{"id":368136,"date":"2023-04-16T08:10:05","date_gmt":"2023-04-16T06:10:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=368136"},"modified":"2023-04-16T08:10:36","modified_gmt":"2023-04-16T06:10:36","slug":"auschwitz-na-plazi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/04\/16\/auschwitz-na-plazi\/","title":{"rendered":"Auschwitz na pla\u017ei?"},"content":{"rendered":"

Autor: Sre\u0107ko Horvat<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Krajem kolovoza 2017. godine, dok se polovica kontinenta polagano budila iz ljetnoga sna, jedna od najboljih umjetni\u010dkih izlo\u017ebi u Europi, \u201eDocumenta\u201c, koja se svakih pet godina odr\u017eava u njema\u010dkom gradu Kasselu, otkazala je nadolaze\u0107i performans nazvan \u201eAuschwitz na pla\u017ei\u201c. Mo\u017eda ne i neo\u010dekivano: na kraju, je li naziv mogao biti provokativniji? \u0160to bi, zaboga, to moglo zna\u010diti?<\/p>\n

Planirani performans inspiriran je tekstom talijanskog filozofa Franca \u201eBifa\u201c Berardija, u kojem on uspore\u0111uje trenutnu situaciju s migrantima koji zapnu na mediteranskim pla\u017eama s hororima Drugog svjetskog rata \u2013 ili preciznije, Holokaustom. Vijesti o tome izazvale su bijes u Njema\u010dkoj te su ga na kraju, zbog pritiska javnosti, kuratori odlu\u010dili otkazati.<\/p>\n

Kao odgovor na to, Bifo je naglasio da mu nije bila namjera uvrijediti ili krivo koristiti rije\u010d \u201eAuschwitz\u201c, njezino jedinstveno zna\u010denje i implikacije. Prije je \u017eelio isprovocirati raspravu referiraju\u0107i se na \u201ete\u0161ko\u201c zna\u010denje Auschwitza, koje u javnoj svijesti s pravom ostaje tema koja zahtijeva krajnje po\u0161tovanje i ozbiljnost.<\/p>\n

U Njema\u010dkoj je sama najava \u201eAuschwitza na pla\u017ei\u201c imala \u017eeljeni u\u010dinak: glavni argument protiv performansa bio je, rije\u010dima ministra kulture savezne pokrajine Hessen, Borisa Rheina: \u201eNe mo\u017ee se dopustiti ikakva usporedba s Holokaustom, jer su nacisti\u010dki zlo\u010dini bili jedinstveni.\u201c<\/p>\n

Mjesec dana prije nego \u0161to je otkazan performans, Bifo je u pismu ostavke dostavljenom pokretu DiEM25 (Democracy in Europe Movement 2025) objasnio koncept naslova. Osnovan 2016. godine kao paneuropski pokret, DiEM25 trenuta\u010dno ima oko 100 tisu\u0107a \u010dlanova, uvjerenih da samo radikalna transnacionalna politika mo\u017ee vratiti demokraciju u Europu.<\/p>\n

\n

Demokracija u Europi?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

U svome pismu Bifo je naglasio da vi\u0161e nema takvog ne\u010deg poput demokracije u Europi, kontinentu koji nije uspio nadi\u0107i svoju povijest. Europa je, kazao je: \u201e\u2026 samo nacionalizam, kolonijalizam, kapitalizam i fa\u0161izam.\u201c U Drugom svjetskom ratu, nastavlja, ljudi su imali izliku za ne prosvjedovanje protiv deportacija, segregacija, mu\u010denja i istrebljenja: malo je njih bilo upoznato sa stvarno\u0161\u0107u logora smrti. Danas, me\u0111utim, nemamo izlike; znamo \u0161to se doga\u0111a na Mediteranu: \u201eznamo koliko je smrtonosan efekt europskog zanemarivanja i odbijanja preuzimanja odgovornosti za migrantski val koji je izravni rezultat ratova koje su isprovocirala dva stolje\u0107a kolonijalizma\u201c. Kako bi zaustavila migraciju, tvrdi Bifo, Europa je u procesu izgradnje koncentracijskih logora za izbjeglice, i ispla\u0107uje zemlje poput Turske, Libije i Egipta za njezin prljavi posao na mediteranskoj obali, sprje\u010davaju\u0107i ljude da uop\u0107e krenu prema Europi.<\/p>\n

Ve\u0107 smo davne 1991. godine, bilje\u017ei Bifo, kada je brod sa 26 tisu\u0107a Albanaca u\u0161ao u talijansku luku Brindisi, znali da je po\u010dela velika migracija. U tom trenutku, Europa je imala mogu\u0107nost dviju putanji. Prva: ona otvorenih granica i redistribucije resursa u procesu primanja i integracije. Druga: ona odbijanja, odvra\u0107anja, da se lagani put od sjeverne Afrike do obala \u0160panjolske, Italije i Gr\u010dke u\u010dini nemogu\u0107im. Europa je odabrala drugi put. Svakodnevno se \u017eene, djeca i mu\u0161karci utapaju. Uz \u010dasne iznimke \u2013 ljudi koji su sada osu\u0111eni zbog pomaganja i solidarnosti s \u201eilegalnim migrantima\u201c \u2013 Europljani su odbili priznati svoju povijesnu odgovornost. Svi su suu\u010desnici u onome \u0161to Bifo naziva \u201eAuschwitzom na pla\u017ei\u201c.<\/p>\n

Ovo je, o\u010digledno, vrlo mra\u010dna procjena europske situacije. Ne samo da Bifo namjerno uspore\u0111uje trenutnu izbjegli\u010dku krizu s Auschwitzom, nego i Europu dr\u017ei odgovornom za \u201eistrebljenje\u201c izbjeglica. Izjava da je voda zamijenila ciklon B te\u0161ka je \u2013 da ne ka\u017eemo provokativna. No Bifo je to\u010dno znao \u0161to radi. Njegova je namjera s ovom usporedbom bila da \u0161okom potakne ljude na javnu raspravu. Po svoj prilici u tome je i uspio.<\/p>\n

Me\u0111utim, javna rasprava neizbje\u017eno je i predvidljivo oti\u0161la u pogre\u0161nom smjeru. Umjesto da potakne na ozbiljnu razmjenu ideja o izbjegli\u010dkoj krizi i europskoj odgovornosti \u2013 i za utopljene u Sredozemnom moru, i za one u koncentracijskim logorima u Libiji i drugdje \u2013 raspravu je odmah ugu\u0161ila debata o kori\u0161tenju rije\u010di \u201eAuschwitzu\u201c i o tome za \u0161to se ona smije, a za \u0161to ne smije koristiti.<\/p>\n

Ve\u0107 smo davne 1991. godine, bilje\u017ei Bifo, kada je brod sa 26 tisu\u0107a Albanaca u\u0161ao u talijansku luku Brindisi, znali da je po\u010dela velika migracija. U tom trenutku, Europa je imala mogu\u0107nost dviju putanji. Prva: ona otvorenih granica i redistribucije resursa u procesu primanja i integracije. Druga: ona odbijanja, odvra\u0107anja, da se lagani put od sjeverne Afrike do obala \u0160panjolske, Italije i Gr\u010dke u\u010dini nemogu\u0107im<\/strong><\/p>\n

Zabrana razmi\u0161ljanja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ukratko: \u201eAuschwitz\u201c i \u201epla\u017ea\u201c ne smiju i\u0107i skupa. Njihovo supostavljanje provocira trenutnu reakciju, upravo zato \u0161to zna\u010de ne\u0161to potpuno razli\u010dito: oksimoron, dvije \u010disto opre\u010dne rije\u010di. Iako je neostvaren, utjecaj performansa \u201eAuschwitz na pla\u017ei\u201c u samoj je ekstremnoj disonanci. Usudio se zaraziti nas, \u010dak i ako smo zara\u017eeni nevoljko, slikom Auschwitza na pla\u017ei, slikom Aylana Kurdija, malenog sirijskog dje\u010daka koji se utopio u Mediteranu u rujnu 2015. godine: njegova smrt nije izoliran tragi\u010dni slu\u010daj, nego dokaz europskog institucionaliziranog odbijanja migranata.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u010dak i ako je namjera iza \u201eAuschwitza na pla\u017ei\u201c bila razbijanje najja\u010deg postoje\u0107eg Denkverbot (prelijepi njema\u010dki izraz koji opisuje \u201ezabranu razmi\u0161ljanja\u201c), sam Bifo to nije mogao. Mo\u017eda je jedina osoba koja smije ponuditi izlaz iz ove zatvorene petlje zna\u010denja osoba koja je pre\u017eivjela Holokaust.<\/p>\n

U \u010dlanku iz 2001. godine, \u201e\u010ciji je Auschwitz?\u201c, Imre Kert\u00e9sz ka\u017ee \u2013 gotovo kao da predvi\u0111a srd\u017ebu oko Documente 2017. godine \u2013 da postoji \u201ene\u0161to \u0161okantno dvosmisleno u ljubomornom na\u010dinu na koji pre\u017eivjeli inzistiraju na svom ekskluzivnom pravu na Holokaust kao da je intelektualno vlasni\u0161tvo, kao da su doprli do neke velike i jedinstvene tajne, kao da \u0161tite neko ne\u010duveno blago od raspadanja i (posebno) nano\u0161enja namjerne \u0161tete\u201c.<\/p>\n

Rije\u010di su to koje bi se mogle primijeniti na njema\u010dku debatu oko otkazanog performansa \u201eAuschwitz na pla\u017ei\u201c. Samo \u0161to nisu oni koji su pre\u017eivjeli Holokaust, nego njema\u010dki mediji djelovali kao samoprozvani za\u0161titnici \u201eintelektualnog vlasni\u0161tva\u201c Holokausta: \u010duvaju\u0107i ga od zlouporabe, ne kao \u0161to to pre\u017eivjeli \u010dine, kroz sje\u0107anje, nego kroz silinu osude performansa koji \u2013 \u010dak i uz intenzitet Bifova jezika \u2013 nije trebao povrijediti \u017ertve i pre\u017eivjele. Upravo suprotno: trebao je upozoriti da mi mo\u017eda \u2013 po Bifovoj procjeni, ve\u0107 to i radimo \u2013 putujemo u smjeru \u201eponavljanja Auschwitza\u201c.<\/p>\n

Koliko je samo Kert\u00e9sz bio u pravu kada je rekao da smatra \u201eki\u010dem\u201c bilo kakvo predstavljanje Holokausta koje \u201ene mo\u017ee ili ne \u017eeli shvatiti organsku vezu izme\u0111u na\u0161eg izobli\u010denog na\u010dina \u017eivota i same mogu\u0107nosti Holokausta\u201c. Kert\u00e9szu je vi\u0111enje Auschwitza kao ne\u010dega \u0161to se \u201eti\u010de samo Nijemaca i \u017didova i samim time njegovo svo\u0111enje na ne\u0161to poput fatalne nekompatibilnosti dviju skupina\u201c tako\u0111er ki\u010d: \u201ekada je politi\u010dka i psiholo\u0161ka anatomija modernog totalitarizma op\u0107enitije zanemarena; kada se Auschwitz ne promatra kao univerzalno iskustvo, nego svodi na ono \u0161to odmah \u201aupada u o\u010di\u2019\u201c.<\/p>\n

Koliko je samo Kert\u00e9sz bio u pravu kada je rekao da smatra \u201eki\u010dem\u201c bilo kakvo predstavljanje Holokausta koje \u201ene mo\u017ee ili ne \u017eeli shvatiti organsku vezu izme\u0111u na\u0161eg izobli\u010denog na\u010dina \u017eivota i same mogu\u0107nosti Holokausta\u201c<\/strong><\/p>\n

Nikada vi\u0161e Auschwitz<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Upravo to je poanta \u201eAuschwitza na pla\u017ei\u201c. Nije se posredno poku\u0161avalo umanjiti njema\u010dko ili \u017eidovsko zna\u010denje Auschwitza. Bio je to, dodu\u0161e, poku\u0161aj da se ekstrapolira, artikulira univerzalna priroda horora Auschwitza: povezivanje njega i na\u0161eg \u201edeformiranog na\u010dina \u017eivota\u201c danas, i mogu\u0107nosti da bi se ne\u0161to poput Holokausta moglo ponoviti u druga\u010dijem obliku.<\/p>\n

Naravno da je rizi\u010dno nazvati trideset tisu\u0107a ljudi koji su se, kao rezultat europskih politika, utopli u Mediteranu, ili milijun migranata koje dr\u017ee u \u201ekoncentracijskim logorima\u201c u Libiji, \u201eAuschwitzom na pla\u017ei\u201c. Bifova poanta, dodu\u0161e, i jest da bismo se trebali prisjetiti slavne re\u010denice Nie wieder Auschwitz (\u201eNikada vi\u0161e Auschwitz\u201c). \u010cak i ako se trenutni zlo\u010dini sami po sebi ne podudaraju s onima u Auschwitzu, Bifov cilj iza ove provokacije (u izvornom latinskom zna\u010denju, provocatio, \u201eprizivanje, izazov\u201c) bio je razotkrivanje stra\u0161nog potencijala na\u0161e trenutne situacije: Auschwitz bi se mogao ponoviti.<\/p>\n

Slagali se s Bifovom mra\u010dnom autopsijom Europe ili ne, poanta koju je razlo\u017eio u svom pismu ostavke (iako ostaje \u010dlanom, jer je DiEM25 nije prihvatio) vodi nas od \u201eOkupacije\u201c (prvog dijela ove knjige) do \u201eOslobo\u0111enja\u201c (njezinog drugog dijela). Pitanje je kako se jo\u0161 uvijek mo\u017eemo nazivati Europljanima ako se ove strahote i u\u017easi zbilja doga\u0111aju.<\/p>\n

U svom pismu, Bifo se odrekao svog europskog identiteta. Uistinu, izjavio je da, ako to zna\u010di biti Europljaninom, prihvatiti mentalitet koji se pravi da ne vidi te u\u017ease, onda nikada nije ni bio Europljanin. Kao dobar \u010ditatelj Austinova Kako djelovati rije\u010dima, Bifo je zasigurno znao da je izjava: \u201eVi\u0161e nisam Europljanin\u201c, \u201eperformativ\u201c. Takav iskaz nije ni istinit ni neistinit: jednostavno je neka vrsta djelovanja. U Bifovu slu\u010daju, mogao bi se interpretirati kao \u201eostavka\u201c \u2013 ili jo\u0161 jedna provokacija.<\/p>\n

Ako je procjena europske \u2013 i op\u0107enitije, svjetske \u2013 situacije danas, kojom smo se bavili u prvom dijelu knjige, imalo to\u010dna, tada pravo pitanje nije toliko je li ili nije Auschwitz mogu\u0107, koliko kako se mo\u017ee izbje\u0107i.<\/p>\n

Suo\u010deni s jo\u0161 jednim Auschwitzom (a pod Auschwitzom mislim na \u201euniverzalno iskustvo\u201c, kako bi ga nazvao Kert\u00e9sz), kako se mo\u017eemo organizirati? Ako se Auschwitz mo\u017ee dogoditi ponovno, koja je na\u0161a odgovornost? Kako mo\u017eemo djelovati da ga sprije\u010dimo?<\/p>\n

Ako je procjena europske \u2013 i op\u0107enitije, svjetske \u2013 situacije danas, kojom smo se bavili u prvom dijelu knjige, imalo to\u010dna, tada pravo pitanje nije toliko je li ili nije Auschwitz mogu\u0107, koliko kako se mo\u017ee izbje\u0107i<\/strong><\/p>\n

Dokument barbarizma<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nije prvi korak da rezignirano izjavimo da \u201evi\u0161e nismo Europljani\u201c, nego upravo suprotno. Da, jasno nam je da biti \u201eEuropljaninom\u201c odmah zna\u010di \u2013 kao \u0161to je Bifo istaknuo u svom pismu \u2013 odvikavanje od barem pet stolje\u0107a kolonijalizma, kapitalizma i nacionalizma. Znamo da \u201eEuropa\u201c, putem njegovih mra\u010dnih zaklju\u010daka, zna\u010di i \u201eHolokaust\u201c. Znamo da nema dokumenta Europe koja nije istovremeno i dokument barbarizma.<\/p>\n

Tako\u0111er znamo da je svaki dokument Europe ujedno i dokument otpora. Europske vrijednosti nisu ili prosvjetljenje, humanizam i univerzalna ljudska prava, ili koncentracijski logori, ciklon B i Holokaust. Europske su vrijednosti oboje. Podle\u0107i vjerovanju da se europske vrijednosti svode samo na prvi skup imenica zna\u010di pasti u zamku eurocentrizma i europskog ekscepcionalizma \u2013 \u010diji je logi\u010dan zaklju\u010dak bila ta druga, stra\u0161na iteracija europskih vrijednosti. No trajno zauzeti stav da su europske vrijednosti samo koncentracijski logori, ciklon B i Holokaust zna\u010dilo bi odbaciti emancipatornu ostav\u0161tinu koja je tako\u0111er dio Europe i njezine povijesti. Samo shva\u0107anjem da je Europa istovremeno oboje nalazimo put izvan trenutne situacije.<\/p>\n

Ljeti 2011. godine, u svjetlu Arapskog prolje\u0107a, dok pokret Occupy cvjeta u cijeloj Europi, u njegovu pari\u0161kom stanu susreo sam se s osobom koja je poznavala, intimno iskusila oba skupa europskih vrijednosti: St\u00e9phanea Hessela, koji je pre\u017eivio koncentracijski logor i bio borac pokreta otpora.<\/p>\n

I eto nas, dvadesetosmogodi\u0161nji Europljanin razgovara s devedeset\u010detverogodi\u0161njim Europljaninom; jedan deprimiran europskom situacijom i drugi koji je jo\u0161 uvijek vjerovao da ima nade. No nije devedeset\u010detverogodi\u0161njak bio deprimiran, a dvadesetosmogodi\u0161njak pun nade. Bilo je obrnuto.<\/p>\n

Sve do samoga kraja svog \u017eivota \u2013 preminuo je godinu dana kasnije \u2013 St\u00e9phane Hessel bio je pun nade. Kada sam spomenuo da je njegov poziv na djelovanje, iz me\u0111unarodnog bestselera Indignez-vous! (Pobunite se!), mo\u017eda utopijski, nje\u017eno je odgovorio da se otpor i izgradnja novog svijeta mogu gledati i na takav na\u010din. Me\u0111utim, \u201ekada si star koliko i ja, onda si iskusio da stvari koje jednoga dana izgledaju kao utopija postanu stvarnost: ako je nacisti\u010dki re\u017eim mogao biti sru\u0161en, ako se mogla dogoditi dekolonijalizacija, ako se Europa jo\u0161 uvijek mo\u017ee izgraditi \u2013 ne uspje\u0161no, ali zasigurno bolje nego pro\u0161lih stolje\u0107a \u2013 onda i mo\u017ee\u0161 jedino biti pun nade\u201c.<\/p>\n

Kao \u0161to bi svaki mladi Europljanin trebao, na to sam mu citirao Benjaminovu interpretaciju slike Angelus Novus Paula Kleea, reproduciranu i na naslovnoj stranici Hesselova djela.<\/p>\n

U svom eseju \u201eTeze o filozofiji povijesti\u201c iz 1940. godine, Benjamin, koji je posjedovao Kleeovu originalnu sliku \u2013 opisao je \u201eNovog an\u0111ela\u201c, koji: \u201eizgleda kao da \u0107e se upravo odmaknuti od ne\u010dega o \u010demu netremice razmi\u0161lja\u201c:<\/p>\n

\u201eOn zuri, usta su otvorena, krila ra\u0161irena. Tako zami\u0161ljamo an\u0111ela povijesti. Lice mu je okrenuto prema pro\u0161losti. Tamo gdje zami\u0161ljamo slijed doga\u0111aja on vidi jedinstvenu katastrofu koja nastavlja gomilati razvaline i baca ih pred sebe. An\u0111eo bi htio ostati, probuditi mrtve, i popraviti razbijeno. No oluja pu\u0161e iz Raja; ulovila se u njegovim krilima tako nasilno da ih an\u0111eo vi\u0161e ne mo\u017ee zatvoriti. Oluja ga neodoljivo tjera u budu\u0107nost kojoj ima okrenuta le\u0111a, dok gomila razvalina pred njim raste do neba. Ta oluja ono je \u0161to nazivamo napretkom.\u201c<\/p>\n

Tako sam odgovorio Hesselu; ako je napredak samo neprekidni ciklus o\u010daja, onda te\u0161ko da je \u201eAn\u0111eo povijesti\u201c vjesnik nade, kako bi ljudi mogli pomisliti \u010ditaju\u0107i Indignez-vous!<\/p>\n

\u201cAko je nacisti\u010dki re\u017eim mogao biti sru\u0161en, ako se mogla dogoditi dekolonijalizacija, ako se Europa jo\u0161 uvijek mo\u017ee izgraditi \u2013 ne uspje\u0161no, ali zasigurno bolje nego pro\u0161lih stolje\u0107a \u2013 onda i mo\u017ee\u0161 jedino biti pun nade\u201d<\/strong><\/p>\n

Otpor i nada<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Za\u010dudo, mladi St\u00e9phane Hessel upoznao je Waltera Benjamina, obiteljskog prijatelja, u Marseilleu 1940. godine, neposredno prije nego \u0161to je Benjamin pobjegao iz Francuske preko Pirineja samo s gas-maskom i \u010detkicom za zube. Kako se Hessel toga sje\u0107a, Benjamin je bio o\u010dajan; a on sam, u svojim dvadesetima, pun nade. No Hessel mi sedamdeset godina kasnije odlu\u010dno miran govori: \u201eMo\u017eemo biti o\u010dajni i imati mnogo dobrih razloga za to, no moramo se protiv vlastitog o\u010daja boriti nadom.\u201c<\/p>\n

Kroz cijeli njegov \u017eivot, Hesselova djela oblikovala su ove rije\u010di. Nedugo nakon \u0161to je Walter Benjamin u krajnjem o\u010daju po\u010dinio samoubojstvo (exasp\u00e9ration) u Portbou, Hessel se borio protiv o\u010daja nadom (aspiration). Pobjegav\u0161i u London 1941. godine, pridru\u017eio se pokretu otpora generala Charlesa de Gaullea, a zatim vratio u Francusku da organizira komunikacijske mre\u017ee Otpora ususret iskrcavanju Saveznika 1944. godine. Tamo ga je uhapsio Gestapo i deportiran je u koncentracijske logore Buchenwald i Dora-Mittelbau. Uspio je pobje\u0107i pri transferu u Bergen-Belsen, i dokopao se Hanovera, gdje je do\u0161ao do savezni\u010dkih trupa koje su tuda napredovale. Nakon rata postao je diplomat i sudjelovao u izradi Op\u0107e deklaracije o ljudskim pravima. U listopadu 2010. godine objavljeno je prvo izdanje njegova pamfleta od 32 stranice, Indignez-vous!, u \u0161est tisu\u0107a primjeraka. Samo u Francuskoj unutar nekoliko tjedana prodano je gotovo milijun primjeraka.<\/p>\n

U svijetu punom o\u010daja, ovaj stari, ponosni borac Otpora probudio je nadu. Te 2011. godine \u0161panjolski prosvjednici i drugi protagonisti otpora, od zadruga do komuna, nazvali su se Indignados (\u201epobunjeni\u201c), prema naslovu njegova djela. Iste te godine, cijeli svijet \u2013 od Egipta i Tunisa, preko Gr\u010dke i \u0160panjolske, do Sjedinjenih Dr\u017eava \u2013 okupirao je trgove i ulice, u procesu vra\u0107anja nade.<\/p>\n

Sve nas to vra\u0107a u 2017. godinu i Bifovo pismo ostavke. U posljednjih \u0161est godina prolje\u0107e puno nade pretvorilo se u zimu o\u010daja. Nove politi\u010dke stranke, temeljene na nadi i optimizmu, postale su poput starih, u nedostatku snage da se promijeni tijek povijesti. U me\u0111uvremenu izbjegli\u010dka se kriza produbila i izgra\u0111eni su novi zidovi; vode se novi ratovi i artikulirani su novi fa\u0161izmi; dok se Europska unija dezintegrira, o\u010dekuje nas globalna nestabilnost. Vratili smo se u Marseille 1940. godine s Walterom Benjaminom i St\u00e9phaneom Hesselom, na raskrsnici o\u010daja i nade.<\/p>\n

Mo\u017eda bismo Bifovo pismo iz 2017. godine trebali razumjeti kao drugi oblik \u201epovla\u010denja\u201c Waltera Benjamina: o\u010dajni\u010dko gubljenje bilo kakve nade, jer izgleda kao da nema izlaska? Ili mo\u017eda Bifo misli da trebamo nadu bez optimizma? Sada se suo\u010davamo s istom dilemom koju su imali Benjamin i Hessel. Nije to pitanje pravog ili krivog (rezignacija ili aspiracija): oba izbora mogu se objasniti i razumjeti. Va\u017eno je da smo svjesni izbora, i da svaki izbor sa sobom nosi mogu\u0107nost odabira drugog.<\/p>\n

Me\u0111utim bilo bi krivo misliti da je o\u010daj suprotni pol optimizma. Bifova procjena trenutnog stanja Europe \u2013 \u010dak i njegov izraz \u201eAuschwitz na pla\u017ei\u201c \u2013 to\u010dan je. U krivu je me\u0111utim u svom prihva\u0107anju rezignacije pored aspiracije. Za Bifa je Europa ve\u0107 izgubljena, jer se ve\u0107ina europskog stanovni\u0161tva odbija nositi s vlastitom povijesnom odgovorno\u0161\u0107u. No nije dovoljno dati ostavku. Jedini je na\u010din istinskog prihva\u0107anja odgovornosti u rehabilitaciji nade \u2013 mnogo radikalnije nade od naivnog poimanja optimizma. Danas nam je vi\u0161e no ikad potrebna nada bez optimizma. To je jedini put od otpora do oslobo\u0111enja.<\/p>\n

kritika-hdp.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bilo bi krivo misliti da je o\u010daj suprotni pol optimizma. Bifova procjena trenutnog stanja Europe \u2013 \u010dak i njegov izraz \u201eAuschwitz na pla\u017ei\u201c \u2013 to\u010dan je. U krivu je me\u0111utim u svom prihva\u0107anju \u201erezignacije\u201c pored \u201easpiracije\u201c. Za Bifa je Europa ve\u0107 izgubljena, jer se ve\u0107ina europskog stanovni\u0161tva odbija nositi s vlastitom povijesnom odgovorno\u0161\u0107u <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":192152,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[769,3014],"class_list":["post-368136","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-izbjeglice","tag-migranti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368136","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=368136"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368136\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":368137,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368136\/revisions\/368137"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/192152"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=368136"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=368136"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=368136"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}