{"id":360946,"date":"2022-12-21T07:08:23","date_gmt":"2022-12-21T06:08:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=360946"},"modified":"2022-12-21T10:30:12","modified_gmt":"2022-12-21T09:30:12","slug":"pre-i-posle-socijalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/12\/21\/pre-i-posle-socijalizma\/","title":{"rendered":"Pre i posle socijalizma"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Rade Panti\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Kako izgraditi dru\u0161tveni konsenzus u na\u0161im, \u201epost-konfliktnim\u201c, \u201epodeljenim\u201c balkanskim dru\u0161tvima? Pitanje se ve\u0107 tri decenije name\u0107e kao klju\u010dno. Bezbroj tekstova i diskusija u medijima, akademskim publikacijama, istra\u017eiva\u010dkim projektima i studijskim programima, bezbroj filantropskih projekata, grantova i rezidensija, a opet smo podeljeni i u konfliktu u na\u0161im \u201epost-konfliktim dru\u0161tvima\u201c. Op\u0161ti lament nad nedostatkom dru\u0161tvenog konsenzusa, me\u0111utim, ukazuje upravo na ono \u0161to negira: na ve\u0107 postoje\u0107i dru\u0161tveni konsenzus koji tvrdi da je pitanje dru\u0161tvenog konsenzusa klju\u010dno pitanje, kao i na to da mi koji \u017eivimo u na\u0161im balkanskim \u201epodeljenim dru\u0161tvima\u201c nismo taj konsenzus izgradili. Sa ovim \u0107e se slo\u017eiti i liberali i konzervativci, sa svim nijansama levog i desnog, i nacionalisti i multikulturalisti, tradicionalisti i evropejci, antiglobalisti i kosmopolite, \u201ePrvi\u201c i \u201eDrugi\u201c, itd.<\/p>\n<p>Oba ova konsenzusa se me\u0111utim mogu dovesti u pitanje. Nametanje imperativa dru\u0161tvenog konsenzusa mo\u017ee se interpretirati kao strategija odr\u017eanja statusa quo koji odgovara uvek vladaju\u0107em poretku, i koji nam name\u0107e linije konflikta koje omogu\u0107avaju reprodukciju tog poretka, dok tvrdnja o nepostojanju dru\u0161tvenog konsenzusa krije postojanje jednog dubljeg konsenzusa izme\u0111u strana u navodnom konfliktu \u2013 antisocijalisti\u010dkog konsenzusa. Naime, ma koliko se sukobi na povr\u0161ini politi\u010dkog \u017eivota, u vi\u0161epartijskom parlamentarnom folkloru, \u010dinili kao nepomirljivi, izme\u0111u zara\u0107enih zapravo postoji odnos simbioze koji omogu\u0107ava upravo antisocijalisti\u010dki konsenzus \u2013 saglasnost da je period izgradnje socijalizma predstavljao klju\u010dnu istorijsku gre\u0161ku koju su na\u010dinili narodi ovog podneblja i da je socijalizam glavni krivac za dana\u0161nju nerazvijenost zemalja nastalih raspadom Jugoslavije u odnosu na zemlje Zapada. Ukratko, da su ove zemlje ostale na kursu razvoja pre Drugog svetskog rata, da su ostale gra\u0111anske, parlamentarne vi\u0161epartijske dr\u017eave sa otvorenim tr\u017ei\u0161nim ekonomijama i evropskim kulturnim vrednostima, danas bismo imali \u017eivotni standard i demokratsku kulturu zapadnoevropskih zemalja.<\/p>\n<p>Ovim kratkim tekstom bismo \u017eeleli da zainteresujemo \u010ditateljke i \u010ditaoce na jednu studiju nastalu za vreme socijalizma, koja je, mislimo, vrlo relevantna i za na\u0161u post-socijalisti\u010dku sada\u0161njost, a bavi se ekonomijom Jugoslavije izme\u0111u Dva svetska rata, onom kapitalisti\u010dkom koju smo navodno gre\u0161kom napustili kako nam se danas govori zbog \u010dega i dalje patimo nerazvijeni i posva\u0111ani. Radi se o studiji istori\u010dara, pravnika i numizmati\u010dara Sergija Dimitrijevi\u0107a Strani kapital u privredi biv\u0161e Jugoslavije iz 1958. godine. Studija obiluje interesantnim informacija pa se tako iz nje mo\u017ee saznati da je ta biv\u0161a, ili danas ve\u0107 biv\u0161a-biv\u0161a, Jugoslavija, bila toliko razvijena da su u njenoj poljoprivredi tre\u0107inu sprava za oranje \u010dinile drvene ralice \u2013 neolitski tehnolo\u0161ki izum. Dimitrijevi\u0107 je dalje izra\u010dunao da bi, pri nastavku predratnog tempa izbacivanja ove praistorijske tehnologije iz upotrebe, poslednje drvene ralice nestale iz jugoslovenske ekonomije tek 2021. godine.<\/p>\n<p>Dimitrijevi\u0107 uzroke ovog usporenog razvoja ne vidi u nedostatku dru\u0161tvenog konsenzusa, balkanskom mentalitetu ili u manjku preduzetni\u010dkog duha i evropskih kulturnih vrednosti, ve\u0107 u strukturnoj poziciji tada\u0161nje jugoslovenske privrede u me\u0111unarodnoj podeli rada. Razvijene zemlje centra kapitalisti\u010dkog svetskog sistema su pre svega bile zainteresovane da razviju privredu novonastalih dr\u017eava balkanske periferije u onoj meri u kojoj \u0107e ona slu\u017eiti kao rezervoar jeftine lokalne radne snage koja \u0107e snadbevati industriju u njihovim mati\u010dnim zemljama rudnim sirovinama i primarnom hranom. Nastanak kapitalisti\u010dkog sektora privrede u balkanskim zemljama jeste tako u\u010dinak delovanja kapitala centra koji je kolonijalnim i polukolonijalnim metodama izgradio izvoznu industriju u ovim zemljama koja je odgovarala njegovim potrebama.<\/p>\n<p>Mehanizme putem kojih je strani kapital gospodario privredom predratne Jugoslavije Dimitrijevi\u0107 opisuje na detaljan na\u010din. Naime, kapital centra je po\u010dev od finansijske sfere razgranao svoju dominaciju i kontrolu nad celokupnom jugoslovenskom ekonomijom. Banke sa u\u010de\u0161\u0107em stranog kapitala su rukovodile sa 11 od 14 najkrupnijih jugoslovenskih koncerna, putem delimi\u010dnog vlasni\u0161tva kontrolisale veliki broj \u201edoma\u0107ih\u201c preduze\u0107a i banaka, kao \u0161to su i raspolagale sa vi\u0161e od polovine doma\u0107e \u0161tednje. Na ovaj na\u010din, uz ogroman dr\u017eavni dug, me\u0111uratna Jugoslavija je bila u polo\u017eaju zavisnog kreditiranja \u0161to je strani kapital koristio da joj nametne zavisni model razvoja. Naime, strani kapital je stekao dominaciju u energetskom sektoru i ekstraktivnoj industriji, pa je putem monopola nad proizvodnjom klju\u010dnih inputa proizvodnih procesa kontrolisao snadbevanje elektri\u010dnom energijom, glavnim sirovinama i polufabrikatima, \u0161to mu je omogu\u0107ilo da ko\u010di razvoj doma\u0107e prera\u0111iva\u010dke industrije. Tako su na primer ameri\u010dke, britanske i nema\u010dke kompanije kupovale naftna polja u Jugoslaviji, ali su se uglavnom uzdr\u017eavale od njihove eksploatacije zadovoljavaju\u0107i se sabotiranjem doma\u0107e proizvodnje nafte. Najve\u0107e rafinerije nafte, one u Bosanskom Brodu i Capragu, bile su u vlasni\u0161tvu Standard Oil-a i Shell-a, kompanija koje su stvorile monopol nad proizvodnjom i prodajom nafte u Jugoslaviji kartelskim dogovorom o podeli tr\u017ei\u0161ta. Te rafinerije su ina\u010de bile fiktivne rafinerije: uvozile su ve\u0107 rafiniranu naftu od me\u0161anih derivata (po carinskim tarifama za sirovu) iz koje su onda jednostavnim tehnolo\u0161kim procesima izdvajale benzin i petroleum. U sektoru elektroprivrede je tako\u0111e gospodario strani kapital. Tako je francuska kompanija La Dalmatienne posedovala hidoelektranu na reci Cetini, najve\u0107u na Balkanu, kao i onu na reci Krki, dok je Savez \u0161vajcarskih banaka uslovio davanje kratkoro\u010dnog zajma beogradskoj op\u0161tini ugovorom koji mu je garantovao monopol nad gradskim snadbevanjem elektri\u010dnom energijom. Monopoli stranog kapitala u sferi elektroprivrede rezultovali su nedovoljnom proizvodnjom elektri\u010dne energije (snadbevenost strujom je pokrivala svega oko 30% stanovni\u0161tva) i njenom izuzetno visokom cenom, \u0161to je izazivalo \u010deste proteste gradskog stanovni\u0161tva i onemogu\u0107avalo razvoj konkurentske doma\u0107e industrije. Naime, cene struje su bile toliko velike da je doma\u0107im industrijalcima bilo isplatljivije da podi\u017eu male nerentabilne i niskoproduktivne centrale, nego da kupuju struju od d\u017einovskih centrala u vlasni\u0161tvu stranog kapitala koje su bile u mogu\u0107nosti da razviju ekonomiju obima.<\/p>\n<p>Kako navodi Dimitrijevi\u0107 strani kapital je \u201edeformisao\u201c privredu predratne Jugoslavije time \u0161to je \u201enejednako razvio\u201c njenu privredu, investiraju\u0107i pre svega u ekstraktivnu industriju, namenjenu izvozu, a ko\u010dio je razvoj proizvodnje finalnih proizoda za unutra\u0161nje tr\u017ei\u0161te. Dominacija stranog kapitala bila je naro\u010dito velika u rudnicima metala gde je iznosila 88% vrednosti proizvodnje i upo\u0161ljavala 82% radne snage. Ilustrativan je primer proizvodnje boksita, rude aluminijuma. Naime, doma\u0107a proizvodnja aluminijuma je bila potpuno spre\u010dena, iako je Jugoslavija bila 1937. godine \u010detvrti proizvo\u0111a\u010d boksita u Evropi, a sedmi u svetu. \u010citav izvoz boksita je odlazio u Nema\u010dku, \u010dije je kapital imao u ve\u0107inskom vlasni\u0161tvu jugoslovenske rudnike boksita. Nema\u010dka je proizvodila \u010detiri puta manje boksita od Jugoslavije, a bila prvi svetski proizvo\u0111a\u010d aluminijuma. Ovo blokada doma\u0107e proizvodnje aluminijuma je uspostavljena delovanjem Me\u0111unarodnog aluminijumskog kartela, kao i nedostatkom elektri\u010dne energije, nu\u017ene u velikim koli\u010dinama za preradu boksita, i njenom pomenutom skupom cenom koju je diktirao strani monopolski kapital. Budu\u0107i da je strani kapital bio prvenstveno zainteresovan da privredu Jugoslavije u\u010dini jeftinom sirovinskom bazom za industriju svojih mati\u010dnih zemalja, a ne da razvije njeno unutra\u0161nje tr\u017ei\u0161te, on nije imao interesa da pokrene proizvodne procese prerade ruda u Jugoslavije. U Jugoslaviji je 1938. godine prera\u0111ivano samo 4% njenih vlastitih olovnih sirovina, 6,9% cinkanih, 25,2% bakarnih i 44,7% gvozdenih. Tek tokom druge polovine tridesetih godina jugoslovenska dr\u017eava \u0107e, uz obilne olak\u0161ice, privoleti neke od stranih kompanija da otvore rafinerije obojenih metala na njenom tlu. Tako je npr. Dru\u0161tvo borskih rudnika, kompanija u vlasni\u0161tvu Francuza koja je posedovala najve\u0107i evropski rudnik bakra u Boru, bilo 1937. godine oslobo\u0111eno svih javnih da\u017ebina za rok od 15 godina zbog izgradnje elektroliti\u010dke rafinerije bakra. Dohodak ove kompanije je 1938. godine iznosio \u010dak 242% dobiti na celokupni investirani kapital, \u0161to svedo\u010di o ekstraprofiterskom karakteru stranih kompanija na tlu Jugoslavije.<\/p>\n<p>Ko\u010denje razvoja doma\u0107e prera\u0111iva\u010dke industrije finalnih proizvoda je uzrokovalo nejednaku razmenu izme\u0111u zemalja centra kapitalisti\u010dkog sistema i periferne Jugoslavije: Jugoslavija je stoga uvozila skupe industrijske finalne proizvode i sredstva za proizvodnju (oko 95% uvoza), a izvozila jeftine neprera\u0111ene ili polu-prera\u0111ene sirovine, kao i primarne poljoprivredne proizvode i \u0161umske sirovine koji su \u010dinili oko 70% izvoza. Onesposobiv\u0161i u velikoj meri doma\u0107u prera\u0111iva\u010dku industriju, strani kapital je kartelskim organizovanjem monopolizovao ograni\u010deno doma\u0107e tr\u017ei\u0161te na koje je mogao plasirati svoje finalne proizvode i ubirati ekstra-profit. Spisak proizvoda navedenih od strane Dimitijevi\u0107a \u010dija je proizvodnja bila regulisana kartelskim dogovorima stranog kapitala izgleda neverovatno: osovine, \u0161rafovi, limena roba, bravarska roba, pletene \u017eice, \u017eice i ekseri, pribor za jelo, okov, livnice, kablovi, liveni kotlovi, te\u0161ke gvozdene konstrukcije, prskalice, \u010de\u0161agije, \u010davli za potkove, sijalice, potkovice za obu\u0107u, emajlirane kade itd. Doma\u0107a preduze\u0107a nisu mogla proizvoditi ni \u0161ibice jer je \u0161vedski trust \u0161ibica STAB iza koga je stajao ameri\u010dki kapital dobio dr\u017eavni monopol \u0161ibica na 30 godina, a uz njega i izuzetost od pla\u0107anja poreza i taksi. U zamenu za ove izuzetne pogodnosti STAB je dao zajam jugoslovenskoj dr\u017eavi.<\/p>\n<p>Oni radoznaliji se u Dimitijevi\u0107evoj studiji mogu informisati i o razgranatim monopolima nema\u010dkog kapitala u hemijskoj i elektrotehni\u010dkoj industriji, o kartelu u proizvodnji \u0161e\u0107era (u kome je u\u010destvovala i dr\u017eavna \u0161e\u0107erana na \u010cukarici eksploati\u0161u\u0107i svoje stanovni\u0161tvo visokim cenama \u0161e\u0107era \u0161to je uslovilo da potro\u0161nja ovog proizvoda po glavi stanovnika bude tre\u0107a odpozadi u Evropi \u2013 tek ne\u0161to iznad Rumunije i Bugarske), o tome kako je strani kapital uni\u0161tio doma\u0107e proizvo\u0111a\u010de cementa, a onda nametnuo cene koje su bile 90% ve\u0107e od prose\u010dnih evropskih podi\u017eu\u0107i tro\u0161kove gra\u0111evinske industrije, o brutalnim metodama eksploatacije i mahinacijama putem kojih je \u010dehoslova\u010dka Bata gospodarila u jugoslovenskoj proizvodnji i distribuciji obu\u0107e, o kontroli distribucije pamu\u010dne pre\u0111e koju je strani kapital imao u tekstilnoj industriji itd.<\/p>\n<p>Ekstra-profite stranom kapitalu obezbe\u0111ivala je eksploatacija jeftine doma\u0107e radne snage. Dimitrijevi\u0107 navodi da je u perodu 1930-1937. godine prose\u010dna nadnica iznosila kod industrijskih radnika 42% egzistencijalnog minimuma potrebnog za reprodukciju \u010detvoro\u010dlane porodice, dok je kod rudarskih radnika iznosila 38%, a kod \u0161umskih svega 30% ovog minimuma. Strani kapital nije u Jugoslaviji razvijao visoko-tehnolo\u0161ke proizvodne procese, pa je tako nisko-kvalifikovano radni\u0161tvo zadovoljavalo njegove potrebe. Manjinska stru\u010dna radna snaga je dobavljana iz inostranstva tako da strana preduze\u0107a nisu pokazivala interesovanje za stru\u010dno usavr\u0161avanje jugoslovenskih radnika. Finansijskoj, tehnolo\u0161koj i politi\u010dkoj zavisnosti tako je pridodata i obrazovna zavisnost. Pored eksploatacije jeftine radne snage, strani kapital je svojim monopolisti\u010dkim polo\u017eajem ubirao ekstra-profite i tako \u0161to je eksploatisao stanovnike Jugoslavije kao potro\u0161a\u010de skupim cenama robe \u0161iroke potro\u0161nje. Radilo se pre svega o lakoj industriji ograni\u010denih kapaciteta uz kori\u0161\u0107enje starih i dotrajalih ma\u0161ina koje su usled gubitka konkuretnosti izba\u010dene iz proizvodnih procesa u svojim mati\u010dnim zemljama. Kapital centra tako nije doprinosio pove\u0107anju tehnolo\u0161kog razvoja Jugoslavije, ve\u0107 je upravo ovaj razvoj blokirao.<\/p>\n<p>Za perifernu kapitalisti\u010dku dru\u0161tvenu formaciju, kakva je bila kapitalisti\u010dka Jugoslavija, i kakve su dana\u0161nje postsocijalisti\u010dke dr\u017eave nastale raspadom Jugoslavije, karateristi\u010dno je da one ne poseduju kapitalisti\u010dku klasu koja je sposobna da organizuje pro\u0161irenu reprodukciju kapitala. Zbog toga privrede ovih zemalja predstavljaju samo \u201eneku vrstu privrednog priveska razvijenijih industrijskih zemalja\u201c, kako ka\u017ee Dimtrijevi\u0107. Ta\u010dnije, akumulacija kapitala periferije zavisna je akumulacije kapitala centra na na\u010din da se ve\u0107i deo vi\u0161ka vrednosti periferije odliva u razvoj dr\u017eava centra, \u0161to uzrokuje njihov neravnomeran razvoj. Zbog ovog zavisnog razvoja periferija nema vladaju\u0107i kapitalisti\u010dku klasu, ve\u0107 kompradorsku bur\u017eoaziju, okupljenu unutar i oko dr\u017eavnih aparata, koja slu\u017ei kao lokalni namesnik stranog kapitala i gosti se mrvicama sa njenog stola. Dimitrijevi\u0107 detektuje brojno u\u010de\u0161\u0107e predstavnika politi\u010dkih vlasti me\u0111uratne Jugoslavije u odborima stranih banaka i preduze\u0107a, njihovo nastupanje kao stranih \u0161tromana, fiktivnih vlasnika akcija stranog kapitala, poreske i carinske olak\u0161ice date stranim preduze\u0107ima, favorizovanje inostranog uvoza na ra\u010dun razvijanja doma\u0107e proizvodnje, u\u010destvovanje dr\u017eavnih preduze\u0107a u me\u0111unarodnim kartelima, dr\u017eavne liferacije i koncesije predane inostranim preduze\u0107ima, \u0161to sve svedo\u010di o kompradorskom karakteru jugoslovenske bur\u017eoazije. U zamenu za svoju poslu\u0161nost interesima inostranih preduze\u0107a, jugoslovenska politi\u010dka elita se zadovoljavala koruptivnom politi\u010dkom rentom koju je ubirala od stranog kapitala i visokim oporezivanjem doma\u0107eg stanovni\u0161tva. Doma\u0107oj kapitalisti\u010dkoj klasi okupljenoj oko dr\u017eave ostajali su monopoli u nisko-profitnim privrednim granama za koje strani kapital nije imao interesovanja ili manje u\u010de\u0161\u0107e u stranim ekstra-profitima putem dr\u017eavnih preduze\u0107a uklju\u010denih u strane kartele, kao i finansijske malverzacije, zelena\u0161tvo, zaostala poljoprivreda i rentijerstvo.<\/p>\n<p>U ovom kratkom tekstu smo se zadovoljili da uka\u017eemo na neke informacije iz Dimitrijevi\u0107eve knjige za koje smatramo da bi mogle biti interesantne dana\u0161njoj publici, koja, nadamo se, prepoznaje sli\u010dnosti izme\u0111u me\u0111uratne Jugoslavije i dr\u017eava nastalih raspadom socijalisti\u010dke Jugoslavije. Teorijskim zna\u010dajem ove studije koja anticipira neke od koncepata koje je tek kasnije razvio poznati egipatski teoreti\u010dar zavisnosti Samir Amin ne\u0107emo se baviti. Za kraj bismo ne\u0161to napisali o ideolo\u0161koj funkciji antisocijalisti\u010dkog konsenzusa sa kojim smo zapo\u010deli tekst. Naime, slom socijalisti\u010dkog projekta na prostoru Jugoslavije nije samo zna\u010dio restauraciju kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa ve\u0107 i restauraciju imperijalisti\u010dke eksploatacije stanovnika novonastalih dr\u017eava i njihov povratak na perifernu poziciju u me\u0111unarodnoj podeli rada. Funkcija antisocijalisti\u010dkog konsenzusa je upravo da delegitimi\u0161e jedini period u istoriji jugoslovenskih naroda kada je postojao stvarni antimperijalisti\u010dki projekat koji je delimi\u010dno uspeo da se suprotstavi dominaciji kapitala centra i obezbedi preduslove za nezavisan razvoj, koji je ina\u010de za jednu perifernu zemlju nemogu\u0107 unutar svetsko-sistemskih kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa. Ovim konsenzusom se tako iz javne rasprave izbacuje socijalizam kao \u201eracionalna\u201c politi\u010dko-ekonomska opcija i legitimi\u0161e se zavisni razvoj pod raznim prosvetiteljskim parolama. Bez ru\u0161enja ovog konsenzusa ostaju nam sukobi u takmi\u010denju \u201eprivla\u010denja stranih investicija\u201c koji su zapravo sukobi u pogledu toga koja \u0107e nacionalna kompradorska bur\u017eoazija ponuditi povoljnije svoje radnike i prirodna bogatstva na eksploataciju stranom kapitalu. Umesto gra\u0111enja konsenzusa na ovim osnovama \u010dini se da je pametnije nanovo graditi zaboravljene konflikte na koje nas Dimitrijevi\u0107eva studija podse\u0107a. Ako ni\u0161ta drugo ona nas upu\u0107uje na zaklju\u010dak da nije poku\u0161aj izgradnje socijalizma bio gre\u0161ka, ve\u0107 ono \u0161to mu je prethodilo i sledilo.<\/p>\n<blockquote><p><a href=\"https:\/\/www.noviplamen.net\/glavna\/pre-i-posle-socijalizma\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Novi Plamen<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pored eksploatacije jeftine radne snage, strani kapital je svojim monopolisti\u010dkim polo\u017eajem ubirao ekstra-profite i tako \u0161to je eksploatisao stanovnike Jugoslavije kao potro\u0161a\u010de skupim cenama robe \u0161iroke potro\u0161nje<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":309186,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-360946","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/360946","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=360946"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/360946\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":360947,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/360946\/revisions\/360947"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/309186"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=360946"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=360946"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=360946"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}