{"id":363807,"date":"2023-02-06T07:07:29","date_gmt":"2023-02-06T06:07:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=363807"},"modified":"2023-02-06T07:08:09","modified_gmt":"2023-02-06T06:08:09","slug":"tuga-sa-zapadne-obale-i-mi-vas-gledamo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/02\/06\/tuga-sa-zapadne-obale-i-mi-vas-gledamo\/","title":{"rendered":"Tuga sa zapadne obale: I mi vas gledamo!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lela Vujani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Inovacija, tehnologija, clubbing, pla\u017ea, u \u201estart-up naciji\u201c i \u201ejedinoj demokraciji na Bliskom istoku\u201c, ono je \u0161to razlikuje mirnodopski Izrael od njegovih susjeda, slikovito je opisao izraelski premijer Yair Lapid, u savr\u0161eno izra\u0111enom i prezentiranom govoru kojim se jesenas obratio Generalnoj skup\u0161tini UN-a. Njegov govor odmah je progla\u0161en historijskim, jer je po prvi puta u zadnjih deset godina netko od visokopozicioniranih izraelskih du\u017enosnika spomenuo takozvani \u201etwo state solution\u201c, odnosno ponovno je, barem u naznaci, spomenuta mogu\u0107nost postojanja palestinske dr\u017eave. Ideju o dvije dr\u017eave, umjesto jedne, demokratske i nesekta\u0161ke<\/a>, s jednakim pravima za sve, Palestinska oslobodila\u010dka organizacija (PLO) na \u010delu s Jaserom Arafatom prihvatila je osamdesetih, a mirovni Sporazum iz Osla trebao je omogu\u0107iti ne samo mir nego i mirnodopsku tranziciju prema dvije suverene, susjedne dr\u017eave.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu je na izborima odr\u017eanim u Izraelu po\u010detkom novembra, petim u zadnje tri godine, pobijedio novi-stari Benjamin Netanyahu, po mnogima sahranitelj Sporazuma iz Osla.<\/p>\n

\u201cMi u osnovi komemoriramo Oslo. Ideja o dvije dr\u017eave je propala ideja\u201c, ka\u017ee nam Amal Jadou, zamjenica palestinskog ministra vanjskih poslova. Ideja je to koja jo\u0161 uvijek figurira u imaginaciji me\u0111unarodnih politi\u010dkih organizacija, a Palestinci ju naj\u010de\u0161\u0107e opisuju kroz vic od dva prijatelja koja su sjela da se dogovore kako \u0107e podijeliti pizzu, da bi jedan od njih na kraju dogovora shvatio da pizze koja bi se dijelila vi\u0161e nema.<\/p>\n

\n

Ku\u0107a na kraju puta<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Kraj je babljeg ljeta, ali temperatura je jo\u0161 uvijek oko trideset stupnjeva. Sve je mirno i naizgled pitomo, zemlja oko nas je o\u010digledno plodna, nekada davno hranila je obli\u017enje gradove, a seljacima omogu\u0107ivala pristojan \u017eivot. Unato\u010d tome, oko nas nema ni\u010dega, samo sunce i gusta \u017ei\u010dana ograda, visoka nekoliko metara, koja brani pogled na urbano naselje \u0161to se smjestilo u dolini iza ograde.<\/p>\n

Ipak, tu, posve blizu nas je jedna ku\u0107a, ku\u0107a koju ne vidimo, ali za \u010dije postojanje znaju svi. Ulaz u ku\u0107u nalazi se ispod \u017ei\u010dane ograde. Do ku\u0107e vodi tunel koji se nalazi iza \u017eeljeznih vrata. U njoj \u017eivi jedna obitelj koja ima samo jedan klju\u010d \u0161to otvara \u017eeljezna vrata. Svi njihovi su s druge strane \u017eice, tunela, vrata. Svi drugi su u dolini ispod.<\/p>\n

U toj ku\u0107i jedna obitelj \u017eivi ve\u0107 desetlje\u0107ima i usprkos neobi\u010dnosti svog polo\u017eaja \u2013 iza \u017eice, tunela, vrata \u2013 ne \u017eeli oti\u0107i. A nudili su im sve \u2013 prazan \u010dek na koji su trebali upisati bilo koju cifru koju bi smatrali prikladnom, zakup na 99 godina, preseljenje negdje drugdje, sudjelovanje u imaginarnom investicijskom poduhvatu kojeg bi njihova ku\u0107a bila dio.<\/p>\n

Odlu\u010dili su ostati, sami i samotni, u ku\u0107i na kraj puta, potpuno odsje\u010deni od svog sela i zajednice s kojom su dijelili \u017eivot, nadanja i strahove desetlje\u0107ima prije. Oni koji ih po\u017eele posjetiti moraju dokazati da su u bliskom krvnom srodstvu i zatra\u017eiti posebnu dozvolu koju izdaje izraelsko Ministarstvo obrane, najmanje 48 sati prije posjeta. O\u010dekivano, posje\u0107uju ih rijetki, a njih pet (otac, majka i troje djece) moraju ulo\u017eiti izniman napor u organizaciju svog svakodnevnog \u017eivota \u2013 odlaska u \u0161kolu ili pak nabavke namirnica. Jer imaju samo taj jedan klju\u010d i ne smiju ih imati vi\u0161e, ne smiju imati zvono na vratima i op\u0107enito ne smiju mnoge sasvim obi\u010dne stvari jer svaki iskorak mo\u017ee biti tuma\u010den kao sigurnosna prijetnja za onu drugu stranu.<\/p>\n

Tokom godina, zabranama su pridru\u017eene i svakojake druge zavrzlame \u2013 poput hap\u0161enja, vi\u0161egodi\u0161njeg sudskog procesa, bageriranja zemlje oko ku\u0107e koja je uzrokovala njeno uru\u0161avanje, potpune blokade \u017eeljeznih vrata \u2013 koje se \u010dak i dobronamjernim \u010ditateljima s iskustvom zadnjih jugoslavenskih ratova, mogu u\u010diniti jednostavno \u2013 previ\u0161e.<\/p>\n

Ku\u0107a Omara Hajajle, nekada je bila dio sela Al-Walaja, a danas se nalazi na izraelskoj strani Zida razdvajanja (West Bank barrier) kojeg je Izrael po\u010deo graditi na teritoriju okupirane Zapadne obale na vrhuncu Druge Intifade, uz obja\u0161njenje da Zid slu\u017ei zaustavljanju bomba\u0161a samoubojica i oru\u017eanih napada na izraelske gradove. Zapadna obala premre\u017eena je ovim zidovima i ogradama. \u010cesto su dizani, ne samo na linijama razgrani\u010denja, na takozvanoj \u201eGreen Line\u201c, ve\u0107 i duboko u palestinskom teritoriju, a posve su uobi\u010dajena militarizirana scenografija svugdje gdje su izraelski doseljenici izgradili svoja, po me\u0111unarodnim humanitarnim konvencijama, ilegalna naselja. Zid zajedno s fiksnim i mobilnim checkpointima, tako efektivno razdvaja ne samo Izrael od okupirane Palestine nego cijepa palestinski teritorij, razdvajaju\u0107i doju\u010dera\u0161nje susjede, obitelji, onemogu\u0107avaju\u0107i kretanje Palestinaca, poljoprivredu i ekonomiju dr\u017eave ili bilo kakav privid normalnog \u017eivota. Ku\u0107a Omara Hajajle mo\u017eda je najekstremniji, ali ne i usamljeni primjer tog i takvog razdvajanja.<\/p>\n

\n

No\u017eevi, beduini i mladi s vrhova brda<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Dolina je plodna, ali samo ponegdje naseljena i obra\u0111ivana. Zelene oaze s palmama neo\u010dekivano i \u010dudesno se pojavljuju unutar jednoli\u010dnog, a ipak jednako \u010dudesnog pustinjskog okoli\u0161a. Crvenkasto-sme\u0111a zemlja igra se sama sa sobom, prelaze\u0107i iz stijena u pijesak, iz pijeska u o\u0161tra i visoka brda, i tako nepregledno, dokle god pogled se\u017ee, sve do Mrtvog mora. Zemlja je to koja \u0161iri specifi\u010dnu vrstu mira koja jo\u0161 uvijek postoji u pustinjama. Ipak, mira nema, crne kukuljice su na glavama, a no\u017eevi pri\u010dvr\u0161\u0107eni na vrhove \u0161tapova za napade na pokretne mete i te\u0161ka gra\u0111evinska artiljerija za napade na one nepokretne.<\/p>\n

Meta su beduinska naselja koja se mogu vidjeti s glavne ceste \u2013 na prvi pogled nije posve jasno kakva su to naselja, niti jesu li to zaista naselja \u2013 \u010detverokutne nastambe s limovima umjesto krovova, pri\u010dvr\u0161\u0107enih kamenjem i gumama za ostatak improviziranih skloni\u0161ta. Ein Samiya je jedno takvo naselje s 33 \u201eku\u0107e\u201c i 180 pustinjskih du\u0161a. Selo je to beduina koji su ovdje na\u0161li svoj dom nakon neprekidnog niza selidbi zapo\u010detih u pustinji Negev mitske 1948. godine, preko Jerihona 1967. godine, pa sve do ovog, njihovog sela. Selidbe se nisu doga\u0111ale voljno, zbog pretpostavljenog beduinskog nomadizma ve\u0107 zbog stalno novih ratova i sukoba, kao i zbog neprestanog pro\u0161irivanja vojnih ili zelenih zona, u kojima onda nikakva druga aktivnost nije mogu\u0107a.<\/p>\n

Dobro im je bilo ovdje, i njima i njihovim \u017eivotinjama, iako do prije tri godine nisu imali ni struje, ni \u0161kole, javnog prijevoza ili pak ovih, od vjetra i zime izoliranih skloni\u0161ta. I struju i \u0161kolu u kontejnerima, kao i nova skloni\u0161ta osigurale su me\u0111unarodne organizacije. One poma\u017eu \u017eiteljima sela \u2013 dovode\u0107i struju postavljanjem solarnih panela, izgradnjom \u0161kole u bijelim kontejnerima, popravkom demoliranih skloni\u0161ta.<\/p>\n

Ipak, od \u010detrdesetero djece u Ein Samiyi samo njih pet poha\u0111a novu, njima najbli\u017eu \u0161kolu, ostali se ne \u017eele registrirati jer ako \u0161kola bude uni\u0161tena mogli bi izgubiti pravo poha\u0111anja \u0161kole u koju trenuta\u010dno idu, 15 kilometara udaljenu od naselja. To jutro u septembru pro\u0161le godine, izraelska Civilna administracija, zadu\u017eena za \u201ebirokratska\u201c postupanja na okupiranom teritoriju, uni\u0161tila je dva od 33 improvizirana skloni\u0161ta koja su beduinski dom. \u0160kola je tako\u0111er pod prijetnjom uni\u0161tenja. Za\u0161to bi itko \u017eelio uni\u0161titi ove skloni\u0161ta, \u0161kolu i za\u0161to beduini uop\u0107e imaju gume umjesto krovova?<\/p>\n

Na brdima iznad Ein Samiye vidi se druga\u010diji tip nastambi, bijela utvr\u0111enja.<\/p>\n

\u201cNaseljavaju se ovdje, dovode svoje \u017eivotinje, napadaju nas i ru\u0161e na\u0161e obore\u201c, ka\u017ee nam beduinski pastir Khader Qaabneh.<\/p>\n

I dok su sva izraelska doseljeni\u010dka naselja ilegalna, postoje ona koja \u010dak i izraelska dr\u017eava smatra ilegalnima. Takozvane \u201eoutposts\u201c grade ekstremni pripadnici zajednice koji stanovnike Ein Samiye napadaju \u0161tapovima s no\u017eevima, spu\u0161taju\u0107i se s brda, prijete\u0107i i napadaju\u0107i ljude, ru\u0161e\u0107i njihove i \u017eivotinjske nastambe i ograde.<\/p>\n

Ne usu\u0111ujem se pitati, ali cijelo vrijeme mi, u mojoj posvema\u0161njoj naivnosti, zvoni pitanje u glavi: \u201eAli za\u0161to se niste branili?\u201c<\/p>\n

Sre\u0107om pitanje ne izgovaram, jer obja\u0161njenje uskoro sti\u017ee: \u201eBranili smo se, ali su dvojicu strpali u zatvor i jo\u0161 smo morali platiti kazne\u201c.<\/p>\n

Palestinska samouprava u takozvanoj \u201eArea C\u201c nije nadle\u017ena, a izraelske snage napade settlera na palestinsko stanovni\u0161tvo naj\u010de\u0161\u0107e ni na koji na\u010din ne sankcioniraju pod izgovorom da ne mogu prona\u0107i zakrabuljene po\u010dinitelje iako je cijelo podru\u010dje i Izraela i Palestine notorno poznato po brojnim i, vjerojatno, najsofisticiranijima sistemima nadzora i kontrole na svijetu.<\/p>\n

Settleri su se u okupirano podru\u010dje Area C, koje zauzima \u010dak 61 posto Zapadne obale masovno po\u010deli doseljavati tijekom Druge Intifade, a nakon Sporazuma iz Osla, kojim je palestinski teritorij podijeljen na tri zone koje ozna\u010davaju razli\u010dit stupanj administrativno-vojne kontrole izme\u0111u Izraela i Palestinske Samouprave, potpuna kontrola nad podru\u010djem \u201eArea C\u201c tada je privremeno pripala Izraelu. Privremeni, petogodi\u0161nji mandat pretvorio se u trajni, a broj doseljenika se od po\u010detnih 100.000 popeo na dana\u0161njih 600.000 iako ljudsko-prava\u0161ke organizacije, i one palestinske poput Al-Haqa i one izraelske poput B'Tselema, upozoravaju da je stvarna brojka bli\u017ea milijunu, sa stalnom tendencijom rasta.<\/p>\n

Kontinuirano doseljavanje zajedno s izgradnjom prate\u0107e prometne, energetske i komunalne infrastrukture, isklju\u010divo za doseljenike, dio su izraelske de facto aneksije podru\u010dja \u201eArea C\u201c. Beduini i njihov otpor, kao i ve\u0107ina \u017eivih tijela u ovoj okupiranoj zoni, ne\u017eeljeni su kolateral te aneksije.<\/p>\n

\n

I mi vas gledamo<\/h2>\n<\/blockquote>\n

S jedne strane je mitski jeruzalemski Stari grad, s druge je nekada\u0161nje selo, danas urbanizirano naselje Silwan, popri\u0161te biblijske borbe za naslije\u0111e i suvremene borbe za teritorij. Na Silwan gledaju video kamere, vojni\u010dke stanice s do zuba naoru\u017eanim mladim vojnicima, dijelom pripadnika slu\u017ebene vojske, dijelom podugovorenih privatnih \u201esigurnjaka\u201c. Ali i s druge strane netko gleda. Velike, \u0161irom otvorene palestinske o\u010di, dio me\u0111unarodnog muralisti\u010dkog projekta u Silwanu, tako\u0111er gledaju, na drugu stranu, na sve nas, na svijet koji nezainteresirano \u201egejza\u201c.<\/p>\n

Na podiju okru\u017eenom turisti\u010dkim shopovima dvije su grupe. Jednu \u010dine bijeli ameri\u010dki turisti i njihov vodi\u010d koji obja\u0161njava kako je arheolo\u0161ko nalazi\u0161te poznato pod imenom \u201eDavidov grad\u201c jasan dokaz da je i ovdje, u Silwanu (a ne samo unutar zidina Starog grada Jeruzalema), jo\u0161 u bron\u010danom dobu (ili u \u017eeljeznom, za ovu pri\u010du posve je svejedno), bilo sredi\u0161te njihovog svijeta. U drugoj grupi smo mi \u2013 i na\u0161 vodi\u010d, Daoud Al-Ghoul.<\/p>\n

Daoud, uspravan i ponosan, svojim glasom poku\u0161ava pobijediti biblijsku arheologiju prve grupe, neumorno obja\u0161njava, pokazuje karte, citira izvje\u0161taje, podastire dokaze, upu\u0107uju\u0107i na jednostavnu \u010dinjenicu da ovdje, mo\u017eda ne ba\u0161 od bron\u010danog doba, ali dovoljno dugo, \u017eivi netko drugi.<\/p>\n

\u201eNemojte ovdje ni\u0161ta kupovati\u201c, upozorava nas, misle\u0107i na vodu, sokove i suvenire, \u201ejer time potpoma\u017eete djelovanje doseljeni\u010dke organizacije koja je od dr\u017eave dobila pravo upravljanja Davidovim gradom\u201c.<\/p>\n

Nas desetak kulturnih i medijskih radnika \u017eedno je i umorno te polako gubi obrise nama poznate historije i politike u predugom povratku sve do bron\u010danog doba.<\/p>\n

Doseljeni\u010dka organizacija \u201eElad\u201c, jedna od najbogatijih i najmo\u0107nijih u dr\u017eavi, osim \u0161to je dobila pravo upravljanja Davidovim gradom, anga\u017eirana je u puno \u0161irem poduhvatu kojeg je ovaj arheolo\u0161ko-turisti\u010dki kompleks samo manji dio. Misija \u201eElada\u201c je i \u201epribavljanje ku\u0107a\u201c u Silwanu kako bi tamo ustanovila nova vrstu prisutnosti. Ku\u0107e u kojima \u017eivi domicilno stanovni\u0161tvo, njih oko 50.000, pribavljaju se na razne na\u010dine: ru\u0161enjem ku\u0107a i drugih objekata koji nisu imali dozvolu za gradnju (a koju nikada nisu ni mogli dobiti), kupovinom udjela u vlasni\u0161tvu i vo\u0111enjem financijski iscrpljuju\u0107ih sudskih procesa kojima udio postaje cijela ku\u0107a, konfisciranjem zemlje za \u201ejavnu\u201c upotrebu, evikcijama temeljenima na Zakonu o dr\u017eavljanstvu ili Zakonu o imovini odsutnih koji omogu\u0107uje administrativno brisanje \u017eivu\u0107ih osoba kao i oduzimanje njihove imovine. Broj doseljenika u Silwanu, za\u0161ti\u0107enih ogradama i \u010duvarima, temeljem ovakvih strategija neprekidno raste jam\u010de\u0107i tu novu vrstu prisutnosti i novi krug uzajamnog o\u010daja.<\/p>\n

\n

Sva nesretna mjesta nalik su jedna drugima<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Al-Walaja, Ein Samiya i Silwan, tri su sasvim obi\u010dna, slu\u010dajno odabrana mjesta, mogla su biti bilo koja druga tri, moglo je biti tisu\u0107u primjera, opisa i slika, jer sva palestinska mjesta nesretna su na isti na\u010din. Ekspanzija settlmentsa na okupiranom teritoriju, nasilno iseljavanje domicilnog stanovni\u0161tva putem evikcija i ru\u0161enja ku\u0107a, ograni\u010denje kretanja, bilo checkpointima i zidovima, bilo zamr\u0161enim sustavom zakona i ID-ja, administrativno i fizi\u010dko nasilje, zatvaranja i racije, obezvla\u0161\u0107ivanje, diskriminacija i okupacija, svakodnevica su ve\u0107ine palestinskih mjesta.<\/p>\n

\u201eNe\u0107emo pristati \u017eivjeti kao robovi i gra\u0111ani drugog reda u re\u017eimu aparthejda\u201c, ka\u017ee nam Amal Jadou, na\u0161a sugovornica s po\u010detka teksta. Ipak, Fatahova vlada (koje je ona mo\u017eda i ponajbolji dio), ve\u0107 dugo ne sabire nadanja naroda. Pri\u010da ka\u017ee da je prva Intifada bila zajedni\u010dki, horizontalni projekt, da je druga bila iznimno krvava, da tre\u0107a upravo po\u010dinje ili je ve\u0107 po\u010dela, s novom generacijom mladih, ro\u0111enih oko 2000. godine po izbjegli\u010dkim kampovima Jenina, Aide i Nablusa. Ali tko bi realno, tim mladima, tre\u0107oj ili \u010dak \u010detvrtoj generaciji djece ro\u0111ene u statusu izbjeglica, po\u017eelio jo\u0161 jedan krvavi ustanak, s njihovim smrtima i zastavama, u neprekinutoj i spektakularnoj traci na\u0161ega feeda?<\/p>\n

Filmske Novosti su 1972. godine producirale dokumentarni film “Krv i suze”, sniman radi informiranja doma\u0107e javnosti, ali i kao \u010din drugarstva i politi\u010dke podr\u0161ke Palestinskoj oslobodila\u010dkoj organizaciji. Bilo je to vrijeme kada su i Jugoslavija i Palestina bile dio masovnog internacionalnog politi\u010dkog pokreta, a mi kao djeca odrastali uz Arafata i ostala poznata lica bliskoisto\u010dnih anti-kolonijalnih ustanaka. Kao \u0161to znamo, vremena su se promijenila. Mitska Palestina nikada ne dolazi na red me\u0111unarodnog zasjedanja. Situacija \u0107e zasigurno biti jo\u0161 i gora \u2013 novi-stari Netanyahu izgleda kao centrist u usporedbi s ekstremistima koji mu jam\u010de koalicijsku ve\u0107inu u novom parlamentu, a zauzvrat tra\u017ee jo\u0161 ve\u0107u prisutnost na okupiranom teritoriju.<\/p>\n

I nakon svega ostaju o\u010di, \u0161iroko otvorene palestinske o\u010di koje gledaju u njih i koje gledaju u nas \u2013 takozvanu me\u0111unarodnu zajednicu sa svojim nevladinim, me\u0111u i supra-vladinim organizacijama, \u017eenevskim konvencijama, politi\u010dkim i humanitarnim institucijama i tijelima, koje ve\u0107 75 godina u gotovo neprekidnoj mantri govore o \u201epogor\u0161anju sigurnosne situacije\u201c. Ali ovdje svi ionako \u017eive u vje\u010dnosti i za vje\u010dnost, ne ra\u010dunaju\u0107i na ekspresne pomake, svi su spremni na maratonsku borbu, do posljednje ku\u0107e, posljednjeg komada zemlje, od biblijskih vremena pa do danas i dalje u vje\u010dnost. I ne prijeti njima ni prelijevanje rata u Ukrajini na druga podru\u010dja, ne prijeti im ni nuklearna bomba jer ovdje svi vjeruju da je ovaj rat ve\u0107i od svih ratova \u010dovje\u010danstva. Jer za Palestinu nema drugog mjesta osim historijske Palestine i nema drugih referenci izvan same Palestine. I zato ostaju na toj zemlji, svojoj zemlji \u2013 i Omar Hajajla, i beduini i stanovnici Silwana, postaju\u0107i tim ostankom ikoni\u010dka mjesta (ne samo) palestinskog otpora. I zato i prva i druga i tre\u0107a Initifada, ali za razliku od prve, ovu zadnju ne snimaju Filmske novosti, ona mo\u017ee ra\u010dunati samo na tijela djece odrasle po kampovima.<\/p>\n

Ipak, mo\u017eda nam je popularni sentiment s fudbalskih stadiona odr\u017eao neo\u010dekivanu i neplaniranu lekciju. Palestinu su zaboravile vlade svijeta, pa \u010dak i one arapskih zemalja, ali ona je u Kataru bila svugdje \u2013 na marokanskom timu, na ulicama, \u0161tandovima, prelijevaju\u0107i se s arapskih i na navija\u010de iz drugih krajeva svijeta. I mira ne\u0107e biti za nikoga od nas bez te \u0161iroke internacionalne fronte u kojoj \u0107emo ponovo biti dio istog politi\u010dkog pokreta, dio istog nagnu\u0107a, podr\u0161ke i suradnje sa svijetom od kojeg nas sada dijele zidovi i elektrificirane granice.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Odlu\u010dili su ostati, sami i samotni, u ku\u0107i na kraj puta, potpuno odsje\u010deni od svog sela i zajednice s kojom su dijelili \u017eivot, nadanja i strahove desetlje\u0107ima prije. Oni koji ih po\u017eele posjetiti moraju dokazati da su u bliskom krvnom srodstvu i zatra\u017eiti posebnu dozvolu koju izdaje izraelsko Ministarstvo obrane, najmanje 48 sati prije posjeta.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":358057,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[1198],"class_list":["post-363807","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-palestina"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363807","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=363807"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363807\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":363808,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363807\/revisions\/363808"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/358057"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=363807"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=363807"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=363807"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}