Na\u0161e dru\u0161tvo se alarmira i uzbuni tek onda kada neki problem kulminira do nepodno\u0161ljivosti.<\/p>\n
Tek onda kada mediji uka\u017eu na njega i dignu graju, institucije krenu u njegovo rje\u0161avanje \u2013 obi\u010dno tromo.<\/p>\n
Kad problem iza\u0111e iz fokusa medijske pa\u017enje, sve se vrati na staro – do ponovne kulminacije.<\/p>\n
Ovo su tri osnovne karakteristike pristupa problemima u na\u0161em dru\u0161tvu.<\/p>\n
Divlja\u010dka prebijanja koja je ista grupa tek punoljetnih momaka konstantno praktikovala po Podgorici prevr\u0161ila su mjeru kada su prebili maloljetnika, bez povoda i razloga,\u00a0onako kako smo mi \u2013 bez kazne, ubijali i prebijali \u201eneprijateljske\u201c zatvorenike, naj\u010de\u0161\u0107e civile, u ratovima koje nikada nijesmo vodili.<\/p>\n
Prebiti momka zbog majce fudbalskog kluba koju je imao na sebi, nanose\u0107i mu te\u0161ke tjelesne povrede, po meni nije vr\u0161nja\u010dko nasilje ve\u0107 psihi\u010dki poreme\u0107aj, podstaknut, pored ostalog, osje\u0107ajem neka\u017enjivosti. U ratu se taj osje\u0107aj stvara zato jer je u njemu \u201esve dozvoljeno\u201c, u miru ako dr\u017eava, kao na\u0161a, nema institucije, a roditelj ili neko od bli\u017enjih su, uz to, u poziciji da nasilnika \u0161tite od zakona i takvih \u201einstitucija\u201c, koje su na prebijanje prvo reagovale pu\u0161tanjem na slobodu okrivljenih, a tek poslije izra\u017eenog ogor\u010denja javnosti, istra\u017enim pritvorom do 30 dana.<\/p>\n
Vr\u0161nja\u010dko nasilje, to jest brutalno prebijanje sa te\u0161kim tjelesnim povredama osjetio sam pro\u0161le godine li\u010dno, kada mi je prebijeno malodobno dijete. Dok sam bio na poslu, nepoznati \u010dovjek me je nazvao i obavjestio da mi je dijete bukvalno masakrirano, slomljenog nosa, te da odmah do\u0111em po njega. Osoba koja me nazvala, ispostavi\u0107e se, bio je slu\u010dajan prolaznik, koji, kada je vidio kako izgleda dijete, tra\u017eio mu je broj telefona roditelja i pozvao me.<\/p>\n
Kao svaki roditelj u takvim trenucima, uspani\u010dio sam se do izbezumljenosti i odjurio na nazna\u010deno mjesto. Sin od jedanaest godina je izgledao tako da ga prosto nijesam mogao gledati: lice potpuno izobli\u010deno, u krvi, a nos \u2013 koji je bio slomljen – takav da sam mislio da \u0107e imati devijaciju sa trajnim posljedicama. Do\u0161lo mi je da pla\u010dem kada sam ga vidio takvog, a nijesam smio, zbog njega, njegovog bola i straha. Taj roditeljski osje\u0107aj je te\u0161ko opisati.<\/p>\n
Dok sam jurio u bolnicu autom, sin, koji je jedva mogao i da govori, objasnio mi je da ga je na fudbalu, poslije klize\u0107eg starta, \u0161akom u nos udario dje\u010dak iz protivni\u010dke ekipe.<\/p>\n
\u201eDra\u017ee mi je \u0161to je on udario tebe, nego da si ti njega\u201c, rekao sam mu, ponavljaju\u0107i isto \u0161to sam rekao majci djeteta koje ga je tako udarilo, duboko se izvinjavaju\u0107i. U putu do bolnice sam se prosto \u010dudio (nije mi bilo jasno) kako ga je vr\u0161njak jednim udarcem u nos mogao tako masakrirti.<\/p>\n
To mi je postalo jasno dok smo \u010dekali de\u017eurnog hirurga u dje\u010dijoj bolnici. Pojavio se otac djeteta, zajedno sa njim. \u201eVr\u0161njak\u201c je bio duplo krupniji, ve\u0107 mom\u010di\u0107 u formiranju sa dla\u010dicama na bradi. Tada doznajem da ima \u010detrnaest godina, \u0161to zna\u010di da je tri godine stariji od mog sina, koji je prema njemu izgledao bukvalno kao beba. U tom trenutku, vidjev\u0161i kako \u201evr\u0161njak\u201c u stvari izgleda, u meni je nastala bitka: da li da prebijem sina \u2013 i potu\u010dem se sa ocem ili da prihvatim pru\u017eenu ruku izvinjenja i kajanja. U toj unutra\u0161njoj borbi, sre\u0107om po sve, pobijedila je druga opcija. Ipak, ocu sam rekao da sam zaprepa\u0161\u0107en kako mu je sin, toliko krupniji i stariji od mojeg, mogao tako krvni\u010dki udariti nekoga ko je za njega bio prakti\u010dno beba.<\/p>\n
Iako sam u prvoj izjavi de\u017eurnom policajcu, odmah po dolasku u dje\u010dju bolnicu, rekao da se ne \u017eelim pridru\u017eiti krivi\u010dnom gonjenju djeteta koje ga je udarilo, promjenio sam stav kod tu\u017eioca \u2013 upravo zbog ove razlike u godinama i konstitucije \u201evr\u0161njaka\u201c. Tu\u017eiocu koji je po slu\u017ebenoj du\u017enosti podigao krivi\u010dnu prijavu zbog nano\u0161enja te\u0161ke tjelesne povrede protiv okrivljenog mom\u010di\u0107a, \u00a0saop\u0161tio sam i stav, kako mislim da je tom djetetu, spremnom na takvo povre\u0111ivanje drugog djeteta, potrebna psiholo\u0161ka pomo\u0107.<\/p>\n
Poslije pregleda de\u017eurnog hirurga, saop\u0161teno mi je da je djetetu polomljena skoro svaka kost u nosu \u2013 \u010dak i sitne, te da je potrebna hitna operacija, koja je izvr\u0161ena tek sjutradan jer se moralo \u010dekati da bar malo splasnu otoci.<\/p>\n
U dje\u010dijoj bolnici sam sa djetetom proveo dva dana, a traume koje smo do\u017eivjeli i ja i on dok je oparacija izvr\u0161ena,\u00a0te u danima rehabilitacije – pri\u010da su za sebe. Ne desilo se nikom!<\/p>\n
P.S.<\/strong> Umjesto cvije\u0107a i ostalog koje su roditelji sa djecom poklonili nastavnicama za Osmi mart, neposredno poslije navedenog prebijanja petnestogodi\u0161njaka od strane \u201ecrnih trojki\u201c, pametnije je bilo tog dana iza\u0107i na protest protiv \u201evr\u0161nja\u010dkog nasilja\u201c, sa zahtjevom da institucije rade svoj posao. Kada to nijesu uradili spontano tada, imaju priliku da se isprave u subotu, 11.03.2023. godine u 11.55 sati, na protestu koji organizuje Udru\u017eenje \u201eRoditelji.me\u201c, kako im se ne bi desilo isto \u0161to mome djetetu i \u0161to se de\u0161ava sve ve\u0107em broju djece po Crnoj Gori.<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":365876,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17,12],"tags":[1169,3061],"class_list":["post-365873","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi","category-prica-dana","tag-omer-sarkic","tag-vrsnjacko-nasilje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365873","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=365873"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365873\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":365878,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365873\/revisions\/365878"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/365876"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=365873"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=365873"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=365873"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}