{"id":363393,"date":"2023-01-30T07:20:20","date_gmt":"2023-01-30T06:20:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=363393"},"modified":"2023-01-30T07:20:20","modified_gmt":"2023-01-30T06:20:20","slug":"sollier-na-ranu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/01\/30\/sollier-na-ranu\/","title":{"rendered":"Sollier na ranu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

“U svijet nogometa spadaju i novinari koji otkrivaju nogometa\u0161a komunistu i trpaju ga u kavez od redaka: evo, pogledajte fenomen, a nakon \u0161to pogledate, ne brinite se previ\u0161e, drugi nogometa\u0161i nisu kao on”, pi\u0161e u svojoj autobiografiji talijanski nogometa\u0161 Paolo Sollier. On je 1970-ih igrao za prvoliga\u0161ku Perugiu, a kasnije bio i trener u amaterskim ligama. Knjiga “Calci e Sputi e Colpi di Testa” (“Napucavanja i pljuvanja i udarci glavom”) prvi put je objavljena 1976., a s vremenom je u Italiji stekla kultni status. Na prvi se engleski prijevod \u010dekalo 46 godina, objavio ga je lani mali londonski izdava\u010d Minor Compositions.<\/p>\n

Ina\u010de \u010dlan komunisti\u010dke organizacije Avanguardia Operaia (Radni\u010dka avangarda), Sollier je za svaki gol koji bi postigao za Perugiu u ugovoru tra\u017eio da klub uzme duplu pretplatu na me\u0111unarodni bilten organizacije. Iako posve\u0107en mogu\u0107nostima progresivnog politi\u010dkog rada kroz nogomet, nagla\u0161avao je da borba ne po\u010dinje niti staje na stadionima. Naro\u010dito formativna za njega je bila 1969. godina, kada je u predgra\u0111u Torina radio u Fiatovoj tvornici \u2013 period \u0161trajkova i intenzivnih radni\u010dkih pobuna. “Sve se okrenulo naglava\u010dke, doga\u0111anja u tvornici, 3. srpnja Corso Traiano, pendreci koji plju\u0161te po nama, ja u bijegu”, opisuje Sollier.<\/p>\n

Na nogometnim gostovanjima kriti\u010dki promatra gradove i zemlje koje posje\u0107uje. O uzoritim gra\u0111anima \u0160vicarske pi\u0161e da su “mo\u017eda stvarno \u010disti izvana, ali su prljavi iznutra \u2013 barem ona polovica koja \u017eeli izbaciti sve migrantske radnike. \u0160upci, izrabljiva\u010di i kantona\u0161i. Pljuvanje na njihov plo\u010dnik je du\u017enost, ne samo zadovoljstvo”. Pljuni i zapjevaj, Paolo!<\/p>\n

Zna\u010dajan dio autobiografskih zapisa posve\u0107uje promi\u0161ljanju o sportskoj infrastrukturi u svakom kvartu, potrebi da svima bude dostupna i na\u010dinima kako to posti\u0107i, kako “si\u0107i s visokog konja retorike”. Kriti\u010dan je prema sindikatu nogometa\u0161a jer nije povezan s ostatkom radni\u010dkog pokreta, jer se kloni \u0161irih borbi oko reformi, tro\u0161kova \u017eivota, javnoga dobra. Zagovara sindikalni rad koji je politi\u010dki \u017eivlji i zreliji, koji ne brani samo uske korporativne interese.<\/p>\n

Kada ga drug iz Avanguardie Operaie pita za autogram, Sollier mu odgovara da odjebe. “Biti revolucionar zna\u010di biti druga\u010diji, mijenjati stvari. Nastaniti hrabrost svojih uvjerenja. Davanje autograma je opasna manija, ba\u0161 zato \u0161to se smatra glupom sitnicom. U\u017eurbane \u0161krabotine primjer su jednog od pravila sustava: dati vrijednost stvarima koje ih nemaju”, pi\u0161e. Obja\u0161njava kako je to zapravo na\u010din da se izbjegne drugi \u010dovjek, rije\u0161i iritacije i pritom izgleda kao svetac. “O tome sam govorio pred razredima djece i grupama navija\u010da. \u010cemu ta glupost, pitao sam. Zar ne bi bilo bolje da se malo dru\u017eimo, pri\u010damo o nogometu, shvatimo da mo\u017eemo imati odnos \u010dovjek s \u010dovjekom, a ne imbecil s imbecilom”, pita se.<\/p>\n

Ima i navija\u010da koji ne tra\u017ee autograme, nego mu pi\u0161u pisma, a na pisma odgovara. Tommaso di Ciaula, operater bu\u0161ilice i pjesnik, \u0161alje mu primjerak svoje zbirke “Chiodi e rose” (“\u010cavli i ru\u017ee”), “koja je prekrasna”. Mlade djevojke pitaju ga kako se po\u010deti baviti politikom, kako pobje\u0107i od ku\u0107e. U davanju savjeta je oprezan, \u010desto \u0161turo operativan. Ne voli mudre vi\u0161kove.<\/p>\n

Mu\u010di ga i (sportsko) novinarstvo, od \u010detiri dnevne sportske novine podr\u017eava samo Tuttosport. “Ondje na\u0111ete osnovni politi\u010dki argument koji ve\u017ee sportski doga\u0111aj za stvarnost. Novine zanimljive i \u017eive, naspram sveprisutnog parohijalnog novinarstva, kampanilisti\u010dkog uzdizanja mom\u010dadi i sporta\u0161a, straha od praznog prostora, senzacionalizma pod svaku cijenu.” Nema rije\u010di hvale ni za ljevi\u010darsku \u0161tampu koja ga slavi i izvje\u0161tava da je “miran kao i uvijek pred fa\u0161isti\u010dkim prijetnjama”. Poru\u010duje im da la\u017eu i da se usrao kao i svi ostali. I o drugim strahovima pi\u0161e ogoljeno, o zastupanju stvari kojima se \u010desto pripisuju druga\u010dija tuma\u010denja, o tome da kao anticelebrity samo postaje jo\u0161 ve\u0107i celebrity.<\/p>\n

Nakon intervjua u kojem ka\u017ee da nema ni\u0161ta protiv homoseksualnosti, talijanski tisak naveliko naga\u0111a da je gej. U knjizi se na to osvr\u0107e promi\u0161ljaju\u0107i kako se u toj situaciji osje\u0107ao nelagodno, kako je bio u defenzivi. Otvara pitanja o tome kako se homoseksualce maltretira, marginalizira, kako ih sustav i “dobri ljudi” lin\u010duju. Napominje da “seksualna normalnost” ne postoji, zaklju\u010duje da se u borbi protiv pendreka normativnosti sigurno osje\u0107a “vi\u0161e kao homoseksualac, nego kao lepi-de\u010dec-imperijalist”. Dodaje i da misli da bi bio dobar u pu\u0161enju kurca, ali u \u017eeljama mu primat zauzima vagina, \u0161to je u njegovom slu\u010daju, nakon \u0161to je o svemu dobro promislio, “neka vrsta instinktivne zaobilaznice koja nema veze s represijom”.<\/p>\n

\n

“Ne mislim da se sve mo\u017ee svesti na konstataciju da smo drugovi i stvar je gotova. Poznajem previ\u0161e drugova koji su javnopoliti\u010dki sjajni, ali su prava govna u me\u0111uljudskim odnosima. Potpuno nesposobni probiti ljusku, o \u017eenama razmi\u0161ljaju kao o seksualnim igra\u010dkama ili jedva ne\u0161to vi\u0161e od toga”<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Pi\u0161e dalje kako i mu\u0161karac mo\u017ee biti feminist, dapa\u010de, a da nikad nije imao menstruaciju ili pobacio, ili se bojao da \u0107e zatrudnjeti, ili bio optere\u0107en ku\u0107anskim radom. Navodi kako se jo\u0161 kao dijete ljutio jer se nisu mogli svi zajedno igrati, jer se \u017eene naziva kurvama, a mu\u0161karce osvaja\u010dima. Kasnije je eksplicitno postao feminist jer shva\u0107a i osje\u0107a da ga se feminizam ti\u010de. “Ne mislim da se sve mo\u017ee svesti na konstataciju da smo drugovi i stvar je gotova. Poznajem previ\u0161e drugova koji su javnopoliti\u010dki sjajni, ali su prava govna u me\u0111uljudskim odnosima. Potpuno nesposobni probiti ljusku, o \u017eenama razmi\u0161ljaju kao o seksualnim igra\u010dkama ili jedva ne\u0161to vi\u0161e od toga”, pi\u0161e. Kako mu pisanje nije u slu\u017ebi glancanja ikona ni brzinskog pozerskog pokajni\u0161tva, osvr\u0107e se i na svoje intimne odnose, seksualne opsesije, \u0161ovinisti\u010dke \u0161utove u venu. “Imam dozu agresivnosti, zatvorenosti, slojeve ljuske. Ti se slojevi, poput mikroba i privilegija, razmno\u017eavaju.”<\/p>\n

Jedna od \u017eena kojoj posve\u0107uje nekoliko paragrafa zove se Grazia, “iz sorte \u017eena bez grudi, kao da gledate prazan gradski trg, miran i uzbudljiv, kao da vam je su\u0111en”. Grazia ima jednu manu, a ta je da je fa\u0161istkinja. “Fa\u0161istkinja do \u0161upka. Al’ ima dva oka u koja se sadim. Mislio sam da su svi fa\u0161isti ru\u017eni, neuki i smrdljivi. Ova nikako. S Grazijom je kao da ste s drugom: neposredna harmonija, rije\u010di koje zna\u010de \u0161to se ho\u0107e re\u0107i, a i zlo\u010desti pogledi. Zavr\u0161it \u0107e tako da je ostavim ovdje, pola nje s Duceom, pola s fasciom, ok? Ali dotad…”<\/p>\n

Osim fa\u0161istkinje Grazije, tu je i Rosana koja se udala. “Desno ili lijevo, iz sprda ili za stvarno, u ime svoje djece ili svojih o\u010deva, svi se \u017eene. Ka\u017eu da su to u\u010dinili iz \u0161ale, odlu\u010dili se jedne vesele ve\u010deri. Dobro. Pada mi na pamet da je \u0161ala klju\u010d za otvaranje vrata kojima se, kad si ozbiljan, srami\u0161 pri\u0107i. A sje\u0107am se kad smo obilazili sve prometne gu\u017eve, da raskrinkamo krkljance koji nam tutnje kroz glavu. Rosana vi\u0161e ne \u017eeli prometne gu\u017eve, ona tra\u017ei zelena svjetla i ravnu cestu.” Gu\u017eve ne voli ni njegov drug i suigra\u010d Giancarlo Raffaeli, kojeg Sollier opisuje kao prototipa proxy komunista \u2013 “za mijenjanje stvari, ali ne previ\u0161e, nastavit \u0107e vjerovati u sve to, ali ne \u010diniti ni\u0161ta”.<\/p>\n

U ovom dobu logo-na-logo nogometa naro\u010dito je zabavno \u010ditati Sollierovu reakciju kada mu klupski rukovoditelji ka\u017eu da su ljuti na njega jer ne \u017eeli nositi dres. “Ah da, uniforma. Veliko otkri\u0107e godine. Mi smo ozbiljna ekipa, pa se moramo obla\u010diti jednako. Kao dobra dje\u010dica. Ne znam je li takav mentalitet nastao iz afektivne neravnote\u017ee ili militaristi\u010dkih manija, ili samo iz gluposti. Jakna boje pijane bljuvotine, kao Casadei Orchestra. Naravno, odbio sam.”<\/p>\n

Pred kraj knjige o svom transferu iz Perugie u Rimini doznaje iz novina. Ni telefonski poziv, ni telegram. Inspirira ga to da napi\u0161e poemu u kojoj je Isus Krist veznjak koji je postigao malo \u010duda, pa ga je tisak razapeo, a Juda na kraju izmislio tr\u017ei\u0161te nogometnih transfera. “Ka\u017eu da moji suigra\u010di nisu sretni, da plijenim svu pa\u017enju. Ne mislim da je drugi nogometa\u0161 ljubomoran na to \u0161to sam komunisti\u010dki militant. Ako jest, mora samo u\u010diniti kao ja. Mo\u017eemo graditi masovni pokret pa \u0107e i ova vrsta celebrityja, a i \u0161upci nogometa\u0161i, nestati”, poru\u010duje. Malo Solliera na ranu, nema bolje!<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kultna autobiografija nekada\u0161njeg nogometa\u0161a Perugie, beskompromisnog komunista i feminista Paola Solliera prevedena je na engleski pa napokon i \u0161ira publika mo\u017ee saznati za\u0161to je davanje autograma zabava za imbecile, a pljuvanje po plo\u010dnicima uzorne \u0160vicarske du\u017enost<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":363394,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2859],"class_list":["post-363393","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-paolo-sollier"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363393","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=363393"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363393\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":363396,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363393\/revisions\/363396"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/363394"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=363393"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=363393"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=363393"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}