{"id":365055,"date":"2023-02-25T08:02:44","date_gmt":"2023-02-25T07:02:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=365055"},"modified":"2023-02-25T08:02:44","modified_gmt":"2023-02-25T07:02:44","slug":"lumpenburzoazija-i-lumpenrazvoj-ili-kritika-moralistickih-kritika-vucicevog-rezima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/02\/25\/lumpenburzoazija-i-lumpenrazvoj-ili-kritika-moralistickih-kritika-vucicevog-rezima\/","title":{"rendered":"Lumpenbur\u017eoazija i lumpenrazvoj, ili kritika moralisti\u010dkih kritika Vu\u010di\u0107evog re\u017eima"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Milorad Ga\u010devi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Engleski filozof Alfred Nort Vajthed jednom prilikom je zapisao da je \u010ditava zapadna filozofija samo fusnota na Platonova dela. Za tekst koji sledi mo\u017ee se re\u0107i da je fusnota na stavove \u010de\u0161kog filozofa i marksiste Karela Kosika (1926-2003). Danas, 21. 02. 2023. navr\u0161ava se dvadeseta godi\u0161njica njegove smrti. Ovaj tekst utoliko je neka vrsta oma\u017ea Karelu Kosiku i poziv na \u010ditanje njegovih dela. Predstavljanju njegove biografije i njegove misli bi\u0107e posve\u0107en poseban tekst.<br \/>\nKritike koje tzv. opoziciona javnost upu\u0107uje na ra\u010dun Aleksandra Vu\u010di\u0107a i njegove Srpske napredne stranke \u010desto imaju prizvuk zgra\u017eavanja moralne i estetske prirode. \u0160tavi\u0161e, mo\u017ee se re\u0107i da je pored kritike re\u017eima koja je po svojoj prirodi institucionalisti\u010dka, budu\u0107i da njeni eksponenti re\u017eimu zameraju to \u0161to je zarobio i devastirao institucije, moralisti\u010dka i esteti\u010dka kritika dominantna u diskursu koji mo\u017eemo da \u010dujemo ili \u010ditamo u medijima koji se ne libe da kritikuju re\u017eim. To pogotovo va\u017ei za intelektualno krilo opozicije, to \u0107e re\u0107i za intelektualce i umetnike, prvenstveno iz gluma\u010dke bran\u0161e. Oni o Vu\u010di\u0107u i njegovom re\u017eimu govore kao o oli\u010denju beskrupuloznosti, beskarakternosti, primitivizma i bahatosti. Takvi kriti\u010dki tonovi posebno su izra\u017eeni prilikom kritika politike koju vlast SNS sprovodi u prestonici. Tako na opozicionim medijima \u010desto \u010dujemo pri\u010du o tome kako su primitivci koji o duhu Beograda ne znaju ni\u0161ta prestonicu kindapovali i pretvorili u palanku i Meku za investitore koji nemaju ose\u0107aj za lepotu, tradiciju i kulturu.<\/p>\n<p>Kritikama Vu\u010di\u0107evog re\u017eima koje su moralisti\u010dki i esteti\u010dki intonirane, me\u0111utim, nedostaje strukturalna komponenta. Re\u010d je o tome da kritike ove vrste problem ne prepoznaju u samom sistemu na osnovu kojeg srpska dr\u017eava i dru\u0161tvo funkcioni\u0161u i polo\u017eaju koji taj sistem zauzima u sistemu me\u0111unarodnih ekonomskih i politi\u010dkih odnosa. Kriti\u010dari ovog tipa smatraju da je stvar u tome da se insititucije sistema oslobode i da klju\u010dne pozicije na svim dru\u0161tvenim nivoima zauzmu kompetentni, obrazovani i \u010destiti ljudi, koji uz to po mogu\u0107stvu treba da imaju ose\u0107aj za \u201eduh grada\u201c, \u0161to smo, primera radi, \u010desto imali priliku da \u010dujemo kada je Vladeta Jankovi\u0107 bio kandidat opozicije za gradona\u010delnika Beograda.<\/p>\n<p>Da bismo dodatno konkretizovali na\u0161e odve\u0107 apstraktne kritike moralisti\u010dkih i esteti\u010dkih kritika Vu\u010di\u0107evog re\u017eima, moramo da analiziramo fenomen bahatosti i primitivizma koji su u pona\u0161anju brojnih pripadnika vladaju\u0107e klase i politi\u010dkog re\u017eima zaista uo\u010dljivi i prisutni, da bismo potom poku\u0161ali da uka\u017eemo na razloge takvog pona\u0161anja koji su strukturne prirode. Ali ostvarenje proklamovanih zadataka ne zahteva mnogo truda. Re\u010d je, naime, o tome da je \u010de\u0161ki filozof marksisti\u010dke orijentacije Karel Kosik fenomen primitivizma vladaju\u0107ih klasa uo\u010dio i na maestralan na\u010din objasnio. To je on u\u010dinio koriste\u0107i pojam lumpenbur\u017eoazija, \u010dime je podsetio na koncepciju lumpenbur\u017eoazije i lumpenrazvoja koju je razvio zastupnik teorije o razvoju nerazvijenosti Andre Gunder-Frank.<\/p>\n<p>Utoliko nam preostaje da predstavimo stavove Karela Kosika, koje \u0107emo dopuniti analizama Andre Gunder-Franka. Pritom \u0107emo umesto prepri\u010davanja Kosikovih analiza, posegnuti za navo\u0111enjem njegovih briljantno formulisanih stavova.<\/p>\n<p>U jednom od tekstova, odnosno razgovora koji je sa njim vodio Petr Prouza, a koji se na\u0161ao u njegovoj knjizi O dilemama suvremene povijesti, kako njen naslov glasi u prevodu na hrvatski, Karel Kosik je izveo jednu analizu, odnosno \u201efenomenologiju nastupanja lumpenbur\u017eoazije\u201c, da pozajmimo deo sintagme koja stoji u naslovu \u010duvenog teksta Milana Kangrge, koji je ina\u010de napisao predgovor za hrvatsko izdanje pomenute Kosikove knjige1[1].<\/p>\n<p>Kosik naime, konstatuje da mnogim intelektualcima \u201ene dolazi do uma da u kohabitaciji sa suvremenim kapitalizmom (superkapitalom) demokracija mo\u017ee funkcionirati samo kao\u00a0ograni\u010dena\u00a0\u201cvlada naroda\u201d, limitirana, polovi\u010dna, uz to iznutra podrivana novim slojem \u2013 lumpenbur\u017eoazija.\u201c A u biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama javljanje lumpenbur\u017eoazija na sceni istorije jeste posledica restauracije kapitalizma. O restauraciji kapitalizma Kosik ka\u017ee slede\u0107e:<\/p>\n<blockquote><p><em>Restauracija kapitalizma: mrtvi ustaju iz groba i kao prikaze, stra\u0161ila, nesputani instinkti posjedovanja ponovo obilje\u017eavaju sudbine ljudi. Kakva \u010dudna pravednost dolazi na svijet u restitucijama i privatizacijskim aktima, u raspodjeli, rasprodaji, prodavanju, raskradanju imovine, koje je nominalni vlasnik bio (ili i nadalje ostaje!?) narod? \u2026\u2019\u017dablja gramzivost\u2019 osloba\u0111a ljude od kriti\u010dnosti i baca ih u mu\u010dne uloge. Na teku\u0107oj traci vode se tvrdokorni sporovi o imetku koji je plod\u00a0tu\u0111eg, a ne nikako vlastita rada ili poduzetnosti. Sin protiv oca, susjed protiv susjeda, poduzetnik protiv poduzetnika povla\u010de no\u017e zbog imetka, kao u stara vremena. Po\u0161ast pohlepe, podlosti, parazitske potro\u0161nje zahva\u0107a dru\u0161tvo, prodire sve do njegovih vrhova, razbija i takozvane bolje obitelji. (\u2026)Lumpenbur\u017eoazija nije pojedina\u010dan, izolirani slu\u010daj, nego dru\u0161tvena nu\u017enost (kauza), nikako nije slu\u010dajna pojava, nego fenomen u kojem se suvremenost iskazuje u cjelini, kao i njezina ugro\u017eenost. Lumpenbur\u017eoazija se regrutira od oboga\u0107enih, ali za razliku od normalnih, pristojnih pripadnika svoga sloja spaja svoje poduzetni\u0161tvo s mafija\u0161tvom, podvalama, s kriminalnim podzemljem.Povijesna laboratorija jest isku\u0161avanje ili eksperimentiranje posebne vrste: ljudi ne\u0161to poku\u0161avaju, provjeravaju svoje sposobnosti i snage, podvrgavaju se ispitima \u017eivota (trpljenje, razo\u010daranja), ali podlije\u017eu tako\u0111er najrazli\u010ditijim napastima: obmanjivati, hvastati se, tr\u010dati za slavom. Tako shva\u0107eno iskustvo (radikalno razli\u010dito od pozitivisti\u010dkih koncepcija) omogu\u0107ava nam vidjeti dana\u0161nje doba kao utakmicu ili uzajamno isku\u0161avanje demokracije i lumpenbur\u017eoazije. U razdoblju smo\u00a0ispitnom, u kojemu lumpenbur\u017eoazija ispituje strpljivost i snagu demokracije, testira ih, a demokracija se u odnosu spram lumpenbur\u017eoazije provjerava (testira): \u0161to ona jest i kakve su joj granice. U tome ispitivanju i podlijeganju lumpenbur\u017eoazija otkriva da joj demokracija nije dorasla, zakonodavstvo je puno \u0161upljina, \u010dinovni\u0161tvo korumpirano, sudovi spori, a op\u0107a je atmosfera razdoblja takva da u njoj bolje uspijevaju lupe\u017ei nego pristojni ljudi.<\/em><\/p>\n<p><em>Lumpenbur\u017eoazija je militantna,\u00a0otvoreno\u00a0antidemokratska enklava unutar djeluju\u0107e, ali polovi\u010dne i stoga bespomo\u0107ne demokracije. Unosnije je, govori i\u00a0prakticira\u00a0\u201cfilozofija\u201d lumpenbur\u017eoazije, biti hoh\u0161tapler, razbojnik, nasilnik, nego pristojan \u010dovjek: prevarant ra\u010duna s tim da \u0107e izbje\u0107i pravdu. Razlika izme\u0111u moralnog i nemoralnog gubi se, smatra se smje\u0161nim ostatkom pro\u0161losti: Mo\u017ee\u0161 biti karijerista, lump, pedofil, krivac, kukavica, ali ako se vozi\u0161 u mercedesu, s po\u0161tovanjem skidaju pred tobom \u0161e\u0161ir i vrata su ti otvorena.<\/em><br \/>\n<em>Lumpenbur\u017eoazija je ne samo crna savjest suvremene epohe i njezina anonimnog diktatora, nego je tako\u0111er i vjerno, i stoga odbacivano i prekrivano, zrcalo univerzalno provo\u0111ene devastacije. Na planeti se ve\u0107 ostvaruje u masovnom razmjeru grandiozni eksperiment (laboratorijsko ispitivanje): reducirati \u010dovjeka na simbiozu neograni\u010dene gramzivosti i racionalnog prora\u010dunavanja. \u0160to je skrivena tendencija superkapitala, iskazuje u karikaturalnoj bestidnosti, otvorenosti i bezobzirnosti lumpenbur\u017eoazija. Planetarna ekonomija suvremena polusvijeta zahtijeva za svoje postupke, pa ga zato i prefabricira, stvorenje, neki mu ka\u017eu \u2019ljudski faktor\u2019, opremljeno dvjema temeljnim, dopunjuju\u0107im se osobinama: nikada nezavr\u0161enom nezasitno\u0161\u0107u i kalkulantskim razumom. Moral je suvi\u0161an, ekonomski neproduktivan i gubitan. Kao nadomjestak, umjesto njega dolazi zbir dogovorenih pona\u0161anja i postupanja. To nastojanje podriva same temelje povijesti, na kojima po\u010diva antika, kr\u0161\u0107anstvo, prosvjetiteljstvo. Nalazimo se na raskr\u0161\u0107u.<\/em><\/p>\n<p><em>Dana\u0161nji kapitalizam nije samo efikasan motor \u0161to ubrzano izbacuje \u0161arolikost roba, artefakata, informacija, u\u017eitaka, nego je u odre\u0111enu smislu, tako\u0111er,\u00a0prije svega\u00a0proizvo\u0111a\u010d praznine i sterilnosti. Na jednoj strani profiti i komfor, na drugoj strani ubo\u0161tvo duha i du\u0161e, nali\u010dje i lice jedne medalje. Ispraznost, dosada, droge, porno, prostakluk idu jedno s drugim, proizlaze iz jednog izvora. A lumpenbur\u017eoazija izrasta iz istih \u2019korijena\u2019, tj. planetarne iskorijenjenosti kao droga, mafija\u0161tvo, agresivnost. Droge \u2013 taj nesvjesni izraz\u00a0o\u010daja\u00a0mladih ljudi koji uslijed praznine, koju joj name\u0107e, servira, nudi planetarni sistem.<\/em><br \/>\n<em>Svojom pukom neuhvatljivom prisutno\u0161\u0107u, lumpenbur\u017eoazija stvara\u00a0klimu\u00a0u kojoj se podvale, korupcija, makinacije udru\u017eene s kriminalom i drogama smatraju\u00a0normalno\u0161\u0107u. Ovu izvrnutost posrnula \u017eurnalistika ukra\u0161ava frazama da, naravno, moramo platiti danak za slobodu. Tamo, gdje na javnu atmosferu razdoblja utje\u010de lumpenbur\u017eoazija, obi\u010dan gra\u0111anin (sasvim nelaboratorijski) trpi svoju bespomo\u0107nost i povla\u010di se u privatnost. Novodobni Thrahimahos pobje\u0111uje nad Sokratom.\u201d<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Na kraju izlaganja Kosik zaklju\u010duje da globalno vladanje svetom \u201ene obavlja danas tradicionalni kapitalizam kao historijski najproduktivniji privredni sistem, nego\u00a0superkapital, koji prodire u sva podru\u010dja ljudskog \u017eivota, ima svoju ekonomiju, svoju politiku, svoj moral, svoju kulturu. Ne ograni\u010dava se na proizvodnju rob\u00e2; i pove\u0107anje profita, nego odre\u0111uje prirodu vremena, prostora, kretanja, danomice i masovno preobra\u017eava svijet u polu-svijet, nije, dakle, kao Horov \u010deli\u010dni most \u201cslobodan od bilo kakve metafizike\u201d, sam je povijesni oblik metafizike.\u201d<\/p>\n<p>Kosikova fenomenologija lumpenbur\u017eoazije podse\u0107a na koncepciju lumpenbur\u017eoazije i lumpenrazvoja koju je razvio zastupnik teorija zavisnosti Andre Gunder-Frank. Bave\u0107i se razvojem kapitalizma u Latinskoj Americi u periodu nakon oslobo\u0111enja latinoameri\u010dkih zemalja od \u0161panskog kolonijalizma, Gunder-Frank je ukazao na to da su i pored izgradnje infrastrukture i po\u010detaka industrijalizacije novoformirane dr\u017eave Latinske Amerike ostajale nerazvijene. Jer razvoj infrastrukture i po\u010deci industrijalizacije nisu bili mogu\u0107i bez zna\u010dajnog udela stranog kapitala. Evropske ekonomske sile tog doba, poput Engleske, preko direktnih investicija i zajmova koje su davali dr\u017eavama Latinske Amerike, ubrzo su, s obzirom na to da ove dr\u017eave nisu mogle da vrate zajmove, postali vlasnici prirodnih bogatstava i jeftine radne snage. U knjizi Lumpenbur\u017eoazija i lumpenrazvoj, koju je 2002. godine objavila izdava\u010dka ku\u0107a CID iz Podgorice, Gunder-Frank isti\u010de da je u Latinskoj Americi pobedila \u201e\u2019evropska partija\u2019 \u201cdominantne lumpenbur\u017eoazije \u2013 proizvo\u0111a\u010di i izvoznici ruda, poljoprivrednih i sto\u010darskih proizvoda\u2026\u201d Ona je zato do\u010dekala sa odu\u0161evljenjem \u201cdoktrinu slobodne trgovine i \u010desto bolje od man\u010desterskih industrijalaca zastupala politiku laissez faire. Dozvolila je dr\u017eavi da radi ono \u0161to odgovara bur\u017eoaziji i spre\u010dila je da radi ono \u0161to bur\u017eoaziji ne odgovara\u201d (Frank 2002: 75). \u201cEvropska lumpenbur\u017eoazija\u201d na taj na\u010din je stvorila \u201c\u2019nacionalne\u2019 lumpendr\u017eave koje nikada nisu stekle istinsku samostalnost ve\u0107 su jednostavno bile, i ostale, sna\u017ean instrument lumpenbur\u017eoaske politike lumpen razvoja\u201d(Isto, str. 73). Posledica je koncentracija dohotka u nekoliko ruku, limitiranje doma\u0107eg tr\u017ei\u0161ta, destimulacija doma\u0107e privrede i pove\u0107anje stepena zavisnosti (Isto, str.77).<\/p>\n<p>Da je sli\u010dan model na delu bio i u Jugoslaviji izme\u0111u dva svetska rata pokazao je Rade Panti\u0107, pozivaju\u0107i se na rad Sergija Dimitrijevi\u0107a\u00a0Strani kapital u privredi biv\u0161e Jugoslavije\u00a0iz 1958. godine.\u00a0Dimitrijevi\u0107 uzroke razvoja jugoslovenske privrede \u201ene vidi u nedostatku dru\u0161tvenog konsenzusa, balkanskom mentalitetu ili u manjku preduzetni\u010dkog duha i evropskih kulturnih vrednosti, ve\u0107 u strukturnoj poziciji tada\u0161nje jugoslovenske privrede u me\u0111unarodnoj podeli rada. Razvijene zemlje centra kapitalisti\u010dkog svetskog sistema su, pre svega, bile zainteresovane da razviju privredu novonastalih dr\u017eava balkanske periferije u onoj meri u kojoj \u0107e ona slu\u017eiti kao rezervoar jeftine lokalne radne snage koja \u0107e snadbevati industriju u njihovim mati\u010dnim zemljama rudnim sirovinama i primarnom hranom. Nastanak kapitalisti\u010dkog sektora privrede u balkanskim zemljama jeste tako, u\u010dinak delovanja kapitala centra koji je kolonijalnim i polukolonijalnim metodama izgradio izvoznu industriju u ovim zemljama koja je odgovarala njegovim potrebama.2\u201c<\/p>\n<p>Kosikovi stavovi o reastauraciji kapitalizma, superkapitalu i lumpenbur\u017eoaziji dakle ukazuju na to da je i u jednom delu Evrope krajem XX i po\u010detkom XXI veka na istorijsku pozornicu stupio model kapitalizma koji podse\u0107a na na\u010din delovanja ovog ekonomskog sistema iz pro\u0161lih vremena; to je na\u010din delovanja koji je Andre Gunder Frank nazvao koncepcijom lumpenrazvoja. O\u010digledno je da se pri\u010da o lumpenbur\u017eoaziji ponavlja svaki put kada je na nekom delu planete Zemlje potrebno u\u0107i u proces\u00a0 novog ciklusa akumulacije kapitala. Razume se da su ponavljanja uvek ponavljanja sa specifi\u010dnim razlikama, da upotrebimo terminologiju francuskog filozofa \u017dila Deleza.<\/p>\n<p>Ako uzmemo u obzir psihosocijalni portret lumpenbur\u017eoazije (fenomenologija njenog nastupanja i njena karakterologija) koji je ispisao Karel Kosik i strukturno mesto lumpenbur\u017eoazije i njenih politi\u010dkih zastupnika u okviru svetskog kapitalisti\u010dkog sistema (sistemska analiza) koje je detektovao Andre Gunder Frank, mo\u017eemo uvideti da se Vu\u010di\u0107evi moralisti\u010dki kriti\u010dari hvataju isklju\u010divo za neku vrstu karakterologije pripadnika vladaju\u0107eg re\u017eima ne shvataju\u0107i da su oni politi\u010dki eksponenti lumpenbur\u017eoazije \u010dije dru\u0161tveno nastupanje i pona\u0161anje proizilazi iz uloge koju ona igra u teatru svetskog kapitalisti\u010dkog sistema, odnosno teatru Superkapitala, kako je savremenu formu kapitalizma nazvao Karel Kosik. Utoliko za moralisti\u010dke kriti\u010dare Vu\u010di\u0107eve vladavine treba da va\u017ei jedno \u201ehorkhajmerovsko pravilo\u201c koje ka\u017ee da onaj ko ne\u0107e da govori o periferijskom kapitalizmu ne treba da govori o bahatosti, primitivizmu i korupciji, isto kao \u0161to treba da \u0107uti o fa\u0161izmu!<\/p>\n<p>Na kraju, da ne bude zabune, to da u redovima doma\u0107e lumpenbur\u017eoazije, vladaju\u0107e partije i u svetu medija dominiraju bahati i osioni\u00a0 ljudi bez skrupula\u00a0 zaista jeste \u010dinjenica, koju ni levica ne sme da zanemari. Jer levica nikako ne sme da prenebregne eti\u010dke i estetske dimenzije ljudske egzistencije i njihov zna\u010daj, mesto i ulogu u \u017eivotu zajednice, pogotovo zajednice koja pledira na to da se zove socijalisti\u010dka. Levica u tom pogledu treba da uva\u017ei stav osvedo\u010denog marksiste Dejvida Harvija koji isti\u010de da \u201epitanje kakvu vrstu grada (mi bismo dodali i zajednice) \u00a0ho\u0107emo ne mo\u017ee biti razdvojeno od pitanja kakav tip ljudi ho\u0107emo da budemo, za kakvim vidovima dru\u0161tvenih odnosa tragamo, kakav odnos prema prirodi negujemo, za kakvim na\u010dinom \u017eivota \u017eudimo i kakvih estetskih vrednosti se pridr\u017eavamo\u201c (Harvi 2013:27).<\/p>\n<p>\u0160to se levice ti\u010de, stvar je u tome da ona primarno treba da se fokusira na razloge moralno-estetskog i socijalno-psiholo\u0161kog posrnu\u0107a koji su strukturne prirode i koji potvr\u0111uju da je marksisti\u010dka teza o dru\u0161tvenom bi\u0107u koje odre\u0111uje dru\u0161tvenu svest u velikoj meri relevantna, iako, to treba posebno naglasiti, ne sme da bude apsolutizovana jer u tom slu\u010daju mo\u017ee da postane dogmatska. U ovom slu\u010daju to zna\u010di da polo\u017eaj koji doma\u0107a lumpenbur\u017eoazija zauzima u okviru svetskog kapitalisti\u010dkog sistema proizvodi lumpenbur\u017eoasko pona\u0161anje i lumpenbur\u017eoaske karaktere.<\/p>\n<blockquote><p>REFERENCE:<\/p>\n<p>Gunder-Frank, Andre (2002), Lumpenbur\u017eoazija i lumpenrazvoj, Podgorica: CID.<\/p>\n<p>Harvi, Dejvid (2013), Pobunjeni gradovi, Novi Sad: Meditteran Publishing.<\/p>\n<p>Kosik, Karel (2007), O dilemama suvremene povijesti, Zagreb: Razlog.<\/p>\n<p>[2] Kosikovi stavovi o lumpenbur\u017eoaziji mogu se pro\u010ditati i na slede\u0107em linku: http:\/\/www.republika.co.rs\/306-307\/32.html.<br \/>\n[2] https:\/\/respublicacasopis.net\/2022\/12\/14\/anti-socijalisticki-konsenzus\/.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"https:\/\/www.noviplamen.net\/glavna\/lumpenburzoazija-i-lumpenrazvoj-ili-kritika-moralistickih-kritika-vucicevog-rezima\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160to se levice ti\u010de, stvar je u tome da ona primarno treba da se fokusira na razloge moralno-estetskog i socijalno-psiholo\u0161kog posrnu\u0107a koji su strukturne prirode i koji potvr\u0111uju da je marksisti\u010dka teza o dru\u0161tvenom bi\u0107u koje odre\u0111uje dru\u0161tvenu svest u velikoj meri relevantna<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1330],"class_list":["post-365055","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","tag-aleksandar-vucic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365055","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=365055"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365055\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":365056,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/365055\/revisions\/365056"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=365055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=365055"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=365055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}