{"id":363346,"date":"2023-01-29T07:45:00","date_gmt":"2023-01-29T06:45:00","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=363346"},"modified":"2023-01-29T07:45:00","modified_gmt":"2023-01-29T06:45:00","slug":"gdje-stanuje-dusa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/01\/29\/gdje-stanuje-dusa\/","title":{"rendered":"Gdje stanuje du\u0161a?"},"content":{"rendered":"

Autor: Hannes Weinelt<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pitanje \u201cGdje prebiva du\u0161a?\u201d mo\u017ee se \u010ditati na razli\u010dite na\u010dine, prije svega s naglaskom na gdje. Na\u010delno, gdje, na kojem mjestu u nama, odnosno u svijetu \u017eivi du\u0161a? Uza sve razli\u010ditosti u razmatranjima i tuma\u010denjima kroz vrijeme, kroz kulture i religije, du\u0161a se smatrala pokreta\u010dkim principom svega. Kod Platona, cijeli kozmos se sastoji od ure\u0111ene materije, a okru\u017euje ga i pro\u017eima du\u0161a svijeta. Poput du\u0161e svijeta, pojedina\u010dne su du\u0161e tako\u0111er poveznica izme\u0111u duha i tijela, izme\u0111u bivanja i postojanja. Du\u0161a je dakle \u010dovjekova bit, neuni\u0161tiva i besmrtna, po prirodi srodna s idejama istinskog, dobrog i lijepog, zbog \u010dega ih i mo\u017ee prepoznati. Me\u0111utim, \u0161to se du\u0161a vi\u0161e okre\u0107e od \u010distih ideja i posve\u0107uje fizi\u010dkom-osjetilnom, to se vi\u0161e \u201czaga\u0111uje\u201d, prepu\u0161ta se vo\u0111enju \u017eelja i u jednom trenutku samo fizi\u010dko-osjetilno smatra istinitim. Dakle, du\u0161a prebiva u ljudskom tijelu i ima potencijal da se uzdigne do najvi\u0161ih duhovnih sfera, kao i da se poistovjeti s fizi\u010dkim nagonima.<\/p>\n

\u201cGdje \u017eivi du\u0161a?\u201d mo\u017ee se \u010ditati i s naglaskom na \u017eivljenje. Kako je ure\u0111en ovaj dom? Filozof Jorge Angel Livraga vidi du\u0161u u jednoj vrsti zatvora. U svojoj \u201cteoriji zarobljene du\u0161e\u201d opisuje du\u0161u \u2013 kao i mnoge tradicije \u2013 kao pticu, ali koja nepokretnih krila sjedi u kavezu osobnog ega. Na\u0161e tijelo, ali i na\u0161a osjetilna percepcija, na\u0161i emocionalni i mentalni obrasci i navike kao i na\u0161e egoisti\u010dne \u017eelje i te\u017enje tvore \u010dvrsto povezane re\u0161etke zatvora kroz koje malo \u0161to mo\u017ee prodrijeti u na\u0161u zato\u010denu du\u0161u, a prelagano se mo\u017ee zamijeniti \u010duvare zatvora sa zatvorenicima. Nije li danas toliko hvaljeno \u201cja\u201d to\u010dno taj samopotvr\u0111uju\u0107i, samoostvaruju\u0107i i optimiziraju\u0107i, egocenti\u010dni osobni ego, dakle napuhani tamni\u010dar? I kako ga mo\u017eemo razlikovati od na\u0161e zarobljene du\u0161e-ptice?<\/p>\n

Htio bih predstaviti ove razlike i iz njih proiza\u0161le posljedice manje kao probleme, a vi\u0161e kao nu\u017enosti za\u0161to je potrebno opet vratiti du\u0161u u fokus.<\/p>\n

Bolest je veliki neprijatelj za samooptimiziraju\u0107i ego. Bolest nas napada izvana i stoga se ne ispituje prema unutarnjim uzrocima ve\u0107 prema vanjskim simptomima, a tako se i lije\u010di. Cilj je trajno odr\u017eavati zdravlje kroz danono\u0107no ra\u010dunalno nadziranje tjelesnih funkcija, odnosno ugu\u0161iti nasljedne bolesti putem takozvanih genskih \u0161kara.<\/p>\n

Me\u0111utim, s pogledom u du\u0161u, integriramo bolest kao prirodan dio \u017eivota. Bolesti su uvijek poticaj da postanemo strpljiviji i suosje\u0107ajniji, da preispitamo prioritete i navike, te da iniciramo promjene. One su \u010desto potrebni procesi \u010di\u0161\u0107enja na svim razinama i slu\u017ee za aktiviranje na\u0161ih mo\u0107i samoiscjeljenja. Rije\u010dima velikog Paracelsusa: \u201cLije\u010dnik previja tvoje rane. Ali, tvoj unutarnji lije\u010dnik \u0107e te ozdraviti.\u201d<\/p>\n

\n

Druga\u010diji pogled na mladost i starost<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Samooptimiziranje je tako\u0111er stalna borba protiv starosti. Poslodavci, partneri i pojedinci od sebe samih tra\u017ee mladena\u010dke sposobnosti i mladena\u010dki izgled. Cijela fitness, wellness i kozmeti\u010dka industrija spremno \u010deka.<\/p>\n

S pogledom u du\u0161u, ponovno se cijeni starost. Upravo smirivanjem tjelesnih nagona lak\u0161e se mogu kultivirati vi\u0161i dijelovi du\u0161e i mogu vi\u0161e do\u0107i do izra\u017eaja. O\u017eiljci i bore izraz su vanjskih i nutarnjih \u017eivotnih ku\u0161nji koje u obliku iskustva i \u017eivotne mudrosti stavljaju ljudsku du\u0161u u prvi plan. U kona\u010dnici, du\u0161a je ta koja \u010dovjeku daje ljepotu i karakter.<\/p>\n

\n

Druk\u010diji pogled na \u017eivot i smrt<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Pandemija koronavirusne bolesti nam pokazuje kako smo jako potisnuli smrt iz \u017eivota. Djelujemo u strahu od smrti. Op\u0107enito, poku\u0161ava se produ\u017eiti \u017eivot po svaku cijenu, jer smrt se smatra kona\u010dnim krajem \u017eivota.<\/p>\n

Gledaju\u0107i u du\u0161u, smrt nije ni\u0161ta drugo nego prije\u00adlaz u drugi \u017eivot. Du\u0161a se osloba\u0111a svog zatvora i postaje slobodna. U skoro svim kulturama i tradicijama umrli \u017eive u vlastitoj, rajskoj dimenziji, prije nego \u0161to se ponovno inkarniraju kako bi nastavili svoj \u017eivotni i iskustveni put.<\/p>\n

\n

Druga\u010diji pogled na vrijeme<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u0160to smo vi\u0161e orijentirani prema van, to se vi\u0161e po\u010dinjemo gubiti u obilju stvari. Uvijek postoji jo\u0161 ne\u0161to za vidjeti, jo\u0161 ne\u0161to za do\u017eivjeti, jo\u0161 ne\u0161to za kupiti, jo\u0161 ne\u0161to za isprobati, jo\u0161 ne\u0161to za pobolj\u0161ati. Tako je \u010dovjek uvijek za petama ne\u010demu, a prije svega vremenu, koje kao da nezaustavljivo bje\u017ei.<\/p>\n

Gledaju\u0107i u du\u0161u, gledamo unutra. \u010covjek se povezuje s ritmom \u017eivota, s otkucajima srca i s dahom. \u010covjek do\u017eivljava nutarnju puninu, zbog \u010dega ne mora nabavljati ni\u0161ta izvana, kako bi zapravo popunio svoju nutarnju prazninu. Budu\u0107i da ne juri ni za \u010dim, vrije\u00adme se raste\u017ee. Vrijeme se do\u017eivljava kao kontinuum koji uvijek postoji, zbog \u010dega ga uvijek ima dovoljno.<\/p>\n

\n

Druga\u010diji pogled na svijet i okolinu<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Samopotvr\u0111ivanje je uvijek potvr\u0111ivanje u odnosu na nekog drugog ili ne\u0161to drugo. U ovom razmatranju nalazi se klica razdvajanja, nepovjerenja i neprijateljstva. Tko zna \u0161to moj \u0161ef stvarno kani, \u0161to moj kolega potajno snuje \u2013 moram se potvrditi. U kona\u010dnici, \u010dovjek se tako\u0111er mora potvrditi u odnosu na prirodu. Mora se pokoriti prirodi sa svim njenim mo\u0107ima. Kao gospodari prirode, smije\u00admo je tako\u0111er koristiti onako kako nam je potrebno za na\u0161e samoostvarenje. To bezdu\u0161no promi\u0161ljanje i postupanje prema prirodi temelj je svih ekolo\u0161kih problema.<\/p>\n

Gledaju\u0107i u du\u0161u, uvi\u0111am povezanost sa svime i sa svima. Sve i svi imaju udio u istoj du\u0161i, u istom \u017eivotu. Radost i bol svakog drugog bi\u0107a nalaze odjek u vlastitoj du\u0161i. Uljudnost i pa\u017eljivost postaju prirodan stav.<\/em><\/p>\n

Tekst se nastavlja poslije oglasa<\/em><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\n

Druga\u010diji pogled na zna\u010denje i razvoj<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Samooptimiziraju\u0107i pogled uvijek je pogled samouspore\u0111ivanja. Tko je \u201cnajljep\u0161i na cijelom svijetu?\u201d Budu\u0107i da tjelesno optimiziranje ima svoja ograni\u010denja, moraju pomo\u0107i medicina i tehnologija. Plasti\u010dna kirurgija je po\u010detak, transhumanizam je kraj. U transhumanizmu se \u010dovjek treba nadograditi uz pomo\u0107 stroja i pobijediti \u201cslaba\u0161no tijelo sa svim njegovim ograni\u010denjima, te \u010dovjek kona\u010dno treba postati besmrtan.\u201d \u010covjek zapo\u010dinje svoj razvoj od nesavr\u0161enosti, dok se spaja sa savr\u0161enstvom stroja.<\/p>\n

Gledaju\u0107i u du\u0161u, samouspore\u0111ivanje se razrje\u0161uje u u\u010denju od i s drugima. U du\u0161i postoji prirodan poriv da se sve pobolj\u0161a, oplemeni i usavr\u0161i. Tako i du\u0161a ima smisao \u017eivota: razvoj. To nije utilitarizam, \u201cbiti bolji od\u201d, ili \u201cbiti bolji da bi\u201d, ve\u0107 jedna prirodna te\u017enja da se na zemlji ostvare \u010diste ideje neko\u0107 vi\u0111ene na nebu kojih se nejasno prisje\u0107amo. Pouzdani znakovi razvoja du\u0161e su ljubav i strpljenje \u2013 kao posljedica istinskog nutarnjeg uvjerenja: jednog \u0107e dana biti tako.<\/p>\n

\n

Druga\u010diji pogled na obrazovanje<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Obrazovanje danas, vi\u0161e nego ikad, zna\u010di samo\u00adoptimiziranje. Donedavno se jo\u0161 tra\u017eio najbolji na\u010din za uspinjanje na ljestvici uspjeha i karijere, danas se radi o osobnom faktoru dobrog osje\u0107aja, ravnote\u017ei izme\u0111u posla i \u017eivota. To je pravi kult vlastitog tijela i vlastite sre\u0107e. Ova besmislena i egocentri\u010dna potraga za zabavom i sre\u0107om mora nu\u017eno zavr\u0161iti u spirali ovisnosti odnosno u velikoj frustraciji i \/ili depresiji.<\/p>\n

Gledaju\u0107i u du\u0161u, obrazovanje se odvaja od utilitarnog mi\u0161ljenja. Ne izgra\u0111uju se samo korisne vje\u0161tine, ve\u0107 prije svega karakter, \u010dovjek kao takav. Oduvijek su \u010dovjeku za to slu\u017eili glazbeni i umjetni\u010dki predmeti, koji su iz modernih rasporeda sati gotovo ve\u0107 nestali. Op\u0107enito, glazba i umjetnost poti\u010du rast na\u0161e du\u0161e. Istinsko glazbeno-umjetni\u010dko djelo uti\u0161ava na\u0161 bu\u010dni osobni ego.<\/p>\n

Ja je uvijek prora\u010dunat i predvidljiv, povr\u0161an i egocentri\u010dan. Du\u0161a je, s druge strane, neposredno i nepredvidivo \u017eiva, ona je iskrena i upravo zbog toga u suglasju sa svime.<\/p>\n

Kako bi bilo da vi\u0161e puta dnevno zastanemo u na\u0161oj \u017eurbi i jednostavno se posvetimo promatranju. Da se ne oglasimo, \u010dak ni s na\u0161im stalno brbljaju\u0107im umom, ve\u0107 samo slu\u0161amo. Tko otvori svoju du\u0161u na takav na\u010din, tom se otvara du\u0161a onoga \u0161to se promatra i slu\u0161a. I po\u010dinjemo uvi\u0111ati stvari koje osobnom egu ostaju skrivene. Cilj takvog razmatranja i takvog obrazovanja jest postati \u010dovjek. \u010covjek za kojeg se jednog dana mo\u017ee re\u0107i: \u201cDu\u0161a od \u010dovjeka.\u201d<\/p>\n

S njema\u010dkog prevela: Ru\u017eica Mesi\u0107<\/p>\n

Nova Akropola<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ideja o du\u0161i tisu\u0107lje\u0107ima je oblikovala Zapad i njegove najve\u0107e umove. Danas se u znanstvenom diskursu du\u0161a izbjegava i zamjenjuje se pojmom \u201cja\u201d. Me\u0111utim, samooptimiziranje nas vodi u drugom smjeru od razvoja du\u0161e. \u010covjek usmjeren na sebe vodi prema druga\u010dijem dru\u0161tvu negoli \u010dovjek usredoto\u010den na du\u0161u. Stoga je \u017eurno potrebno ponovno otkri\u0107e du\u0161e.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":363347,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-363346","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363346","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=363346"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363346\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":363348,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363346\/revisions\/363348"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/363347"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=363346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=363346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=363346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}