{"id":362759,"date":"2023-01-19T07:07:57","date_gmt":"2023-01-19T06:07:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=362759"},"modified":"2023-01-19T07:07:57","modified_gmt":"2023-01-19T06:07:57","slug":"humanitarizam-ili-trgovina-ljudima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/01\/19\/humanitarizam-ili-trgovina-ljudima\/","title":{"rendered":"Humanitarizam ili trgovina ljudima"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Slu\u010daj \u010detiri hrvatska para posvojitelja koji su u Zambiji uhap\u0161eni pod optu\u017ebom za trgovinu djecom iz Demokratske Republike Kongo skrenuo je pozornost javnosti na sustav me\u0111unarodnog posvajanja, fenomen koji se na masovnijoj razini pojavio nakon Drugog svjetskog rata. No prvu veliku studiju o tome Ujedinjeni narodi proveli su tek 2009. godine. Tada je, kao i danas, ve\u0107ina zemalja dozvoljavala me\u0111unarodna posvajanja izuzev njih tridesetak, od kojih je dvadesetak islamskih. Polovica zemalja tu mogu\u0107nost davala je i samohranim roditeljima, dok su istospolni parovi mogli usvojiti dijete u malom broju dr\u017eava, od kojih je dvanaest \u010dlanica Evropske unije. Te je 2009. prvi put otkad se vode statistike, EU nadma\u0161io Sjedinjene Dr\u017eave po broju me\u0111udr\u017eavnih posvojenja. U Evropi se najvi\u0161e djece usvaja u Francuskoj, \u0160panjolskoj i Italiji, dok najve\u0107u stopu po glavi stanovnika ima \u0160vedska. Dr\u017eave “donatorice” tradicionalno su Kina, Rusija, te afri\u010dke i latinoameri\u010dke, a do po\u010detka 1990-ih i isto\u010dnoevropske zemlje. Pretpostavlja se da je od 1950-ih do danas kroz legalan proces me\u0111unarodnog posvojenja pro\u0161lo 1,1 milijuna djece.<\/p>\n

U EU-u, kao i u sjevernoj Americi, po\u010detkom 2000-ih bilje\u017ei se drasti\u010dan pad me\u0111unarodnih posvojenja, \u0161to se pripisuje stro\u017eoj nacionalnoj i me\u0111unarodnoj regulativi, kao i pove\u0107anoj svijesti o eti\u010dkim i pravnim aspektima i mogu\u0107nostima zloupotrebe. Kako navodi UNICEF, praksa me\u0111unarodnih usvajanja postala je rasprostranjena nakon Drugog svjetskog rata, kada se koristila kao “ad hoc humanitarni odgovor na velik broj djece koja su u ratu ostala siro\u010dad”. Prvim velikim valom me\u0111unarodnih posvojenja smatra se pak period nakon Korejskog rata 1950-ih, kada su obitelji iz SAD-a i Evrope, najvi\u0161e skandinavskih zemalja, usvojile vi\u0161e od 200 tisu\u0107a korejskih beba. Tada je osnovana i ameri\u010dka agencija Holt International, danas jedna od najve\u0107ih agencija za posvojenje u svijetu koja je 2019. optu\u017eena, zajedno s vladom Republike Koreje, za organiziranje ve\u0107eg broja posvojenja unato\u010d protivljenju roditelja.<\/p>\n

U SAD-u je drugi veliki val zapo\u010deo po\u010detkom 1970-ih, a kao rezultat drasti\u010dnog pada broja bijelih Amerikanki koje su svoju djecu davale na usvajanje \u2013 dotad je to \u010dinilo njih oko 20 posto, a dva desetlje\u0107a kasnije samo tri posto. Taj manjak “dostupnih” beba pove\u0107ao je interes za me\u0111unarodna posvojenja, no po\u010detkom 1990-ih mnoge su dr\u017eave donatorice ukinule ili uvele moratorij na svoje programe nakon brojnih otkri\u0107a o kriminalnoj prirodi postupaka usvajanja. Naj\u010de\u0161\u0107e se to radilo usvajanjem djece koja su siroma\u0161ni roditelji privremeno smje\u0161tali u domove, one \u010diji roditelji nisu bili o\u017eenjeni ili su na neki na\u010din prisiljeni da se odreknu djece. Oduzimanje djece neo\u017eenjenim roditeljima naro\u010dito je bilo rasprostranjeno u Koreji, dok je u Gruziji od sredine 1980-ih pa do 2005. postojala cijela mre\u017ea bolnica u kojima se ilegalno, za nekoliko tisu\u0107a dolara, moglo kupiti novoro\u0111en\u010de.<\/p>\n

Razmjeri trgovine djecom po\u010deli su se razotkrivati tek nedavno, s razvojem DNK tehnologije i digitalizacijom slu\u017ebenih arhiva dr\u017eava, koji su usvojenim ljudima olak\u0161ali istra\u017eivanje svog porijekla. Eti\u010dki problemi \u2013 poput onog je li ispravnije izmje\u0161tati djecu ili im pru\u017eati pomo\u0107 i za\u0161titu u njihovim zemljama \u2013 na me\u0111unarodnoj razini pojavili su se jo\u0161 1950-ih. Kako navodi UNICEF, me\u0111unarodno posvajanje u industrijaliziranim zemljama tijekom vremena prestalo je biti isklju\u010divo humanitarno, a sve vi\u0161e pitanje “ponude i potra\u017enje”. Naro\u010dito je to vidljivo posljednjih desetlje\u0107a “s porastom upotrebe interneta za promoviranje usvajanja na na\u010dine koji \u010desto uklju\u010duju\u0107u prodavanje djece i nude pre\u010dice kojima se zaobilazi zakonski proces usvajanja”. Ve\u0107 sredinom pro\u0161log stolje\u0107a u okviru UN-a zapo\u010det je niz konzultacija kako bi se stvorio me\u0111unarodni pravni okvir kojim \u0107e se onemogu\u0107iti profitom motivirani trafficking, odnosno trgovina ljudima. Te su konzultacije 1995. godine rezultirale Ha\u0161kom konvencijom o za\u0161titi djece i suradnji u vezi s me\u0111unarodnim posvojenjem, no dokument je dosad potpisalo manje od polovice dr\u017eava svijeta, njih svega 98.<\/p>\n

S druge strane, iako je broj me\u0111unarodnih posvojenja globalno u opadanju, dalo bi se argumentirati kako i dalje postoje humanitarni razlozi za tu praksu. UN je prije nekoliko dana objavio da je u 2021. godini umrlo pet milijuna djece mla\u0111e od pet godina, od \u010dega \u010dak 56 posto u zemljama supsaharske Afrike. DR Kongo, dr\u017eava koja nije potpisnica Ha\u0161ke konvencije i odakle su djeca pritvorenih hrvatskih dr\u017eavljana, \u010detvrta je dr\u017eava svijeta po broju smrti djece mla\u0111e od pet godina, iza Nigerije, Indije i Pakistana.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od 1950-ih do danas kroz legalan proces me\u0111unarodnog posvojenja pro\u0161lo je 1,1 milijuna djece. UNICEF isti\u010de da je je sve vi\u0161e rije\u010d o principu “ponude i potra\u017enje”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":318797,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[865,2809],"class_list":["post-362759","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-trgovina-ljudima","tag-usvajanje-djece"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362759","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=362759"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362759\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":362760,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362759\/revisions\/362760"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/318797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=362759"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=362759"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=362759"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}