\u017divjeli su u Pri\u0161tini, ali su ljetnji raspust provodili kod tetke u Bijelom Polju. Dru\u017eili smo se od malih nogu. Generacija.<\/p>\n
Dino je par godina prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu kupio malu ku\u0107icu u Sarajevu i sa porodicom nastavio \u017eivot u novoj sredini. Kada je po\u010dela agresija, igrom sudbine, supruga, sin i \u0107erka su se zatekli u Pri\u0161tini, a on je ostao u Sarajevu. Pridru\u017eio se Armije R. BiH. Supruga je sa dvoje malodobne dje\u010dice isko\u010dila za Njema\u010dku, Norve\u0161ku, Dansku da bi se pred sam kraj rata na nagovor rodbine vratila u Tursku.<\/p>\n
Kona\u010dno, poslije okon\u010danja rata i vi\u0161egodi\u0161nje razdvojenosti, skrasili su se u ru\u0161evnoj ku\u0107ici u Sarajevu. Uz mnogo truda, rada i muke, nekolike godine obnavljaju i pro\u0161iruju ku\u0107u. Vremenom sin i \u0107erka oformili porodice, dobili djecu. U dogovoru sa porodicom, Dino odlu\u010duje da proda ku\u0107u. Daje oglase, ali nema kupca da ponudi onoliko para koliko tra\u017ei. Eh, prije petnaestak dana zove ga \u010dovjek iz Beograda, pita da li je ku\u0107a prodata i ako nije kada bi mogao do\u0107i da pogleda.<\/p>\n
Sutradan kupac Stanko sa suprugom i advokatom Vuka\u0161inom gleda ku\u0107u i odmah, bez cjenkanja, pristaje na cijenu iz oglasa. Dino ostaje bez rije\u010di. Kona\u010dno na\u0161ao kupca po meraku. Stanko se vra\u0107a za Beograd, ali ostavlja svog advokata Vuka\u0161ina da kod notara zavr\u0161i posao oko ugovora i finansijskih transakcija. Sve je bilo gotovo za tri-\u010detiri dana. Dinu legle pare na ra\u010dun, a Vuka\u0161in sa kupoprodajnim ugovorom pravac Beograd. Da \u010dudo bude ve\u0107e, imaju\u0107i u vidu zimski period, Stanko je Dinu dao rok od tri mjeseca da napusti ku\u0107u. Ali, ne le\u017ei vra\u017ee, Vuka\u0161inovim odlaskom nastupa prava porodi\u010dna drama mog prijatelja.<\/p>\n
Ne znam detalje, ali iznenada Dinova supruga i djeca odustaju od prodaje i po\u010dinju vr\u0161iti pritisak na njega da raskine ugovor. Nastaju sva\u0111e i belaji. Dinov \u017eivot se pretvorio u pakao. Iako znam da nema zakonskog upori\u0161ta za raskid ugovora, savjetujem ga da pozove Vuka\u0161ina i ispri\u010da mu \u0161ta se u me\u0111uvremenu desilo. Te\u0161ka srca zove Vuka\u0161ina i predo\u010dava mu problem sa porodicom i moli za raskid ugovora. Vuka\u0161in obe\u0107ava da \u0107e se vidjeti sa Stankom i prenijeti mu \u0161ta se desilo. Da skratim. \u010cim je \u010duo za porodi\u010dni problem u koji je Dino zapao, Stanko je bez pola rije\u010di pristao na raskid ugovora. \u010cak je on li\u010dno nazvao Dina i rekao mu:<\/p>\n
\u201eDino, ako su pare u pitanju, ja ti na onu cijenu dajem jo\u0161 50 000 maraka?\u201c<\/p>\n
\u201eNisu pare Stanko, ve\u0107 moja porodica. Ni sam ne znam \u0161ta se desilo. Govore mi da sam im rasturio gnijezdo koje su gradili trideset godina. Meni nema \u017eivota, ve\u0107 da se ubijem. Ja sam kriv, ako mo\u017ee\u0161, oprosti mi. Ne znam \u0161ta me je sna\u0161lo.\u201c<\/p>\n
\u201eDino, rekao sam ti da ku\u0107u kupujem za suprugu, i ako nemam blagoslov od tebe i tvoje porodice meni ne treba, pa makar mi je i d\u017eabe dao. Istina, napravio si mi veliki problem, ali ne\u0107u da ti rasturam porodicu. Vuka\u0161in \u0107e do\u0107i za par dana da kod notara poni\u0161ti ugovor. Sre\u0107no ti bilo. \u0160to se ti\u010de tro\u0161kova oko Vuka\u0161inovog dolaska za Sarajevo, ne\u0107e\u0161 platiti ni dinara. Sve neka ide na mene, samo \u0107e\u0161 platiti ugovor o raskidu notaru. Tro\u0161kovi bankinih transakcija oko novca idu na mene.\u201c<\/p>\n
Nekoliko dana dok sve nije sre\u0107no zavr\u0161eno Dino je bio van sebe od brige i sekiracije. U petak je definitivno dobio rje\u0161enje o raskidu ugovora.<\/p>\n
Ovu porodi\u010dnu dramu prijatelja morao sam podijeliti sa \u010ditaocima. Hvala ti Stanko od srca i neka te sre\u0107a prati kud god hodio. Nije sve izgubljeno. Ima nade u bolje dane dok je Stanka i njemu sli\u010dnih ljudina.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":303248,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-361244","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/361244","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=361244"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/361244\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":361248,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/361244\/revisions\/361248"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/303248"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=361244"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=361244"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=361244"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}