{"id":362357,"date":"2023-01-13T06:42:51","date_gmt":"2023-01-13T05:42:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=362357"},"modified":"2023-01-13T06:42:51","modified_gmt":"2023-01-13T05:42:51","slug":"priroda-vlasti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/01\/13\/priroda-vlasti\/","title":{"rendered":"Priroda vlasti"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ayn Rand<\/a><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vlada je jedina institucija s isklju\u010divom mo\u0107i provo\u0111enja pravila dru\u0161tvenog pona\u0161anja na nekoj teritoriji.<\/p>\n

Trebaju li ljudi takvu instituciju i za\u0161to?<\/p>\n

Kako je \u010dovjekov um njegov temeljni alat za pre\u017eivljavanje, njegovo sredstvo stjecanja znanja potrebnog postupanju, osnovni uvjet koji sam um tra\u017ei je sloboda mi\u0161ljenja i djelovanja prema svojim razumnim procjenama. Ovo ne zna\u010di da \u010dovjek mora \u017eivjeti sam i da je pusti otok najbolje okru\u017eenje. Ljudi crpe nemjerljive koristi iz me\u0111usobne saradnje. Dru\u0161tveno okru\u017eenje je najpogodnije za uspje\u0161no pre\u017eivljavanje. Ali samo pod odre\u0111enim uvjetima.<\/p>\n

\u201eDvije velike vrijednosti povu\u010dene iz dru\u0161tvenog okru\u017eenja su znanje i trgovina. \u010covjek je jedina vrsta koja umije prenositi i \u0161iriti znanje iz generacije u generaciju. Znanje potencijalno dostupno \u010dovjeku ve\u0107e je nego li ga iko mo\u017ee ste\u0107i u trajanju jednog ljudskog \u017eivota. Svako \u017eiv dobija nemjerljive koristi kroz znanje koje su drugi otkrili. Druga velika blagodat je podjela rada. Omogu\u0107ava da se trud usmjeri u odre\u0111eno polje djelovanja. Da se onda razmjenjuju proizvodi s ljudima izvje\u0161tenim u drugim oblastima i poslovima. Ovakav na\u010din saradnje daje svima uklju\u010denim da ostvare ve\u0107e znanje, vje\u0161tine i u\u010dinkovitost nego da svako mora sve raditi na kakvom pustom otoku ili samoodr\u017eivoj farmi.\u201c<\/p>\n

-Pre\u0161tampano iz knjige The Virtue of Selvishness, Vrlina sebi\u010dnosti, Ayn Rand<\/p>\n<\/blockquote>\n

\u201eAli ove vrle dobrobiti odre\u0111uju, razgrani\u010davaju i upu\u0107uju koja vrsta ljudi mo\u017ee biti korisna drugima i u kakvom tipu dru\u0161tva. Samo razumni, poduzetni, nezavisni ljudi u razumnom, poduzetnom, slobodnom dru\u0161tvu.\u201c<\/p><\/blockquote>\n

-Objektivisti\u010dka etika u knjizi Vrlina sebi\u010dnosti<\/p>\n

Dru\u0161tvo koje plja\u010dka proizvode truda pojedinca, ili ga porobljava, ili mu poku\u0161ava ograni\u010diti slobodu misli, ili ga prisiljava da postupa protiv vlastite razumne prosudbe, zajednica koja stvara sukob izme\u0111u vlastitih uredbi i nezaustavljivih zahtjeva ljudske prirode nije, strogo gledano, dru\u0161tvo ve\u0107 banda dr\u017eana na okupu institucionaliziranom vla\u0161\u0107u nasilnika. Takvo dru\u0161tvo uni\u0161tava sve vrednote koegzistencije, nema nikakvo opravdanje i predstavlja, ne izvor dobrobiti, nego najsmrtonosniju mogu\u0107u prijetnju \u010dovjekovom pre\u017eivljavanju. \u017divot na pustom otoku je sigurniji i nemjerljivo privla\u010dniji nego pre\u017eivljavanje u nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj ili sovjetskoj Rusiji.<\/p>\n

Ako \u0107e ljudi \u017eivjeti u miroljubivom, stvarala\u010dkom, razumnom dru\u0161tvu i sara\u0111ivati na zajedni\u010dko dobro, moraju prihvatiti temeljna na\u010dela bez kojih nema ni moralnog ni civiliziranog dru\u0161tva. To je princip individualnih prava.<\/p>\n

Prepoznati i prihvatiti prava pojedinca zna\u010di prepoznati i prihvatiti uvjete koje tra\u017ei \u010dovjekova priroda za uspje\u0161no pre\u017eivljavanje. \u010covjekova prava mogu biti naru\u0161ena samo primjenom fizi\u010dke sile. Isklju\u010divo \u010dovjek \u010dovjeku mo\u017ee uzeti \u017eivot, porobiti ga, orobiti, zaustaviti u slije\u0111enju vlastitih ciljeva ili ga prisiliti da postupa protiv svojih razumnih prosudbi.<\/p>\n

Preduvjet civiliziranog dru\u0161tva je zabrana sile u me\u0111uljudskim odnosima, odnosno uspostavljanje principa da, ako ljudi \u017eele raditi jedni s drugima, to mogu samo razumom, razgovorom, uvjeravanjem i dobrovoljnim, nenasilnim sporazumom.<\/p>\n

Neophodna konsekvenca \u010dovjekovog prava na \u017eivot je pravo na samoodbranu. U ulju\u0111enoj zajednici sila mo\u017ee biti kori\u0161tena samo kao odmazda prema onima koji su prvi posegnuli za njom. Svi razlozi koji \u010dine posezanje za nasiljem zlom, pretvaraju uzvratnu upotrebu sile u moralni imperativ.<\/p>\n

Ako neka \u201epacifisti\u010dka\u201c dru\u0161tva zanije\u010du uzvratnu upotrebu sile, bila bi bespomo\u0107no prepu\u0161tena na milost prvom banditu koji namjeri provoditi svoje. Takvo bi dru\u0161tvo postiglo suprotno od namjeravanog, umjesto odbacivanja zla, ohrabrilo bi ga i nagradilo. Ako ne osigura organiziranu za\u0161titu protiv sile, prisiljava svakog gra\u0111anina da hoda naoru\u017ean, da pretvori ku\u0107u u tvr\u0111avu, da upuca svakog stranca na svojim vratima ili da se pridru\u017ei nekakvoj skupini koja se bori protiv drugih grupa ustrojenih s istom svrhom za\u0161tite. To dovodi do degeneraciju zajednice u vlast bandi, brutalne sile, u neprestani tribalni sukob prethistorijskih divljaka.<\/p>\n

Fizi\u010dka sila pa ni kao uzvratna opcija, ne mo\u017ee biti prepu\u0161tena gra\u0111anima. Miroljubiva koegzistencija nemogu\u0107a je ako je \u010dovjek pod stalnom prijetnjom nasilja koju neko mo\u017ee pokrenuti u svakom trenu. Bez obzira jesu li im namjere dobre ili zle, prosudbe razumne ili nerazumne, potaknute pravdom ili ignorancijom, predrasudama ili zlonamjerno\u0161\u0107u, upotreba sile ne mo\u017ee biti prepu\u0161tena proizvoljnim odlukama obi\u010dnih stanovnika.<\/p>\n

Predo\u010dite sebi, naprimjer, \u0161ta bi se desilo da nekom nestane nov\u010danik pa taj namjeri pretra\u017eiti kom\u0161iluk a upadaju\u0107i po ku\u0107ama upuca prvog koji ga mrko pogleda uzev\u0161i taj mrk pogled kao dokaz krivice.<\/p>\n

Uzvratna sila tra\u017ei objektivnu vladavinu dokaza da ustanovi da je zlo\u010din stvarno po\u010dinjen i ko ga je po\u010dinio, jednako kao i objektivna pravila koja odre\u0111uju ka\u017enjavanje i primjenu procedura. Ljudi koji poku\u0161avaju kazniti zlo\u010dine bez toga svega su banda za lin\u010dovanje. Ako jedno dru\u0161tvo prepusti silu narodu van institucija, degenerirat \u0107e u nasilni\u0161tvo, zakon lin\u010da i beskrajni niz krvavih privatnih osveta.<\/p>\n

Ako fizi\u010dka sila mora biti zabranjena u socijalnim odnosima, ljudi trebaju instituciju zadu\u017eenu za za\u0161titu svojih prava po objektivnom kodu pravila.<\/p>\n

Ovo je zadatak vlasti, njen osnovni zadatak, njeno moralno opravdanje postojanja i razlog za\u0161to ljudi trebaju vlast. Vlada je na\u010din stavljanja uzvratne upotrebe fizi\u010dke sile pod objektivnu kontrolu, pod razumno odre\u0111ene zakone.<\/p>\n

Fundamentalna razlika izme\u0111u privatnog i postupanja vlasti, razlika temeljito zanemarivana i prikrivana danas, le\u017ei u \u010dinjenici da vlast dr\u017ei zakonit monopol na upotrebu fizi\u010dke sile. I mora dr\u017eati takav monopol jer je ona predstavnik suzdr\u017eanih i protivnik siled\u017eijstvu pa ba\u0161 iz tog razloga njena postupanja moraju biti strogo odre\u0111ena, razgrani\u010dena i propisana. Nikakav hir ni kapric ne mogu joj biti dozvoljeni. Vlast treba biti jedan bezli\u010dni robot sa zakonima kao jedinim pokre\u0107u\u0107im motivom. Da bi dru\u0161tvo bilo slobodno, vlast mora biti strogo nadzirana.<\/p>\n

Pod odgovaraju\u0107im dru\u0161tvenim poretkom gra\u0111ani su slobodni poduzimati \u0161ta \u017eele sve dok ne naru\u0161avaju tu\u0111a prava, a vladini zvani\u010dnici su vezani zakonom u svakom slu\u017ebenom djelovanju. Obi\u010dni gra\u0111ani mogu raditi sve osim zakonom zabranjenog a zvani\u010dnici ni\u0161ta osim zakonom dozvoljenog. Ovo zna\u010di pot\u010dinjavanje mo\u0107i pravu. To je ameri\u010dki koncept \u201evlasti zakona a ne ljudi\u201c.<\/p>\n

Priroda zakona primjerenih slobodnom dru\u0161tvu i izvor autoriteta izvu\u010deni su iz prirode i svrhe odgovaraju\u0107e vlasti. Temeljno na\u010delo dato je u Deklaraciji o nezavisnosti: \u201eza osiguravanje ovih individualnih prava, vlade su postavljene me\u0111u ljude izvode\u0107i svoju mo\u0107 iz pristanka onih nad kojima se vlada\u2026\u201c<\/p>\n

Kako je za\u0161tita prava pojedinca jedina primjerena uloga vlade, to je i jedini opravdan predmet legislacije. Svi zakoni moraju biti utemeljeni na pravu individue i usmjereni na njenu za\u0161titu. Propisi imaju biti objektivni, nepristrano opravdani, ljudi moraju mo\u0107i znati, prije poduzimanja i\u010dega \u0161ta i za\u0161to zakon zabranjuje, \u0161ta je krivi\u010dno i kakva ih kazna mo\u017ee sna\u0107i.<\/p>\n

Izvor autoriteta vlasti je \u201epristanak onih nad kojim se vlada\u201c. Ovo zna\u010di da vlada nije gospodar nego sluga ili predstavnik gra\u0111ana. Nedvosmisleno zna\u010di da vlada kao takva nema nikakvih prava osim onih \u0161to joj ih gra\u0111ani dogovorno prepu\u0161taju.<\/p>\n

Postoji samo jedan temeljni princip na koji \u010dovjek pristaje ako ho\u0107e \u017eivjeti u slobodnom, civiliziranom dru\u0161tvu. Princip odricanja od kori\u0161tenja nasilja i prepu\u0161tanja vlastima svog prava na fizi\u010dku samoodbranu za ure\u0111enu, objektivnu, zakonom striktno definiranu primjenu. Ili, druga\u010dije re\u010deno, mora pristati na odvajanje sile i hira, sva\u010dijeg pa i njegovog.<\/p>\n

\u0160ta se de\u0161ava u slu\u010daju neslaganja dvojice ljudi oko nekog poslovnog poduzimanja u koji su zajedni\u010dki uklju\u010deni? U slobodnom dru\u0161tvu ljudi nisu prisiljeni raditi jedni s drugim. Oni to rade dobrovoljno i, kad je vrijeme element tog dogovora, ugovorom. Ako je ugovor naru\u0161en proizvoljnom odlukom jedne strane, mo\u017ee prouzro\u010diti katastrofalne finansijske \u0161tete drugom i o\u0161te\u0107eni nekad ne mo\u017ee nadoknaditi \u0161tetu osim preuzimanjem imovine prekr\u0161itelja kao kompenzacije. Ali opet upotreba sile ne mo\u017ee biti prepu\u0161tena odluci obi\u010dnog gra\u0111anina. Sve ovo vodi prema jednoj od najva\u017enijih i najslo\u017eenijih uloga vlasti. To je da rje\u0161ava sporove me\u0111u gra\u0111anima po objektivnim zakonima.<\/p>\n

Kriminalci su izrazita manjina u svakom pa i poluciviliziranom dru\u0161tvu. Ali, za\u0161tita i provo\u0111enja ugovora kroz gra\u0111anske sudove je najkrucijalnija potreba miroljubivog dru\u0161tva. Bez toga civilizacija ne mo\u017ee biti razvijana ni odr\u017eavana.<\/p>\n

\u010covjek ne mo\u017ee pre\u017eivjeti, kao \u017eivotinja, reagiraju\u0107i u zadnji tren. Ljudi moraju postavljati ciljeve i dostizati ih kroz neki period. Ra\u010dunaju korake i potrebne postupke pa ih postepeno ostvaraju kroz cijeli \u017eivot. \u0160to je civilizacija naprednija i slo\u017eenija, tra\u017ei dugotrajnije postupanje pa su i dugotrajniji sporazumi i ve\u0107a potreba za za\u0161titom ugovorenih odnosa.<\/p>\n

\u010cak i primitivno dru\u0161tvo razmjene ne mo\u017ee funkcionirati ako dvojica dogovore razmjenu vre\u0107e krompira za ko\u0161aru jaja pa onda onaj prvi uzev\u0161i jaja ne da krompir. Zamislite gdje bi ovakva hirovitost postupanja odvela u industrijskom dru\u0161tvu gdje se isporu\u010duju milijarde dolara vrijedna dobra ili ugovaraju najmovi na devedeset devet godina.<\/p>\n

Jednostrano naru\u0161avanje ugovora uklju\u010duje indirektnu primjenu sile. U su\u0161tini, jedna strana primi neko dobro, proizvod ili uslugu a onda odbije da plati i zadr\u017eava to upotrebom fizi\u010dke sile, pukim fizi\u010dkim posjedovanjem ali ne i pravom. Zadr\u017eava to primljeno bez pristanka vlasnika. Prevara uklju\u010duje sli\u010dnu neizravnu primjenu sile, to je sticanje materijalnih vrijednosti bez pristanka vlasnika pod la\u017enim namjerama i s la\u017enim obe\u0107anjima. Iznu\u0111ivanje je jo\u0161 jedna varijanta neizravne upotrebe sile, sadr\u017ei sticanje materijalnih vrijednosti bez razmjene ve\u0107 prijetnjom sile, nasilja, povrede.<\/p>\n

Neka od ovih postupanja su vidno kriminalna. Druga, kao naru\u0161avanje ugovora, ne moraju biti kriminalno motivirana ali mogu biti potaknuta nerazumno\u0161\u0107u i neodgovorno\u0161\u0107u. Tre\u0107a mogu biti slo\u017eene nedoumice s nekim pravednim elementima s obje strane. Ali, kakav god da je slu\u010daj, mora biti predmet objektivno odre\u0111enih zakona i razrije\u0161en kod nepristrasnog arbitra upu\u0107enog u zakon, kod sudije ili nekad porote.<\/p>\n

Osvijestimo temeljni princip upravljanja pravdom u svim ovim slu\u010dajevima. To je na\u010delo da \u010dovjek ne mo\u017ee ste\u0107i ni\u010dije vrijednosti bez volje tog drugog i, kao posljedica, da \u010dovjekova prava ne mogu biti prepu\u0161tena na milost jednostranih odluka, proizvoljnih izbora, nerazumnosti, hirova drugog \u010dovjeka.<\/p>\n

Takva je, u su\u0161tini, prikladna uloga vlasti, da u\u010dini dru\u0161tveno postojanje mogu\u0107im za\u0161titom dobrobiti i sprije\u010di zla koja mogu po\u010diniti jedni drugima.<\/p>\n

Odgovaraju\u0107e uloge vlasti spadaju u tri \u0161iroke kategorije. Sve uklju\u010duju pitanje fizi\u010dke sile i za\u0161tite prava pojedinca. To su policija da \u0161titi od lopova i nasilnika, oru\u017eane snage da sprije\u010de mogu\u0107e okupatore i sudovi da onemogu\u0107e prevare i rje\u0161avaju sporove me\u0111u gra\u0111anima po objektivnim zakonima.<\/p>\n

Ove tri kategorije uklju\u010duju dosta posljedi\u010dnih i izvedenih pitanja i njihova provedba u \u017eivotu kroz specifi\u010dnu legislativu je izuzetno slo\u017eena stvar. Pripada posebnom polju nauke. Filozofiji prava. Mnoge gre\u0161ke i neslaganja mogu\u0107a su u provedbi, ali je va\u017ean temeljni princip. A to je da je namjena zakona i vlasti za\u0161tita individualnih prava.<\/p>\n

Danas je ovaj princip zaboravljen, zanemaren ili sakriven. Rezultat je sada\u0161nje stanje svijeta s nazadovanje \u010dovje\u010danstva u bespravnu apsolutisti\u010dku tiraniju, u primitivnu despotiju grube sile.<\/p>\n

U nepromi\u0161ljenom protestu protiv ovog trenda neki ljudi postavljaju pitanje je li vlada, kao zla po svojoj prirodi, uop\u0107e potrebna ili je anarhija idealan dru\u0161tveni poredak. Anarhija kao politi\u010dki koncept je naivna zamisao i napuhana apstrakcija. Zbog svih gore navedenih razloga, dru\u0161tvo bez organizirane vlasti postaje meta prvog razbojnika koji bi do\u0161ao i isprovocirao haos ratova bandi. Ali, mogu\u0107nost ljudske nemoralnosti nije jedini prigovor anarhiji. \u010cak ni dru\u0161tva \u010diji bi svaki \u010dlan bio potpuno razuman i bezgre\u0161no moralan, ne bi funkcionirala u anarhiji. Potrebni su objektivni zakoni i arbitar za sva pa i iskrena neslaganja me\u0111u ljudima. To \u010dini neophodnim vlast.<\/p>\n

Skora\u0161nje ina\u010dica anarhisti\u010dke teorije koja zbunjuje neke mla\u0111e zagovornike slobode, \u010dudan je apsurd nazvan \u201ekonkurencijske vlade\u201c. Usvajaju\u0107i temeljni postulat svih modernih dr\u017eavista koji ne vide razliku izme\u0111u uloga vlasti i industrije, izme\u0111u sile i proizvodnje, koji zagovaraju dr\u017eavno vlasni\u0161tvo nad preduze\u0107ima i kontrolu nad poslovanjem, zagovornici tih nekakvih konkurencijskih vlada okre\u0107u istu stvar naopako ponavljaju\u0107i da, kad je takmi\u010denje ve\u0107 tako blagotvorno za privredu, treba biti uvedeno i za vlast. Namjesto jedne, monopolisti\u010dke vlade, ka\u017eu, trebalo bi imati neki broj vlada na nekom podru\u010dju koje me\u0111usobno konkuriraju za naklonost gra\u0111ana. Ovi, biva, biraju sebi jednu od tih vlada.<\/p>\n

Sjetimo se da je prisilno uzdr\u017eavanje ljudi od sile jedina prikladna uloga vlasti. Zapitajte se \u0161ta bi konkurencija u prisilnom suzdr\u017eavanju zna\u010dila. Ova se teorija ne mo\u017ee nazvati protivrje\u010dno\u0161\u0107u u terminima jer se tu o\u010digledno radi o nemogu\u0107nosti razumijevanja termina konkurencije i vlasti. Niti se mo\u017ee nazvati nekakvim apstrakcijama jer je li\u0161ena svakog kontakta i reference na stvarnost pa ne mo\u017ee biti nikako ni konkretizirana, ni ugrubo ni pribli\u017eno. Jedna \u0107e ilustracija biti dovoljna. Zamislimo gospodina Smitha kao klijenta neke Vlade A. Posumnja on jednog dana da ga je pokrao susjed mu prvi, gospodin Jones. Ina\u010de mu\u0161terija Vlade B. Patrola Policije A pravo ku\u0107i gospodina Jonesa. Tamo na vratima patrola Policije B. Nije, ka\u017eu, Jones taj lopov. A ni ne priznaje autoritet te Vlade A. Dalje zami\u0161ljajte sami.<\/p>\n

Evolucija koncepta vlasti ima dugu, krivudavu historiju. Neki proplamsaji primjerene uloge vlasti su postojali, \u010dini se, u svakoj organiziranoj ljudskoj zajednici. Pokazivalo se to u takvim pitanjima kakvo je priznavanje neke implicitne, \u010desto nepostoje\u0107e razlike izme\u0111u vlasti i razbojni\u010dke bande, neka aura po\u0161tovanja i moralnog autoriteta davanog vlasti kao \u010duvaru \u201ezakona i reda\u201c. \u010cinjenica je da su i najpokvareniji tipovi vlasti smatrali potrebnim odr\u017eavati ne\u0161to sli\u010dno redu i neku pretenziju pravde makar samo rutinom i tradicijom, da su tra\u017eili neko opravdanje svoje vlasti, misti\u010dne ili dru\u0161tvene prirode. Tako su i francuski apsolutisti\u010dki monarsi prizivali Sveto pravo kraljeva a sovjetski diktatori tro\u0161ili bogatstva na propagandu da se opravdaju u o\u010dima porobljenih.<\/p>\n

U povijesti \u010dovje\u010danstva razumijevanje odgovaraju\u0107e uloge vlasti je vrlo skora\u0161nje dostignu\u0107e, samo dvjesto godina staro. Datira od o\u010deva osniva\u010da i ameri\u010dke revolucije. Ne samo da su oni razumjeli prirodu i potrebe slobodnog dru\u0161tva ve\u0107 su i izumili alate da to prevedu u stvarnost. Slobodno dru\u0161tvo, kao i svaki drugi \u010dovjekov proizvod, ne mo\u017ee slu\u010dajno biti postignuto pukim \u017eeljama ni dobrim namjerama vladara. Slo\u017eeni pravni sistem, utemeljen na objektivno valjanim na\u010delima, potreban je da bi stvorio i o\u010duvao slobodno dru\u0161tvo. To je poredak nezavisan od moralnog karaktera, namjera i motiva nekog zvani\u010dnika. Sistem je to koji ne daje priliku niti ostavlja pukotine kroz koje bi se provukla tiranija.<\/p>\n

Ameri\u010dki sistem provjera i ravnote\u017ee, te\u017ee i protivte\u017ee, jedno je takvo dostignu\u0107e. I iako su neke pukotine pogodne za razvoj dr\u017eavizma ostale u ustavu, neusporedivo dostignu\u0107e je koncept ustava kao sredstva ograni\u010davanja i suzbijanja mo\u0107i vlade.<\/p>\n

Danas kad su orkestrirani napori usmjereni na uni\u0161tenje ovog koncepta, ne mo\u017ee biti pre\u010desto ponavljano da je ustav ograni\u010denje vlasti a ne obi\u010dnih ljudi. Ne propisuje pona\u0161anja gra\u0111ana nego vlasti. To nije povelja za mo\u0107 vlade nego za\u0161tite ljudi od vlasti.<\/p>\n

Sada razmotrimo razmjere moralne i politi\u010dke inverzije u dana\u0161njem prevla\u0111uju\u0107em pogledu na vlast. Umjesto uloge za\u0161titnika prava ljudi, njihov je najopasniji prekr\u0161itelj. Umjesto bdijenja nad slobodom, vlade provode ropstvo. Namjesto za\u0161tite gra\u0111ana od nasilja, nerijetko poti\u010du nasilje i prinudu kako im padne na pamet. Umjesto slu\u017eenja kao instrument objektivnosti u me\u0111uljudskim odnosima, poti\u010du smrtonosnu, podzemnu vladavinu straha i nesigurnosti neobjektivnim zakonima \u010dije je proizvoljno tuma\u010denje prepu\u0161teno slu\u010dajnim birokratima. Namjesto za\u0161tite od povreda i hirova otimaju za sebe mo\u0107 neograni\u010denog hira tako da se brzo pribli\u017eavamo stanju ultimativne inverzije, stanju gdje vlast mo\u017ee sve, ali gra\u0111ani moraju postupati po dozvoli. A to je stanje najmra\u010dnijih perioda ljudske povijest, vlast brutalne sile.<\/p>\n

\u010cesto se primje\u0107uje da \u010dovje\u010danstvo unato\u010d ogromnom materijalnom razvoju, nije dostiglo uporediv nivo moralnog napretka. Ovu opasku nerijetko prate pesimisti\u010dki zaklju\u010dci o \u010dovjekovoj prirodi. Istina je da je moralno stanje \u010dovje\u010danstva sramotno nisko. Ali, ako uzmemo u obzir monstruoznu moralnu inverziju vlasti i vlada \u0161to ju je omogu\u0107io altruisti\u010dkokolektivisti\u010dki moral pod kojim je ljudski rod \u017eivio ogroman dio povijesti, lako se pitati kako je \u010dovjek uspio odr\u017eati i\u0161ta sli\u010dno civilizaciji i koji ga je neuni\u0161tiv trag samopouzdanja odr\u017eao da hoda na dvije noge.<\/p>\n

Tako\u0111er se po\u010dinje jasnije vidjeti priroda politi\u010dkih principa koji se moraju prihvatiti i zastupati kao dio borbe za \u010dovjekovu intelektualnu renesansu.<\/p>\n

Prevod: Damir Ov\u010dina<\/p>\n

nomad.ba<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Odgovaraju\u0107e uloge vlasti spadaju u tri \u0161iroke kategorije. Sve uklju\u010duju pitanje fizi\u010dke sile i za\u0161tite prava pojedinca. To su policija da \u0161titi od lopova i nasilnika, oru\u017eane snage da sprije\u010de mogu\u0107e okupatore i sudovi da onemogu\u0107e prevare i rje\u0161avaju sporove me\u0111u gra\u0111anima po objektivnim zakonima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":362358,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2781,2780,2779],"class_list":["post-362357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-ajn-rend","tag-ayn-rand","tag-vlast"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=362357"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":362359,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362357\/revisions\/362359"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/362358"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=362357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=362357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=362357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}