{"id":365307,"date":"2023-03-01T07:16:29","date_gmt":"2023-03-01T06:16:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=365307"},"modified":"2023-03-01T07:16:29","modified_gmt":"2023-03-01T06:16:29","slug":"pevac-prica-drugo-izdanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/03\/01\/pevac-prica-drugo-izdanje\/","title":{"rendered":"Peva\u010d pri\u010da, drugo izdanje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sinan Gud\u017eevi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Biblioteka XX vek, koju evo preko pola vijeka vodi Ivan \u010colovi\u0107, pro\u0161le jeseni se jednim naslovom vratila u dvadeseto stolje\u0107e. Objavila je knjigu Alberta Batesa Lorda “Peva\u010d pri\u010da”, po drugi put. Prvi put je knjiga objavljena 1990. i rasprodata je. To izdanje, prvo i dosad jedino na srpskohrvatskom jeziku, objavljeno je u Beogradu, a drugo, ovo od ove jeseni, izlazi u istom gradu u saradnji sa Kulturnim centrom u Novom Pazaru. Beograd je izme\u0111u dva izdanja prestao biti glavnim gradom Jugoslavije, jer je Jugoslavija propala.<\/p>\n

Ovo nije bezvezna \u010dinjenica kad je u pitanju ova knjiga. U toj se knjizi, naime, radi o Jugoslaviji i o neobi\u010dnim ljudima u njoj koje je ova knjiga sa\u010duvala od zaborava. Da nije ove knjige, ne bi se o tim ljudima danas znalo ni\u0161ta. A to bi bila \u0161teta, jer su ti ljudi ne samo neobi\u010dni, ve\u0107 i va\u017eni za ne\u0161to \u0161to se zove epsko pitanje.<\/p>\n

Sve je oko ove knjige neobi\u010dno. I kako je nastala i kako se svijetom pronosi. Autor Albert Bates Lord, klasi\u010dki filolog, folklorista i profesor iz Harvarda, mo\u017eda je ne bi ni napisao, da njegov profesor Milman Parry nije tragi\u010dno nastradao nakon prvih mjeseci istra\u017eivanja u Jugoslaviji. Valja re\u0107i da je knjiga u Americi imala ve\u0107 tri izdanja, naslov joj je “The Singer of Tales”, a prevedena je na vi\u0161e jezika. Iz onoga \u0161to se dade istra\u017eiti, svi ti prevodi su rasprodati, te\u0161ko je ikoji dobiti. Glavne stvari oko nastanka knjige su poznate: A. B. Lord je bio Parryjev asistent na putu po Jugoslaviji godine 1934\/35; na taj su put njih dvojica krenula radi istra\u017eivanja usmene epike u Bosni i Crnoj Gori. (Parry je prvi put u Jugoslaviji boravio u ljeto 1933.). U petnaest mjeseci drugog boravka pomagao im je \u010dovjek iz na\u0161ih krajeva, izvorni govornik Nikola Vujnovi\u0107. Poslije Parryjeve smrti, decembra 1935, Lord je istra\u017eivanja nastavio sam. Jugoslavenski pohod ameri\u010dkih filologa je rezultirao golemom gra\u0111om epskih pjesama, najve\u0107om koja je ikad na\u010dinjena na na\u0161em jeziku. Ta gra\u0111a je poslu\u017eila kao osnova za nov pristup u tuma\u010denju usmene epske pjesme, kako u pogledu njenog nastanka, tako i u pogledu njenog uobli\u010denja i preno\u0161enja. Istinska novina je Parryjeva teza o formulai\u010dnosti epskog postupka.<\/p>\n

Knjiga u Biblioteci XX vek ima dva dijela, \u0161tampana u dvije knjige istog obima. Prvi dio ima podnaslov “Teorija”, a drugi “Primeri”. Obje knjige su zanimljive dotle da ih \u010ditalac ne ispu\u0161ta iz ruku i kad do\u0111e do kraja, bude mu \u017eao \u0161to nema jo\u0161. Zahvalnost za prevod dugujemo Slobodanki Gli\u0161i\u0107 koja je ovo djelo prenijela u na\u0161 jezik tako da se \u010ditaocu \u010dini kao da je na\u0161em jeziku izvorno napisano. Mo\u017ee se nabaviti i preko interneta.<\/p>\n

Ova knjiga pokazuje da je bio u pravu Aleksandr Nikolajevi\u010d Veselovskij, kad je jo\u0161 osamdesetih godina 19. stolje\u0107a napisao da zapadni nau\u010dnici imaju malo znanja o \u017eivoj epskoj tradiciji, pa stoga na podru\u010dje starog narodnog pjesni\u0161tva nehotice primjenjuju principe \u010diste knji\u017ene kritike teksta. Od toga, po Veselovskom, boluje cjelokupna kritika Nibelunga, a dobrim dijelom i kritika Homerova epa. Milman Parry i Alber Bates Lord su tridesetih godina na podru\u010dju Bosne i Sand\u017eaka svojim filolo\u0161kim pohodom stekli zaslugu ne samo time \u0161to su usmenu epiku snimali, sakupljali i prou\u010davali na licu mjesta, ve\u0107 i \u0161to su u okviru svog bavljenja ju\u017enoslavenskim epskim pjesmama na nov na\u010din osvijetlili formulai\u010dnu dikciju homerskih epova, i to iz ugla pjeva\u010da. Parry je zaklju\u010dio da ju\u017enoslavenski pjeva\u010di, budu\u0107i da se nalaze u istinskoj usmenoj tradiciji, neki tekst koji su nau\u010dili napamet u pravilu ne izgovaraju ili pjevaju kako su ga nau\u010dili, ve\u0107 ga pri svakom nastupu nanovo sastavljaju, to jest uz pomo\u0107 formula i formulai\u010dno stvorenih prizora pjesmu nanovo sla\u017eu.<\/p>\n

Milman Parry, a tako i A. B. Lord, na osnovu svojih istra\u017eivanja i izda\u0161ne dokumentacije, a nakon \u0161to su upoznali vi\u0161e pjeva\u010da, izdvajaju guslara Avda Me\u0111edovi\u0107a. Iz njihova bavljenja njegovim pjevanjem, zaklju\u010duju da je Homer bio usmeni pjesnik, to jest neki jonski Avdo Me\u0111edovi\u0107. Pristalice metempsihoze mogli bi re\u0107i da se u Avda Me\u0111edovi\u0107a iz Obrova kod Bijelog Polja preselila du\u0161a Homera, oko koga se otimalo sedam gradova. Analogija Me\u0111edovi\u0107a sa Homerom, kao i sve oko homerskog pitanja, dobila je svoje pristalice i svoje protivnike. Deset glava i \u0161est izda\u0161nih dodataka s bilje\u0161kama i napomenama \u010dine ovo \u0161tivo jako uzbudljivim, a za nas iz dinarskih planina i dolina posebno dostojnim po\u0161tovanja. Jer moramo priznati da ne bismo bili u stanju vidjeti ono \u0161to su vidjeli ameri\u010dki filolozi. Turisti\u010dki vodi\u010di imaju slogan: vidi se samo ono \u0161to se zna. Goethe: Sieh, das Gute liegt so nah.<\/p>\n

Za nas je knjiga Alberta B. Lorda i svjedo\u010danstvo o jednom svijetu koji, da ga ona nije sa\u010duvala, jedva da bismo znali da je i postojao. Epska pjesni\u010dka djelatnost \u017eivi tada po gradovima Bosne, Crne Gore i Sand\u017eaka kao stvarnost, paralelna i neumitna. Ameri\u010dki filolozi prepoznaju u toj aktivnosti velike stvaraoce, \u010dak velike pjesnike. Glavni me\u0111u njima je spomenuti Avdo Me\u0111edovi\u0107, koga na prvoj stranici knjige autor naziva svojim Homerom. Me\u0111edovi\u0107 je u vrijeme kad Parry dolazi u Bijelo Polje, po zanimanju mesar, koji ne zna \u010ditati ni pisati, a koji, s vunenim \u0107ulahom na glavi i vunenim \u010darapama u gumenim opancima na nogama, svojim prekookeanskim gostima uz gusle pjeva najdu\u017ee pjesme, ve\u0107inom nezabilje\u017eene prije toga. Te pjesme su snimljene i pohranjene u velikoj kolekciji koja je imenovana po Milmanu Parryju, i danas su preko interneta dostupne svakome. Uz tu monumentalnu kolekciju snimljenu u Jugoslaviji, Albaniji i Bugarskoj, dostupni su i zabilje\u017eeni razgovori sa pjeva\u010dima, a ima i jedan dragocjen filmski snimak na kojem Me\u0111edovi\u0107 u devedeset sekundi pjeva uz gusle. U harvardskoj kolekciji pohranjeno je preko osamdeset hiljada Me\u0111edovi\u0107evih stihova, razdijeljenih u cijelih \u010detrnaest epova. Snimljeni razgovori s Me\u0111edovi\u0107em i drugim guslarima pokazuju da su ovi listom nepismeni, da su zemljoradnici ili da tek poneko vodi kafanu. Ali se iz knjige saznaje da ima i begova koji znaju guslati i uz gusle pjevati. Ono \u0161to je posebno \u010dudesno jeste odsustvo svake \u017eelje za javnom slavom kod tih velikih guslara.<\/p>\n

Kafana je glavna pozornica za izvo\u0111enje epskih pjesama. Guslar, u onda\u0161njem govoru \u010de\u0161\u0107e zvan gusla\u010d ili gusla\u0161, biva unajmljen da gusla i pjeva. Te kafane nisu kafane u kojima se to\u010de alkoholna pi\u0107a, to su kahve, u kojima se pije uglavnom kafa i \u010daj i u kojima se pu\u0161i. Guslari pjesme izvode s ve\u010deri, u pravilu za ramazanskih no\u0107i i izvo\u0111enje traje dugo, \u010desto do jutra. To je rapsodsko vrijeme zabilje\u017eio jo\u0161 Matija Murko, a Parry i Lord su, kako danas stvari stoje, vjerovatno bili posljednji svjedoci tih rituala. Guslar je najstalniji gost no\u0107noga ramazanskog bdijenja, \u0161to je bolji i glasovitiji, to mu je pjesma du\u017ea. Ponekad dosegne i deset hiljada deseteraca. Gosti u kahvu ulaze i iz kahve izlaze, oni koje pjesma zanima ostaju da je slu\u0161aju. Rapsod je za taj svijet pratna pojava, atrakcija je za strance. Rapsod je sezonski radnik, nastupa uz Ramazan, i za nastupe biva pla\u0107en. Jedini cjelogodi\u0161nji, takore\u0107i profesionalni guslari jesu prosjaci. Njima se za guslanje plati vi\u0161e iz milostinje, njihovo pjevanje nije na cijeni, a ni ponuda im se ne mo\u017ee smatrati raznovrsnom. Slijepi guslari, uprkos glasu koji tradicionalno u\u017eivaju, nisu zna\u010dajni za stvaranje i preno\u0161enje pjesama. Ka\u017eem rapsod, a poneko \u0107e mi mo\u017eda zamjeriti \u0161to ne ka\u017eem aed, mo\u017eda \u0107e takva zamjerka biti opravdana. Neka to pitanje ostane za drugu priliku.<\/p>\n

Pjesme u pravilu izvode muslimani, guslar u pravilu posti Ramazan. On prije dolaska u kahvu, iftari kod ku\u0107e, to jest jede i pije nakon dana posta. Ali posljednji obrok prije sljede\u0107ega dana posta on uzima u kahvi. Iftar kod ku\u0107e, sufur uz gusle, to je bivalo tako kod muslimanskih guslara.<\/p>\n

Pjesme koje ti rapsodi (ili aedi) izvode zanimljive su i neobi\u010dne tematski. U njima se opjevaju \u017eenidbe i slavna djela muslimanskih junaka iz doba Osmanskog carstva. I bitke i krvave svadbe idu u taj repertoar. Vrijeme u kojem Parry i Lord bilje\u017ee te pjesme daleko je od osmanskih vremena, no junaci Osmanskog carstva nastavljaju da u pjesmama \u017eive. Slu\u0161aoci pjesama su isklju\u010divo mu\u0161karci, njih su pune kahve, \u017eene, bile hri\u0161\u0107anke bile muslimanke, ostaju kod ku\u0107e. Te su sand\u017ea\u010dke kahve takve i danas, li\u010de na Kavafisove pjesme kako ih je vidjela Marguerite Yourcenar: pune mu\u0161karaca, li\u0161ene \u017eena.<\/p>\n

No \u0107e jedna \u017eena pomo\u0107i da se objavi i nastavak dragocjene knjige The Singer of Tales. To je Amerikanka Mary Louise Lord, udovica Alberta B. Lorda. Ona \u0107e urediti poglavlja knjige “Pjeva\u010d nastavlja pri\u010du” (“The Singer Resumes the Tale”) koja je objavljena pet godina poslije autorove smrti. Kod nas jo\u0161 nije objavljena, a ako joj prevod ne objavi Biblioteka XX vek, ne znamo ho\u0107e li ga iko objaviti.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n

Ko \u2018no bje\u0161e Milman Peri i \u0161ta nam do\u0111e?<\/a><\/p><\/blockquote>\n