\u017ena, iako postoje sukobi i neslaganja oko odre\u0111enih tema, kao \u0161to je npr. novi zakon o pravima trans osoba. Zakoni su stupili na snagu i po\u010dela je njihova primjena, a u dru\u0161tvu su nastale velike polemike oko novog zakona, a vjerujem kako \u0107e se njegov daljnji utjecaj vidjeti tek u narednom periodu. Me\u0111utim, zakon je op\u0107u populaciju, kao i feministi\u010dke struje, podijelio u dva tabora, za i protiv, i konstantno je tema razli\u010ditih rasprava i \u010dlanaka.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de promjena vezanih uz propise o rodno neutralnim igra\u010dkama,\u00a0 odnosno o tome da se kroz marketing ne prenose rodni stereotipi, one se mogu vidjeti na reklamama i eventualno u nekim prospektima, ali ve\u0107e promjene za sada nisu vidljive. Pogotovo zato \u0161to se zakon prije svega odnosi na reklamiranje, ali ne i na pakiranja igra\u010daka, na trgovine i kataloge. I dalje su sveprisutni plavi\/mu\u0161ki i rozi\/\u017eenski odjeli s igra\u010dkama i stereotipni prikazi na pakiranjima koji djeci \u0161alju indirektne, a \u010desto i direktne poruke.<\/p>\n

Naposljetku, \u0161to svatko od nas mo\u017ee u\u010diniti kako bismo se kolektivno kretale prema uklju\u010divijem i podr\u017eavaju\u0107em dru\u0161tvu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vjerujem kako sve kre\u0107e od nas, pa tako i promjene osobnih uvjerenja i stavova kroz \u010ditanje, istra\u017eivanje i educiranje. \u010cinjenica je kako smo sve odrasle pod utjecajem patrijarhata i imamo internaliziranu mizoginiju, u ve\u0107oj ili manjoj mjeri, i to je ono od \u010dega trebamo krenuti. Jednako tako, svaka\/svatko od nas mora osvijestiti svoje privilegije i kako se one o\u010dituju u svakodnevnom \u017eivotu te te\u017eiti uklju\u010divanju i podr\u017eavanju osoba koje su u podre\u0111enom i marginaliziranom polo\u017eaju, bilo na temelju spola\/roda, seksualne orijentacije, vjere, nacionalnosti, boje ko\u017ee i sli\u010dno. Nemamo svi\/e iste prilike i iskustvo \u017eivota i moramo raditi na inkluzivnosti i pru\u017eanju glasa onima koji\/e ga jo\u0161 uvijek nemaju. Potrebno je napomenuti da se ostvarivanjem prava marginaliziranih skupina ne oduzimaju prava drugih skupina; to je tako\u0111er ne\u0161to \u0161to moramo osvijestiti.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Helene Nagla\u0161: Kao \u017eene, socijalizirane smo tako da udovoljavamo drugima. Nau\u010dile smo stavljati druge ispred sebe u smislu da prvo zadovoljimo potrebe svojih partnera, djece, roditelja, rodbine i drugih, a tek onda, ako ostane vremena, svoje. To utje\u010de na na\u0161e mentalno i fizi\u010dko zdravlje, kao i zadovoljstvo \u017eivotom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":318797,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-369613","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369613","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=369613"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369613\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":369614,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/369613\/revisions\/369614"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/318797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=369613"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=369613"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=369613"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}