{"id":364807,"date":"2023-02-22T07:44:44","date_gmt":"2023-02-22T06:44:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=364807"},"modified":"2023-02-22T07:44:44","modified_gmt":"2023-02-22T06:44:44","slug":"nekom-unija-nekom-oskudnija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/02\/22\/nekom-unija-nekom-oskudnija\/","title":{"rendered":"Nekom Unija, nekom oskudnija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Igor Lasi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sve je manje ekonomske jednakosti me\u0111u ionako nejednakim \u010dlanicama Europske unije: raspodjeljuju\u0107i prava za isplatu javnih subvencija privatnim firmama, Bruxelles je oko 50 posto tih prava dodijelio Njema\u010dkoj, Francuskoj oko 30 posto, dok je Hrvatskoj pripalo mizernih 0,2 posto<\/p>\n

Europska unija zapada u sve izra\u017eeniju paniku otkako je pokrenut opse\u017eni ameri\u010dki plan preotimanja ekolo\u0161ki napredne industrije sa Starog kontinenta. Upakovan je u naoko bezazlenu kriznu ambala\u017eu, naslovljen kao Inflation Reduction Act. Mi ovdje to jo\u0161 uvijek ne primje\u0107ujemo, impresionirani ponajvi\u0161e dizajnom eura, a i nije nam ostalo ba\u0161 mnogo industrijskih pogona, pa ni zastarjelih. No aktivniji dio kontinentalne nam asocijacije sa strepnjom o\u010dekuje nastupaju\u0107i recesijski udar. Ako bi sad i\u0161ta moglo spasiti ovu dragocjenu multidr\u017eavnu tvorevinu, to je jedinstvo EU-a. Ono koje je, dabome, njegovano pravednim mjerama spram njezinih sastavnica bez obzira na pojedina\u010dnu ekonomsku i politi\u010dku mo\u0107.<\/p>\n

Odmah da ka\u017eemo, jednakosti pritom nije bilo dovoljno za spas, naprotiv, ispala je karikaturalnom. Posljednjih se tjedana od Portugala do Bugarske, od Finske do Malte, \u0161iri indignacija i \u0161ok uslijed otkri\u0107a o raspodjeli dopu\u0161tenja Bruxellesa dr\u017eavama \u010dlanicama za isplatu javnih subvencija komercijalnim protagonistima u krizi i nakon nje. Njema\u010dka i Francuska, naime, ukupno su dograbile gotovo 80 posto dozvola, izra\u017eeno udjelom u totalu ispla\u0107ene pomo\u0107i od 672 milijarde eura.<\/p>\n

To\u010dnije, oko 50 posto tih prava zavrijedila je Njema\u010dka, a pribli\u017eno 30 posto Francuska. Italija je sljede\u0107a, otprilike sedam posto, dok se ostale 24 \u010dlanice i dalje naporno tra\u017ee na popratnim grafikonima. Hrvatska se ne vidi, ali slo\u017eeni laboratorijski nalazi potvrdili su da je ulovila svojih oko 0,2 posto. I netko \u0107e re\u0107i da se ne mo\u017ee takav EU-sitne\u017e mjeriti po kapacitetima javnofinancijskim te subvencijskim s Njema\u010dkom ili Francuskom, \u0161to je \u017eiva istina. Svejedno, pokazatelj udjela izdvojene javne pomo\u0107i u dr\u017eavnim BDP-ima otkriva da ti postoci slijede onu prvu krivulju, bar generalno: Njema\u010dka devet, Francuska \u0161est, Italija tri itd.<\/p>\n

Htjeli to ili ne, isteklo je vrijeme prete\u017ene fokusiranosti na zlo\u010destu Ameriku kao glavnog vinovnika na\u0161eg ekonomskog udesa. Ako nas i ne dotuku konkurentski sve vi\u0161e i bolnije superiorne Sjedinjene Dr\u017eave, EU \u0107e se razdrijeti unutarnjom napeto\u0161\u0107u. A da bi se bolje shvatila va\u017enost raspodjele zasebnih dr\u017eavnih prava na dodjelu javnih subvencija privatnim firmama, nu\u017eno je osvrnuti se na ekonomsko-politi\u010dke temelje ove konfederacije. Prisjetimo se samo dugih godina pribli\u017eavanja Hrvatske ulasku u \u010dlanstvo EU-a. Valjalo je privatizirati banke, o \u0161kverovima da ne govorimo, a i poljoprivredni je sektor pretrpio rezove. Simultano je centralni dio EU-a bio otpo\u010deo s tranzicijom u obratnom smjeru. Hrvatske rasprodane subjekte preuzimali su nerijetko oni korporativni akteri u \u010dijem su suvlasni\u0161tvu bile neke druge, mnogo sna\u017enije i utjecajnije dr\u017eave.<\/p>\n

Jedinstveno tr\u017ei\u0161te unutar EU-a bilo je ustvari klju\u010dni rezon ovog saveza, njegov sveti princip. S podjednakim bi startnim pozicijama diljem kontinenta, industrijskim i socijalnim, vjerojatno i funkcionirao ve\u0107 nekako, na diku slobodnotr\u017ei\u0161noj ideologiji. No tako nisu odnosi ni bili zami\u0161ljeni, \u0161to je logi\u010dno i po enormnim razlikama izme\u0111u dr\u017eava EU-a u njihovim fiskalnim potencijalima. Hrvatska je svoju zacrtanu sudbinu iskusila kroz drasti\u010dnu promjenu op\u0107eprivredne joj strukture.<\/p>\n

Dalje je vi\u0161e-manje znano: postali smo tr\u017ei\u0161te za skupi uvoz roba i novca, te odmarali\u0161te koje barem milijunu turista dnevno omogu\u0107uje defekaciju u plavi Jadran. Monetarnom se politikom nismo slu\u017eili ni dok smo imali svoju valutu, tako\u0111er slijede\u0107i diktat. Euro je za\u017eivio primarno kao vrijednost njema\u010dke proizvodne te izvozni\u010dke ekonomije. Nejednakosti se nisu o\u010ditovale samo uvodnim postavkama i potonjim razvojem prilika, ili tek sa zao\u0161travanjem krize u pro\u0161loj godini. One ve\u0107 navedene banke sistemati\u010dno su odre\u0111ivale prilike izme\u0111u privrednih konkurenata pomo\u0107u skupljih poslovnih kredita za poduze\u0107a iz dr\u017eava periferije EU-a, u poredbi s povoljnijim zajmovima koje su dijelile u svojim mati\u010dnim zemljama. Nadalje, subvencije su zaobilazno distribuirane u sretnijim dr\u017eavama i prije, npr. agrarne. Stvoreni su \u010ditavi paralelni sustavi za javnofinancijsku ispomo\u0107 poljoprivrednika u Austriji, Nizozemskoj, Danskoj itd. Ni fiskalna disciplina nije svima jednako nametana, ima li se u vidu razli\u010dite tretmane dr\u017eava poput Gr\u010dke, Italije, Portugala. Osobito su lo\u0161e u krajnjoj podjeli uloga pro\u0161le postsocijalisti\u010dke zemlje EU-a, predodre\u0111ene za ekonomsko-politi\u010dki dril.<\/p>\n

Hrvatska upravo pro\u017eivljava grubi efekt jo\u0161 jednog disbalansa u istom kontekstu. Cijene od Nove godine ovdje nisu vi\u0161e samo zbog notornog trgova\u010dkog \u0161ibicarenja u okolnostima idealne konverzijske pometnje. One su takve zbog mar\u017ee koja prema\u0161uje onu \u0161to je veliki trgovci ubiru po sjeverozapadu EU-a, tamo gdje su zasnovali svoje koncerne i kamo odnose profit. A sam profit ve\u0107i je zbog kudikamo jeftinijeg rada ni\u017eeg, domicilnog trgova\u010dkog kadra u perifernim lovi\u0161tima kapitala. Kona\u010dno, tu je i fiskalno-politi\u010dka slika Hrvatske, ekstremno regresivna u poredbi s onima ja\u010dim, skrojena po mjeri imu\u0107nijih grupacija, nesmiljena prema slabijima, radni\u0161tvu, penzionerima.<\/p>\n

Sve bi to bilo jednostavno makar sagledati, me\u0111utim, da nije jednog posve novog momenta u slobodnotr\u017ei\u0161noj jednad\u017ebi koja se donedavno, rekosmo, u Europskoj uniji poimala bespogovorno. Do\u010dim je praksa rastu\u0107eg subvencioniranja poduze\u0107a uzela maha, niz je dr\u017eava-\u010dlanica EU-a podiglo svoj glas, uo\u010davaju\u0107i da nositeljima njihovih privreda to razmjerno umanjuje tr\u017ei\u0161ne izglede na me\u0111unarodnom planu. Povrh svega, intervencionizam i protekcionizam nisu bezuvjetno korisno rje\u0161enje. Najbolje se to ogleda na usporednom primjeru Amerike i EU-a, s dijametralno suprotnim ishodom. Sjedinjene Dr\u017eave odlikuje vi\u0161i stupanj unutarnje fiskalne i proizvodne i socijalne ravnote\u017ee, ako ih se komparira s opisanim izgledom Europske unije. Vanjskotrgovinska i javnofinancijska polazi\u0161ta su im postala fakti\u010dno neusporediva, opet u korist Amerike. EU sad pak forsira dr\u017eavnu ispomo\u0107 koja ne rezultira novim radnim mjestima i dodanom vrijedno\u0161\u0107u, nego se ogromnim dijelom prelijeva gotovo direktno u profit vlasnika korporacija. Radnici bi se trebali zadovoljiti \u010dinjenicom da im poduze\u0107e uop\u0107e jo\u0161 postoji, pa \u010dak i pla\u0107e dobivaju, a sutra kako bude.<\/p>\n

Na to da ne\u0107e biti dobro kro\u010diti dalje tim putem ukazuju: \u010ce\u0161ka, Danska, Finska, Austrija, Irska, Slova\u010dka. Protive se i daljnjem te obimnijem fundiranju zajedni\u010dke krizne pomo\u0107i EU-a, dok Njema\u010dka i Nizozemska i Belgija pristaju uz taj dio stava, premda optiraju za nesmetano javno subvencioniranje unutar pojedina\u010dnih zemalja i njihovih fiskalnih sustava. Tek \u0161to smo u\u0161li u eurozonu i Schengen, dakle, EU pokazuje znakove disolucije, okretanja sastavnica prema vlastitim snagama na globalnome tr\u017ei\u0161nom igrali\u0161tu. Uostalom, svjedoci smo grubog lutanja i kolebljivosti u recentnoj ekonomskoj politici Europske komisije i Europske sredi\u0161nje banke.<\/p>\n

Sve je to u me\u0111uvremenu postalo i dijelom onog bauka \u0161to ga se naziva strukturnom inflacijom. Tu pojavu karakterizira generiranje inflacije po samoj naopakoj strukturi ekonomije. Odnose pritom nije lako sagledati isklju\u010divo prema osnovnoj ekonomsko-politi\u010dkoj opreci izme\u0111u liberalnog i prosocijalnog. Centralizacija i regulacija u ovom \u010dasu znatno bolje prolaze u kompaktnijim sustavima, Americi ili Kini, i one ih u okviru kapitalisti\u010dke ekonomije koriste za podizanje konkurentnosti svoje privrede na planetarnom nivou. EU nastoji presko\u010diti zadane uvjere, sputana svojim unutarnjim kontradikcijama, pa bi joj se prije moglo dogoditi da si tako slomi vrat.<\/p>\n

\u0160to se Hrvatske ti\u010de, ispast \u0107e da je pribje\u017ei\u0161te tra\u017eila pod ne ba\u0161 pouzdanim skutima, jer \u0107e i Njema\u010dkoj ovako s vremenom ponestati sredstava za ispomo\u0107. No zadugo \u0107emo biti uvjeravani da je sve pod kontrolom, i da neda\u0107e treba samo jo\u0161 malo izdurati, pa \u0107e postati bolje. Oni koji odre\u0111uju ekonomsko-politi\u010dki trend kontinenta i RH, briselska i zagreba\u010dka najvi\u0161a birokracija, u dosluhu su s privatnim kontinentalnim \u0161ampionima ove igre. Svi ostali se pokrijmo u\u0161ima, barem njih \u0107e nam dostajati, ionako su dosad ve\u0107 svojski istegnute.<\/p>\n

Portalnovosti.com<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posljednjih se tjedana od Portugala do Bugarske, od Finske do Malte, \u0161iri indignacija i \u0161ok uslijed otkri\u0107a o raspodjeli dopu\u0161tenja Bruxellesa dr\u017eavama \u010dlanicama za isplatu javnih subvencija komercijalnim protagonistima u krizi i nakon nje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[558,1314],"class_list":["post-364807","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu","tag-eu","tag-evropska-unija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/364807","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=364807"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/364807\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":364808,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/364807\/revisions\/364808"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=364807"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=364807"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=364807"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}