{"id":368361,"date":"2023-04-20T07:41:35","date_gmt":"2023-04-20T05:41:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=368361"},"modified":"2023-04-20T07:41:35","modified_gmt":"2023-04-20T05:41:35","slug":"salaita-kad-se-prakticira-kao-poziv-kriticko-misljenje-postaje-nepozeljno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/04\/20\/salaita-kad-se-prakticira-kao-poziv-kriticko-misljenje-postaje-nepozeljno\/","title":{"rendered":"Salaita: Kad se prakticira kao poziv, kriti\u010dko mi\u0161ljenje postaje nepo\u017eeljno"},"content":{"rendered":"

Autorica: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nekad sam bio akademik, sada radim druge stvari. Ova stranica je arhiv mog pisanja: uglavnom politi\u010dkih eseja, ali i nekih polemika i refleksija. Hvala na posjeti \u2013 opis je koji zadnje \u010detiri godine stoji na blogu Stevena Salaite<\/a> “Bez zastava, bez slogana”. Salaita je ameri\u010dki istra\u017eiva\u010d i pisac palestinskog porijekla. Autor je vi\u0161e knjiga, me\u0111u kojima su “Antiarapski rasizam u SAD-u: odakle dolazi i \u0161to zna\u010di za politiku” (2006.) i “Necivilni obredi: Palestina i granice akademske slobode” (2015.).<\/p>\n

Prvi je put u akademsko nemilosr\u0111e pao 2013., kad mu je objavljen esej “Ne, hvala: Prestanite govoriti ‘podr\u017eite trupe'”, zbog kojeg je skoro otpu\u0161ten sa sveu\u010dili\u0161ta Virginia Tech. U eseju je konstatirao kako ameri\u010dka vojska ne okupira samo baze i ratne zone diljem svijeta, nego i svaki dio diskurzivnog teritorija u SAD-u. Drugi se “incident” dogodio u ljeto 2014., kad je upravni odbor Sveu\u010dili\u0161ta Illinois opozvao imenovanje Salaite s mjesta stalnog profesora zbog serije tweetova u kojima je kritizirao napade izraelske vlade na Gazu. Me\u0111u ostalim, tweetao je: “Ponavljam: ako upravo sada branite Izrael, onda je ‘beznadno ispran mozak’ va\u0161a najbolja prognoza” i “U ovom trenutku, da se Netanjahu pojavi na TV-u s ogrlicom napravljenom od zuba palestinske djece, bi li itko bio iznena\u0111en?”. Tweetovi bijesni i nepristojni, svakako, ali antisemitski, kako su ih na sveu\u010dili\u0161tu etiketirali, nikako. Salaita je sveu\u010dili\u0161te tu\u017eio (i od\u0161tetu dobio), a tijekom pravnog procesa objavljene su stotine e-mailova u kojima je otkriveno da je uprava bila pod pritiskom donatora da mu otka\u017eu suradnju. Dvije godine kasnije, od najavljenog zapo\u0161ljavanja Salaite odustalo je i Ameri\u010dko sveu\u010dili\u0161te u Bejrutu. Zaposlio se kao voza\u010d autobusa, a u akademske krugove od tada svrati povremeno, odr\u017ei pokoji govor ili predavanje.<\/p>\n

U obra\u0107anju studentima Virginia Techa 2022. godine govorite o ka\u017enjavanju i nagradama na korporativnom sveu\u010dili\u0161tu. Po\u010dnimo na isti na\u010din kao i vi tom prilikom, ocrtavanjem va\u0161eg odnosa s Virginia Techom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Odnos je kompliciran. Mnogi iz moje obitelji i obitelji moje supruge studirali su na Virginia Techu, uklju\u010duju\u0107i mog oca i moju bra\u0107u i sestre. U mladosti sam proveo puno vremena u kampusu, bilo je uzbudljivo kad mi je ondje ponu\u0111en posao. Tech je ona vrsta mjesta na kojem je mogu\u0107nost stalnog zapo\u0161ljavanja zabrinjavaju\u0107e malena, posebno kad su u pitanju mladi ljudi i profesori koji nisu bijelci. Ja se nekako nisam brinuo. Supruga i ja bili smo odu\u0161evljeni \u0161to smo u Blacksburgu, u kampusu. Ali na kraju, kao i sa svim sveu\u010dili\u0161tima, interesi Techa uskladili su se s centrima mo\u0107i \u2013 u ovom slu\u010daju vojnom mo\u0107i \u2013 i morao sam oti\u0107i. Nije to bilo ugodno razdvajanje.<\/p>\n

\n

Generiranje poslu\u0161nosti<\/h2>\n

Kako sada gledate na esej koji vas je 2013. doveo u nevolje i s kojim je zapo\u010delo va\u0161e izop\u0107enje iz akademske zajednice?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Smije\u0161no mi je \u0161to je esej, u kojem tvrdim da bismo trebali biti skepti\u010dni prema obveznom domoljublju, izazvao tako sna\u017enu reakciju. Svi\u0111a mi se, dobro je napisan i \u017eivahan, ali politi\u010dki je prili\u010dno pitom, do te mjere da bih sada odbacio nekoliko argumenata koje sam u njemu iznio. Pretpostavljam da sve to pokazuje da je kritiziranje vojske ili policije u SAD-u riskantno, \u010dak i u okru\u017eenjima u kojima je takva kritika naizgled dobrodo\u0161la.<\/p>\n

Koje biste argumente danas odbacili?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prije svega komentar da se ne bih bunio da mi dijete jednog dana ode u vojsku. Kako mi se dijete pribli\u017eava zakonskoj dobi za punoljetnost, shva\u0107am da je mogu\u0107nost slu\u017eenja u tako korumpiranoj i destruktivnoj sili poni\u017eavaju\u0107a. Manje sam dirnut i osje\u0107ajem avanturizma koji mlade ljude \u010desto vodi u vojsku. Shvatio sam da tu na stvari nije toliko spontano mladena\u0161tvo, koliko senzibilitet koji se posve namjerno i sustavno stvara u svrhu iskori\u0161tavanja. Uzev\u0161i sve to u obzir, i dalje tvrdim da su ljudi sposobni za veliku destrukciju iz dosadnog okru\u017eenja, na primjer iz ureda.<\/p>\n

Ne zadr\u017eavate se samo na svom pojedina\u010dnom slu\u010daju, ve\u0107 pi\u0161ete o tome da je ostracizam sastavni dio \u017eivota u kampusu. Mo\u017eete li to elaborirati?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kampusi se vole predstavljati kao idili\u010dna mjesta slobodnog istra\u017eivanja ili \u0161to ve\u0107, ali oni su radna mjesta kao i bilo koja druga institucija u kapitalizmu, pa interesi natjecateljskih klasa diktiraju mnogo toga \u0161to se ondje doga\u0111a ili mnogo toga \u0161to je mogu\u0107e da se dogodi. Postoje deseci na\u010dina na koje institucija generira poslu\u0161nost, eksplicitnu i implicitnu. Jedan je da se svima koji se smatraju preradikalnima prilijepe etikete poput “politi\u010dki” ili “polemi\u010dki”, \u0161to su u akademskom leksiku pejorativi. Jednom kad je tako obilje\u017een, radikal postaje ili bjegunac ili predmet prezira.<\/p>\n

\u0160to je s kriti\u010dkim mi\u0161ljenjem? Na koje na\u010dine ono postaje samo brend na korporativnom sveu\u010dili\u0161tu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kriti\u010dko mi\u0161ljenje postaje nepo\u017eeljno onog trenutka kad se prakticira kao poziv, kao praksa vje\u017ebanja identificiranja i potkopavanja sustava mo\u0107i. Brojni administratori i fakulteti vole o njemu razmi\u0161ljati apstraktno, kao o vladanju teorijskim materijalom, a ne kao o praksi koja intervenira u sustave nepravde, ponajmanje one na samom kampusu. Kriti\u010dko mi\u0161ljenje je ukro\u0107eno upravo u trenutku kad prijeti da ispuni svoje obe\u0107anje.<\/p>\n

Pi\u0161ete o klasi, o tome kako korporativna sveu\u010dili\u0161ta primaju i zadr\u017eavaju reakcionare jer su pouzdani vojnici istih klasnih interesa. Mo\u017eete li malo raspakirati tu klasnu sr\u017e stvari?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Mogu poku\u0161ati. Usprkos svoj desni\u010darskoj galami o tome da je akademija marksisti\u010dka distopija, ta je institucija u osnovi konzervativna. Ne mislim na “konzervativce” striktno u smislu ameri\u010dkog spektra, kao republikance ili libertarijance ili sli\u010dno. Kad ka\u017eem konzervativno, \u017eelim identificirati ekonomsku misiju, a time i klasnu strukturu akademije. Na kraju, a \u010desto i na po\u010detku, sveu\u010dili\u0161te postoji kako bi slu\u017eilo razli\u010ditim centrima mo\u0107i \u2013 imperijalisti\u010dkoj, korporativnoj, karceralnoj, policijskoj. Po takvoj je prirodi popustljivije prema nacistima i seksualnim predatorima nego prema anticionizmu, pokretu za oslobo\u0111enje crnaca ili bilo kojem drugom pokretu usmjerenom ka promjeni statusa quo. To ne zna\u010di da se pojedina\u010dni nacisti ili seksualni predatori nu\u017eno toleriraju ili da je pojedina\u010dni anticionist osu\u0111en na propast. To ovisi i o lokalnim okolnostima. Ali sve u svemu, puno je vjerojatnije da \u0107ete u toj industriji uspjeti s reakcionarnim nego s oslobodila\u010dkim pogledima. Dakle, nose\u0107i vodu centrima mo\u0107i kojima je institucija temeljno posve\u0107ena. Nacisti su vladaju\u0107oj klasi SAD-a uvijek bili prihvatljiviji od komunista, na primjer.<\/p>\n

Kriti\u010dko mi\u0161ljenje postaje nepo\u017eeljno onog trenutka kad se prakticira kao poziv, kao praksa vje\u017ebanja identificiranja i potkopavanja sustava mo\u0107i… Kriti\u010dko mi\u0161ljenje je ukro\u0107eno upravo u trenutku kad prijeti da ispuni svoje obe\u0107anje.<\/h2>\n

Kako onda shva\u0107ate akademsku slobodu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Na tradicionalan na\u010din, vjerojatno razo\u010daravaju\u0107e tradicionalan na\u010din. To je zakonsko jamstvo slobodnog propitivanja. Naravno, ova definicija funkcionira samo u vakuumu. U stvarnosti, razlike u mo\u0107i i javno raspolo\u017eenje duboko utje\u010du na to kako definiramo akademsku slobodu i kako se ona prakticira. Ali ako odbacimo taj kontekst, \u0161to je lo\u0161a ideja, definirao bih stvar otprilike onako kako trenutno postoji: sposobnost da se nastavi s kontroverznim istra\u017eivanjem ili da se uklju\u010di u javni diskurs bez straha od optu\u017eivanja. Akademsku slobodu sve vi\u0161e vidim kao ograni\u010denu robu. Kao takvoj, vrijednost joj raste dok se sve manje ljudi natje\u010de za pristup. Sve to vi\u0161e poti\u010de konformizam nego neslaganje.<\/p>\n

Zaklju\u010dujete da je, u trenutnoj konfiguraciji korporativnog sveu\u010dili\u0161ta, velik dio rada posve\u0107en pre\u017eivljavanju i la\u017eljivosti. Kako se to mo\u017ee preokrenuti? Svi\u0111a vam se koncept neposlu\u0161nosti i \u010desto mu se vra\u0107ate \u2013 recite nam ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Uvijek mi se svi\u0111ala ideja neposlu\u0161nosti, koju definiram kao oblik odbijanja. Odbijam sudjelovati u aspektima sveu\u010dili\u0161ta koji reproduciraju nepravdu ili nanose \u0161tetu drugima. To je izuzetno te\u017eak, ako ne i nemogu\u0107 zadatak, pa zahtijeva sna\u017ean osje\u0107aj vlastite eti\u010dke gri\u017enje savjesti. Najbolje je o tome razmi\u0161ljati kao o na\u010delu kojim se osoba vodi kroz razli\u010dite izbore s kojima se suo\u010dava. Kako se mogu sna\u0107i u otrovnom okru\u017eenju, a da pritom najmanje na\u0161kodim drugima i svom zdravom razumu? Naravno, krajnji izraz neposlu\u0161nosti je potpuni bijeg iz industrije. Ne znam mo\u017ee li se stvar preokrenuti u trenutnom okru\u017eenju. Sveu\u010dili\u0161ta se ne\u0107e mijenjati da bi se njihovi radnici osje\u0107ali bolje. Moramo promijeniti samu ideju sveu\u010dili\u0161ta, zamisliti \u0161to bi ona mogla biti u rukama suosje\u0107ajnijih dionika. Opra\u0161tam svima koji ih smatraju izgubljenim slu\u010dajem.<\/p>\n

Kako se neposlu\u0161nost i odbijanje mogu kolektivno razvijati? Da sve ne zavr\u0161i kao oblik samopomo\u0107i, parcijalno rje\u0161enje za pojedinca?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vrlo lako mo\u017ee postati individualno rje\u0161enje, koje je korisno u mjeri u kojoj nam treba da bismo mogli funkcionirati u svijetu. Ali ima i ogroman kolektivni potencijal. Nepokornost se ne odnosi samo na odr\u017eavanje vlastitog osje\u0107aja dostojanstva, ve\u0107 i na zahtijevanje organizacijskog dostojanstva. Masovna politika je dobra onoliko koliko su dobri njeni sastavni dijelovi. Na ameri\u010dkoj ljevici od nas se stalno tra\u017ei da previdimo institucionalne zlouporabe ili da odgodimo osloba\u0111anje ove ili one potla\u010dene skupine radi parcijalnog pristupa ili uspjeha na izborima. Nepokornost funkcionira na organizacijskoj razini njeguju\u0107i etos zajednice. Ka\u017ee: ne, ne\u0107emo prihvatiti manje od revolucionarne odanosti onih koji tvrde da govore u na\u0161e ime.<\/p>\n

\n

Ameri\u010dka slijepa ulica<\/h2>\n

Lo\u0161e je zavr\u0161io i va\u0161 anga\u017eman na Ameri\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu u Bejrutu (AUB). Ima li razlika izme\u0111u postupaka s AUB-a i Virginia Techa? I \u0161to imate za re\u0107i onima koji i dalje izjedna\u010davaju kritiku cionisti\u010dke politike s antisemitizmom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razlika u vezi AUB-a je prije svega u tome \u0161to se nalazi u arapskom svijetu, to\u010dnije u zemlji koja ima neprijateljski odnos prema Izraelu. To \u0161to su se cionisti uspjeli umije\u0161ati u kampus bez puno negodovanja s fakulteta ostaje mrlja u poslovanju sveu\u010dili\u0161ta. \u0160to se ti\u010de drugog pitanja, istaknuo bih da, na\u017ealost, imamo gomilu dokaza da je spajanje kritike Izraela s “antisemitizmom” cini\u010dna taktika ka\u017enjavanja novinara, aktivista, znanstvenika, umjetnika itd., odnosno svih koji se ne sla\u017eu. Mnogo dobrih ljudi je zapravo ka\u017enjeno i oni bi trebali biti predmet na\u0161e brige i analize. Na kraju, na\u0161 je prerogativ kao Palestinaca da govorimo o tla\u010ditelju jezikom koji zadovoljava na\u0161e sklonosti o\u0161te\u0107ene strane. Ako se tla\u010ditelju to ne svi\u0111a, onda bi trebao sam sebe preispitati, a ne optu\u017eivati druge.<\/p>\n

Od profesora ste postali voza\u010d autobusa, o tome ste napisali lijepe i pronicljive eseje na blogu “Bez zastava, bez slogana”. Pi\u0161ete kako je vo\u017enja lo\u0161 na\u010din da se upozna neko mjesto. Za\u0161to je tome tako, posebno u SAD-u?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Za volanom automobila svijet prebrzo prolazi. Usredoto\u010deni ste na cestu, druge voza\u010de, radio, zamke, samu brzinu. Uvu\u010deni ste u nezadovoljavaju\u0107i ritam \u017eivota u predgra\u0111u. SAD je, uz nekoliko iznimaka, stvoren za automobile, a ne za pje\u0161ake, pa je te\u0161ko poticati osje\u0107aj mjesta, osje\u0107aj zajednice. Jurimo uokolo prema demoraliziraju\u0107em tempu trgovine i industrije. Stapamo se s takvim stilom \u017eivota. Kad hodate ili vozite bicikl, vidite stvari koje su ina\u010de neprimjetne: vrtove i ukrase na prozorima, dje\u010dje igra\u010dke i skrivene prolaze, staze za \u0161etnju i desetke malih \u017eivotinja. Ako se kre\u0107ete dovoljno polako, skoro da mo\u017eete, iako ne u potpunosti, zamisliti mogu\u0107nost gra\u0111anskog \u017eivota.<\/p>\n

\u0160to vas fascinira u slijepim ulicama? O tome puno pi\u0161ete?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

To je arhitektonski mu\u0107ak, zapravo neka vrsta prostorne agresije. Ovdje govorim o ameri\u010dkoj slijepoj ulici. Ne znam na koji na\u010din postoje u urbanim krajolicima drugih zemalja, ali u SAD-u rasipaju zemlju i otimaju ljude jedne od drugih. Djelomi\u010dno su po\u017eeljne jer nepo\u017eeljne dr\u017ee podalje, pod krinkom privatnosti. Stoga su kao fizi\u010dki dizajn podmukle i neprivla\u010dne, a kao simboli\u010dki fenomen utjelovljuju specifi\u010dnu vrstu ameri\u010dkog otu\u0111enja u kojem se ljudi osje\u0107aju istovremeno zarobljenima i izuzetnima.<\/p>\n

Radite na knjizi “Po\u0161ten \u017eivot” koju \u0107e objaviti Fordham University Press. \u0160to u njoj i kad mo\u017eemo o\u010dekivati?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Uzeo sam esej koji ste spomenuli, “Po\u0161ten \u017eivot”, i pro\u0161irio ga u knjigu. To je duboko osobna pripovijest za koju se jako nadam da \u0107e rezonirati s \u010ditateljima. Dao sam sve od sebe da neke muke i radosti koje opisujem u\u010dinim dostupnima svakome tko bi ih \u017eelio pro\u010ditati. Predvi\u0111eno je da knjiga iza\u0111e u februaru 2024. godine.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Brojni administratori i fakulteti o kriti\u010dkom mi\u0161ljenju vole razmi\u0161ljati apstraktno, a ne kao o praksi koja intervenira u sustave nepravde, ponajmanje one na samom kampusu. Uvijek mi se svi\u0111ala ideja neposlu\u0161nosti, koju definiram kao oblik odbijanja. Odbijam sudjelovati u aspektima sveu\u010dili\u0161ta koji reproduciraju nepravdu ili nanose \u0161tetu drugima, govori ameri\u010dki istra\u017eiva\u010d i pisac palestinskog porijekla<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":368362,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-368361","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368361","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=368361"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368361\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":368366,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368361\/revisions\/368366"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/368362"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=368361"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=368361"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=368361"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}