{"id":368307,"date":"2023-04-19T06:15:48","date_gmt":"2023-04-19T04:15:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=368307"},"modified":"2023-04-19T06:16:44","modified_gmt":"2023-04-19T04:16:44","slug":"gromoglasna-sutnja-intelektualaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/04\/19\/gromoglasna-sutnja-intelektualaca\/","title":{"rendered":"Gromoglasna \u0161utnja intelektualaca"},"content":{"rendered":"

Autor: Boaventura de Sousa Santos<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Europa svjedo\u010di alarmantnom ponovnom pojavljivanju dviju stvarnosti koje uni\u0161tavaju \u201cpodru\u010dja duha\u201d: uni\u0161tavanje demokracije, uzrokovano rastom politi\u010dkih snaga ekstremne desnice i uni\u0161tavanje mira, uzrokovano prihva\u0107anjem rata kao ne\u010deg prirodnog. Obje destrukcije legitimiziraju se vrijednostima koje svaka od njih nastoji uni\u0161titi: fa\u0161izam se promovira u ime demokracije, a rat se promovira u ime mira.<\/p>\n

Intelektualci nemaju monopol nad kulturom, vrijednostima ili istinom, a jo\u0161 manje nad zna\u010denjima koja se pripisuju bilo kojem od tih \u201cpodru\u010dja duha\u201d, kako su se nekada nazivala. Me\u0111utim, intelektualci se ne bi smjeli suzdr\u017eavati od osu\u0111ivanja onoga \u0161to vide kao destruktivno za kulturu, vrijednosti i istinu, posebno kada se tvrdi da se\u00a0 to uni\u0161tavanje provodi u ime ovih \u201cpodru\u010dja duha\u201d. Intelektualci se ne bi trebali suzdr\u017eavati od pozdravljanja sunca prije zore, ali ni od upozoravanja na oblake koji se prijete\u0107i skupljaju na nebu prije sumraka, spre\u010davaju\u0107i u\u017eivanje u dnevnom svjetlu.<\/p>\n

Europa svjedo\u010di alarmantnom ponovnom pojavljivanju dviju stvarnosti koje uni\u0161tavaju \u201cpodru\u010dja duha\u201d: uni\u0161tavanje demokracije, uzrokovano rastom politi\u010dkih snaga ekstremne desnice; i uni\u0161tavanje mira, uzrokovano prihva\u0107anjem rata kao ne\u010deg prirodnog. Obje destrukcije legitimiziraju se vrijednostima koje svaka od njih nastoji uni\u0161titi: fa\u0161izam se promovira u ime demokracije, a rat se promovira u ime mira. Sve je to postalo mogu\u0107e jer se politi\u010dka inicijativa i prisutnost u medijima prepu\u0161taju konzervativnim snagama na desnom i ekstremnom desnom spektru. Mjere socijalne za\u0161tite koje imaju za cilj da ljudi osjete, kako svojim nov\u010danicima tako i na razini svakodnevne egzistencije, kako je demokracija bolja od diktature postaju sve malobrojnije upravo zbog tro\u0161kova rata u Ukrajini i zbog ekonomskih sankcija protiv \u201cneprijatelja\u201d. Sankcije zapravo umjesto neprijatelja najvi\u0161e poga\u0111aju europske narode \u010dije su se vlade udru\u017eile sa Sjedinjenim Dr\u017eavama. Destrukciji mira i demokracije najvi\u0161e pogoduje nejednako i paralelno ocrtavanje dvaju krugova zajam\u010denih sloboda, odnosno slobode izra\u017eavanja i slobode djelovanja koje podr\u017eavaju politi\u010dke i medijske sile koje su na vlasti. Krug sloboda zajam\u010den progresivnim pozicijama koje se zala\u017eu za pravedan i trajan mir i inkluzivniju demokraciju sve je manji, a krug sloboda zajam\u010den konzervativnim pozicijama koje zagovaraju rat i fa\u0161isti\u010dku polarizaciju zajedno s neoliberalnom ekonomskom nejednako\u0161\u0107u ne prestaje rasti. Sve je manje progresivnih komentatora u vode\u0107im medijskim izdanjima, dok nam konzervativni komentatori demonstriraju zapanjuju\u0107u prosje\u010dnost iz tjedna u tjedan, stranicu za stranicom.<\/p>\n

Pogledajmo neke od glavnih simptoma ovog golemog procesa koji je trenutno u tijeku:<\/p>\n

1) Informacijski rat oko rusko-ukrajinskog sukoba toliko je zavladao objavljenim mnijenjima da su mu podlegli \u010dak i komentatori s mrvicu konzervativnog zdravog razuma, poslu\u0161no\u0161\u0107u koju je mu\u010dno gledati. Evo jednog od mnogih primjera iz europskih korporativnih medija: tijekom svog tjednog pojavljivanja na portugalskom TV kanalu (SIC, 29. sije\u010dnja 2023.), Lu\u00eds Marques Mendes, poznati komentator, obi\u010dno glas zdravog razuma unutar konzervativnog tabora, rekao je ne\u0161to u\u00a0 smislu: \u201cUkrajina mora dobiti rat, jer ako to ne u\u010dini, Rusija \u0107e napasti druge europske zemlje.\u201d<\/p>\n

To je otprilike ono \u0161to ameri\u010dki televizijski gledatelji svakodnevno \u010duju od Rachel Maddow s MSNBC-ja. Odakle takva apsurdna ideja, ako ne od prevelike doze dezinformacija? Jesu li zaboravili da je post-sovjetska Rusija \u017eeljela pristupiti NATO-u i EU-u, ali je odbijena te da, suprotno onome \u0161to je obe\u0107ano biv\u0161em sovjetskom lideru Mihailu Gorba\u010dovu, \u0161irenje NATO-a na ruske granice mo\u017ee predstavljati legitimnu obrambenu zabrinutost Rusije, \u010dak i ako je invazija Ukrajine doista ilegalna, kao \u0161to sam i sam ponavljao od prvog dana? Zar ne znaju da su Sjedinjene Dr\u017eave i Ujedinjeno Kraljevstvo bojkotirale prve mirovne pregovore nedugo nakon izbijanja rata? Zar komentatori nisu ni na trenutak pomislili da bi nuklearna sila koja se na\u0111e pred mogu\u0107no\u0161\u0107u poraza u konvencionalnom sukobu mogla pribje\u0107i uporabi svog nuklearnog oru\u017eja, \u0161to bi zauzvrat moglo dovesti do nuklearne katastrofe? Zar ne vide da se u ratu u Ukrajini iskori\u0161tavaju dva nacionalizma, ukrajinski i ruski, kako bi se Europa natjerala na potpunu ovisnost o SAD-u i kako bi se zaustavilo \u0161irenje Kine, zemlje s kojom je SAD zapravo u ratu? Zar komentatori ne shva\u0107aju da je dana\u0161nja Ukrajina sutra\u0161nji Tajvan? Zanimljivo je da se usred sve ove trbuhozbora\u010dke propagandne groznice nikada ne nude nikakvi detalji o tome \u0161to bi zna\u010dio poraz Rusije; ho\u0107e li dovesti do svrgavanja ruskog predsjednika Vladimira Putina ili do balkanizacije Rusije?<\/p>\n

2) Anti-komunisti\u010dka ideologija koja je dominirala zapadnim svijetom do 1990-ih godina sada se prikriveno reciklira kako bi se promovirala rusofobija do to\u010dke histerije, unato\u010d \u010dinjenici da je poznato da je Putin autokratski lider, prijatelj europske desnice i krajnje desnice. Ruskim umjetnicima, glazbenicima i sporta\u0161ima zabranjuju se nastupi, pa se \u010dak ukidaju i kolegiji o ruskoj kulturi i knji\u017eevnosti \u2013 koje su jednako europske kao i francuska knji\u017eevnost i kultura. Nakon Versailleskog ugovora iz 1919. njegovom strategijom poni\u017eavanja Njema\u010dke nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, njema\u010dkim piscima bilo je zabranjeno sudjelovanje na prvom godi\u0161njem sastanku PEN kongresa odr\u017eanom u svibnju 1923. Jedini glas koji se usprotivio bio je ona Romaina Rollanda, koji je 1915. dobio Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost. Unato\u010d svemu \u0161to je napisao protiv rata i posebno njema\u010dkih ratnih zlo\u010dina, Rolland je imao hrabrosti govoriti \u201cu ime intelektualnog univerzalizma\u201d: \u201cNe\u0107u svoje mi\u0161ljenje podvrgnuti tiranskim i suludim vrludanjima politike.\u201d<\/p>\n

3) Demokracija je toliko ispra\u017enjena od smisla da je mogu instrumentalno braniti oni koji je koriste da bi je uni\u0161tili. Istodobno, one koji slu\u017ee demokraciji za njezino ja\u010danje protiv fa\u0161izma nazivaju\u00a0 radikalnim ljevi\u010darima. Na me\u0111unarodnoj razini, Zapad je jednoglasno pozdravio doga\u0111aje 2014. na kijevskom trgu Maidan, gdje je sada\u0161nji rat uistinu i zapo\u010deo. Unato\u010d \u010dinjenici da su zastave nacisti\u010dkih organizacija bile vrlo vidljive tijekom prosvjeda; unato\u010d \u010dinjenici da je narodni bijes tada bio usmjeren protiv demokratski izabranog predsjednika Viktora Janukovi\u010da; i unato\u010d \u010dinjenici da je, prema tajno snimljenom telefonskom razgovoru, Victoria Nuland, ameri\u010dka neokonzervativka i tada\u0161nja pomo\u0107nica dr\u017eavnog tajnika za europska i euroazijska pitanja, eksplicitno imenovala ljude koji \u0107e imati vlast u slu\u010daju pobjede, uklju\u010duju\u0107i ameri\u010dku dr\u017eavljanku Natalie Jaresko, koji je kasnije doista i postala nova ukrajinska ministrica financija od 2014. do 2016.; usprkos svemu tome, ovi doga\u0111aji, koji su predstavljali dobro orkestrirani dr\u017eavni udar \u010diji je cilj bio uklanjanje proruskog predsjednika i pretvaranje Ukrajine u protektorat SAD-a, slavljeni su diljem Zapada kao \u017eivahna pobjeda demokracije. Dodu\u0161e, ni\u0161ta od ovoga nije bilo toliko apsurdno kao \u010dinjenica da je, kada se Juan Guaid\u00f3, venezuelanski oporbenjak, proglasio privremenim predsjednikom Venezuele na javnom trgu u Caracasu 2019., to bilo dovoljno za SAD, zajedno s mnogim zemljama EU-a , da ga kao takvog i priznaju. U prosincu 2022. venezuelanska oporba sama je stala na kraj ovoj farsi.<\/p>\n

4) Dvostruki standardi za procjenu onoga \u0161to se doga\u0111a u svijetu poprimaju nenormalne razmjere i koriste se na kvaziautomatski na\u010din za ja\u010danje apologeta rata, stigmatiziranje stranaka ljevice i normaliziranje fa\u0161ista. Primjera je mno\u0161tvo, pa je te\u0161ko odabrati me\u0111u njima. Dopustite mi da ponudim samo nekoliko ilustracija iz nacionalnog i me\u0111unarodnog konteksta. U Portugalu, grubo i uvredljivo pona\u0161anje \u010dlanova Chege, krajnje desne stranke, vrlo je sli\u010dno pona\u0161anju zastupnika njema\u010dke nacisti\u010dke stranke od trenutka kada su u\u0161li u Reichstag ranih 1920-ih. Poku\u0161avalo ih se zaustaviti, ali politi\u010dka inicijativa pripadala je tada nacisti\u010dkoj stranci, a ekonomska situacija bila je tako\u0111er na njihovoj strani. Ve\u0107 u svibnju 1933. nacisti\u010dka je stranka odr\u017eala svoje prvo spaljivanje knjiga u Berlinu. Koliko \u0107e vremena pro\u0107i dok se to ne dogodi u Portugalu? Uz veliku potporu ameri\u010dkih protu-emancipacijskih institucija, pozicija dana\u0161nje globalne desnice naspram ljevi\u010darskih vlada je da, kad god se potonje ne mogu svrgnuti mekim dr\u017eavnim udarom, one se iscrpljuju optu\u017ebama za korupciju i prisiljene su se uhvatiti uko\u0161tac s pitanjima upravljanja tako da im se onemogu\u0107uje strate\u0161ko vladanje. \u010cini se da je korupcija u Portugalu ograni\u010dena na Socijalisti\u010dku stranku, koja je osigurala izravnu ve\u0107inu na posljednjim izborima 2022. U o\u010dima hegemonisti\u010dkih konzervativnih medija, svaki ministar u vladi Socijalisti\u010dke stranke smatra se korumpiranim dok se ne doka\u017ee suprotno. Ne bi trebalo biti te\u0161ko prona\u0107i sli\u010dne primjere u drugim zemljama.<\/p>\n

Navest \u0107u dva eklatantna primjera iz me\u0111unarodnog konteksta. Postoji op\u0107i konsenzus da je eksplozija plinovoda Sjeverni tok u rujnu 2022. bila djelo SAD-a (i da ju je navodno \u201cnadgledao\u201d predsjednik Joe Biden, \u0161to je tvrdnja koju je on negirao), kojemu su vjerojatno pomogli saveznici. Incident ovakvih razmjera trebala je odmah istra\u017eiti neovisna me\u0111unarodna komisija. Ono \u0161to se \u010dini o\u010diglednim jest da o\u0161te\u0107ena strana \u2014 Rusija \u2014 nije imala interesa uni\u0161tavati infrastrukturu koju bi mogli u\u010diniti beskorisnom samo zatvaranjem slavine. Dana 8. velja\u010de Seymour Hersh, cijenjeni ameri\u010dki novinar, upotrijebio je uvjerljive informacije kako bi pokazao da su SAD zapravo planirale sabota\u017eu Sjevernog toka 1 i 2 od prosinca 2021. Ako je to doista bio slu\u010daj, pred nama je gnjusni zlo\u010din koji je ujedno i \u010din dr\u017eavnog terorizma. SAD, koje tvrde da su prvaci globalne demokracije, trebale bi biti iznimno zainteresirane da se otkrije \u0161to se zaista dogodilo. Je li to bio jedini na\u010din da se Njema\u010dka natjera na rat protiv Rusije? Je li sabota\u017ea plinovoda imala za cilj stati na kraj europskoj politici, koju je potaknuo biv\u0161i njema\u010dki kancelar Willy Brandt, usmjerenoj smanjenju energetske ovisnosti o SAD-u? U kontekstu skupe energije i zatvaranja poduze\u0107a, nije li to bio u\u010dinkovit na\u010din ko\u010denja gospodarskog motora EU-a? Tko ima koristi od ove situacije? Te\u0161ka ti\u0161ina nadvila se nad ovim \u010dinom dr\u017eavnog terorizma.<\/p>\n

Drugi primjer o\u010diglednih dvostrukih standarda je nasilje izraelske kolonijalne okupacije Palestine koje se poja\u010dava. Izrael je samo u sije\u010dnju 2023. ubio 35 Palestinaca; u raciji izvr\u0161enoj 26. sije\u010dnja u izbjegli\u010dkom kampu Jenin, na Zapadnoj obali, Izrael je ubio desetoro ljudi. Dan kasnije, palestinski mladi\u0107 ubio je sedam ljudi ispred sinagoge \u017eidovskog naselja u isto\u010dnom Jeruzalemu, podru\u010dju koje je nezakonito okupirao Izrael. Nasilja ima na obje strane u sukobu, ali nesrazmjer je ogroman, a mnogi teroristi\u010dki \u010dinovi izraelske dr\u017eave (koje ponekad neka\u017enjeno po\u010dine doseljenici ili vojnici na kontrolnim to\u010dkama) \u010dak i ne dospiju u vijesti. Nema dopisnika zapadnih medija koji bi izvje\u0161tavali o tome \u0161to se doga\u0111a na okupiranim podru\u010djima, gdje se nasilje najvi\u0161e doga\u0111a. Osim tajnih snimaka mobitelom, nemamo potresne slike patnje i smrti na palestinskoj strani. Me\u0111unarodna zajednica i arapski svijet o tome \u0161ute. Unato\u010d izrazitom nerazmjeru u sredstvima ratovanja, nema pokreta za slanje u\u010dinkovite vojne opreme u Palestinu, kao \u0161to je trenutno slu\u010daj s Ukrajinom. Za\u0161to je otpor Ukrajine pravedan, a otpor Palestine nije? Europa, kontinent na kojem se dogodio holokaust u kojem su ubijeni milijuni \u017didova, u kona\u010dnici je izvori\u0161te zlo\u010dina po\u010dinjenih nad Palestinom, jer ve\u0107 godinama dijeli u\u017easno sudioni\u0161tvo u zlo\u010dinu s Izraelom. EU trenutno \u017eurno radi na osnivanju suda za ratne zlo\u010dine, ali \u2013 i ovdje le\u017ei licemjerje \u2013 samo za one koje je po\u010dinila Rusija. Ba\u0161 kao i u godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu, pozivanje na europeizam (pan-Europu, kako se tada govorilo) sve vi\u0161e postaje poziv na rat i dovodi do retorike usmjerene na prikrivanje nepravedne patnje i gubitka dobrobiti koji su sada nametnuti europskim narodima, a da se s njima nitko nije konzultirao o nu\u017enosti ili prednostima rusko-ukrajinskog rata.<\/p>\n

5) Danas smo svjedoci sukoba izme\u0111u ameri\u010dkog, ruskog i kineskog imperijalizma. Tu je i patolo\u0161ki slu\u010daj Ujedinjenog Kraljevstva, koje, usprkos svom dubokom dru\u0161tvenom i politi\u010dkom padu, jo\u0161 nije shvatilo da je britanskom carstvu odavno kraj. Ja sam protiv svakog imperijalizma i priznajem da bi se ruski ili kineski imperijalizam u budu\u0107nosti mogao pokazati kao najopasniji, ali za mene nema sumnje da je, sa svojom vojnom i financijskom nadmo\u0107i, imperijalizam SAD-a trenutno najopasniji od svih. Naravno, ni\u0161ta od toga nije dovoljno da jam\u010di njegovu dugovje\u010dnost. Zapravo, tvrdim, na temelju izvora iz sjevernoameri\u010dkih institucija (kao \u0161to je National Intelligence Council\/Nacionalno obavje\u0161tajno vije\u0107e), da je ameri\u010dki imperij u opadanju, ali mo\u017eda je ba\u0161 njegovo propadanje jedan od \u010dimbenika koji obja\u0161njavaju za\u0161to je posebno opasan ovih dana.<\/p>\n

Od samog sam po\u010detka osudio rusku invaziju na Ukrajinu, ali istovremeno sam tako\u0111er isticao da je SAD aktivno provocirao Rusiju u ovaj sukob s ciljem slabljenja Rusije i obuzdavanja Kine. Dinamika ameri\u010dkog imperijalizma \u010dini se nezaustavljivom, potaknuta vje\u010dnim uvjerenjem da \u0107e se razaranja koje uzrokuje, produbljuje ili poti\u010de, dogoditi daleko od njezinih granica, jer je za\u0161ti\u0107ena s dva golema oceana. SAD tvrde da su njezine intervencije uvijek u slu\u017ebi demokracije, ali istina je da na kraju ostavljaju trag uni\u0161tenja, diktature ili kaosa.<\/p>\n

Najnovija i vjerojatno najekstremnija manifestacija ove ideologije mo\u017ee se prona\u0107i u posljednjoj knjizi neokonzervativca Roberta Kagana (supruga Victorije Nuland), pod naslovom Duh na gozbi: Amerika i kolaps svjetskog poretka, 1900.-1941.\u00a0(Alfred Knopf, 2023). Sredi\u0161nja ideja knjige je da su SAD \u2013 u svojoj \u017eelji da donesu ve\u0107u sre\u0107u, slobodu i bogatstvo drugim nacijama, bore\u0107i se protiv korupcije i tiranije gdje god one postoje \u2013 jedinstvena zemlja. SAD je toliko nevjerojatno mo\u0107an da bi izbjegao Drugi svjetski rat samo da je imao priliku vojno i financijski intervenirati na vrijeme kako bi prisilio Njema\u010dku, Italiju, Japan, Francusku i Veliku Britaniju da slijede novi svjetski poredak pod vodstvom SAD-a. Svaka ameri\u010dka intervencija u inozemstvu vo\u0111ena je altruisti\u010dkim motivima, za dobrobit ljudi na koje je intervencija usmjerena. Prema Kaganu, ameri\u010dke vojne intervencije u inozemstvu \u2013 od vremena \u0161panjolsko-ameri\u010dkog rata 1898. (vo\u0111enog s ciljem, koji je vidljiv i danas, da se dominira Kubom) i filipinsko-ameri\u010dkog rata 1899.-1902. (vo\u0111enog da se sprije\u010di samoodre\u0111enje Filipina, koje je rezultiralo s vi\u0161e od 200.000 mrtvih Filipinaca) \u2014 uvijek su bili nadahnuti nesebi\u010dnim predod\u017ebama i \u017eeljom da pomognu ljudima.<\/p>\n

Ovo licemjerje i brisanje neugodnih istina uop\u0107e ne uzima u obzir tragi\u010dnu stvarnost domoroda\u010dkih naroda i crna\u010dkog stanovni\u0161tva SAD-a, koji su bili podvrgnuti \u017eestokom istrebljenju i diskriminaciji u tim vremenima navodnih oslobodila\u010dkih intervencija u inozemstvu. Povijesni zapisi razotkrivaju okrutnost takve la\u017ei. Ameri\u010dke intervencije uvijek su bile diktirane geopoliti\u010dkim i gospodarskim interesima zemlje. Zapravo, SAD nije iznimka od pravila. Naprotiv, to je uvijek bio slu\u010daj sa svakim carstvom (vidi, na primjer, invazije Rusije od strane Napoleona i Adolfa Hitlera). Povijesni zapisi dokazuju da je predanost imperijalnim interesima \u010desto dovodila do potiskivanja te\u017enji za samoodre\u0111enjem, slobodom i demokracijom i produljenju potpore diktatorima-ubojicama, s posljedi\u010dnim razaranjem i smr\u0107u, od banana ratova u Nikaragvi (1912.), podr\u0161ke kubanskom diktatoru Fulg\u00eanciu Batisti ili invazije u Zaljeva svinja 1961. do dr\u017eavnog udara na biv\u0161eg \u010dileanskog predsjednika Salvadora Allendea (1973.); od dr\u017eavnog udara protiv Mohammada Mossadegha, biv\u0161eg demokratski izabranog predsjednika Irana (1953.) do dr\u017eavnog udara protiv Jacoba \u00c1rbenza, biv\u0161eg demokratski izabranog predsjednika Gvatemale (1954.); od invazije na Vijetnam radi borbe protiv komunisti\u010dke prijetnje (1965.) do invazije Afganistana (2001.), navodno kao obrambenog poteza protiv terorista koji su napali njujor\u0161ke blizance (od kojih nijedan nije bio iz Afganistana) \u2013 nakon 20 godina ameri\u010dke podr\u0161ke mud\u017eahedinima protiv komunisti\u010dke vlade u Kabulu koju je podr\u017eavao Sovjetski Savez; od invazije Iraka 2003. godine da se svrgne Sadam Husein i uni\u0161ti njegovo (nepostoje\u0107e) oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje do intervencije u Siriji da bi se obranili pobunjenici koji su uglavnom bili (i jesu) radikalni islamisti; od intervencije na Balkanu 1995. godine, provedene putem NATO-a bez ovla\u0161tenja UN-a, do uni\u0161tenja Libije 2011. godine. Uvijek su postojali \u201cdobronamjerni razlozi\u201d za takve intervencije, koje su se uvijek oslanjale na suu\u010desnike i saveznike na lokalnoj razini. \u0160to \u0107e ostati od mu\u010deni\u010dke Ukrajine kad rat zavr\u0161i (jer svi ratovi kad-tad prestanu)? Kakva \u0107e biti situacija u drugim europskim zemljama, osobito Njema\u010dkoj i Francuskoj, u kojima i dalje dominira pogre\u0161na predod\u017eba da je Marshallov plan bio manifestacija samopo\u017ertvovne filantropije od strane SAD-a, kojima duguju beskrajnu zahvalnost i bezuvjetnost solidarnost? A \u0161to s Rusijom? Kako \u0107e izgledati kona\u010dna procjena, nakon svih smrti i razaranja koja dolaze sa svakim ratom? Za\u0161to u Europi ne svjedo\u010dimo pojavi sna\u017enog pokreta za pravedni i trajni mir? Mo\u017ee li biti da, unato\u010d \u010dinjenici da se rat vodi u Europi, Europljani \u010dekaju da se u SAD-u pojavi neki antiratni pokret, pa da mu se pridru\u017ee mirne savjesti i bez opasnosti da ih se vidi kao Putinove prijatelje ili \u010dak kao komuniste?<\/p>\n

Za\u0161to se toliko \u0161uti o svemu ovome?<\/p>\n

Mo\u017eda je najnerazumljivija \u0161utnja intelektualaca. Neobja\u0161njiva je jer intelektualci \u010desto tvrde da su pronicljiviji od obi\u010dnih smrtnika. Povijest nas je nau\u010dila da su se u razdobljima neposredno prije izbijanja ratova svi politi\u010dari izja\u0161njavali protiv rata, ali su mu svojim djelovanjem pridonosili. \u0160utnja nije ni\u0161ta drugo nego suu\u010desni\u0161tvo s gospodarima rata. Za razliku od onoga \u0161to se dogodilo po\u010detkom 20. stolje\u0107a, danas nema poznatih intelektualaca koji bi glasno zagovarali\u00a0 mir, \u201cneovisnost duha\u201d i demokraciju. Kad je izbio Prvi svjetski rat, koegzistirala su tri imperijalizma: ruski, engleski i pruski imperijalizam. Nitko nije sumnjao da je pruski imperijalizam bio najagresivniji od ta tri.<\/p>\n

Zanimljivo je da se u to vrijeme nisu \u010duli glasovi zna\u010dajnih njema\u010dkih intelektualaca koji bi se\u00a0 protivili ratu. Slu\u010daj Thomasa Manna vrijedan je razmi\u0161ljanja. U studenom 1914. objavio je \u010dlanak u Neue Rundschau pod nazivom Gedanken im Kriege (Razmi\u0161ljanja u vrijeme rata), u kojem je rat branio kao \u010din Kulture (tj. Njema\u010dke, kako je sam pojasnio) protiv civilizacije. Prema njegovom mi\u0161ljenju, Kultura je sublimacija demonskog (die Sublimierung des D\u00e4monischen) i iznad je morala, razuma i znanosti. Mann je zaklju\u010dio napisav\u0161i: \u201cZakon je prijatelj slabih; on bi svijet uplo\u0161nio na jednu razinu. Rat donosi snagu\u201d (Das Gesetz ist der Freund des Schwachen, m\u00f6chte gern die Welt verflachen, aber der Krieg l\u00e4\u00dft die Kraft erscheinen). Mann je smatrao da su Kultura i militarizam bra\u0107a. Godine 1918.-1920. objavio je Razmi\u0161ljanja nepoliti\u010dnog \u010dovjeka, knjigu u kojoj je branio carevu politiku i tvrdio da je demokracija anti-njema\u010dka ideja. Sre\u0107om za \u010dovje\u010danstvo, Thomas Mann \u0107e kasnije promijeniti mi\u0161ljenje i postati jedan od najglasnijih kriti\u010dara nacizma. Nasuprot tome, od Petra Kropotkina do Lava Tolstoja i od Fjodora Dostojevskog do Maksima Gorkog, glasovi ruskih intelektualaca podignuti protiv ruskog imperijalizma uvijek su se \u010duli.<\/p>\n

Mnogo je pitanja kojima se intelektualci moraju pozabaviti. Za\u0161to\u00a0 \u0161ute? Ima li jo\u0161 intelektualaca ili su postali blijede sjenke onoga \u0161to su nekad predstavljali?<\/p>\n

Boaventura de Sousa Santos, autor ovoga priloga, portugalski je profesor sociologije na Ekonomskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Coimbri (Portugal), istaknuti pravni znanstvenik na Pravnom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta Wisconsin-Madison, pravni znanstvenik na Sveu\u010dili\u0161tu Warwick\u00a0 i direktor emeritus Centra za dru\u0161tvene studije na Sveu\u010dili\u0161tu u Coimbri.\u00a0 Jedan je od osniva\u010da i vode\u0107ih li\u010dnosti Svjetskog socijalnog foruma.
\n\u010clanak The Deafening Silence ov Intellectuals in the Fase of Growing Global Conflicts<\/a> izvorno je objavljen na portalu Other News: Voices against the tide, u o\u017eujku 2023.<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160utnja nije ni\u0161ta drugo nego suu\u010desni\u0161tvo s gospodarima rata. Za razliku od onoga \u0161to se dogodilo po\u010detkom 20. stolje\u0107a, danas nema poznatih intelektualaca koji bi glasno zagovarali\u00a0 mir, \u201cneovisnost duha\u201d i demokraciju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":330479,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-368307","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368307","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=368307"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368307\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":368308,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368307\/revisions\/368308"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/330479"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=368307"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=368307"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=368307"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}