{"id":366046,"date":"2023-03-14T05:45:28","date_gmt":"2023-03-14T04:45:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=366046"},"modified":"2023-03-14T05:45:28","modified_gmt":"2023-03-14T04:45:28","slug":"teologija-mizoginije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/03\/14\/teologija-mizoginije\/","title":{"rendered":"Teologija mizoginije"},"content":{"rendered":"

Autor: Goran Stani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razdoblje karnevala i ma\u0161kara je pro\u0161lo, ali oni su jo\u0161 ovdje. Pove\u0107a skupina odraslih mu\u0161karaca koja sebe naziva Vitezovi bezgre\u0161nog srca Marijina nastavlja kle\u010dati i moliti krunicu svake prve subote u mjesecu na trgovima hrvatskih gradova, okru\u017eena hrvatskim zastavama i velikim slikama Bla\u017eene Djevice Marije. Razmi\u0161ljaju\u0107i dugo kako si objasniti ovaj recentni fenomen, zato\u010den u vlastitoj nevjerici bio sam uvjeren da se ovdje radi prvenstveno o psihopatolo\u0161kom slu\u010daju. Slijedom toga, smatrao sam da bi se ovime trebala baviti psihijatrijska struka, a ne teolo\u0161ka. Me\u0111utim, da stvari nisu tako jednostavne postalo mi je jasno nakon \u0161to sam u prilogu jedne televizijske ku\u0107e primijetio da su dvojica sudionika ovoga skupa, obja\u0161njavaju\u0107i pred kamerama svoju slobodnu izvan\u0161kolsku subotnju aktivnost, upravo dva profesora mog nekada\u0161njeg fakulteta na kojem sam u\u010dio kriti\u010dki misliti. Za\u010dinimo situaciju jo\u0161 prstohvatom bizarnog paradoksa, jedan je sveu\u010dili\u0161ni profesor filozofije znanosti, a drugi katoli\u010dki sve\u0107enik i profesor me\u0111ureligijskog dijaloga. Ovaj potonji u istom prilogu obja\u0161njava da bi na\u010din na koji se odijevaju muslimanke trebao biti uzor i kr\u0161\u0107ankama. Ako ni\u0161ta drugo, stavimo li sa strane slobodnu volju modnog izra\u017eaja samih vjernica, eto barem dobre teme za sat me\u0111ureligijskog dijaloga.<\/p>\n

Pi\u0161u\u0107i jo\u0161 prije tridesetak godina o mogu\u0107nosti da kr\u0161\u0107ani ne prihvate postulate Drugog vatikanskog koncila, ukoliko nastave \u017eivjeti u predmodernom mentalitetu koji prezire sve \u0161to je svjetovno, sociolog religije \u017deljko Marde\u0161i\u0107 tvrdio je da u tom slu\u010daju postoji realna opasnost da se kr\u0161\u0107ani pretvore u \u201ebojovnu sektu i nepodno\u0161ljivu skupinu \u010dudaka.\u201c[1]<\/p>\n

Zbilja, te\u0161ko da postoji to\u010dniji opis ovakve pojave koja, htjeli ili ne htjeli, i koliko god bila manjinska i sekta\u0161ka, doista dolazi iz duboko ukorijenjene tradicije Katoli\u010dke crkve te nosi odre\u0111ene teolo\u0161ke karakteristike i zahtijeva teolo\u0161ku refleksiju. Ta glavna premisa na kojoj po\u010diva ovakva aktivnost jest mizoginija i ona se lako i\u0161\u010ditava iz dvije molitvene nakane Vitezova, koji dapa\u010de \u010ditav ovaj \u201eprojekt\u201c nazivaju Mu\u017eevni budite: \u201eZa mu\u0161karce \u2013 da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji \u0107e hrabro svjedo\u010diti i prenositi katoli\u010dku vjeru,\u201c kao i \u201eza prestanak predbra\u010dnih odnosa, za \u010dednost u odijevanju i pona\u0161anju te za obnovu katoli\u010dkih brakova.\u201c<\/p>\n

Da ne bi bilo zabune \u0161to je to mizoginija, Hrvatski jezi\u010dni portal definira ju kao \u201eop\u0107enito, bolesnu mr\u017enju mu\u0161karaca prema \u017eenama\u201c i \u201ebolestan strah od \u017eenskog tijela i otpor prema njemu kao izvoru mogu\u0107eg one\u010di\u0161\u0107enja.\u201c<\/p>\n

O\u010digledno je da u temelju ovog anga\u017emana stoji stav da je mjesto obiteljskog \u201eautoriteta\u201c u ionako patrijarhalnom dru\u0161tvu rezervirano i bogom dano isklju\u010divo za mu\u0161karce, kao i to da je \u017eena, ona koja se ne odijeva pristojno i ne pona\u0161a \u010dedno, izvor raznih vrsta nevolja budu\u0107i da se, implicitno, mu\u0161karac ne mo\u017ee oduprijeti napasti koju predstavljaju \u017eenske noge, da se zaustavimo tek na jednom dijelu tijela. Iako nije tema ovdje psihopatolo\u0161ki profil navedene skupine, veoma je te\u0161ko ne zamijetiti ono \u0161to prvo upada u o\u010di, nevjerojatna kontradikcija da netko tko \u017eeli biti \u201eautoritet\u201c nije istovremeno u stanju pro\u0107i pored ili odmaknuti pogled od \u017eenskih nogu u suknji iznad koljena, da pritom ne dobije lagani sr\u010dani udar ili ga ne napadne sami Ne\u010dastivi.<\/p>\n

Da se vratimo na temu, za\u0161to bi mizoginija uop\u0107e bila teolo\u0161ka kategorija? Ako u svakom zlu ima nekog dobra, a mora biti ina\u010de svijeta uop\u0107e ili vi\u0161e ne bi bilo, onda je dobro to \u0161to se jo\u0161 jednom otvorila \u0161ira dru\u0161tvena rasprava o statusu \u017eene u kr\u0161\u0107anskoj tradiciji, statusu koji je veliki dio povijesti ozna\u010den iznimnom potla\u010deno\u0161\u0107u. Fenomen i rasprava o moliteljima na trgovima svojevrsni je nastavak famozne i veoma va\u017ene rasprave iz 2016. godine kada je na sli\u010dan na\u010din isplivala u javnost mizogena nit koja je vezala \u010ditavu predmodernu povijest teologije i biblijske hermeneutike.<\/p>\n

Te 2016. u Glasu koncila izlazi tekst Ivice Ragu\u017ea, dekana Katoli\u010dkog bogoslovnog fakulteta u \u0110akovu, pod nazivom \u201eMarijina poslu\u0161nost i \u017eene danas\u201c u kojem tuma\u010di starozavjetnu knjigu koja se s razlogom zove Knjiga postanka, dapa\u010de onaj moment u kojem \u017eena u kolektivnoj teolo\u0161koj svijesti i sje\u0107anju ostaje pam\u0107ena kao ona koja zavodi i dovodi mu\u0161karca u napast grijeha, ona u kojoj treba tra\u017eiti razlog na kojem je Adam \u2013 slu\u010dajne li igre rije\u010dima u kontekstu na\u0161e teme \u2013 pokleknuo. Tekst ovog profesora fundamentalne i dogmatske teologije kao da je nesvjesno i proro\u010dki napisani manifesto pokreta na\u0161ih Vitezova:<\/p>\n

\u201eVe\u0107 prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlu\u0161nosti. Neposlu\u0161nost je zajedni\u010dki grijeh i Adame i Eve, ali on poga\u0111a ponajvi\u0161e \u017eenu jer je \u0111avao prvotno po \u017eeninoj neposlu\u0161nosti \u010dovjeka u\u010dinio robom grijeha. Kako to isti\u010du veliki teolozi prvih stolje\u0107a (Origen, Augustin), Eva je sagrije\u0161ila zbog neposlu\u0161nosti, a ne Adam. Adam je, a kako to \u010desto biva i danas, sagrije\u0161io zbog sa\u017ealjenja sa svojom \u017eenom (\u2026) Neposlu\u0161nost se izri\u010de u tra\u017eenju svojih prava za jednako\u0161\u0107u koja bri\u0161e razlike, u tome da \u017eena ne \u017eeli prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a mu\u0161karac prvotan.\u201c[2]<\/p>\n

Me\u0111utim, va\u017enije od ovog teksta i sasvim nasuprot mizogenoj teologiji koju je tada vode\u0107i hrvatski katoli\u010dki tjednik ponudio, jesu reakcije koje su na mala vrata i u na\u0161u javnosti unijele jednu drugu poziciju, u drugim dijelovima svijeta ve\u0107 odavno i sna\u017eno etabliranu te nasu\u0161no potrebnu feministi\u010dku teologiju. Reakcije koje su tada uslijedile mogu se sasvim slobodno tuma\u010diti i u svjetlu ovog slu\u010daja budu\u0107i da njima u korijenu stoji ista stvar \u2013 povr\u0161no i patrijarhalno tuma\u010denje biblijskih tekstova, napose navedenog odlomka o \u201eisto\u010dnom grijehu\u201c, Adamu i Evi.<\/p>\n

Jadranka Brn\u010di\u0107 tada je u svojoj reakciji na tekst iz Glasa koncila pisala da je Crkva \u201edugo zapravo bila \u017eenomrza\u010dka, temelje\u0107i svoje mizoginstvo najprije na tuma\u010denju Stvaranja i Prvog grijeha. Unato\u010d tomu \u0161to je aktualna biblijska egzegeza pokazala da je stvaranje Eve iz Adamovog rebra, lingvisti\u010dko i simboli\u010dko, a ne povijesno, pa \u010dak ni teolo\u0161ko pitanje, jo\u0161 uvijek se u Crkvi govori o prvenstvu Adamovu te se na njemu temelji hijerarhija mo\u0107i u Crkvi.\u201c[3] U izvrsnoj egzegezi navedenog odlomka Knjige postanka, kao reakciju na isti tekst, jo\u0161 jedna bibli\u010darka Bruna Vel\u010di\u0107 tvrdi da\u201enavedeno tuma\u010denje stvaranja \u017eene i isto\u010dnog grijeha zastarjelo je i \u2013 da nazovemo stvari pravim imenom \u2013 \u0161ovinisti\u010dko.\u201c[4] Tako\u0111er, Lana Bobi\u0107 je u svom otvorenom pismu sasvim pravilno ukazala na zapostavljene plodove upravo \u017eenske neposlu\u0161nosti: \u201eGdje bi kr\u0161\u0107anstvo bilo danas da nije bilo cijelog niza hrabrih i sna\u017enih \u017eena koje su otkazale poslu\u0161nost svojim o\u010devima, bra\u0107i, vladarima, \u010ditavom sustavu patrijarhalnih struktura, a kako bi po cijenu svojih \u017eivota svjedo\u010dile radosnu vijest i navje\u0161tale Krista? Onog Krista koji dolazi s margine dru\u0161tva, djeluje na margini upravo s potla\u010denima i za potla\u010dene, biva razapetim od pohlepnih \u010duvara patrijarhalnih struktura upravo zato \u0161to te strukture dolazi ukinuti.\u201c[5]<\/p>\n

Navedene reakcije mogu se, i po mome sudu trebaju, tuma\u010diti kao feministi\u010dka pozicija u teologiji, nazivala se ona tako eksplicitno ili ne. Upravo ono \u0161to ve\u017ee navedene reakcije i trenutni fenomen molitelja za \u017eensku poslu\u0161nost u odijevanju i pona\u0161anju jest da teologiji mizoginije treba su\u010deliti feministi\u010dku teologiju, za koju je tada u jo\u0161 jednoj reakciji Nikola Vu\u010di\u0107 napisao da se ona \u201ename\u0107e kao nu\u017enost; name\u0107e nam se kao vrlo va\u017ena i potrebna teolo\u0161ka reakcija na patrijarhalna, mu\u0161kocentri\u010dna i prili\u010dno mizogina teolo\u0161ka u\u010denja i biblijska tuma\u010denja.\u201c[6]<\/p>\n

Va\u017enost ovih glasova u javnoj raspravi dobiva jo\u0161 vi\u0161e na va\u017enosti uzmemo li u obzir nezahvalnu i gotovo neprimjetnu poziciju u kojoj se nalazi vjerski feminizam na Balkanu, kako zajedno nagla\u0161avaju profesorica islamskih i rodnih studija Zilka Spahi\u0107 \u0160iljak i sestra franjevka Rebeka Jadranka Ani\u0107 u nedavno objavljenom zborniku Balkan Contextual Theology, zasigurno najva\u017enijem regionalnom teolo\u0161kom izdanju u recentnoj povijesti koje upravo velikim dijelom po\u010diva na kritici vlastitih religijskih tradicija, o kojemu \u0107e vi\u0161e rije\u010di biti u posebnom \u010dlanku. Autorice u svom radu navode kako je vjerski motivirani feminizam u na\u0161oj regiji \u201etrostruko marginaliziran\u201c, od strane dr\u017eave i dru\u0161tva, od strane sekularnog feminizma, kao i vlastitih religijskih zajednica.[7]<\/p>\n

Kako zapravo odgovoriti na izazov koji Vitezovi bezgre\u0161nog srca Marijina predstavljaju ljudima koji se na bilo koji na\u010din osje\u0107aju povezani s duhovno\u0161\u0107u, praksama i vrijednostima kr\u0161\u0107anstva?<\/p>\n

Jedna mogu\u0107nost je inzistirati na zabrani takve aktivnosti, me\u0111utim sasvim proma\u0161eno u svijetu u kojem svatko, barem nominalno i legalno, ima potpunu slobodu izra\u017eavanja. Javna arena je odavno sva\u010dija i povratak natrag ne treba i ne smije biti opcija. Pravo na mirno okupljanje je sva\u010dije pravo i jedno od najva\u017enijih obilje\u017eja gra\u0111anskih sloboda, sve drugo nas vra\u0107a u predmoderno doba te se u principu takvim stavom ne razlikujemo od onih koji su predmet ove rasprave.<\/p>\n

Drugi je na\u010din distancirati se, re\u0107i da se radi o pukoj\u201einstrumentalizaciji religije\u201c u politi\u010dke i ideolo\u0161ke svrhe te tvrditi kako ovo nema veze s \u201epravom vjerom\u201c. Iako je lako upasti u takav narativ koji \u010desto mo\u017ee biti sasvim to\u010dan, instrumentalizacija religije je primarno sociolo\u0161ki veoma vrijedan koncept. U teolo\u0161kom se diskursu ipak takvim narativom pilatovski pere ruke od odgovornosti vlastite religijske tradicije koja je gotovo donedavno normativno tuma\u010dila biblijske tekstove u mizogenom klju\u010du.<\/p>\n

Tre\u0107i put je onaj koji se ne distancira niti odri\u010de vlastite tradicije, nego ju radikalno i kriti\u010dki preispituje. Znati od \u010dega smo satkani, znati za\u0161to na razli\u010ditosti reagiramo s prijezirom i za\u0161to na\u0161i kolektivi kojima pripadamo zra\u010de isklju\u010divo\u0161\u0107u i toksi\u010dno\u0161\u0107u, u ovom slu\u010daju nesvjesnom ili svjesnom poni\u017eavanju \u017eena, njihovih te\u0161ko izborenih prava i sloboda, to je sve dakle stvar osobne moralne higijene. Teolo\u0161ka kritika u ovom slu\u010daju mora i\u0107i, sasvim doslovno, sve do Adama i Eve. Kr\u0161\u0107anska teologija od svojih po\u010detaka \u2013 koncilskih rasprava oko toga je li Isus Krist pravi Bog, pravi \u010dovjek, ili jedno i drugo, pa sve do dana\u0161njeg Sinodalnog puta \u2013 nije nikakav linearni i nevini produkt djelovanja Duha Svetoga, ve\u0107 je to velikim dijelom igra mo\u0107i, slika i prilika politi\u010dke borbe u kojoj uvijek postoje vladaju\u0107i i opozicija. Borba oko toga \u010dija \u0107e interpretacija sredi\u0161njih doga\u0111aja biblijske povijesti biti ona \u201eprava\u201c. Zbog toga i jedini put ka borbi protiv narativa o \u017eenskoj poslu\u0161nosti, drugotnosti, \u010dednosti i pristojnosti u teologiji i kr\u0161\u0107anskim praksama nije oprati ruke od onih s kojima ispovijedate vjeru u isti Misterij, istim ritualima, u istoj bogomolji. Put je ponuditi druga\u010diju teologiju, kriti\u010dku spram svojih korijena i otvorenu ponuditi interpretacije li\u0161ene toksi\u010dnog \u0161ovinizma.<\/p>\n

Za nadati se je, dapa\u010de, da \u0107e se aktivnost koja je tema ove rasprave samovoljno premjestiti tamo gdje i pripada, u privatnost sekta\u0161kih jazbina, jer kakav bi to svijet bio kada bi ma\u0161kare trajale kroz \u010ditavu godinu, makar imale i puno pravo na to. Nije, me\u0111utim, naodmet kada s vremena na vrijeme izmigolji kojekakva \u201ebojovna sekta i nepodno\u0161ljiva skupina \u010dudaka\u201c, da nas podsjete na \u010demu su satkane na\u0161e tradicije, na\u0161e vrijednosti i kolektivni kulturalno-genetski kod. Tek tada, kada kriti\u010dki i brutalno iskreno pogledamo u svoju pro\u0161lost, mo\u017eemo otvarati vrata ne\u010demu novom, nekom svje\u017eem vjetru \u0161to pro\u010di\u0161\u0107ava ustajale katakombe upla\u0161enih kr\u0161\u0107ana, da iza\u0111u na svjetlo dana relikti pradavnina, kako bismo sami sebe pogledali u o\u010di \u2013 samo u tom pogledu, naime, mo\u017ee se vidjeti gdje smo bili i kuda nam je krenuti.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n

[1] Jakov Juki\u0107, Lica i maske svetoga: Ogledi iz dru\u0161tvene religiologije. Kr\u0161\u0107anska sada\u0161njost, 1997, str. 513.<\/p>\n

[2] Ivica Ragu\u017e, \u201eMarijina poslu\u0161nost i \u017eene danas\u201c, Glas Koncila, br. 33-34, 2016. Problemati\u010dne dijelove teksta sam namjerno ozna\u010dio kurzivom.<\/p>\n

[3] Jadranka Brn\u010di\u0107, \u201cGlas \u017eena se ne \u010duje u Glasu koncila,\u201d Autograf.hr, 14. 8. 2016. https:\/\/www.autograf.hr\/glas-zena-se-ne-cuje-u-glasu-koncila\/<\/p>\n

[4] Bruna Vel\u010di\u0107, \u201cPrigovor poslu\u0161ne \u017eene,\u201d Bitno.net, 20. 8. 2016. https:\/\/www.bitno.net\/academicus\/teologija\/bruna-velcic-ivica-raguz-polemika\/<\/p>\n

[5] Lana Bobi\u0107, \u201cOtvoreno pismo dr. IviciRagu\u017eu\u201d, Prometej.ba, 15. 8. 2016. http:\/\/www.prometej.ba\/clanak\/vijesti\/otvoreno-pismo-dr-ivici-raguzu-2622<\/p>\n

[6] Nikola Vu\u010di\u0107, \u201cFeministi\u010dka teologija nasuprot Glasa koncila: Kritika glorifikacije poslu\u0161nosti,\u201d Ta\u010dno.net, 15. 8. 2016. https:\/\/www.tacno.net\/kultura\/feministicka-teologija-nasuprot-glasa-koncila-kritika-glorifikacije-poslusnosti\/<\/p>\n

[7] Zilka Spahi\u0107-\u0160iljak i Rebeka Jadranka Ani\u0107, \u201eGender and Religion in the Balkans,\u201c u Balkan Contextual Theology: An Introduction, ur. Stipe Odak i Zoran Grozdanov, Routledge, 2022.<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije naodmet kada s vremena na vrijeme izmigolji kojekakva \u201ebojovna sekta i nepodno\u0161ljiva skupina \u010dudaka\u201c, da nas podsjete na \u010demu su satkane na\u0161e tradicije <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":121516,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[3074,3075,3076],"class_list":["post-366046","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-mizoginija","tag-teologija","tag-teologija-mizoginije"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366046","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=366046"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366046\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":366049,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/366046\/revisions\/366049"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/121516"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=366046"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=366046"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=366046"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}