{"id":361985,"date":"2023-01-06T07:38:37","date_gmt":"2023-01-06T06:38:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=361985"},"modified":"2023-01-06T08:07:08","modified_gmt":"2023-01-06T07:07:08","slug":"nove-koze-starih-ceremonija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2023\/01\/06\/nove-koze-starih-ceremonija\/","title":{"rendered":"Nove ko\u017ee starih ceremonija"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivan Cingel<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

1.<\/p><\/blockquote>\n

Jao, kakva blagdanska sre\u0107a, pred Bo\u017ei\u0107 smo po\u010da\u0161\u0107eni \u010destitkom popularnog naci-biskupa Vlade Ko\u0161i\u0107a, najpoznatijeg po pravorijeku da Dario Kordi\u0107 nije zlo\u010dinac nego moralna veli\u010dina i iznimno duhovan \u010dovjek.<\/p>\n

Kad dolazi Bo\u017ei\u0107, izvjesno je, kao jutro koje \u0107e do\u0107i, da \u0107e popovi \u2013 pa jo\u0161 oni s takvim referencama o moralnoj inteligenciji i razumijevanju u stvari duha \u2013 anualno arlauknuti protiv adventskih kobasica i ostatka bo\u017ei\u0107nog konzumerizma.<\/p>\n

Jo\u0161 je, me\u0111utim, izvjesnije da je ta du\u0161obolja zbog odmetnu\u0107a vjerskog blagdana (Ko\u0161i\u0107: “\u010duda Bo\u017eje ljubavi”) u profani sajamski materijalizam (Ko\u0161i\u0107: “jer se time iskrivljuje izvorni sadr\u017eaj koji je sadr\u017eaj adventa, koji je rekoh kr\u0161\u0107ansko vrijeme priprave za Bo\u017ei\u0107”) \u2013 samo ambala\u017ea. Figa u d\u017eepu.<\/p>\n

Briga njih za tzv. “vjeru”, tzv. “duhovnost” i “\u010dudo Bo\u017eje ljubavi”. Odavno nije misterij da je crkva najateiziranija od svih institucija (o tome je Buden, i tako dalje, o tome je Foucalt). Pozicija s koje \u0107e zapravo prikenjati je ona \u2013 biznis konkurencije. Profitu sajamskih ku\u0107ica. Ne prigovara tu duhovnost materijalizmu, nego jedan suparni\u010dki materijalizam drugom. Nijedan nije dijalekti\u010dki, ali Ko\u0161i\u0107ev je dijaboli\u010dki.<\/p>\n

Bo\u017ei\u0107, recitira Ko\u0161i\u0107, kao “blagdan siroma\u0161nih, poniznih i od ljudi prezrenih”? Nije taj aspekt licemjerja (za po\u010detak) mogu\u0107e apstrahirati kod ove linije propovijedi s oltara: zna se da je crkva, u svojoj bezdanoj ateiziranosti, izme\u0111u ostaloga i materijalno najpotko\u017eenija me\u0111u korporacijama, sa svim stavkama dijaboli\u010dnog cinizma u imovinskom grabe\u017eu i komodu (uklju\u010duju\u0107i luksuzno nelegalno imanje u Moslavini zvano “Ko\u0161i\u0107evi dvori”). S vr\u0161nim momentom perverzije u legitimiranju nezamislivog crkvenog bogatstva punim ustima “siroma\u0161nih, poniznih i od ljudi prezrenih”, a onda jo\u0161 i direktno preko grba\u010de upravo tih “siroma\u0161nih, poniznih i od ljudi prezrenih”.<\/p>\n

Pri \u010demu se profani narkobiznis sastoji u prodaji tzv. sakralnosti (Ko\u0161i\u0107: “izvornog sadr\u017eaja kao sadr\u017eaja adventa”), kao konkurentskog blagdanskog opijata \u2013 premda su kobasice i kuhano vino daleko manje nezdravog nutritivnog sastava, ne toliko toksi\u010dan sadr\u017eaj.<\/p>\n

Nisam neki fan ni profitera sajamskih ku\u0107ica, ali pozdravio bih kad bi se organizirali i sazvali press konferenciju na kojoj bi prozvali crkvu zbog toga \u0161to njihov koncept adventskog biznisa, kao konzumerizma relativno benignih proizvoda, izopa\u010duje sve do (kudikamo profitabilnijeg) dilanja te\u0161kih otrova “vjere”, “duhovnosti”, “\u010duda Bo\u017eje ljubavi”.<\/p>\n

    \n
  1. <\/li>\n<\/ol>\n

    Jao, kakva tuga za praznike, pred Novu godinu Benedikt XVI. blagopreminuo u Gospodinu.<\/p>\n

    S onu stranu obligatornih krokodilskih suza, nadima se kao crni oblak\u00a0mra\u010dna pro\u0161lost u Hitlerjugendu. Pa, kao, to je ono \u0161to ga kompromitira. Nazi Ratzi. S opet kontrapozicijom: tja, mladena\u010dke stvari, ne mo\u017ee ga se po tome zavr\u0161no suditi.<\/p>\n

    Zapravo se sla\u017eem s ovom potonjom\u00a0pozicijom. Otkud ideja da bi tek nacizam bio potreban za shvatiti o kakvom se ultimativnom sme\u0107u radilo? Zar mra\u010dnja\u010dki katolicizam kakvom je desetlje\u0107ima udarao globalni takt nije dovoljno nakaradan sam po sebi?<\/p>\n

    Ne treba stavljati prst na to da je u mladosti bio mobilizirani Hitlerov pitomac, ve\u0107 na to da je \u2013 puno gore i sramotnije \u2013 u zrelim godinama grizao kao Wojtylin “Bo\u017eji rotvajler”, u starosti jo\u0161 i sam Papa, dobrovoljno.<\/p>\n

    Papa Ratzi je, gospodo draga, kolovo\u0111a crnog zla bio ve\u0107 po tome i upravo po tome \u0161to generalissimus katoli\u010dkog konzervativizma, istureni oficir desni\u010darenja u stilu kr\u0161\u0107anstva, apostol abrahamskog puritanizma. Sve\u0107enik, i to najvi\u0161eg reda. Netko iz tipa Kajfe. Ni\u0161ta dalje od toga nije potrebno. Alo, judeokr\u0161\u0107anska farizej\u0161tina! Mo\u017ee li mra\u010dnije i izopa\u010denije?<\/p>\n

    Treba, uostalom, \u010ditati Thomasa Bernharda.<\/p>\n

    U Uzroku, pronalazi Bernhard na zidu salcbur\u0161kog internata koji je svojedobno poha\u0111ao element kontinuiteta izme\u0111u re\u017eima prije i poslije rata. Prostor koji je nekada slu\u017eio za ideolo\u0161ki dril jugenda pretvorio se u kapelu i svi vanjski znaci nacionalsocijalizma bili su uklonjeni (“na mjestu govornice za kojom je pred kraj rata stajao Gr\u00fcnkranz i u\u010dio nas velikonjema\u010dki, sad je bio oltar”), ali jedan je detalj bio naro\u010dito izdajni\u010dki: “tamo gdje je sad visio kri\u017e jo\u0161 se na sivom zidu uo\u010dljivo vidjelo zaostalo bijelo mjesto na kome je godinama visjela Hitlerova slika. Sad vi\u0161e nismo pjevali \u2018Zastavu gore\u2019 ili \u2018Zadrhta\u0161e trule kosti\u2019, i u tom prostoru vi\u0161e nismo u stavu mirno slu\u0161ali specijalna priop\u0107enja s radija, ve\u0107 smo uz orgulje pjevali \u2018Pozdravljam te morska zvijezdo\u2019 ili \u2018Veliki Bo\u017ee, hvalimo Te\u2019. Tako\u0111er vi\u0161e nismo u \u0161est ujutro juri\u0161ali iz kreveta u praonicu, pa u radnu sobu da bismo tamo slu\u0161ali prve vijesti iz F\u00fchrerovog glavnog stana, ve\u0107 da bi u kapeli uzimali svetu pri\u010dest, i tako su pitomci svakog jutra i\u0161li na pri\u010dest, dakle preko tristo puta u godini, i svaki od njih, vjerujem, tijekom tog vremena za sav svoj \u017eivot.”<\/p>\n

    Promijenili su se, zna\u010di, samo posve\u0107eni ideolo\u0161ki simboli, ali struktura \u017eivota, poretka i metoda u internatu ostala je navlas ista: “pred metodama prefekta, koje u osnovi nisu bile ni\u0161ta druk\u010dije od Gr\u00fcnkranzovih metoda, osje\u0107ao sam manji strah nego pred metodama samog Gr\u00fcnkranza, me\u0111utim, novoprido\u0161li u internat sad su osje\u0107ali najve\u0107i strah, ja sam se bio pomirio s tim sadisti\u010dkim odgojnim ritualom, dodu\u0161e, kao pogo\u0111eni osje\u0107ao sam bol, ali na mene vi\u0161e nije djelovalo nikakvim razornim, uni\u0161tavaju\u0107im u\u010dinkom jer sam ve\u0107 bio razoren i uni\u0161ten. Mogao sam ustanoviti skoro savr\u0161enu usugla\u0161enost odgojnih metoda nacionalsocijalisti\u010dkog i katoli\u010dkog re\u017eima u internatu, ovdje, u katoli\u010dkom internatu, iznova je postojao jedan Gr\u00fcnkranz, iako pod drugim imenom i ne u oficirskim ili SA-\u010dizmama, nego u crnim plitkim cipelama duhovnosti, i ne u sivom ili mrkom, nego u crnom kaputu, i ne uvijek sa svjetlucavim epoletama, nego opremljen papirnim kragnama prefekta, kao \u0161to je Gr\u00fcnkranz u takozvanoj naci eri ve\u0107 bio prefekt.”<\/p>\n

    Tekst se nastavlja nakon oglasa<\/p>\n

    \"\"<\/a><\/p>\n

    Strukturni dru\u0161tveni odnosi mo\u0107i preslikavaju se \u010dak i na govor tijela: “\u010cinjenica je da sam u prefektu uvijek vidio duh, i to savr\u0161eno neo\u0161te\u0107en duh Gr\u00fcnkranza, Gr\u00fcnkranz je bio nestao s poratne scene, vjerojatno bio uhap\u0161en, to ne znam, ali za mene je uvijek bio prisutan u prefektu, \u010dak je i prefektovo dr\u017eanje tijela bilo kao Gr\u00fcnkranzovo dr\u017eanje tijela, skoro sve na \u010dovjeku, a vjerojatno i u njemu koji je, ovo naslu\u0107ivanje je vjerojatno istina, bio skroz-naskroz nesretan \u010dovek kao Gr\u00fcnkranz. Sve je imalo samo jedan druk\u010diji premaz i sve je imalo samo druk\u010dija obilje\u017eja, dojmovi i u\u010dinci ostali su isti. Sada smo sasvim jednostavno, isto kao i u nacisti\u010dko doba, odmah poslije netemeljite higijenske procedure hodo\u010dastili u Kapelu da bi slu\u0161ali misu i primali svetu pri\u010dest, ba\u0161 kao \u0161to smo u nacisti\u010dko doba odlazili u dnevni boravak slu\u0161ati vijesti i Gr\u00fcnkranzove instrukcije, sad smo pjevali crkvene pesme tamo gdje smo prethodno pjevali nacisti\u010dke pesme, a tijek dana oblikovan je po katoli\u010dkom obrascu kao u osnovi istom \u010dovjekomrza\u010dkom odgojnom mehanizmu kakav je i nacionalsocijalisti\u010dki. Ako smo u nacisti\u010dko doba prije objeda stajali mirno za blagovaoni\u010dkim stolovima dok je Gr\u00fcnkranz izgovarao \u2018Heil Hitler\u2019 prije po\u010detka objeda, poslije \u010dega smo smjeli sjesti i po\u010deti s jelom, sad smo pak stajali u istom polo\u017eaju za stolovima dok je \u010dika Franz govorio \u2018Blagoslovljen objed\u2019 poslije \u010dega smo smjeli sjesti i po\u010deti s jelom. Ve\u0107inu pitomaca njihovi su roditelji sada bili i\u0161kolovali u katoli\u010danstvu, kao prije za nacionalsocijalisti\u010dkog vremena u nacionalsocijalizmu, \u0161to se mene ti\u010de, ja nisam bio ni jedno ni drugo, jer djed i baka kod kojih sam odrastao nisu i nikad nisu bili napadnuti ni jednom ni drugom u biti ipak zlo\u0107udnom bole\u0161\u0107u. Od djeda unaprijed upozoren na to da ne smijem dopustiti da budem fasciniran ni jednom (nacionalisti\u010dkom) ni drugom (katoli\u010dkom) tupavo\u0161\u0107u, nikad nisam do\u0161ao \u010dak ni u opasnost neke takve duhovne i karakterne slabosti, mada je to bilo ne\u0161to najte\u017ee u jednoj, ovim tupavostima toliko potpuno razbijenoj i zatrovanoj atmosferi kao u Salzburgu, a naro\u010dito u jednom internatu poput tog u Schrannengasse. Tijelo Kristovo koje bismo sada gutali i progutali svaki dan, te tako pribli\u017eno tristo puta godi\u0161nje, nije bilo ni\u0161ta drugo nego svakodnevno takozvano odavanje po\u010dasti Adolfu Hitleru, u svakom slu\u010daju, neovisno o tome \u0161to se radilo o dvije potpuno razli\u010dite veli\u010dine, imao sam dojam da je ceremonija u namjeri i u\u010dinku ista. A sumnja da se sad u opho\u0111enju s Isusom Kristom radilo o istom kao samo godinu ili pola godine prije s Adolfom Hitlerom, ubrzo je bila potvr\u0111ena. Ako pogledamo pjesme i zborove pjevane u svrhu veli\u010danja i \u0161tovanja neke takozvane izvanredne osobe, svejedno koje, a koje smo pjevali u nacisti\u010dko doba i poslije nacisti\u010dkog doba u internatu, moramo re\u0107i da su to uvijek bili isti tekstovi, iako uvijek s malo druk\u010dijim recima, ali uvijek isti tekstovi na uvijek istu muziku i sve skupa te pjesme i zborovi nisu ni\u0161ta drugo do izraz gluposti i prosta\u0161tva i beskarakternosti onih koji su pjevali te pjesme i zborove s tim rije\u010dima, uvijek je samo nepamet ona koja pjeva te pjesme i zborove, a nepamet je sveobuhvatna, svjetski ra\u0161irena. A zlo\u010dini odgajanja, kako se svugdje na cijelom svijetu vr\u0161e nad gojencima u odgojnim zavodima, uvijek se vr\u0161e u ime neke takve izvanredne osobe, Hitlera ili Isusa i tako dalje. U ime opjevanog, veli\u010danog, doga\u0111aju se kapitalni zlo\u010dini nad onima koji odrastaju, i uvijek iznova \u0107e postojati takve opjevane i veli\u010dane izvanredne osobe svejedno koje prirode i takav kapitalni zlo\u010din odgajanja po\u010dinjen nad \u010dovje\u010danstvom u odrastanju, koji, kakvi god bili u\u010dinci, po prirodi uvijek mo\u017ee biti samo kapitalan zlo\u010din. Tako smo u internatu i u njema\u010dkom Rimu, kako se Salzburg o\u0161trovidno ozna\u010dava, najprije bili odgojno upropa\u0161tavani i svakodnevno odgajani za smrt u ime Hitlera, a zatim poslije rata u ime Isusa Krista, a nacionalsocijalizam je imao isto pusto\u0161e\u0107e djelovanje na sve te mlade ljude kao sada katolicizam. Mlad \u010dovjek, koji u svakom slu\u010daju u tom gradu i tom predjelu uvijek odrasta sam, udoma\u0107uje se ni u \u0161to drugo nego u jednu katoli\u010dko-nacionalsocijalisti\u010dku atmosferu i, svejedno \u017eeli li to primijetiti ili ne, zna li to ili ne, odrasta u toj katoli\u010dko-nacionalsocijalisti\u010dkoj atmosferi. Kud god pogledamo, ne vidimo ovdje ni\u0161ta drugo do katolicizam ili nacionalsocijalizam i skoro u svemu u tom gradu i podru\u010dju jedno takvo duhoometaju\u0107e i duhoistrebljuju\u0107e i duhoubijaju\u0107e katoli\u010dko-nacionalsocijalisti\u010dko, \u010dovjekomore\u0107e stanje.”<\/p>\n

    Neisperiv grijeh Benedikta XVI nije u tome \u0161to je u nacisti\u010dkim kasarnama bio jedan od ovih pitomaca Gr\u00fcnkranzovih, ve\u0107 to \u0161to je sam pravim imenom \u2013 shvatili ste \u2013 Gr\u00fcnkranz. Iz vatikanske kasarne.<\/p>\n

    Forum.tm<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Neisperiv grijeh Benedikta XVI nije u tome \u0161to je u nacisti\u010dkim kasarnama bio jedan od ovih pitomaca Gr\u00fcnkranzovih, ve\u0107 to \u0161to je sam pravim imenom \u2013 Gr\u00fcnkranz. Iz vatikanske kasarne<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284780,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2736],"class_list":["post-361985","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-benedikt-xvi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/361985","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=361985"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/361985\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":361989,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/361985\/revisions\/361989"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=361985"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=361985"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=361985"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}