{"id":368646,"date":"2023-04-25T06:54:39","date_gmt":"2023-04-25T04:54:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=368646"},"modified":"2023-04-25T06:54:39","modified_gmt":"2023-04-25T04:54:39","slug":"u-pomoci-ukrajini-ne-vidim-solidarnost-vec-smisljenu-geopolitiku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/04\/25\/u-pomoci-ukrajini-ne-vidim-solidarnost-vec-smisljenu-geopolitiku\/","title":{"rendered":"‘U pomo\u0107i Ukrajini ne vidim solidarnost, ve\u0107 smi\u0161ljenu geopolitiku’"},"content":{"rendered":"

Autorica: Tamara Opa\u010di\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nela Porobi\u0107<\/strong> je aktivistkinja, istra\u017eiva\u010dica i koordinatorica Me\u0111unarodne \u017eenske lige za mir i slobodu (WILPF) u Bosni i Hercegovini. U fokusu njezinog rada je mainstream neoliberalna politi\u010dka ekonomija postkonfliktne rekonstrukcije i oporavka, a u intervjuu za Novosti govori o utjecaju neoliberalnih politika na BiH i Ukrajinu, feministi\u010dkim pogledima na aktualni rat i zamkama procesa suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u temeljenog na konceptu individualne odgovornosti.<\/p>\n

U tekstu “Komodifikacija rata” pi\u0161ete kako se “dugo \u010dinilo potpuno nemogu\u0107im da bilo koja zemlja do\u017eivi ne\u0161to jo\u0161 gore od katastrofalne rekonstrukcije i oporavka BiH” nakon rata 1990-ih. No gledaju\u0107i kako se stvari odvijaju, dodajete, \u010dini se da se upravo to doga\u0111a u Ukrajini, i to prvenstveno kroz intervenciju me\u0111unarodne zajednice. Kakvo je nali\u010dje te intervencije?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kada pri\u010damo o me\u0111unarodnoj zajednici, za po\u010detak mislim da se uvijek trebamo zapitati o kome su tu ustvari radi. Akteri i, \u0161to je najva\u017enije, njihovi me\u0111usobni odnosi nisu uvijek isti, a samim tim se i politike mijenjaju zavisno od ekonomskih i drugih interesa, geopoliti\u010dke dinamike i sli\u010dno. Kada je u pitanju politika koja se pod okriljem rekonstrukcije i oporavka vodi u Ukrajini, ona je izrazito neoliberalna, ba\u0161 kao \u0161to je to bio slu\u010daj i u BiH, iako moram napomenuti da je neoliberalizam u BiH do\u0161ao u ne\u0161to kasnijoj fazi oporavka. U Ukrajini je on prisutan od samog po\u010detka. Neoliberalni pristup oporavku uop\u0107e se ne bavi posljedicama rata i stvarnim potrebama dru\u0161tva, npr. ja\u010danjem javno-zdravstvenog sistema ili poticanjem oporavka industrije, a kamoli razli\u010ditim aspektima ratnih povreda ljudi i rekonstrukcijom \u017eivota kao takvog. Sve je usmjereno na otvaranje ekonomije globalnom kapitalu, npr. putem uni\u0161tavanja radni\u010dkih prava ili agresivnom privatizacijom javnih dobara kako bi se osigurao priliv inozemnih sredstava koja se potom koriste za vra\u0107anje kredita. Pojedini potezi, naravno, imaju pozitivne efekte, ali kada nakon gotovo 30 godina od zavr\u0161etka rata sagledamo gdje se nalazi BiH, jasno je da takve politike i ekonomske politike kao svoj primarni cilj nisu imale izgradnju mira, ve\u0107 stvaranje uslova za sprovo\u0111enje odre\u0111ene politi\u010dke ekonomije, one kapitalisti\u010dke. U me\u0111uvremenu su se desili i drugi konflikti, npr. u Iraku i Afganistanu, kojima se pristupalo na sli\u010dan na\u010din, a sada tome svjedo\u010dimo i u Ukrajini.<\/p>\n

\n

Svaki je rat orodnjen<\/h2>\n

Tvrdite i da dobar dio me\u0111unarodne pomo\u0107i koju se \u0161alje Ukrajini ne bi trebalo prikazivati kao solidarnost. Za\u0161to?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pa nekako se solidarnost isprala od bilo kakvog progresivno-politi\u010dkog sadr\u017eaja. Vode\u0107i ljudi Europske unije u kontekstu pomo\u0107i Ukrajini \u010desto zazivaju solidarnost. Nekom date kredit ili prodate oru\u017eje i nazovete to solidarno\u0161\u0107u!? To nije solidarnost. Solidarnost nije ljubaznost ni trgovina oru\u017ejem. Solidarnost podrazumijeva da shva\u0107amo da \u017eivimo u sistemu koji ugnjetava i stvara nejednakosti, sistemu koji koristi ratove kako bi otvorio nova tr\u017ei\u0161ta, ostvario dobit. Solidarnost je kada mi, kao pojedinci ili kao dio kolektiva, djelujemo na na\u010din da sru\u0161imo taj sistem. Trenutno ni\u0161ta \u0161to se radi u Ukrajini po meni nije solidarnost, ve\u0107 smi\u0161ljena geopolitika. Odre\u0111eni dio pomo\u0107i ima humanitarni karakter, ali on je vrlo mali kada ga uporedimo s novim kreditima ili nov\u010danom pomo\u0107i za otplatu ranijih zajmova. Primjerice, SAD je Ukrajini obezbijedio 15,05 milijardi eura financijske pomo\u0107i u usporedbi sa 9,9 milijardi humanitarne pomo\u0107i. A od 19,7 milijardi eura koje je poslala EU u 2022. godini, 16,7 milijardi su zapravo novi zajmovi i grantovi. Podr\u0161ka EU-a je jednim dijelom uslovljena postojanjem kreditnog aran\u017emana s Me\u0111unarodnim monetarnim fondom i implementacijom reformi koje nala\u017ee MMF. One su usmjerene na mjere \u0161tednje i takva politika je negativno uticala na socio-ekonomski polo\u017eaj gra\u0111ana Ukrajine prije ruske invazije, \u0161to je sada ote\u017eavaju\u0107a okolnost. Pritom se ratu ne nazire kraj, razaranja se nastavljaju, \u0161to zna\u010di da \u0107e potreba ukrajinske dr\u017eave za novim zadu\u017eenjima konstantno rasti i da \u0107e ona sve vi\u0161e tonuti u du\u017eni\u010dko ropstvo. Ovdje na djelu nije solidarnost, ve\u0107 ideolo\u0161ki uokviren proces ekonomske, politi\u010dke i dru\u0161tvene transformacije ukrajinskog dru\u0161tva.<\/p>\n

U kojoj mjeri je mirovni proces opstruiran takvim politikama? Naime, njega zasad nema na vidiku, \u0161to ponajvi\u0161e odgovara onima koji na ratu enormno profitiraju<\/strong>.<\/p><\/blockquote>\n

Naravno da onima koji profitiraju na sukobima, prije svega vojnoj industriji, odgovara nastavak rata. Naftna industrija je, recimo, od po\u010detka rata u Ukrajini svoj profit pove\u0107ala za vi\u0161e od 350 posto. U nekim drugim ratovima, npr. u Siriji, pojavljivale su se inicijative koje su podrazumijevale makar privremeno primirje kako bi primjerice humanitarna pomo\u0107 mogla sti\u0107i do stradalih podru\u010dja. Sada toga nema. O mirovnim pregovorima da i ne govorimo. S jedne strane imamo Rusiju koja ne odstupa od svoje agresivne imperijalisti\u010dke politike, a s druge ukrajinske vlasti \u010diji je stav da do mirovnih pregovora ne mo\u017ee do\u0107i sve dok se ruska vojska ne povu\u010de s njenog teritorija. U drugim konfliktima tzv. me\u0111unarodna zajednica bi bila ta koja vr\u0161i pritisak na zara\u0107ene strane da sjednu za stol. Trenutno tu vrstu pritiska ne vidimo. Naprotiv, iz nekih izjava se \u010dini da navijaju za nastavak rata.<\/p>\n

Pozivaju\u0107i se na istra\u017eiva\u010dicu Olgu Georgiev pi\u0161ete da \u0107e koncepti rekonstrukcije Ukrajine odra\u017eavati interese radnika, posebno \u017eena, ovisno o tome koliko \u0107e oni, odnosno one same sudjelovati u toj debati te koliko \u0107e se \u010duti i prepoznati njihovi glasovi. \u0160to gubimo izostankom feministi\u010dke perspektive i analize?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ako se u proces oporavka i rekonstrukcije krene bez svijesti da je svaki rat orodnjen i bez znanja kako izgledaju njegove kontekstualne posljedice po razli\u010dite grupe u dru\u0161tvu, npr. prisilno raseljene, one koji su izgubili \u010dlanove porodica i prijatelje, koji su pre\u017eivjeli ili svjedo\u010dili ratnim zlo\u010dinima, ili one koji su aktivno sudjelovali u ratu, ne\u0107emo biti u stanju formulirati odgovore na specifi\u010dne postratne izazove. Svaka od grupa koje sam nabrojala, i brojne druge naravno, suo\u010davaju se s kompleksnim postratnim stvarnostima koje moramo razumjeti kako bi se \u0161to adekvatnije mogle formulirati politike oporavka. Va\u017enost feministi\u010dke analize i razumijevanja stvarnosti mo\u017eemo konkretno vidjeti kada su u pitanju povrat i rekonstrukcija imovine. U BiH smo se suo\u010dili s vrlo interesantnom problematikom duboko ukorijenjenom u patrijarhalnim odnosima. Iako je vlasni\u0161tvo nad imovinom u SR BiH bilo garantovano i mu\u0161karcima i \u017eenama, uslijed patrijarhalnih odnosa veliki dio imovine ipak je bio u vlasni\u0161tvu mu\u0161karaca. Nakon zavr\u0161etka rata \u017eene \u010diji su mu\u017eevi nestali i koje ih zbog birokratije nisu mogle proglasiti umrlima na\u0161le su se u problemima jer zbog nedostatka potrebne papirologije nisu mogle ostvariti pravo na povrat ili obnovu imovine. Izrazito je va\u017eno imati sveobuhvatnu i orodnjenu analizu problematika s kojima se \u017ertve rata suo\u010davaju u procesu oporavka. Samo feministi\u010dka analiza to mo\u017ee u njega kvalitetno unijeti.<\/p>\n

Zanimljiva je i aktualna debata o tome treba li feministi\u010dka perspektiva nu\u017eno podrazumijevati nenasilje. Judith Butler \u2013 koja je istaknula da bi u postoje\u0107im uvjetima me\u0111unarodna feministi\u010dka zajednica trebala bezuvjetno podr\u017eati ukrajinsku samoobranu \u2013 u svojoj kritici nasilja ina\u010de tvrdi da snage nenasilja mogu biti u\u010dinkovitije u postizanju okon\u010danja rata. Smatra i kako bezuvjetno prihva\u0107anje logike nasilja ljudsku civilizaciju vodi u slijepu ulicu. No dio feministi\u010dkog pokreta, ponajvi\u0161e onog iz same Ukrajine, tvrdi da je takav stav u postoje\u0107im uvjetima zapravo kontraproduktivna fantazija koja ide na ruku Putinovu re\u017eimu.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tema je kompleksna. Generalno mislim da je biti pacifistkinja po svaku cijenu izrazito privilegovana pozicija. Svatko tko je iskusio rat ili bilo koju drugu vrstu nasilja to jako dobro zna. Stavovi samih ukrajinskih feministkinja tako\u0111er nisu unisoni. Dapa\u010de, jako se razlikuju. Neke od njih su na sebe preuzele ulogu zagovara\u010dica naoru\u017eavanja kao jedinog na\u010dina da se odbrani njihova zemlja, a time i ukrajinske \u017eene. Druge pak \u017eele da se razgovara o miru i na\u010dinu na koji ga se mo\u017ee posti\u0107i. Moj je dojam da je onima koje zagovaraju mir trenutno su\u017een pristup javnom prostoru. Sli\u010dna rasprava se vodi i me\u0111u feministkinjama na globalnom nivou. Sve mi je to jako interesantno jer se takva rasprava ne vodi po pitanju npr. Palestine. Po me\u0111unarodnom pravu Ukrajina apsolutno ima pravo na odbranu i na svoj suverenitet i mislim da ne postoji feministkinja, \u010dak i me\u0111u onima koje se protive naoru\u017eavanju, koja \u0107e poku\u0161ati to osporiti. S druge strane, postavlja se pitanje kako se mi kao feministkinje trebamo postaviti kada se od nas tra\u017ei da se solidari\u0161emo s Ukrajinkama tako da od svojih mati\u010dnih dr\u017eava tra\u017eimo da \u0161alju oru\u017eje njihovoj zemlji. Nemam jasan odgovor, ali se pitam da li u situaciji u kojoj sve europske dr\u017eave, pa i one na \u0161irem planu, naoru\u017eavaju Ukrajinu i u kojoj se relevantne aktere koji se zala\u017eu za mir doslovno mo\u017ee nabrojati na prste jedne ruke, trebamo tro\u0161iti svoju energiju na zastupanje militaristi\u010dkih rje\u0161enja. A istodobno postoji toliko va\u017enih podru\u010dja kojima se nitko ne bavi. Recimo, ranije spomenutim rodnim aspektima rata, kako \u0107e se \u017eene i druge marginalizirane grupe jednog dana nositi s njegovim posljedicama i na koje sve na\u010dine mo\u017eemo osigurati da njihova iskustva i potrebe postanu dijelom dru\u0161tvenog oporavka. Ve\u0107 je to ogroman zadatak koji zahtijeva velike koli\u010dine energije od samih \u017eena u Ukrajini, a neophodna im je i na\u0161a podr\u0161ka. \u010cini mi se da bi me\u0111unarodna feministi\u010dka solidarnost u tom pravcu bila puno svrsishodnija.<\/p>\n

\n

\u017drtvovanje Afrike<\/h2>\n

Spomenuli ste da je ova rasprava na globalnom nivou otvorena samo u vezi rata u Ukrajini, dok se isto nije dogodilo povodom npr. situacije u Palestini. Kako to obja\u0161njavate? Eurocentrizmom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, zapravo se radi o vrlo eurocentri\u010dnom pogledu na svijet. U javnom narativu rat u Ukrajini postaje ne\u0161to najstra\u0161nije, iako smo sukobima ogromnih razmjera svjedo\u010dili i jo\u0161 uvijek svjedo\u010dimo u Palestini, Siriji, Afganistanu, Jemenu, Sudanu… Naravno, rat u Ukrajini je specifi\u010dan jer zaista ima globalne razmjere, u smislu da direktno utje\u010de na pove\u0107anje cijena energenata, hrane itd., a tu je i konstantna prijetnja nuklearnim naoru\u017eanjem, pa ima druga\u010diju te\u017einu. A i ukrajinske vlastit \u010dvrsto inzistiraju na narativu da se odbranom njihove zemlje zapravo brane civilizacijski tokovi, pri \u010demu na vrlo problemati\u010dan na\u010din civilizaciju izjedna\u010davaju s Europom. Danas zbog ruske agresije na Ukrajinu i posljedi\u010dnog pove\u0107anja cijena hrane imamo preko 340 miliona ljudi iz Afrike i s Bliskog istoka koji su u riziku od gladi. Samo iz te perspektive, \u010dini mi se da bi prioritet trebalo biti zagovaranje prekida rata. U suprotnom, ponovno u kolonijalnom maniru, zarad europskih i op\u0107enito zapadnja\u010dkih geopoliti\u010dkih i ekonomskih ciljeva, \u017ertvujemo afri\u010dki kontinent. To je pozicija koju mi kao feministkinje moramo osvijestiti. Normalno je da imamo razli\u010dite stavove, ali rasprava je nu\u017ena.<\/p>\n

Otpo\u010detka ruskog napada na Ukrajinu u ovda\u0161njem, postjugoslavenskom javnom prostoru gotovo je nemogu\u0107e prona\u0107i dublju analizu uzorka i posljedica aktualnog sukoba, a kamoli artikulirani antiratni stav. Va\u0161 tekst predstavlja jednu od rijetkih reakcija, \u0161to je posebno \u010dudno s obzirom na to da su zemlje regije 1990-ih imale poprili\u010dno \u017eiv antiratni pokret. Danas se zazivanje mira i kriti\u010dka refleksija rata i ovdje naj\u010de\u0161\u0107e tuma\u010de kao navijanje za Rusiju. Kako smo do\u0161li do toga?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da je do toga do\u0161lo jer se vrlo brzo nakon po\u010detka rata pro\u0161irio narativ da je bilo kakva pri\u010da o miru isto \u0161to i podr\u017eavanje Rusije, odnosno agresora. Taj narativ, sa svom svojom medijskom i drugom ma\u0161inerijom, reproduciraju globalne politi\u010dke elite, pa feministkinje i antiratne aktivistkinje imaju sve manje prostora da pri\u010daju o miru. Sve to stvara suprotstavljene tabore o kojima je ve\u0107 bilo rije\u010di. Uostalom, tabori su se stvorili i na ljevici, pa neki iz tih krugova nisu sposobni kriti\u010dki sagledati ruski imperijalizam, ve\u0107 inzistiraju na uticaju NATO-a, \u0161to je, prema njihovom tuma\u010denju, nagnalo Rusiju na napad. Tako se npr. organiziraju prosvjedi ispred NATO-ovih sjedi\u0161ta, ali ne i ispred ruskih ambasada. To je potpuno besmisleno. Naravno da treba pri\u010dati o uzrocima rata, ali u momentu kada je rat ve\u0107 po\u010deo i kada je jasno tko je agresor, nije mi jasno za\u0161to je NATO i dalje u fokusu dijela ljevice na na\u010din da paralizira njihovu kritiku Rusije. \u010cini mi se da smo nekako natjerani da se svrstamo u neki od tabora, \u0161to je samo po sebi patrijarhalna postavka, i da smo u svemu tome ponovno izgubili prostor za razgovor o posljedicama rata i feministi\u010dkim pristupima miru.<\/p>\n

Pred gra\u0111anima Ukrajine i Rusije je ono \u0161to je \u010dekalo i nas \u2013 proces suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Temom tranzicijske pravde ranije ste se bavili kroz rad u agencijama Ujedinjenih nacija, a povodom 25. godi\u0161njice potpisivanja Daytonskog sporazuma u suradnji s kolegicom Goranom Mlinarevi\u0107 objavili ste rad u kojem, izme\u0111u ostalog, kritizirate proces suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u temeljen na konceptu individualne kaznene odgovornosti i razmatranju rata isklju\u010divo kroz identitarnu prizmu etni\u010dkog sukoba. \u0160to podrazumijeva dru\u0161tveno odgovorna tranzicijska pravda i je li ona uop\u0107e mogu\u0107a u postoje\u0107im neoliberalnim okvirima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U kontekstu trenutne ekonomske, socijalne i politi\u010dke situacije u regiji, ali i \u0161ire, odnosno produbljenih nejednakosti, sveop\u0107e militarizacije, siroma\u0161tva i op\u0107e potla\u010denosti, jako se te\u0161ko baviti tranzicijskom pravdom, iako je neka vrsta procesa suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u prijeko potrebna. Taj proces ote\u017eava \u010dinjenica da me\u0111unarodna zajednica gotovo uop\u0107e ne razumije koncept suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u kao ne\u0161to \u0161to se radi zbog dobrobiti samog dru\u0161tva. Za njih je to jo\u0161 jedan projekat u moru drugih. Da ne spominjem lokalne politi\u010dke elite koje se umije\u0161aju u te procese isklju\u010divo ako ih mogu iskoristiti za poo\u0161travanje odnosa. Koncept suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, koji je nama u BiH puno bli\u017ei od koncepta tranzicijske pravde ili “pomirenja” kako ga naziva EU, pretvorio se u ma\u0161ineriju, sli\u010dno kapitalisti\u010dkoj tr\u017ei\u0161noj utrci. Ako ne proizvodite i ne stvarate projekte, odnosno ne pokazujete “rezultate”, nestajete s projektnog tr\u017ei\u0161ta. U takvom kontekstu ostaje vrlo malo prostora da svako dru\u0161tvo za sebe procijeni kako bi to suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u trebalo izgledati. Za EU i druge dijelove me\u0111unarodne zajednice taj proces istovremeno predstavlja sredstvo za uspostavu tr\u017ei\u0161ne ekonomije koja nije optere\u0107ena pro\u0161lo\u0161\u0107u. S druge strane, za dru\u0161tva koja se oporavljaju od rata suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u mora biti isprepleteno naporima da se rije\u0161e socijalne, politi\u010dke i ekonomske posljedice sukoba. I to za dobrobit cjelokupnog dru\u0161tva, a ne pojedinaca, \u0161to podrazumijeva i suo\u010davanje s ratnim nasiljem i uklanjanje dru\u0161tvenih nejednakosti.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nela Porobi\u0107: Nekom date kredit ili prodate oru\u017eje i nazovete to solidarno\u0161\u0107u!? Podr\u0161ka EU-a je jednim dijelom uslovljena postojanjem kreditnog aran\u017emana s MMF-om i implementacijom reformi koje su usmjerene na mjere \u0161tednje. Ovdje na djelu nije solidarnost, ve\u0107 ideolo\u0161ki uokviren proces ekonomske, politi\u010dke i dru\u0161tvene transformacije ukrajinskog dru\u0161tva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":368647,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[3299,3298,631,1168],"class_list":["post-368646","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-geopoitika","tag-nela-porobic","tag-solidarnost","tag-ukrajina"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368646","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=368646"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368646\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":368649,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368646\/revisions\/368649"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/368647"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=368646"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=368646"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=368646"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}