Godine 2019. astronomi su snimili prvu fotografiju crne rupe koja se nalazi u dalekoj galaksiji.<\/p>\n
Nau\u010dnici to opisuju kao ‘\u010dudovi\u0161te’ – tri miliona puta je ve\u0107a od Zemlje.<\/p>\n
Slika prikazuje intenzivno svijetli ‘vatreni prsten’ koji okru\u017euje savr\u0161eno kru\u017enu tamnu rupu, kako su ga opisali nau\u010dnici.<\/p>\n
‘Osje\u0107aj je kao da gledate vrata pakla’, rekao je Heino Falcke sa Univerziteta Radboud u Nijmegenu u Holandiji.<\/p>\n
Dok crne rupe tro\u0161e materiju koja je zalutala preblizu, istiskuju je u pregrijani disk u\u017earenog gasa.<\/p>\n
Crna rupa tako\u0111e \u201esavija\u201d svjetlost oko sebe, \u0161to je ono \u0161to stvara kru\u017enu sjenu.<\/p>\n
Godine 2015. pokojni fizi\u010dar profesor Stephen Hawking je sugerisao da crne rupe nisu ‘vje\u010dni zatvori’ kakvima ih mnogi smatraju, dodaju\u0107i da je mogu\u0107e da sadr\u017eaj pobjegne iz ponora.<\/p>\n
Godinu dana kasnije pro\u0161irio je teoriju izjaviv\u0161i da odgovor le\u017ei u \u010desticama nulte energije ili ‘mekoj kosi’ koja se nalazi na horizontu crne rupe.<\/p>\n
On je sugerisao da bi se \u010destice koje se nalaze na horizontu doga\u0111aja, granici crne rupe, sastojale od fotona i gravitona, koji su subatomski paketi svjetlosti i gravitacijske energije.<\/p>\n
Ove kvantne \u010destice vrlo niske ili \u010dak nulte energije talo\u017eene na rubu crne rupe mogu uhvatiti i pohraniti informacije preuzete s \u010destica koje padaju u crnu rupu.<\/p>\n
To zapravo zna\u010di da iako \u010destica koje padaju u crnu rupu mo\u017eda vi\u0161e nema, njihove informacije i dalje \u201elebde\u201d na rubu zaborava u \u201emekoj kosi\u201d kvantnih \u010destica.<\/p>\n
Teorijski fizi\u010dar je uporedio vra\u0107anje informacija sa spaljenom enciklopedijom, gdje informacije tehni\u010dki ne bi bile izgubljene, ali bi ih bilo nevjerovatno te\u0161ko de\u0161ifrovati.<\/p>\n
Hipoteza nije dokazana, ali bi mogla pomo\u0107i u rje\u0161avanju dugogodi\u0161njeg paradoksa o tome \u0161to se doga\u0111a s gasom i pra\u0161inom koji su upali u crnu rupu.<\/p>\n
Sna\u017ean gravitacijski stisak crne rupe zna\u010di da ni\u0161ta ne mo\u017ee pobje\u0107i ako se jako pribli\u017ei njenom rubu.<\/p>\n
No mnogi od tih misterioznih objekata zapravo su okru\u017eeni nakupinama gasa i pra\u0161ine koji kru\u017ee oko crnih rupa, pomalo poput vode koja ide u odvod.<\/p>\n
Prema studiji iz 2018, ovo nakupljanje materijala je proces u tri koraka.<\/p>\n
Prvo, hladni gas formira disk blizu ravnine rotacije, zagrijavaju\u0107i se dok se molekule ne raspadnu.<\/p>\n
Neke od tih molekula bivaju izba\u010dene iznad i ispod diska, koje potom padaju natrag i stvaraju strukturu sli\u010dnu fontani.<\/p>\n
Alternativna opa\u017eanja tako\u0111e sugeri\u0161u da ovo kretanje proizvodi lu\u010dne prstenove koji okru\u017euju unutarnje stubove materije, koja se \u201eispaljuje\u201d pravo u zrak te jako podsje\u0107a na fontane.<\/p>\n
Jo\u0161 pro\u0161li mjesec nau\u010dnici s Imperial Collegea u Londonu su dali uzbudljivu objavu o crnim rupama.<\/p>\n
Otkrili su da bi objekti zapravo mogli biti izvor nepoznate energije poznate kao tamna energija.<\/p>\n
U biti, teorija Velikog praska o stvaranju na\u0161eg svemira izvorno je predvidjela da \u0107e se njegovo \u0161irenje usporiti \u2013 ili da \u0107e se po\u010deti skupljati \u2013 zbog sile gravitacije.<\/p>\n
Ali 1998. godine astronomi su bili iznena\u0111eni kada su otkrili ne samo da se svemir i dalje \u0161iri, nego i da se to \u0161irenje ubrzava.<\/p>\n
Kako bi se objasnilo to otkri\u0107e, predlo\u017eeno je da je ‘tamna energija’ odgovorna za \u201eguranje\u201d stvari ja\u010de od gravitacije.<\/p>\n
To je povezano s konceptom koji je Einstein predlo\u017eio, ali ga je kasnije odbacio \u2014 ‘kosmolo\u0161ku konstantu’ koja se suprotstavlja gravitaciji i spre\u010dava kolaps svemira.<\/p>\n
Crne rupe su ipak predstavljale problem \u2014 njihovoj izuzetno jakoj gravitaciji te\u0161ko se suprotstaviti, posebno u njihovim sredi\u0161tima, gdje se \u010dini da se sve raspada u fenomenu koji se naziva ‘singularnost’.<\/p>\n
Kako bi dublje istra\u017eili problem, tim od 17 istra\u017eiva\u010da iz devet zemalja je prou\u010davao devet milijardi godina evolucije crne rupe.<\/p>\n
Posmatrali su drevne i uspavane galaksije i otkrili da crne rupe dobijaju masu na na\u010din koji je u skladu s time da sadr\u017ee energiju vakuuma ili tamnu energiju.<\/p>\n
Zapravo, veli\u010dina svemira u razli\u010ditim vremenskim ta\u010dkama usko je odgovarala masi supermasivnih crnih rupa u srcu galaksija.<\/p>\n
Drugim rije\u010dima, koli\u010dina tamne energije u svemiru mo\u017ee se objasniti energijom vakuuma crne rupe \u2014 \u0161to zna\u010di da su crne rupe izvor tamne energije.<\/p>\n
Duboko unutar crne rupe nalazi se gravitacijska singularnost, gdje se prostor-vrijeme zakrivljuje prema beskona\u010dnosti i, bez obzira na to \u0161to prolazi kroz nju, mo\u017ee pre\u017eivjeti. Ili se tako oduvijek mislilo.<\/p>\n
Me\u0111utim, u nedavnoj studiji nau\u010dnici su sugerisali kako mo\u017eda postoji izlaz kroz crvoto\u010dinu u sredi\u0161tu crne rupe, koja djeluje poput ‘stra\u017enjih vrata’.<\/p>\n
Prema toj teoriji, sve \u0161to putuje kroz crnu rupu bilo bi ‘spagetirano’, ili rastegnuto do ekstrema, ali bi se vratilo na svoju normalnu veli\u010dinu kada se pojavi u drugom dijelu svemira.<\/p>\n
Iako je malo vjerovatno da bi \u010dovjek pre\u017eivio ovaj proces, nau\u010dnici ka\u017eu da materija unutar crne rupe ne bi bila izgubljena zauvijek kao \u0161to se ranije mislilo, ve\u0107 bi umjesto toga bila protjerana u drugo podru\u010dje svemira.<\/p>\n
Tako\u0111e, nau\u010dnici ka\u017eu da ne bi bilo potrebe za ‘egzoti\u010dnom’ energijom za stvaranje crvoto\u010dine, kao \u0161to sugeri\u0161e Einsteinova teorija gravitacije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Crne rupe su me\u0111u najfascinantnijim objektima u svemiru o kojima se \u017eestoko raspravlja. Trenutno postoji pet teorija o njima, o \u010demu je pisao Daily Mail, a prenio znanost.com.hr.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289029,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[1163,1571,3159],"class_list":["post-367094","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara","tag-crna-rupa","tag-crne-rupe","tag-teorije"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/367094","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=367094"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/367094\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":367095,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/367094\/revisions\/367095"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289029"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=367094"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=367094"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=367094"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}