{"id":365540,"date":"2023-03-05T06:50:47","date_gmt":"2023-03-05T05:50:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=365540"},"modified":"2023-03-05T06:50:47","modified_gmt":"2023-03-05T05:50:47","slug":"revizionisti-bi-nas-vratili-u-krvavu-povijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/03\/05\/revizionisti-bi-nas-vratili-u-krvavu-povijest\/","title":{"rendered":"Revizionisti bi nas vratili u krvavu povijest"},"content":{"rendered":"

Autor: Pero Juri\u0161in<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ovih dana u Splitu je u organizaciji udruge Veterana Domovinskog rata i antifa\u0161ista (VEDRA) promovirana nova knjiga povjesni\u010dara i publicista Dragana Markovine, \u201dPovijest, politika, popularna kultura\u201d. Knjigu su uz samog autora predstavili povjesni\u010dar Vjekoslav Perica i novinar Viktor Ivan\u010di\u0107, relevantni kriti\u010dari s historiografskog i publicisti\u010dkog aspekta.<\/p>\n

Moglo bi ih se, zajedno s autorom knjige, nazvati svjedocima, ali ne u onom pasivnom papinskom smislu, jer ne samo da su \u017eivjeli recentnu povijest na ovim prostorima, nego i bili njeni \u017eivi akteri. U tom smislu mo\u017ee ih se nazvati i demistifikatorima, a kao takve istodobno i polemi\u010darima, koji su stasali u bespo\u0161tedne kriti\u010dare na\u0161ih zabluda, la\u017ei i mitova, suo\u010davaju\u0107i nas bez zadr\u0161ke s na\u0161om pro\u0161lo\u0161\u0107u, sada\u0161njo\u0161\u0107u i budu\u0107no\u0161\u0107u.<\/p>\n

Takvim se ukazuje i sam autor, osoba inspirativne biografije, i u odnosu na obiteljsko i zemljopisno porijeklo, i s obzirom na \u010dinjenicu da se oku\u0161ao u razli\u010ditim vidovima djelovanja, od profesure na splitskom Filozofskom fakultetu, do dru\u0161tvenog aktivizma i vo\u0111enja politi\u010dke stranke poku\u0161avaju\u0107i izravnim djelovanjem mijenjati svijet oko sebe pa sve do trenutnog publicisti\u010dkog smiraja u \u017eivom djelovanju na relaciji Split \u2013 Mostar \u2013 Sarajevo, iska\u010du\u0107i iz tog trokuta u beogradske i zagreba\u010dke ekskurzije, ukazuju\u0107i na istovjetnost obrazaca zbivanja i nacionalisti\u010dkog okvira u kojem \u017eivimo, koriste\u0107i pritom sredstva koja su mu dostupna kako bi ono \u010dime se izvorno bavi, a to je povijest, \u0161to vi\u0161e pribli\u017eio naj\u0161iroj javnosti.<\/p>\n

U takvom anga\u017emanu se ne libi ulaziti u \u017eestoke srazove s neistomi\u0161ljenicima, bili oni njegovi zemljaci, biv\u0161i profesori kao, primjerice, Nikica Bari\u0107, kod kojeg je diplomirao na temu \u201dZAVNOH-temelji i politi\u010dko djelovanje\u201d te neovisno iz koje novonastale dr\u017eave dolazili.<\/p>\n

I u ovoj najnovijoj \u2013 desetoj njegovoj knjizi rije\u010d je o obja\u0161njavanju povijesnih zbivanja i tokova u kontekstu \u0161ireg, suvremenijeg pristupa gdje za tuma\u010denje onoga \u0161to se zbilo nije vi\u0161e dovoljno samo poslagivanje faktografije.<\/p>\n

Rije\u010d je o nastojanju da se kontekstualiziranjem u dru\u0161tveni, kulturni, sportski i svaki drugi milje i interakcije s unutra\u0161njim, ali i me\u0111unarodnim procesima shvati, odnosno da \u0161to bolju predod\u017ebu o tome \u0161to se dogodilo u povijesti.<\/p>\n

Beskompromisnost kojom to radi tjera nas da se suo\u010dimo i s vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u i vlastitim demonima i otvorimo, bar u sebi, bolna pitanja jesmo li mogli druk\u010dije. Ne samo kao dru\u0161tvo, nego i pojedinci, ili ako ho\u0107ete obratno, jesmo li mogli druk\u010dije kao pojedinci, a onda i kao dru\u0161tvo.<\/p>\n

\n

Otpor suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Upravo tu, u pru\u017eanju otpora suo\u010davanju s pro\u0161lo\u0161\u0107u i sa samima sobom je vjerojatno i najve\u0107a prepreka iskoraku iz sada\u0161nje zbilje.<\/p>\n

Zbog toga Markovina u Epilogu knjige, u kojem govori o nemogu\u0107nosti promjena, inkarniraju\u0107i nas kroz likove Dra\u017eena Budi\u0161e i Vojislava Ko\u0161tunice, dvojice, kako ka\u017ee, konzervativnih nacionalista koji su Tu\u0111manu i Milo\u0161evi\u0107u \u0161to\u0161ta zamjerali, \u201dali ne i sam duh vremena i nacionalisti\u010dku ideologiju\u201d, tuma\u010di njihovu, odnosno u biti na\u0161u ogor\u010denost paradoksom dana\u0161nje situacije, jer njihove, odnosno na\u0161e zemlje i dru\u0161tva izgledaju to\u010dno onako kako su \u017eeljeli, zaklju\u010duju\u0107i da je rije\u010d o pora\u017eenim pobjednicima.<\/p>\n

Ipak, u Zaklju\u010dku nam ostavlja svjetlo optimizma ustvrdiv\u0161i da su nacionalisti, bar \u0161to se ti\u010de dana\u0161njeg odnosa prema pro\u0161losti na ovim prostorima, izgubili bitku, jer nisu uspjeli uspostaviti toliko \u017eeljeni ideolo\u0161ki monopol na pro\u0161lost.<\/p>\n

Knjiga u biti predstavlja ukori\u010dene eseje o povijesnim temama, recenzije knjiga, dokumentarnih i igranih serija i filmova te muzi\u010dkih djela, autorovih kolumni o politici i kulturi sje\u0107anja i pop-kulturi, prigodna izlaganja i radove za knjige koji su objavljeni posljednje tri godine.<\/p>\n

U njoj je, kao posebna zanimljivost i sinopsis za film o oslobodila\u010dkoj akciji Oluja, \u0161to predstavlja iskorak s obzirom na njegovu dosada\u0161nju spisateljsku praksu.<\/p>\n

U \u010dak osam poglavlja prostrtih na vi\u0161e od 200 stranica knjige Markovina bogatstvom citata, bez suzdr\u017eavanja jo\u0161 jednom razgoli\u0107uje ono \u0161to smo \u017eivjeli, \u0161to \u017eivimo, osvje\u0161tavaju\u0107i \u0161to nas \u010deka sutra.<\/p>\n

Tako ve\u0107 u svojevrsnom preludiju nazvanom \u201dOd \u0161ovinisti\u010dke farse do \u0161ovinisti\u010dke realnosti\u201d ocjenjuje da je \u201djugoslavenska stvarnost 80-ih fundamentalna za razumijevanje svega \u0161to je uslijedilo, a to je pobjeda klerikalnih nacionalista koji su uspjeli utjecati na idejna shva\u0107anja nekoliko generacija i odvu\u0107i dru\u0161tvo u sveop\u0107u regresiju i konzervativizam, s popratnim temeljitim razaranjem socijalisti\u010dkog i modernisti\u010dkog naslje\u0111a\u201d.<\/p>\n

\n

Hrabri obrambenik<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nakon \u0161to je i javno, na portalu Autograf, objavljen moj prijedlog splitskim gradskim vlastima da se na \u0161tandarac na Narodnom trgu upi\u0161e datum 14. travnja 1945. godine, kao dan osnivanja prve hrvatske vlade, me\u0111u reakcijama sam dobio i pismo (znakovito herojski) nepotpisanog dragovoljca, kako sam isti\u010de, Domovinskog obrambenog rata.<\/p>\n

U pismu mi se, izme\u0111u ostalog, daje poduka iz povijesti pa se navodi kako \u201dnije to\u010dno da su se partizani borili za Hrvatsku\u201d, nego \u201dnaprotiv, protiv Hrvatske, to jest protiv njene neovisnosti, a za Jugoslaviju\u201d, odnosno \u201djugosatrapiju\u201d, kako je nepotpisani junak naziva.<\/p>\n

I ni\u017eu\u0107i povijesne upute, razobli\u010davaju\u0107i po\u010dinjene zlo\u010dine, doti\u010dni, nepotpisani dragovoljac, koji reagira na moj zahtjev ne znaju\u0107i iz njega prepisati \u010dak ni to\u010dan datum, dolazi do samog apsurda, ne spoznavaju\u0107i u svojoj zaslijepljenosti \u0161to pak sam pi\u0161e.<\/p>\n

Naime, pita me: \u201dDru\u017ee Pero, ako su se partizani borili za Hrvatsku, za\u0161to smo se mi branitelji borili u Domovinskom obrambenom ratu?\u201d i odgovara: \u201dIsto kao usta\u0161e i domobrani borili smo se protiv krvave petokrake i kokarde, i uz pozdrav ZA DOM SPREMNI, a ne uz SF-SN\u201d.<\/p>\n

On naravno, ni perifernim vidom ne primje\u0107uje kako o sebi govori kao o branitelju u obrambenom ratu, a da \u010dak ne postavi ni logi\u010dno pitanje iz dje\u010dje igre grani\u010dara: \u0161to su to on i njegovi \u201dobrambenici\u201d u biti branili.<\/p>\n

Da nije rije\u010d tek o koko\u0161jem sljepilu, herojski nepotpisani dragovoljac zaklju\u010duje da \u201dstoga tvoj datum 15. travnja 1945., treba proglasiti datumom kada je Hrvatska okupirana, i uz druge datume, koje vi nasljednici i sljedbenici partizana (\u0161umskih razbojnika) name\u0107ete\u201d, pi\u0161e dakle hrabri, nepotpisani dragovoljac, pozdravljaju\u0107i me pozdravom ZA DOM SPREMNI.<\/p>\n

\n

Zbratimljeni revizionisti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ovih dana je dvojac srpskih povjesni\u010dara \u2013 Bojana Dimitrijevi\u0107a i Nemanju Devi\u0107a ugostio zagreba\u010dki Hrvatski institut za povijest. Dvojici perjanica povijesnog revizionizma u Srbiji, doma\u0107ini su bili hrvatske perjanice Zlatko Hasanbegovi\u0107 i Vladimir Geiger.<\/p>\n

Taj skup kojeg je novinar Vlado Vuru\u0161i\u0107 nazvao \u201dbalkanski revizionisti na okupu\u201d odisao je \u017ealopojkama nad \u010detni\u010dkom golgotom i patnjama \u201dotad\u017ebinske vojske u domovini\u201d Dra\u017ee Mihailovi\u0107a.<\/p>\n

Nisu se spominjali \u010detni\u010dki zlo\u010dini po\u010dinjeni u Drugom svjetskom ratu, njihova suradnja s Nijemcima i Talijanima i usta\u0161ama. O\u0161trica je bila usmjerena prema \u201dzlim partizanima\u201d koji su ih proganjali, likvidirali, onemogu\u0107avali im povla\u010denje prema Austriji, a u biti jedinima koji su se borili protiv njih u cijeloj Evropi, dok ih je podr\u017eavao sam Winston Churchill, snatre\u0107i obnoviti kraljevinu.<\/p>\n

Izbjeglo ih se okarakterizirati kao kolaboracioniste okupatora, nego ih se biranim rije\u010dima oslovljavalo kao antikomunisti\u010dke snage iz gra\u0111anskog rata. Izostanak prigovora s doma\u0107inske strane je bio mo\u017eda zbog \u017eala, ili prikrivenog kompleksa hrvatskih revizionista \u0161to usta\u0161e i njihovi poklonici nisu imali svoga Dra\u017eu, koji je ostao do kraja u NDH-\u0161koj otad\u017ebini.<\/p>\n

Tako su, u tom prepoznatljivom predstavljanja partizanskog pokreta isklju\u010divo kao komunisti\u010dkog i zlo\u010dina\u010dkog, zagovaratelji rehabilitacije Dra\u017ee Mihailovi\u0107a, Milana Nedi\u0107a i Ratka Mladi\u0107a nai\u0161li na sinkroni odjek s hrvatske strane ne samo u podr\u017eavateljima, nego i financijerima njihovog djelovanja.<\/p>\n

Vjerojatno u \u010dinjenici da je prijatelj s Hasanbegovi\u0107em, \u0161to je Dimitrijevi\u0107 izjavio jo\u0161 2016. godine, kada je njegov ideolo\u0161ko \u2013 revizionisti\u010dki drugar bio ministar kulture, le\u017ei tajna izda\u0161nog financiranja njegovog rada sredstvima hrvatskih poreznih obveznika, kao i dovo\u0111enje revizionisti\u010dkog dvojca u ustanovu koja bi se trebala baviti razotkrivanjem falsificiranja povijesti i razobli\u010davanjem likova kao \u0161to je Devi\u0107, koji opravdava ratove u Hrvatskoj i BiH tvrdnjama kako su se Srbi samo branili u namjeri da im se ne ponovi Jasenovac.<\/p>\n

Stoga nije za\u010dudno da je to pobratimstvo u revizionizmu urodilo trudom da se ne spominju usta\u0161e i usta\u0161ki re\u017eim, ve\u0107 su govorili o hrvatskoj vojsci i organima NDH. Isti\u010du\u0107i da su po\u010dinjeni zlo\u010dini bili isklju\u010divo ideolo\u0161ke prirode tra\u017ee se i nalaze na istoj liniji s rehabilitantima usta\u0161tva, koji, pu\u0161u\u0107i u isti mijeh, ne bi li bio ve\u0107i, tako\u0111er u prvi plan isti\u010du borbu protiv komunista, poku\u0161avaju\u0107i kamuflirati stvarnu bit NDH kao usta\u0161ke tvorevine.<\/p>\n

Otuda cijeli niz la\u017ei i falsifikata u zajedni\u010dkom nastojanju da se rehabilitira po\u010dinjeni zlo\u010din te u ponovnom gra\u0111enju zajedni\u0161tva kakvo je postojalo u \u010dinjenju zlo\u010dina, pod zajedni\u010dkim \u2013 okupatorskim patronom.<\/p>\n

\n

Uni\u0161tavanje povijesti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ve\u0107 desetlje\u0107ima povjesni\u010dari ukazuju na procese koji se iz politike i dnevne zbilje prelijevaju i za\u017eivljavaju i na fakultetima gdje se obrazuju budu\u0107i povjesni\u010dari upozoravaju\u0107i da \u0107emo se s tvrdim revizionizmom bolno sudariti.<\/p>\n

Na tom fonu profesor Aleksandar Jakir je nedavno izjavio da se, ne samo u Dalmaciji i ne samo me\u0111u mla\u0111im generacijama, o Narodnooslobodila\u010dkom pokretu \u010desto vi\u0161e ne znaju ni osnovne povijesne \u010dinjenice.<\/p>\n

O tome, primjerice, govori i poku\u0161aj da se na Mirogoju podigne spomenik takozvanoj Hrvatskoj vojsci, dok nasuprot tome spomenik oslobo\u0111enju Dalmacije kao i tisu\u0107e drugih, posve\u0107enih Narodnooslobodila\u010dkoj borbi vape za obnovom.<\/p>\n

Upravo zbog tog \u201dfenomena uni\u0161tavanja pro\u0161losti\u201d, kako bi to rekao britanski povjesni\u010dar Eric Hobsbawm, do\u017eivljavamo da nas na najslavnije trenutke na\u0161e povijesti podsje\u0107aju drugi, ukazuju\u0107i nam svojevrsnim \u0161amarima da se trebamo dr\u017eati vrijednosti koje smo zapisali u Ustavu.<\/p>\n

Tako je prije dvije godine francuski predsjednik Emmanuel Macron na sve\u010dani prijem pozvao i, moglo bi se re\u0107i, gotovo priveo predstavnike nogometnog kluba Hajduk kojeg je u svibnju 1945. godine, tada\u0161nji vo\u0111a francuskog pokreta, premijer i predsjednik Charles de Gaulle, zbog sudjelovanja u antifa\u0161isti\u010dkom pokretu proglasio \u201dPo\u010dasnom sportskom mom\u010dadi slobodne Francuske\u201d.<\/p>\n

Taj dio Hajdukove pro\u0161losti je sustavno zanemarivan svih proteklih godina. To je za posljedicu, pored ostalog, imalo da klub, u jednom trenutku, za predsjednika dobije i osobu koja je nosila usta\u0161ku kapu, da se s fotografija igra\u010da, pripremljenih za kalendar, photoshopom skidaju zvijezde petokrake.<\/p>\n

Da se od naj\u017ee\u0161\u0107ih navija\u010da mo\u017ee \u010duti i vidjeti postupke koji su u izravnoj suprotnosti s povije\u0161\u0107u kluba, \u010diji je odlazak u partizane, novinar i nogometni kroni\u010dar Zdravko Rei\u0107 ocijenio \u201dnajslavnijim, najsjajnijim, najupe\u010datljivijim i najmoralnijim doga\u0111ajem, bez presedana u sportskoj povijesti biv\u0161e dr\u017eave, Hrvatske i Splita\u201d. Rei\u0107 pritom podsje\u0107a i na \u201dnemjerljivo te\u0161ku \u017ertvu mladi\u0107a Prvog splitskog partizanskog odreda iz ljeta 1941. godine\u201d, me\u0111u kojima je bio znatan broj igra\u010da RNK Split, \u010dije stradanje se obilje\u017eava tek marginalno, dok se daju novci za spomenike usta\u0161kim juno\u0161ama.<\/p>\n

Posrtanja, kao Hajdukovo, u odnosu na vlastitu pro\u0161lost i izvori\u0161ta sebi je dopustila i Slobodna Dalmacija, jo\u0161 jedan od simbola Dalmacije. Njen doprinos revizionizmu bijegom od bolje pro\u0161losti vidi se \u010dak i na simboli\u010dnoj razini brisanjem iz impresuma podataka o osnivanju novine.<\/p>\n

\n

Manipuliranje sje\u0107anjem i povije\u0161\u0107u<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Upravo o tome kako se kultura sje\u0107anja koristi da bi se legitimirala pozicija ekstremne i radikalne desnice govori profesor Tihomir Cipek u tekstu \u201dHrvatska politika povijesti izme\u0111u dva totalitarizma\u201d poja\u0161njavaju\u0107i da se fa\u0161izam i komunizam razlikuju u svim svojim manifestacijama, zna\u010di i kao ideologija i kao politi\u010dki pokret i kao politi\u010dki poredak.<\/p>\n

On ne negira da su i komunisti\u010dki i fa\u0161isti\u010dki re\u017eimi gu\u0161ili slobodu i da nisu bili demokratski. Ipak, isti\u010de kako je \u201dneupitno da komunisti za razliku od fa\u0161ista nikada nisu rekli da neki ljudi nisu ljudi\u201d te ustvr\u0111uje da \u201dih to dr\u017ei u obzoru prosvjetiteljstava i \u010dini legitimnim dijelom demokratskog politi\u010dkog prostora koji preko svojih stranaka legalno djeluje u politi\u010dkim sustavima zapadnih dr\u017eava\u201d.<\/p>\n

Pritom navodi kako se \u010desto iza kori\u0161tenja pojma totalitarizma krije radikalni antikomunizam, koji u svojoj biti u pravilu sadr\u017ei negiranje vrijednosti antifa\u0161izma i rehabilitaciju kvislin\u0161kih re\u017eima i fa\u0161isti\u010dkih ideja, a taj fenomen je naro\u010dito prisutan u tranzicijskim zemljama i predstavlja jednu od bitnih odrednica politike ekstremne i radikalne desnice.<\/p>\n

\u201dSli\u010dno je i s usta\u0161o-nostalgi\u010darima koji se skrivaju iza teze o dva jednaka totalitarizma, fa\u0161isti\u010dkom i komunisti\u010dkom. Njihova borba za demokraciju zapravo krije potrebu da se rehabilitira usta\u0161ki re\u017eim pa se zanemaruju jasne razlike izme\u0111u fenomena fa\u0161izma i komunizma\u201d, ka\u017ee Cipek.<\/p>\n

On ka\u017ee da nove elite u svim dr\u017eavama regije i me\u0111u svim narodima dovode u pitanje i potpuno odbacuju legitimacijske narative socijalisti\u010dke Jugoslavije po\u010dev\u0161i od a) Narodnooslobodila\u010dke borbe i socijalisti\u010dke revolucije; b) bratstva i jedinstva naroda i narodnosti Jugoslavije utemeljenog na jedinstvenim interesima radni\u010dke klase i c) kulta vo\u0111e Josipa Broza Tita kao jamca revolucije i skladnog \u017eivota svih naroda i narodnosti.<\/p>\n

Tako je Narodnooslobodila\u010dka borba obezvrije\u0111ena i reducirana na komunisti\u010dku osvetu nad nevinim narodom; to je osobito na djelu kod hrvatskih revizionista podupiranih od velikog dijela sve\u0107enstva Katoli\u010dke Crkve.<\/p>\n

Partizanski rat za oslobo\u0111enje zemlje reduciran je na nepotrebno prolijevanje krvi nevinih za \u0161to su \u2013 u narativima ekstremne desnice \u2013 okrivljeni komunisti. To je dovelo do toga da svi desni ekstremisti i hrvatski, a i srpski, nastoje rehabilitirati kvislin\u0161ke formacije i re\u017eime, koje su preoblikovali u za\u0161titnike naroda koji su izbjegavaju\u0107i borbu slu\u017eenjem okupatoru navodno \u010duvali narod od nepotrebnog krvoproli\u0107a.<\/p>\n

Drugo, socijalisti\u010dka ideja bratstva i jedinstva kao formula tolerantnog odnosa izme\u0111u nacija progla\u0161ena je komunisti\u010dkom manipulacijom, iako je neupitno da je sistem gradio me\u0111unacionalnu ravnopravnost.<\/p>\n

Tre\u0107e, uloga Tita je potpuno reducirana. Od partizanskog i komunisti\u010dkog vo\u0111e, dr\u017eavnika koji je izgradio politiku nesvrstanih i SFRJ u\u010dinio zapa\u017eenim subjektom me\u0111unarodnih odnosa, sveden je na ulogu zapovjednika vojske koja je 1945. po\u010dinila masovne zlo\u010dine pa od dr\u017eavnika postaje zlo\u010dinac.<\/p>\n

Cipek posebno isti\u010de slu\u010daj predsjednice Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107 koja je iz predsjedni\u010dke rezidencije izbacila Titovu bistu, koju su svi njezini prethodnici dr\u017eali iz po\u0161tovanja prema antifa\u0161isti\u010dkom vo\u0111i.<\/p>\n

\n

Skrivanje zlo\u010dina radikalnim antikomunizmom<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ekstremna i radikalna desnica cjelokupni \u017eivot u SFRJ reducira na \u201dmra\u010dno doba\u201d zanemaruju\u0107i da je Tito bio na \u010delu zemlje u kojoj je nakon rata bila provedena velika modernizacija, koja se ogledala u obrazovanju, urbanizaciji, socijalnoj i zdravstvenoj za\u0161titi, industrijalizaciji.<\/p>\n

\u201dNije sporno da je SFRJ bila jednostrana\u010dka diktatura i da je Tito bio diktator\u201d, ka\u017ee Cipek, dodaju\u0107i kako \u201disto tako nema sumnje da je poredak evoluirao od totalitarnog prema autoritarnom i da je od osamdesetih na djelu bila njegova liberalizacija\u201d, koje se \u201d\u010dinjenice u radikalno i ekstremno desnim tuma\u010denjima zanemaruju, jer ne odgovaraju novim radikalno nacionalisti\u010dkim legitimacijskim narativima\u201d.<\/p>\n

Nastupaju\u0107i s takvim isklju\u010divim narativom te s radikalnih antikomunisti\u010dkih pozicija, koriste\u0107i ozra\u010dje op\u0107eg sloma komunizma, novo ja\u0161u\u0107e elite i nisu nudile, niti su kao takve mogle ponuditi ne\u0161to novo; demokratizaciju i modernizaciju, ve\u0107 okretanje k pro\u0161losti i obra\u010dunima s njom \u0161to je nu\u017eno vodilo u nasilje.<\/p>\n

Novouspostavljene elite su na tom nasilju u\u010dvr\u0161\u0107ivale legitimitet koji je u stalnom potvr\u0111ivanju doveo do krvave spirale rata. Stoga, kako to ka\u017ee Markovina, na\u0161e zemlje i dru\u0161tva izgledaju to\u010dno onako kako su te elite \u017eeljele. Otuda onda i \u201dljubav\u201d me\u0111u raznim hasanbegovi\u0107ima i dimitrijevi\u0107ima i njihova zajedni\u010dka borba. Njihov \u201dMein Kampf\u201d.<\/p>\n

Upravo zbog takvih, kojima dodu\u0161e vi\u0161e ne mo\u017ee nitko pomo\u0107i, jer oni se ne zala\u017eu za reviziju pro\u0161losti, ve\u0107 za revokaciju zlo\u010dina, nego da se onima kojima prijeti da usvoje takve ravnoplo\u010darske ideje pru\u017ei mogu\u0107nost da na pro\u0161lost gledaju kriti\u010dki i uz pomo\u0107 argumenata, knjige poput Markovinine, poput onih koje su napisali Perica i Ivan\u010di\u0107 te, primjerice, \u201dKontraverzi hrvatske povijesti 20. stolje\u0107a\u201d, \u201dBijelo na crno\u201d i \u201dCrveno na crno\u201d tek da spomenem povjesni\u010dare Ivu Goldsteina i Hrvoja Klasi\u0107a te \u201dBolesna vremena\u201d novinara Milana Gavrovi\u0107a i \u201dOptu\u017eujem\u201d, na \u017ealost prerano preminule Tatjane Tagirov, su potrebne hrvatskom dru\u0161tvu. Potrebne su, kako bi razgovaraju\u0107i o pro\u0161losti gledali u budu\u0107nost.<\/p>\n

Autograf<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ekstremna i radikalna desnica cjelokupni \u017eivot u SFRJ reducira na \u201dmra\u010dno doba\u201d zanemaruju\u0107i da je Tito bio na \u010delu zemlje u kojoj je nakon rata bila provedena velika modernizacija, koja se ogledala u obrazovanju, urbanizaciji, socijalnoj i zdravstvenoj za\u0161titi, industrijalizaciji.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":309683,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2401,3029],"class_list":["post-365540","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-desnica","tag-revizionizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=365540"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365540\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":365541,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365540\/revisions\/365541"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/309683"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=365540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=365540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=365540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}