{"id":367025,"date":"2023-03-29T08:01:45","date_gmt":"2023-03-29T06:01:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=367025"},"modified":"2023-03-29T08:01:45","modified_gmt":"2023-03-29T06:01:45","slug":"ilegalni-rat-s-globalnim-posljedicama","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/03\/29\/ilegalni-rat-s-globalnim-posljedicama\/","title":{"rendered":"Ilegalni rat s globalnim posljedicama"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Nikola Vukobratovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Velika svjetska vojna sila uz neuvjerljive izgovore vr\u0161i invaziju na malenu zemlju \u010dija joj vlada nije po volji. Sve se doga\u0111a desetak godina nakon \u0161to je ve\u0107 u\u0161la sa svojom vojskom na jedan dio njezinog teritorija. Invazija uzrokuje smrt hiljada civila i \u0161okantnu materijalnu \u0161tetu koja je napadnutu zemlju u razvojnom smislu vratila desetlje\u0107a unazad. Unato\u010d po\u010detnim uspjesima, pokazalo se kako bez obzira na veliku prednosti u vojnoj tehnologiji invazija ne\u0107e biti toliko jednostavna operacija kako se o\u010dekivalo. Stoga se napada\u010d sve vi\u0161e oslanja na upotrebu pla\u0107enika, a svjetska javnost sve vi\u0161e otkriva razmjere ratnih zlo\u010dina koje je po\u010dinio. Ovo nije samo kratki sa\u017eetak aktualnog rata u Ukrajini, ve\u0107 i onog u Iraku, \u010dija se dvadeseta obljetnica\u00a0obilje\u017eava ovih dana. U sa\u017eetku su namjerno istaknute klju\u010dne sli\u010dnosti, iako dakako postoje i zna\u010dajne razlike. Kako bilo, Sjedinjene Dr\u017eave i Velika Britanija, uz znatno skromnije sudjelovanje Australije i Poljske te uz upotrebu NATO-ove infrastrukture izvr\u0161ile su 20. marta 2003. invaziju na Irak, mahom iz susjednog Kuvajta. Ta je invazija bila kulminacija sukoba izme\u0111u zapadnih zemalja i Iraka koji je trajao od 1990. godine. Iako su se ameri\u010dki vojnici i pla\u0107enici koje su anga\u017eirale SAD formalno povukli jo\u0161 2011., sukobi i nestabilnost u Iraku jo\u0161 uvijek traju. U &#8220;prvom&#8221; Zaljevskom ratu 1991. znatno \u0161ira koalicija \u2013 koja je, \u0161to je klju\u010dna razlika u odnosu na rat iz 2003., za vojnu intervenciju imala pokri\u0107e Ujedinjenih naroda &#8211; porazila je Irak koji je prethodne godine okupirao Kuvajt. Me\u0111utim, Irak tada nije okupiran, ve\u0107 je slu\u017ebena politika SAD-a i saveznika bila &#8220;obuzdavanje&#8221; re\u017eima, odnosno povremeni zra\u010dni napadi uz sna\u017ene sankcije. Do pune okupacije zemlje uz &#8220;smjenu re\u017eima&#8221; do\u0161lo je dvanaest godina kasnije. Iako je invazija 2003. izvedena u kontekstu &#8220;Rata protiv terorizma&#8221;, odnosno nepune dvije godine nakon teroristi\u010dkih napada na SAD 11. septembra, ideja o &#8220;zavr\u0161avanju posla&#8221; u Iraku bila je prisutna u ameri\u010dkim vladaju\u0107im krugovima znatno prije zloglasnog proglasa Georga Busha mla\u0111eg svijetu: &#8220;Ili ste s nama ili ste protiv nas&#8221;.<\/p>\n<p>Ideje serijske &#8220;smjene re\u017eima&#8221; na \u0161irem Bliskom istoku, od Sirije, preko Iraka do Irana ve\u017ee se obi\u010dno uz krug takozvanih neokonzervativaca, koji su igrali klju\u010dnu ulogu u administraciji Busha mla\u0111eg. Imena poput Dicka Chaneyja, Donalda Rumsfelda i Condoleezze Rice, klju\u010dnih ljudi Bushove administracije, postala su gotovo sinonim za neokonzervativizam, ali i za rat u Iraku. Nemogu\u0107nost SAD-a da uspostavi stabilan i lojalan re\u017eim u Iraku u desetlje\u0107ima nakon invazije u\u010dinili su cijelu ira\u010dku avanturu vrlo nepopularnom u samom SAD-u, do te mjere da i dvadeset godina kasnije Donald Trump u svojim aktualnim predizbornim nastupima redovito proziva intervencionisti\u010dke neokonzervativce kao jednog od klju\u010dnih &#8220;narodnih neprijatelja\u201d Amerikanaca. To vjerojatno manje govori o Trumpovom iskrenom pacifizmu, a vi\u0161e o gorkom okusu koji je ira\u010dki rat ostavio kod ameri\u010dkih bira\u010da. Invazija Iraka prije 20 godina je, dakako, bila izrazito nepopularna i 2003. Ona je proizvela globalni antiratni pokret kakav na Zapadu vjerojatno nije vi\u0111en jo\u0161 od Vijetnamskog rata. U februaru te godine, neposredno pred napad, vi\u0161e desetaka miliona ljudi protestiralo je diljem svijeta protiv rata. U Londonu se, prema procjenama BBC-a, okupilo preko milion ljudi. \u010cak i u Zagrebu je vi\u0161e hiljada ljudi mar\u0161iralo kroz centar grada.<\/p>\n<p>Jedan od razloga takvog \u0161irenja antiratnog pokreta bila su sumnjiva opravdanja koja su za rat davali predstavnici ameri\u010dkih i britanskih vlasti. Iako je nesumnjivo bilo istine u tada popularnoj tvrdnji da je ira\u010dki \u0161ef Sadam Husein brutalni diktator, sigurno nije bio jedini lider u regiji kojeg je ta titula dobro opisivala. A neki od takvih lidera su tada bili i danas ostali bliski saveznici Zapada. Dapa\u010de, i sam Husein je tokom osamdesetih bio blizak SAD-u za vrijeme rata kojeg je pokrenuo protiv susjednog Irana, te je u\u017eivao ameri\u010dku vojnu, tehnolo\u0161ku i obavje\u0161tajnu pomo\u0107. Prema tvrdnjama ameri\u010dkog diplomata Petera Galbraitha, Irak je bio tre\u0107i najve\u0107i primatelj ameri\u010dke pomo\u0107i u svijetu, a spomenuti Donald Rumsfeld vi\u0161e je puta bio emisar ameri\u010dkog predsjednika Ronalda Reagana kod Huseina tokom ranih 1980-ih. Tako\u0111er, iako su osobito ameri\u010dki politi\u010dari 2003. povremeno insinuirali kako je Husein na neki na\u010din povezan s al-Kaidom, odgovornom za napad na SAD, to je bila tvrdnja bez ikakvih utemeljenja u stvarnosti. No u kontekstu rastu\u0107e islamofobije povremeno je mogla zvu\u010dati uvjerljivo djelu javnosti. Naposljetku, klju\u010dni argument za napad bila je tako\u0111er potpuno neistinita tvrdnja da Irak planira upotrebiti &#8220;oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje&#8221;. U godinama nakon invazije detaljno je razotkriveno kako je, primjerice, klju\u010dni suradnik tada\u0161njeg britanskog premijera Tonyja Blaira, Alastair Campbell, instruirao tajne slu\u017ebe da krivotvore obavje\u0161tajne podatke kako bi se opravdao rat. Obojica su kasnije prozivana zbog ratnih zlo\u010dina, ali nikakav proces nije pokrenut.<\/p>\n<p>U prvim godinama okupacije, kako se kasnije pokazalo, sistematsko mu\u010denje poput onog u zatvorima u Abu Graibu i Basri, \u010dije su snimke zgrozile svijet, bilo je do odre\u0111ene mjere politika okupacijskih snaga. Iako su najeksponiraniji prekr\u0161itelji povremeno uklanjani s du\u017enosti, niti jedan du\u017enosnik nije optu\u017een za ratni zlo\u010din. Procjene ukupnog broja ira\u010dkih \u017ertava za vrijeme okupacije, odnosno do 2011. godine, kre\u0107u se od 100.000 do milion. Veliki dio njih, dodu\u0161e, nisu ubile koalicijske trupe, nego je rije\u010d o \u017ertvama unutarira\u010dkih sukoba brojnih me\u0111usobno suprotstavljenih naoru\u017eanih skupina. U tu brojku spadaju i umrli uslijed bezakonja, izostanka zdravstvene skrbi i drugih razloga. No sve to je rezultat rasapa ira\u010dke dr\u017eave i dru\u0161tva, izravno izazvanih invazijom koalicije. Do 2011. je SAD kontrolirao ira\u010dku vladu i vojsku, odgovorne za znatan dio tih smrti, a koalicija je odgovorna i za uni\u0161tenje te izostanak obnove bolnica i druge infrastrukture. Zemlja do danas nije uspjela uspostaviti stabilnu vlast i \u010dvrsti mir niti obnoviti predratnu infrastrukturu. Osim toga, i ratni sukobi nakon 2011. vezani uz takozvanu Islamsku dr\u017eavu velikim su dijelom izravna posljedica okupacije Iraka. Za SAD je nakon 2010. smanjena strate\u0161ka va\u017enost te zemlje i cijele regije, a zbog otkri\u0107a velikih zaliha nafte i plina iz \u0161kriljca u Americi, koja je posljednjih godina postala izvornik fosilnih goriva. To je nesumnjivo olak\u0161alo ameri\u010dko povla\u010denje iz Iraka. Nakon eliminacije Huseina, i suprotno originalnim planovima, ameri\u010dko-britanska invazija je zapravo poja\u010dala utjecaj susjednog Irana u regiji. Klju\u010dne globalne posljedice, me\u0111utim, mo\u017eda su najvidljivije upravo posljednjih godinu dana. Invazija je izvedena bez ikakvih pokri\u0107a u me\u0111unarodnom pravu ili mandata organizacija poput UN-a. Dobar dio me\u0111unarodne javnosti ostao je uvjeren da je izvedena iz motiva koji imaju vi\u0161e veze s kontrolom strate\u0161kih resursa nego demokracijom i ljudskim pravima. Takav odnos prema ratu u najmanju je ruku olak\u0161ao drugim zemljama &#8211; poput Rusije &#8211; da se pona\u0161aju na na\u010din koji smatraju identi\u010dnim.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/ilegalni-rat-s-globalnim-posljedicama\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dvadeseta obljetnica rata u Iraku: zbog ilegalne invazije i okupacije do 2011. je ubijeno i stradalo od 100 tisu\u0107a do vi\u0161e od milijun ljudi, za \u0161to nitko od zapadnih du\u017enosnika nije odgovarao. Takav odnos prema nezakonitoj upotrebi sile olak\u0161ao je put i drugima, poput Rusije<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":224255,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2179,1692,3158],"class_list":["post-367025","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-al-kaida","tag-irak","tag-sadam-husein"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/367025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=367025"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/367025\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":367026,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/367025\/revisions\/367026"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/224255"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=367025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=367025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=367025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}