{"id":366175,"date":"2023-03-16T06:43:56","date_gmt":"2023-03-16T05:43:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=366175"},"modified":"2023-03-16T06:43:56","modified_gmt":"2023-03-16T05:43:56","slug":"laura-papo-bohoreta-prva-balkanska-feministkinja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/03\/16\/laura-papo-bohoreta-prva-balkanska-feministkinja\/","title":{"rendered":"Laura Papo Bohoreta – prva balkanska feministkinja"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ana Rajkovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Povodom objavljivanja knjige pod naslovom Bohoreta \u2013 najstarija k\u0107i razgovarali smo s njezinom autoricom, profesoricom u Centru za strane jezike i na Katedri za judaistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Jagodom Ve\u010derinom Tomai\u0107, \u010diji znanstveni interes \u010dini prili\u010dno endemi\u010dno podru\u010dje u na\u0161oj znanosti koje se odnosi na prou\u010davanje sefardske knji\u017eevnosti. U okviru navedene knji\u017eevnosti profesorica Ve\u010derina Tomai\u0107 se posebno bavi do sada gotovo nepoznatim djelovanjem Sarajke te sefardske knji\u017eevnice, prevoditeljice, skuplja\u010dice narodnog blaga, aktivistkinje te feministkinje Laure Papo Bohorete (1891.-1942.).<\/p>\n

Mo\u017eete li nam ukratko predstaviti Sefarde, tj. sefardsku knji\u017eevnost? Naime, ova je knji\u017eevnost izrazito slabo zastupljena, kako u akademskim krugovima tako i u \u0161irem dru\u0161tvenom podru\u010dju, premda pru\u017ea iznimno bogatu i zanimljivu povijest.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sefardi su \u017didovi koji su do kraja 15. stolje\u0107a naseljavali Iberski poluotok, nakon \u010dega su se naselili na razli\u010ditim podru\u010djima, izme\u0111u ostalog i u dana\u0161njoj Bosni i Hercegovini. Ina\u010de, rije\u010d \u2018sefard\u2019 na hebrejskom zna\u010di \u2018zapadna zemlja\u2019 koja je u njihovom slu\u010daju predstavljala Iberski poluotok na koji su se doseljavali u ranijem periodu. Sefardski jezik naziva se \u017eidovsko-\u0161panjolski ili ladino. Radi se o jeziku koji je u sebi objedinio dijalekte, odnosno jezike koji su se u 15. stolje\u0107u govorili na poluotoku (kastiljanski, aragonski, katalonski, portugalski, andalu\u0161ki), hebrejske rije\u010di i rije\u010di preuzete iz sredina u koje su Sefardi naselili. Sefarde valja razlikovati od A\u0161kenaza, \u017didova koji su naseljavali podru\u010dje Srednje i Isto\u010dne Europe.<\/p>\n

Obzirom da se Sefardi prvo pojavljuju u \u0160panjolskoj i Portugalu, kako su stigli u ove krajeve, tj. na Balkan?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sefardi su iz \u0160panjolske prognani kada su na vlast do\u0161li katoli\u010dki kraljevi (Ferdinand Aragonski i Izabela Kastiljska). Jedan dio prona\u0161ao je uto\u010di\u0161te u tada\u0161njem Osmanskom carstvu, gdje ih je ra\u0161irenih ruku do\u010dekao sultan Bajazid II., smatraju\u0107i kako novoprido\u0161lo stanovni\u0161tvo itekako mo\u017ee biti korisno tada\u0161njem osmanskom dru\u0161tvu. Budu\u0107i da nisu poznavali jezik Sefardi su u Bosni \u017eivjeli prili\u010dno izolirano, ali slobodno. Tako im je bila omogu\u0107ena samostalnost pri obrazovanju, sudstvu kao i prakticiranju religije.<\/p>\n

U okviru ove kulture razvijaju se i vrlo progresivne ideje koje su ponajprije ozna\u010dene djelovanjem same Laure Papo Bohorete. Predstavite nam ukratko njezinu obiteljsku povijest u kontekstu uvjetovanja njezinog djelovanja.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Laura, kojoj su roditelji prvobitno nadjenuli ime Luna, rodila se 1891. godine, kao prvo od sedmero djece. Zbog ekonomskih prilika cijela se obitelj po\u010detkom 20. stolje\u0107a preselila u Istambul. Mo\u017eemo re\u0107i da se Laura u Istambulu intelektualno formirala poha\u0111aju\u0107i me\u0111unarodnu francusku \u0161kolu za \u017didove \u201eAlliance Isra\u00e9lite Universelle\u201c. Zahvaljuju\u0107i toj naobrazbi prevodila je tekstove s francuskog te je kasnije i davala instrukcije iz latinskog i njema\u010dkog. Pisala je drame, novinske \u010dlanke o \u017eivotu sefardske \u017eene i pjesme, a bila je i izrazita protivnica isklju\u010divog tradicionalnog poimanja uloge \u017eene u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Koje su manifestacije usvajanja progresivnih ideja te kada se one javljaju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Osim navedenog djelovanja koje je u ono doba bilo iznimno rijetko za \u017eenu, pogotovo \u017didovku, Laura je ubrzo nakon povratka u Sarajevo, ve\u0107 sa 17 godina uvidjela kako sefardska tradicija polako i\u0161\u010dezava. U toj je ranoj dobi zapo\u010dela sa skupljanjem sefardske usmene knji\u017eevnosti, pjesama, poslovica, pri\u010da. U toj ranoj dobi po\u010dela je s prevo\u0111enjem djela francuskih autora, poput Julesa Verna, ili pak madame Emile de Girardin.<\/p>\n

O\u010dito je kako je Bohoreta ve\u0107 u najranijoj dobi bila osvije\u0161tena u smislu shva\u0107anja dru\u0161tvene nepravde. Me\u0111utim, \u0161to ju je nagnalo da se vi\u0161e po\u010dne baviti rodnim pitanjima te da na kraju i zaslu\u017ei i naziv \u2018prve balkanske feministkinje\u2019?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prekretnicu u njezinom socijalnom anga\u017emanu predstavlja \u010dlanak, objavljen u\u00a0 bosanskim novinama koje su izlazile na njema\u010dkom jeziku, Bosnische Post 1916. godine, u kojem se sefardska \u017eena opisuje kao \u010duvarica patrijarhalnih vrijednosti te ju se interpretira u okvirima pokorne i neuke \u017eene. Nakon samo tjedna dana Laura u istim novinama, na njema\u010dkom jeziku, objavljuje odgovor u \u010dlanku pod nazivom Sefardska \u017eena s namjerom prokazivanja istinskog polo\u017eaja sefardske \u017eene u emancipiranim okvirima, u kojima njezino djelovanje nije svedeno na \u2018ku\u0107ni prag\u2019. Ovdje je iznimno va\u017ean dru\u0161tveno-politi\u010dki kontekst. Naime, za vrijeme Prvog svjetskog rata pitanje polo\u017eaja \u017eena nije \u010dinilo fokus bilo kojeg aspekta politi\u010dkog djelovanja. Stoga ju ukazivanje na neravnopravnost \u017eena u tim okolnostima svakako \u010dini vrlo zanimljivom povijesnom pojavom te ide u prilog tezi o jedinstvenoj osobi toga doba.<\/p>\n

Laura svakako nije bila jednodimenzionalna u svojem djelovanju. Naime, lako ju mo\u017eemo definirati kao knji\u017eevnicu, odnosno kao poslovnu \u017eenu, \u0161to je uvelike pridonijelo njezinoj emancipaciji u rodnim okvirima.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da. Laura je napisala ve\u0107i broj knji\u017eevnih djela. U po\u010detku je pisala na francuskom, bosanskom i njema\u010dkom, poslije isklju\u010divo na ladinu. Naime, cilj joj nije bio njezina promid\u017eba kao knji\u017eevnice ili autorice, nego o\u010duvanje sefardske tradicije kao i pobijanje tada\u0161njih dru\u0161tvenih stereotipa koji su onemogu\u0107avali \u017eeni ja\u010di prodor u dru\u0161tvenu sferu. Tako u djelu Sefardska \u017eena u Bosni poti\u010de \u017eene na prilagodbu modernim vremenima, promi\u010du\u0107i njihovu aktivniju dru\u0161tvenu ulogu. Njezine drame izvodile su se u kazali\u0161tu, dok je ona sama bila i dramaturginja, i scenografkinja, kao i pratnja na glasoviru. Najplodnije knji\u017eevno razdoblje svakako su 1930-te godine kada pi\u0161e sedam drama: Bilo nekad, Strpljenje para vrijedi, Pro\u0161la vremena, Moje o\u010di te drame socijalnog karaktera: Svekrva ni od blata dobra, Esterka te Bratstvo ma\u0107eha, ime dovoljno govori. Predstave su bile iznimno posje\u0107ene, a Esterka je, na primjer, trajala pet sati. Kroz sva svoja djela progovarala je o polo\u017eaju \u017eena i njihovoj potrebi prodora u razne dru\u0161tvena polja. U tom kontekstu mo\u017eemo promatrati i njezinu poduzetni\u010dku aktivnost. Naime, zajedno sa sestrama u Sarajevu je otvorila salon \u0161e\u0161ira Chapeau Chic Parisien koji se reklamirao u tada\u0161njem sarajevskom tisku kao jedini salon \u0161e\u0161ira u regiji. S druge je strane uvijek pridavala osobitu pozornost obitelji, brinu\u0107i se za svoja dva sina i za svoje sestre. Naime, upravo spomenutim salonom odr\u017eavala je obitelj na okupu te omogu\u0107ila \u0161kolovanje svojoj bra\u0107i i sinovima.<\/p>\n

\u0160to zapravo Lauru definira kao prvu balkansku feministkinju, odnosno ako \u0107emo u\u017ee gledati kao prvu sefardsku feministkinju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Njezin po\u010detak ve\u0107eg dru\u0161tvenog anga\u017emana tom smislu vezan je uz reagiranje na pri\u010du Avrama Romana Bukija pod naslovom Dvije susjede u dvori\u0161tu, u kojoj autor prikazuje dijalog izme\u0111u dvije \u017eena u kojemu jedna od njih, Lea, tvrdi kako \u0161kole zapravo uni\u0161tavaju mlade \u017eene jer vi\u0161e ne \u017eele obavljati ku\u0107anske poslove niti uga\u0111ati mu\u017eevima. Nakon toga Laura objavljuje \u010dlanak Majke, potpisuju\u0107i ga pseudonimom Bohoreta, u kojemu se obra\u010dunava s Bukijevom konzervativno\u0161\u0107u u pogledu prava i polo\u017eaja \u017eena. Ovo je iznimno va\u017eno jer se odvija 1920-ih godina u kojima su prava \u017eena jo\u0161 uvijek izrazito marginalizirana. Bilo je to vrijeme kad\u00a0 je malo \u017eena prelazilo ku\u0107ne okvire. Stoga upravo tada\u0161nje dominantno shva\u0107anje polo\u017eaja \u017eena postaje svojevrsni \u2018okida\u010d\u2019 za njezino aktivnije bavljenje rodnim pitanjima. U spomenutom \u010dlanku Bohoreta isti\u010de potrebu \u0161kolovanja budu\u0107i da je i sama pre\u017eivljavala isklju\u010divo zahvaljuju\u0107i svojem obrazovanju.<\/p>\n

Ipak se Bohoretin feminizam razlikuje od onoga \u0161to danas smatramo suvremenim feminizmom. \u0160to to\u010dno ona spaja u svojem feminizmu?
\nVa\u017eno je naglasiti kako je Bohoretin feminizam, koji je napose dolazio do izra\u017eaja u njezinom dramskom opusu, podrazumijevao prije svega \u0161kolovanje \u017eena kako bi bile sposobne nositi se s teku\u0107im problemima i raditi izvan ku\u0107e. Me\u0111utim, istovremeno je nagla\u0161avala potrebu o\u010duvanja sefardske tradicije, \u0161to je vjerojatno bilo uvjetovano i dru\u0161tveno-politi\u010dkim kontekstom razdoblja u kojemu je djelovala. Naime, godine od kraja Prvog do po\u010detka Drugog svjetskog rata obilje\u017eene su te\u0161kom ekonomskom krizom kao i usponom fa\u0161izma i nacizma. Njezina je situacija dodatno bila ote\u017eana nakon \u0161to joj je suprug po\u010deo pokazivati znakove psihi\u010dkog oboljenja i bio smje\u0161ten u psihijatrijsku ustanovu (danas bismo to nazvali PTSP-om), kad ostaje sama s dvoje male djece. Stoga Bohoretino djelovanje u takvim uvjetima predstavlja izniman i nadasve zanimljiv primjer promicanja ne samo klasnih, nego i rodnih pitanja.<\/p>\n

Po\u010detak Drugog svjetskog rata ujedno ozna\u010dava i kraj njezinog djelovanja, ali i veliku obiteljsku tragediju. \u0160to se doga\u0111a s njom nakon 1940. godine?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Laura se, ve\u0107 na\u010detoga zdravlja, a zbog progona \u017didova u Bosni, skrivala u bolnici katoli\u010dkih sestara milosrdnica. Tamo je i umrla, 1942. godine, ne znaju\u0107i da su joj Usta\u0161e, na putu za Jasenovac, \u00a0ubile obojicu sinova.<\/p>\n

O Bohoreti se do dana\u0161njih dana jako malo zna. Naime, tek se nekoliko autora bavilo njezinim djelovanjem, ali u \u0161irem kontekstu djelovanja sefardskih \u017eena.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tako je. Ovdje svakako treba spomenuti profesora Muhameda Nezirovi\u0107a koji je objavio knjigu Sefardska \u017eena u Bosni, u kojoj, izme\u0111u ostalog, analizira i Laurino djelovanje u \u0161irem dru\u0161tvenom okviru, koje je utjecalo na razne aktivnosti kojima su se bavile sefardske \u017eene u Bosni. Radi se o prijevodu njezine monografije iz 1931. godine unutar koje se detaljno opisuju obi\u010daji, na\u010din odijevanja, vrline, ali i mane sefardskih \u017eena. Me\u0111utim, za Bohoretu smo prvi puta saznali iz romana Gordane Kui\u0107, njezine ne\u0107akinje, autorice osam romana i dviju knjiga pripovijetki, me\u0111u njima bestsellera, prevedenog na 9 jezika Miris ki\u0161e na Balkanu. U svim njezinim romanima i pripovijetkama \u00a0tematizira se \u017eivot sefardskih obitelji koje su do\u0161le u Bosnu sredinom krajem 16. stolje\u0107a.<\/p>\n

Bohoreta danas polako nadilazi povijesnu marginalizaciju. Tako je u Sarajevu i jedna ulica dobila naziv po njoj, dok je Historijski arhiv u Sarajevu 2015. godine objavio knjigu njezinih rukopisa pod nazivom Laura Papo Bohoreta \u2013 rukopisi. Svakako trebam spomenuti i prof. dr. Eliezera Papu, sefardologa, sveu\u010dili\u0161nog profesora na Sveu\u010dili\u0161tu Ben-Gurion u Negevu, putuju\u0107eg sarajevskog rabina koji \u017eivi i radi u Izraelu, a koji mi je dao mno\u0161tvo materijala, usmjeravao me i bezrezervno me podr\u017eavao u mojemu radu i istra\u017eivanju.<\/p>\n

Nadamo se kako \u0107e nakon knjige Jagode Ve\u010derine Tomai\u0107 Laura Papo Bohoreta postati neizostavni dio prou\u010davanja, ne samo feminizma, nego i o\u010duvanja sefardske kulture, tj. emancipacije \u017eena u iznimno te\u0161kim dru\u0161tveno-politi\u010dkim okvirima.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prekretnicu u njezinom socijalnom anga\u017emanu predstavlja \u010dlanak, objavljen u\u00a0 bosanskim novinama koje su izlazile na njema\u010dkom jeziku, Bosnische Post 1916. godine, u kojem se sefardska \u017eena opisuje kao \u010duvarica patrijarhalnih vrijednosti te ju se interpretira u okvirima pokorne i neuke \u017eene<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":366176,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[3083,670,3082],"class_list":["post-366175","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-feministkinja","tag-feminizam","tag-laura-papo-bohoreta"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366175","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=366175"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366175\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":366177,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366175\/revisions\/366177"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/366176"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=366175"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=366175"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=366175"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}