{"id":368490,"date":"2023-04-22T05:51:24","date_gmt":"2023-04-22T03:51:24","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=368490"},"modified":"2023-04-22T05:51:24","modified_gmt":"2023-04-22T03:51:24","slug":"nostalgia-australis","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/04\/22\/nostalgia-australis\/","title":{"rendered":"Nostalgia australis"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Tarik Haveri\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Rije\u010d \u00bbnostalgija\u00ab sastavljena je u XVII. stolje\u0107u od gr\u010dkih rije\u010di \u03bd\u03cc\u03c3\u03c4\u03bf\u03c2 (\u00bbpovratak ku\u0107i\u00ab) i \u1f04\u03bb\u03b3\u03bf\u03c2 (\u00bbtuga\u00ab), a dvjesto godina kasnije postala je nezaobilazan trop u romantizmu, kao \u00bb\u010de\u017enja za domom ili zavi\u010dajem\u00ab. Pored tog prostornog zna\u010denja (subjekt \u010dezne za mjestom na kojem se vi\u0161e ne nalazi), rije\u010d \u0107e poprimiti i vremensko (subjekt \u010dezne za vremenom u kojem vi\u0161e ne \u017eivi).<\/p>\n<p>Prostorna nostalgija je izlje\u010diva: ona nestaje kada se subjekt vrati na mjesto za kojim \u010dezne. Vremenska nostalgija je neizlje\u010diva: niko ne mo\u017ee da se vrati u pro\u0161lost za kojom \u010dezne. Ove dvije dimenzije, prostorna i vremenska, stopljene su u danas prevla\u0111uju\u0107em, \u00bbstandardnom\u00ab zna\u010denju nostalgije: \u010de\u017enja za mjestom gdje smo, za vremenom u kojem smo ili za osobama s kojima smo ranije \u017eivjeli.<\/p>\n<p>Jugonostalgija je, u tom smislu, samo posebna vrsta nostalgije, i najprije treba da vidimo u \u010demu je njezina posebnost. U prvom navedenom zna\u010denju, bila bi to \u010de\u017enja za ome\u0111enim prostorom koji se ozna\u010davao kao Jugoslavija i bio teritorijalna osnova jedne politi\u010dke zajednice koja je trajala od 1945. do po\u010detka 1990-ih. (Na pribli\u017eno istom prostoru postojala je, prije 1941, i Kraljevina Jugoslavija, ali je broj pojedinaca koji su u njoj \u017eivjeli i za njom osje\u0107aju nostalgiju danas statisti\u010dki zanemariv.) Elementarni zdrav razum kazuje da je \u00bbjugoslavenski historijski prostor\u00ab (I. \u0110uri\u0107), koji je danas razdijeljen u vi\u0161e politi\u010dkih dru\u0161tava, nemogu\u0107e ponovo ujediniti \u010dak i kada bi postojale dru\u0161tvene snage za to zainteresirane, pa treba zaklju\u010diti da prostorna dimenzija jugonostalgije nema kod jugonostalgi\u010dara velik zna\u010daj: ako \u0107e u budu\u0107nosti opet biti mogu\u0107e putovati od Triglava do \u0110ev\u0111elije bez grani\u010dnih kontrola, i ako \u0107e na tom prostoru va\u017eiti ista valuta, to \u0107e biti djelo ujedinjene Evrope a ne reunificirane Jugoslavije.<\/p>\n<p>Slijedi da jugonostalgija puninu svoga smisla ostvaruje u drugom, vremenskom zna\u010denju. To je \u010de\u017enja za formama u kojima se, izme\u0111u 1945. i 1990, odvijao dru\u0161tveni, kulturni i intelektualni \u017eivot u Jugoslaviji, tom neko\u0107 ome\u0111enom jedinstvenom prostoru na koji je nemogu\u0107 povratak iz tu\u0111ine jer vi\u0161e ne postoji u sinhronijskom poretku.<\/p>\n<p>\u010ce\u017enja je osje\u0107anje. Iako se osje\u0107anja mogu, po ekstenziji, pripisivati i nadindividualnim entitetima, npr. \u00bbkolektivno osje\u0107anje krivice\u00ab, nostalgija kao \u010de\u017enja je prvenstveno individualno \u010duvstveno stanje. Toj konstataciji ne protivrje\u010de osmatra\u010dki nalazi o sve masovnijoj jugonostalgizaciji na spomenutom, politi\u010dki nepovratno podijeljenom prostoru, \u0161to mo\u017eemo lak\u0161e shvatiti na primjeru tako univerzalnog osje\u0107anja kao \u0161to je ljubav: u svakom trenutku postoje na svijetu stotine miliona zaljubljenih pojedinaca, no ta masovnost ne \u010dini od ljubavi kolektivno osje\u0107anje. Naprosto, u svakom individualnom slu\u010daju \u00bbpredmet\u00ab ljubavi je razli\u010dita osoba, a tako su razli\u010diti i motivi jugonostalgi\u010dara: neko \u017eali za radnim akcijama, neko za no\u0107ima na pla\u017ei gdje su najbolje pjevali Makedonci, neko za kviz-emisijama koje su zajedno vodili Mi\u0107a Orlovi\u0107 i Oliver Mlakar, a neko za uli\u010dnim provalama radosti kada bi pobijedila jugoslavenska reprezentacija\u2026 \u00a0\u010cak i ako se javlja kod sve ve\u0107eg broja subjekata, jugonostalgija nije zbog toga kolektivno osje\u0107anje, ve\u0107 individualno.<\/p>\n<p>Individualna osje\u0107anja pripadaju privatnoj sferi, i nezamislivo je da vlast daje uputstva pojedincima koga da vole a koga da preziru i iz kojih razloga, no jugonostalgija je u tom pogledu izuzetak: svaki istup koji se prepozna kao \u010de\u017enja za bilo kojim aspektom \u017eivota u Jugoslaviji nailazi u nekim sredinama na masovnu moralnu osudu u javnom diskursu, premda se (jo\u0161 uvijek) ne tretira kao krivi\u010dno djelo. U osu\u0111ivanju se isti\u010du pojedinci, strukture i mediji bliski tzv. nacionalnim strankama koje su od 1990-ih uglavnom na vlasti u ve\u0107ini dr\u017eava nastalih raspadom Jugoslavije. Argumentacija protiv jugonostalgije i jugonostalgi\u010dara odvija se po jedinstvenom obrascu: nedemokratske, \u0161tavi\u0161e komunisti\u010dke vlasti su u Jugoslaviji ugnjetavale respektivni narod, spre\u010davale njegov slobodan razvoj i progonile njegove istaknute pojedince, ka\u017enjavaju\u0107i ih dugotrajnim zatvorom a ponekad i smr\u0107u. I naprosto nije moralno \u010duvati takav re\u017eim u lijepoj uspomeni\u2026<\/p>\n<p>\u010cak i ako prihvatimo, argumenti causa, da li\u010dna osje\u0107anja treba da uva\u017eavaju javne obzire, ovi razlozi razaraju vlastitu osnovu. U \u0161est hiljada godina pisane historije nije bilo mnogo demokratskih re\u017eima. Ljudi su \u017eivjeli pokoravaju\u0107i se plemenskim ili crkvenim vo\u0111ama, u monarhijama i diktaturama, bez politi\u010dkih prava osim za manjinu, u dru\u0161tvima u kojima su bili institucionalizirani odnosi koje danas vidimo kao nepravedne. Treba li zaklju\u010diti da nisu osje\u0107ali nikakav patriotizam zato \u0161to su vlasti njihove zemlje obespravljivale ili progonile pojedince ili cijele kategorije stanovni\u0161tva? Ko \u0107e povjerovati da nakon Filipovog osvojenja Gr\u010dke u 4. stolje\u0107u p. n. e. ljudi koji su \u017eivjeli u polisima nisu za njima \u017ealili, jer su bili svjesni da su ovi po\u010divali na sasvim nemoralnom robovlasni\u0161tvu? A bilo je, sigurno, i nostalgi\u010dara koji su patili za imperijalnim Rimom, neosjetljivi na sudbinu gladijatora. Pa ni Austro-Ugarska nije bila demokratski ure\u0111ena zemlja, a ipak su milioni za njom osje\u0107ali nostalgiju! \u0160ta tek da ka\u017eemo, recimo, za Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave? Dana\u0161nji Amerikanci ne bi smjeli voljeti svoju zemlju, zato \u0161to je nastala na genocidu a razvijala se na radu crnih robova?!<\/p>\n<p>Argumenti koje, osu\u0111uju\u0107i jugonostalgiju, iznosi bosanski muslimanski subjekt naro\u010dito su pou\u010dni: uz endemi\u010dno krivotvorenje \u010dinjenica (jer, Muslimani kao kolektivitet nisu u SFRJ bili ugnjetavani, ve\u0107 su napredovali vi\u0161e nego pod svim prethodnim re\u017eimima zajedno!), na djelu je i dobro dokumentirana sistematska selektivnost, i moralni relativizam. Jugoslaviji se, recimo, stavlja na teret to \u0161to je manji broj pripadnika organizacije Mladi muslimani osudila nakon Oslobo\u0111enja na najte\u017eu kaznu, a mnoge na dugogodi\u0161nju robiju; ali, jugoslavenski re\u017eim nije se u tome razlikovao od drugih u Evropi oslobo\u0111enoj od nacizma, osim \u0161to je bio bla\u017ei i umjereniji (samo u Francuskoj, naprimjer, pogubljeno je 1944. godine, bez su\u0111enja, preko 5000 kolaboracionista).<\/p>\n<p>Klimavost tog moralnog prigovora protiv Jugoslavije i jugonostalgi\u010dara naro\u010dito upada u o\u010di ako se razmotri u kontrastu s nostalgijom koju bosanski muslimanski subjekt ve\u0107 stolje\u0107e i pol osje\u0107a prema Osmanskoj Carevini (\u00bbPusto tursko!\u00ab). Ta dr\u017eava nije bila poznata po demokratskom poretku, ali jest po subjektivnom i objektivnom nasilju u dru\u0161tvenim odnosima. No postupanje osmanskih vlasti prema politi\u010dkim protivnicima nije dovoljan razlog da se bosanski muslimanski subjekt grsti dr\u017eave u kojoj je \u017eivio \u010detiri stolje\u0107a niti da joj bilo \u0161ta zamjera, onako kako zamjera nekada\u0161njim jugoslavenskim vlastima postupanje prema Mladim muslimanima. On nekriti\u010dki veli\u010da sve, ama ba\u0161 sve dimenzije svoje osmanske pro\u0161losti, idu\u0107i do idolatrije koju prote\u017ee i na dana\u0161nju Tursku: iako s razlogom ne voli negatore genocida ni one koji se s njima dru\u017ee, rado ugo\u0161\u0107uje turskog predsjednika Erdo\u011fana, najvi\u0161e pozicioniranog negatora genocida na svijetu, i s njime se dru\u017ei kad god mo\u017ee\u2026<\/p>\n<p>Siguran pokazatelj tog moralnog relativizma jest pravi kult li\u010dnosti izgra\u0111en oko osmanskog sultana Mehmeda II. Za bosanskog muslimanskog subjekta, ni\u0161ta nije sporno u \u017eivotu i djelu ovog orijentalnog despota i krvoloka (nimalo druk\u010dijeg od okcidentalnih i svih drugih despota i krvoloka), pa je Islamska zajednica jedno svoje obdani\u0161te, ono u Novom Travniku, \u010dak nazvala \u00bbSultan Fatih\u00ab. Ba\u0161 tako, ni \u00bbP\u010delica\u00ab ni \u00bbZumbul\u00ab ni \u00bbKadifica\u00ab, nego \u00bbSultan Fatih\u00ab. Nije onda te\u0161ko pogoditi kako \u0107e se zvati jaslice u istom gradu, ako Islamska zajednica odlu\u010di da ih otvori: \u00bbKu\u010duk-Ahmed \u010celebija\u00ab, po polubratu Sultana Fatiha koga je ovaj dao zadaviti 18. februara 1451, na dan kada je stupio na prestol. Dje\u010dak je imao osam mjeseci, a to je dob za jaslice a ne za obdani\u0161te\u2026<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ocrnjivanje Jugoslavije i njenog ukupnog kulturnog i dru\u0161tvenog naslje\u0111a, i blagonaklon odnos prema autoritarnim i totalitarnim islamskim re\u017eimima, biv\u0161im i sada\u0161njim, po\u010dinje da proizvodi ne\u017eeljene efekte. Pred svakodnevnim prizorima moralnog, materijalnog i intelektualnog uru\u0161avanja jednog dru\u0161tva koje ve\u0107 trideset godina vode Mladi muslimani i njihovi biolo\u0161ki i duhovni potomci, sve vi\u0161e mladih ljudi s imenima orijentalnog porijekla, bez ikakvog iskustva \u017eivljenja u Jugoslaviji, odlazi sada nekriti\u010dki u drugu krajnost: osje\u0107aju jugonostalgiju, i ne zamjeraju biv\u0161oj dr\u017eavi \u0161to je Mlade muslimane progonila, ve\u0107 \u0161to to nije \u010dinila energi\u010dnije!<\/p>\n<blockquote><p><a href=\"https:\/\/tarikhaveric.com\/2023\/04\/10\/nostalgia-australis\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">tarikhaveric.com<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Individualna osje\u0107anja pripadaju privatnoj sferi, i nezamislivo je da vlast daje uputstva pojedincima koga da vole a koga da preziru i iz kojih razloga, no jugonostalgija je u tom pogledu izuzetak: svaki istup koji se prepozna kao \u010de\u017enja za bilo kojim aspektom \u017eivota u Jugoslaviji nailazi u nekim sredinama na masovnu moralnu osudu u javnom diskursu, premda se (jo\u0161 uvijek) ne tretira kao krivi\u010dno djelo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":288050,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[3270],"class_list":["post-368490","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-jugonostalgija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368490","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=368490"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368490\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":368491,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368490\/revisions\/368491"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/288050"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=368490"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=368490"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=368490"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}