Sistem je ure\u0111en tako da svi moramo biti klijenti banke. Ko god prima neki li\u010dni dohodak mora imati ra\u010dun u banci. Nema vi\u0161e blagajni preduze\u0107a i sli\u010dne trice i ku\u010dine.<\/p>\n
Banke to obilato koriste. Za razna \u201eodr\u017eavanja ra\u010duna\u201c, SMS poruke o pristigloj uplati ili odlivu sa ra\u010duna, provizije na ovo ili ono, uspje\u0161no \u201e\u010dople\u201c na\u0161e ra\u010dune. Napla\u0107uju nam sve, \u010dak i papir koji morate uzeti pri prelasku u drugu banku, koji potvr\u0111uje da kod prethodne nemate dugovanja, i to po cijeni od 5.00 eura, iako je on tipski dokument u kome se mijenja samo ime i prezime klijenta. Kada bi Fond PIO u kojem radim napla\u0107ivao takve usluge penzionerima, imali bi svakog mjeseca desetine hiljada eura na ra\u010dun potvrda koje izdajemo.<\/p>\n
Poseban problem je \u0161to banke svoje klijente tretiraju kao stoku, uprkos o\u010daravaju\u0107im ogla\u0161avanjima u kojima nam uglavnom nude kredite \u201eza d\u017eabe\u201c, uz vrhunsklu uslugu. U stvarnosti, prakti\u010dno nema vi\u0161e banke u koju klijenti dugo ne \u010dekaju, sve \u010de\u0161\u0107e napolju, van banke: po ki\u0161i, vjetru, suncu. \u0160to manje poslovnica i \u0161altera sa \u0161to vi\u0161e klijenata \u2013 recept je uspje\u0161nog poslovanja. Uglavnom nema posebnih \u0161altera za pravna lica, pa kada do\u0111e ubogi, obi\u010dan klijent, da podigne platu – na primjer, mo\u017ee mu se desiti da \u010deka pola sata dok prethodnik, pravno lice, sa \u201ebrdom\u201c ra\u010duna zavr\u0161i svoj posao.
\nMo\u017ee im bit, a dr\u017eava nam funkcioni\u0161e po principu da kome mo\u017ee bit, to svoje \u201emo\u017ee mi bit\u201c korsiti maksimalno.<\/p>\n
Prekju\u010de sam do svoje banke i\u0161ao tri put da \u201ezavr\u0161im posa'\u201c: jednu uplatu i jednu isplatu. Prvi put sam \u010dekao dvadesetak minuta napolju, oko dvadesetak unutra unutar banke, a kada sam do\u0161ao na red, \u201ecrko sistem\u201c. Dva sata kasnije do\u0161ao sam opet i vidjev\u0161i red ispred, odsutao. Malo prije 15 \u010dasova po\u0161ao sam tre\u0107i put i odlu\u010dio da \u010dekam: napolju, normalno. Ubrzo poslije mene pristiglo je jo\u0161 5-6 klijenata. Kada sam najzad od obezbje\u0111enja banke dobio dozvolu da u\u0111em i sjednem na stolicu pored \u0161altera, laknulo mi je. Tada ulazi markantan \u010dovjek, od dva metra, pravi \u201ermpalija\u201c \u2013 a tako se i pona\u0161ao – sav va\u017ean \u201ei u \u017eurbi\u201c. Nije bio jedan od onih koji su u redu, napolju, \u010dekali iza mene, \u0161to zna\u010di da ih je \u201epresko\u010dio\u201c.<\/p>\n
Ja sam slu\u017ebenik Centra bezbjednosti ali nijesam u uniformi, \u017eurim, mogu li preko reda, kratko \u0107u \u2013 saop\u0161tio je gromko i autorativno. Reda radi, o\u010dito!<\/p>\n
Klijent sa \u201ebrdom\u201c uplatnica (pravno lice) koji je bio ispred mene mu je saginju\u0107i glavu, nevoljno, odobrio, dok sam se ja usprotivio. Rekao sam da sam i ja u \u017eurbi \u2013 \u0161to i jesam bio, te da ne mo\u017ee dok ja ne zavr\u0161im.<\/p>\n
Ja sam slu\u017ebenik Centra bezbjednosti(!) \u2013 ponovio je, bahato.<\/p>\n
To \u0161to ste slu\u017ebenik Centra bezbjednosti meni je nebitno \u2013 odgovorio sam mu.<\/p>\n
Ta moja \u201edrskost\u201c, kojom slu\u017ebeniku Centra bezbjednosti ne dajem ve\u0107a prava od prava nas ostalih ga je o\u0107ito razbje\u0161njela. Po\u010deo je da di\u017ee ton, da se poziva na svoju kulturu \u201ejer nas je fino zamolio, ali eto, meni je to nedovoljno\u201c, energi\u010dno \u0161etajau\u0107i izme\u0111u nas i \u0161altera, a onda me upitao na koji od dva \u0161altera koji su u funkciji \u010dekam?<\/p>\n
Na prvi koji se oslobodi \u2013 mirno rekoh. Taj odgovor ga je tek razbjesnio, po\u010deo je da me strijelja pogledom, da zove nekog u Centar bezbjednosti jer \u0107e kasniti zbog gu\u017eve i nerazumijevanja u banci…<\/p>\n
\u0160alterskih slu\u017ebenica se vidno upla\u0161ila, obezbje\u0111enje banke – koje nije reagovalo – iako je moralo – tako\u0111e. Kada se najzad oslobodio \u0161alter i klijent sa uplatnicama krenuo prema njemu, ovaj ga je uprkos svemu prethodnom ponovo \u201ezamolio\u201c da ga pusti ispred njega jer ovaj ima \u201epuno toga\u201c a njemu se ba\u0161 \u017euri, \u0161to mu ovaj opet dozvoli.<\/p>\n
I ja sam opet reagovao, ovaj put i ja o\u0161trijim glasom, ponoviv\u0161i da mu ne dozvoljavam da zavr\u0161i svoj posao preko reda, prije nego ja to uradim.<\/p>\n
Ali on me je pustio!<\/p>\n
Ne mo\u017ee Vas on pustiti ispred mene, do\u0161li ste poslije mene.<\/p>\n
…<\/p>\n
Atmosfera u banci je postala neopisivo napeta, svima je bilo neprijatno, izgledalo je kako \u0107e mo\u017eda primijeniti policijsku (li\u010dnu) silu kako bi me urazumio! Stalno je gun\u0111ao i vrpoljio se, \u00a0upu\u0107ivao mi neprijatne poglede, zivkao nekog telefonom… Mimikom kao da mi je poru\u010divao \u201ezapamti\u0107e\u0161 ti mene\u201c.<\/p>\n
Tako je javni slu\u017ebenik, o\u010dito navikao da uvijek i na svakom mjestu zavr\u0161ava posao preko reda – zahvaljuju\u0107i svom \u201epolo\u017eaju\u201c – na koji se stalno pozivao, umjesto da bude primjer gra\u0111anima koji ga pla\u0107aju, demonstrirao krajnju bahatost i drskost, a od njegovih reakcija su strjepeli svi: obezbje\u0111enje banke, slu\u017ebenici banke, klijenti, na kraju i ja sam. Pretpostavljam da se djeca takvih javnih slu\u017ebenika \u2013 ako ih imaju, osje\u0107aju i pona\u0161aju upravo onako kao roditelj im. Takva djeca, ako nemaju li\u010dnu kulturu, ko\u010dnice i empatiju, misle da mogu prebijati mirne gra\u0111ane po gradu, bez kazne, jer tata je bahati policijski mo\u0107nik iznad zakona, koji se tako pona\u0161a i koji zahvaljuju\u0107i takvom pona\u0161anju mo\u017ee zavr\u0161iti sve.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":286086,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-366141","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366141","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=366141"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366141\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":366149,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366141\/revisions\/366149"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286086"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=366141"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=366141"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=366141"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}