{"id":360882,"date":"2022-12-20T07:14:52","date_gmt":"2022-12-20T06:14:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=360882"},"modified":"2022-12-20T07:14:52","modified_gmt":"2022-12-20T06:14:52","slug":"ne-mogu-vise-cujes-li-me","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/12\/20\/ne-mogu-vise-cujes-li-me\/","title":{"rendered":"Ne mogu vi\u0161e, \u010duje\u0161 li me?"},"content":{"rendered":"
\n
\n
Pi\u0161e: Tihana Bertek<\/strong><\/div>\n<\/blockquote>\n<\/div>\n
\n
\n
\n
\n

Mama ti ne mo\u017ee sada pomo\u0107i, mama se nema snage igrati, mama se ne sje\u0107a, mama ne mo\u017ee, mama ne \u017eeli, mama ne mo\u017ee tako brzo ustati, mamu danas bole le\u0111a, mama mora malo prile\u0107i, mama mora spavati, mama je umorna.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Roman Bijes <\/em>norve\u0161ke spisateljice Monice Isakstuen<\/strong> (Sandorf, 2022.) bavi se jednom od tabu tema roditeljstva: nekontroliranim naletima bijesa, osje\u0107ajem bespomo\u0107nosti i gubitka identiteta te nemogu\u0107no\u0161\u0107u no\u0161enja s roditeljskom ulogom. Ovaj odli\u010dan, ali tjeskoban roman sastavljen je od kratkih fragmenata koji kao da odra\u017eavaju nastojanja protagonistkinje da uhvati dah, da stane i odmori. Ali za samohrane majke troje male djece, koje se uz to nose s posljedicama raspada braka, odmor je nedosti\u017eni san.<\/p>\n

Iako se mnogi roditelji (a posebno majke, budu\u0107i da su \u017eene jo\u0161 uvijek te koje obavljaju ve\u0107inu mentalnog rada u obitelji) mogu poistovjetiti s Isakstueninom protagonistkinjom, iscrpljenost brigom za djecu u na\u0161em dru\u0161tvu jo\u0161 uvijek je ne\u0161to o \u010demu se bojimo progovoriti. Za mnoge majke i o\u010deve, u okolnostima pandemije i lockdowna<\/em> ovi uvjetno re\u010deno negativni (a zapravo sasvim normalni) osje\u0107aji vezani uz roditeljstvo postali su izra\u017eeniji uslijed manjka dru\u0161tvene i institucionalne podr\u0161ke (zatvaranje vrti\u0107a i \u0161kola, online nastava, izolacija od starijih \u010dlanova obitelji, financijska nesigurnost, itd.).<\/p>\n

Kako pi\u0161e <\/a>Lucy McBride<\/strong> za The Atlantic<\/em>, \u201cu vrijeme pandemije, usprkos poja\u010danoj razini anksioznosti, morale smo koordinirati roditeljstvo, skrb i posao bez tradicionalnih struktura podr\u0161ke,\u201d a u Hrvatskoj tome svakako treba dodati stres zbog potresa. Stoga ne \u010dudi da je istra\u017eivanje u Australiji<\/a> potvrdilo da su tijekom pandemije roditelji \u0161kolske djece (5-11 godina) prijavljivali pove\u0107anu razinu mentalne uznemirenosti. S druge strane, jedno hrvatsko istra\u017eivanje<\/a> roditeljstva u vrijeme pandemije (Vi\u0161nji\u0107-Jevti\u0107 i Viskovi\u0107, 2021.), iako navodi da je u pandemijskim okolnostima do\u0161lo do propitivanja obiteljskih odnosa i socijalnog okru\u017eenja kao podupiru\u0107eg \u010dimbenika roditeljstvu, uop\u0107e nije prepoznalo negativne posljedice lockdowna<\/em> na roditelje, ve\u0107 je pove\u0107ano optere\u0107enje roditelja promatralo isklju\u010divo kroz prizmu zadovoljstva zbog vi\u0161e vremena provedenog s djetetom\/djecom. Ipak, istra\u017eivanje<\/a> Kako smo? \u017divot u Hrvatskoj u doba korone<\/em> upozorilo je da je \u201cuklju\u010denost majki u obrazovanje djece tijekom pandemije mogao biti jedan od mehanizama koji su doprinijeli pogor\u0161anju mentalnog zdravlja i roditeljskog funkcioniranja.\u201d<\/p>\n

U svom diplomskom radu<\/a> na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Lucija Novosel <\/strong>bavila se pove\u0107anim rizikom od roditeljskog sagorijevanja majki u vrijeme pandemije i potresa. \u201cRoditeljstvo je kompleksno iskustvo \u2013 za mnoge je roditelje ono ispunjavaju\u0107e i izvor u\u017eitka, no za neke istovremeno mo\u017ee biti i stresno i iscrpljuju\u0107e,\u201d navodi autorica. \u201cBiti roditelj zna\u010di baviti se svakodnevnim izazovima (poput doma\u0107ih zada\u0107a i spremanja ru\u010dka), akutnim stresorima (poput sva\u0111a me\u0111u djecom ili ozljeda), ali \u010desto i kroni\u010dnim stresorima (poput pote\u0161ko\u0107a u u\u010denju ili zahtjevima adolescencije).\u201d<\/p>\n

\n

Kasnije se opet smiju i tr\u010de mi oko nogu i igraju se i vi\u010du, tri tijela koja ho\u0107e ne\u0161to i moraju ne\u0161to i \u017eele ne\u0161to i trebaju ne\u0161to i pjevaju ne\u0161to i fali im ne\u0161to i pri\u010daju ne\u0161to i pla\u010du zbog ne\u010dega i ba\u0161 im se jako ne\u0161to i hiho\u0107u zbog ne\u010dega, a ja stojim usred kuhinje s ogromnom kutla\u010dom u jednoj ruci i zdjelom s vrelom vodom u drugoj i tiho! obrecnem se, zar ne vidite da pripremam hranu, zar ne vidite da KUHAM? ali oni ne vide i ne \u010duju i ne staju<\/em> (Monica Isakstuen, Bijes)<\/p><\/blockquote>\n

\n

S obzirom da se roditelji u svojoj ulozi \u010desto susre\u0107u sa zahtjevnim zadacima i izazovima, a raspola\u017eu ograni\u010denim financijskim, emocionalnim, fizi\u010dkim i socijalnim resursima, ne bi nas trebalo \u010duditi da u nekim situacijama mo\u017ee do\u0107i do roditeljskog sagorijevanja. Iako se pojam sagorijevanja prvenstveno povezuje sa sferom rada, odnosno stresnim zanimanjima, danas se sve vi\u0161e govori o sagorijevanju i u drugim podru\u010djima \u017eivota. Poseban problem s roditeljskim sagorijevanjem je \u0161to, za razliku od sagorijevanja na poslu, roditelji ne mogu dati otkaz ili uzeti bolovanje od svoje djece, stoga je i proces oporavka izazovniji.<\/p>\n

Visoka razina stresa u podru\u010dju roditeljstva mo\u017ee dovesti do sagorijevanja, \u0161to mo\u017ee imati ozbiljne posljedice i na roditelje i na djecu. Roditeljsko sagorijevanje mo\u017eemo definirati kao emocionalnu i fizi\u010dku preplavljenost roditeljskom ulogom ili kao \u201cstanje intenzivne iscrpljenosti \u2026 u kojem roditelj postaje emocionalno distanciran od djeteta te po\u010dinje sumnjati u svoje roditeljske sposobnosti\u201d (Roskam, Raes<\/strong> & Mikolajczak<\/strong>, 2017). Za razliku od prolaznog umora ili rezigniranosti, sagorijevanje podrazumijeva kroni\u010dnu izlo\u017eenost nagomilanom stresu. Simptomi, kako navodi<\/a> Hrvatski zavod za javno zdravstvo, uklju\u010duju osje\u0107aje bespomo\u0107nosti i bezna\u0111a, depresiju, sumnju u sebe, glavobolju, nedostatak motivacije, poreme\u0107aj spavanja, osje\u0107aj odvojenosti od drugih, iritabilnost, bezvoljnost, itd.<\/p>\n

Roditeljsko sagorijevanje tako\u0111er mo\u017ee dovesti do konflikta izme\u0111u partnera ili, u najekstremnijim situacijama, do agresivnog pona\u0161anja<\/a> prema djetetu. Primjerice, istra\u017eivanje<\/a> koje su provele belgijske znanstvenice otkrilo je da majkama koje pro\u017eivljavaju sagorijevanje samo prisustvo djeteta mo\u017ee biti nepodno\u0161ljivo i pobu\u0111uje u njima impulzivne reakcije, pa i nasilne misli, zbog \u010dega su kasnije u \u0161oku jer nisu bile upoznate s tom \u201cmra\u010dnijom\u201d stranom svoje osobnosti.<\/p>\n

\n

Presjeklo me kad mi je prvi put glas postao tako o\u0161tar. Tko tako pri\u010da? Odakle taj glas? E sad je dosta. Da si odmah prestala. Ne mogu vi\u0161e, \u010duje\u0161 me? \u010cuje\u0161 me?!<\/em> (Monica Isakstuen, Bijes)<\/p><\/blockquote>\n

\n

Va\u017eno je spomenuti i da pojavnost roditeljskog sagorijevanja varira od zemlje do zemlje. Istra\u017eivanje<\/a> iz 2021. koje je obuhvatilo 42 zemlje i ukupno 17.409 roditelja pokazalo je da je roditeljsko sagorijevanje znatno \u010de\u0161\u0107e u zapadnim dru\u0161tvima u kojima se posebno vrednuju kompetitivnost i individualizam. \u201cIndividualizam ima ve\u0107u ulogu u roditeljskom sagorijevanju nego ekonomska nejednakost ili bilo koja druga obiteljska ili individualna karakteristika, uklju\u010duju\u0107i dob, broj djece ili koli\u010dinu vremena provedena s djecom,\u201d pi\u0161u autori\/ce istra\u017eivanja, dodaju\u0107i kako nam to govori da kulturne vrijednosti u zapadnim zemljama kod roditelja izazivaju pove\u0107anu razinu stresa.<\/p>\n

Dodatni faktori rizika su roditeljski perfekcionizam (uklju\u010duju\u0107i intenzivno<\/a> maj\u010dinstvo<\/a>), nedostatak emocionalne ili prakti\u010dne podr\u0161ke od strane partnera\/ice, obitelji ili dru\u0161tva op\u0107enito, nesiguran polo\u017eaj na tr\u017ei\u0161tu rada, samohrano roditeljstvo, itd. Kako obja\u0161njava Annette K. Griffith<\/strong>, perfekcionizam mo\u017ee biti internaliziran ili dru\u0161tveno propisan: s jedne strane, roditelji imaju visoka o\u010dekivanja od sebe i jasnu viziju toga kako bi se uspje\u0161ni roditelji trebali pona\u0161ati, a s druge strane osje\u0107aju da su pod nekom vrstom prismotre te brinu oko toga ho\u0107e li ispuniti dru\u0161tvena o\u010dekivanja kao roditelji.<\/p>\n

S obzirom da jo\u0161 nema istra\u017eivanja koja bi dala uvid u u\u010destalost roditeljskog sagorijevanja u Hrvatskoj, obratile smo se Martini Bara\u0107<\/strong> iz Centra za psiholo\u0161ku podr\u0161ku i razvoj \u201cPri\u010daj mi,\u201d <\/a>koji je na svojoj web stranici pisao o ovom fenomenu.<\/p>\n

\u201cRoditeljsko sagorijevanje je iznimno u\u010destalo. Nalazimo se u razdoblju u kojem se suo\u010davamo s razli\u010ditim te\u0161ko\u0107ama na globalnoj razini, pri \u010demu roditelji svoje kapacitete ula\u017eu u brojne sfere, poput o\u010duvanja posla i financijske stabilnosti obitelji,\u201d obja\u0161njava Bara\u0107. \u201cRoditeljska uloga je iscrpljuju\u0107a i zahtijeva mnogo kapaciteta te izvr\u0161avanje brojnih obveza tijekom dana. Uz to, roditelji su izlo\u017eeni u\u010destalim pritiscima u medijima i na dru\u0161tvenim mre\u017eama vezanim uz to kako bi \u201esavr\u0161eno\u201c roditeljstvo trebalo izgledati. Kada toj slici \u201esavr\u0161enog\u201c roditelja ne uspiju udovoljiti, do\u017eivljavaju osje\u0107aj neuspjeha i nezadovoljstva.\u201d Roditelji koji se obra\u0107aju Centru za pomo\u0107, navodi Bara\u0107, kao najve\u0107i izazov spominju upravo preoptere\u0107enost obvezama koje se odnose na roditeljsku i poslovnu ulogu, kao i te\u0161ko\u0107e u uskla\u0111ivanju istih, a u svemu tome briga za sebe i odmor je ne\u0161to \u0161to nerijetko ostane zanemareno.<\/p>\n

\u201cVrijedi li u roditeljstvu isto pravilo kao u avionu? Prvo sebi stavite masku s kisikom da mo\u017eete disati pa onda djeci,\u201d pita se Aleksandar Jovanovi\u0107<\/strong>, iscrpljeni tata troje djece na svom blogu<\/a>. Aleksandar priznaje da njemu i partnerici nedostaje vremena za njih dvoje, da se ni ne sje\u0107a kad su zadnji put sami proveli no\u0107, da nemaju kome ostaviti djecu \u201cda se malo dobijemo nazad,\u201d te da im je, posljedi\u010dno, \u201cbrak i svakodnevni \u017eivot toliko nategnut do rubnih granica da polako ali sigurno po\u010dinjemo pucati.\u201d<\/p>\n

\n

Ne! Nije dopu\u0161teno misliti na takve stvari. Naravno da nisam po\u017ealila nijedno od njih. Da mogu odabrati da netko nestane, bila bih to ja.<\/em> (Monica Isakstuen, Bijes)<\/p><\/blockquote>\n

\n

Ono \u0161to ohrabruje u cijeloj pri\u010di je da ipak primje\u0107ujemo neke pomake u na\u0161em dru\u0161tvu, osobito u vidu otvorenijih svjedo\u010danstava roditelja (kroz \u010dlanke, blogove, knjige) i porasta dostupnosti stru\u010dnih sadr\u017eaja koji puno zna\u010de svakome tko se prvi put na\u0111e na nepoznatom terenu, govori nam Ivana Habu\u0161 Kraljevi\u0107<\/strong> iz Centra za roditelje Klubko<\/a>. Klubko organizira razli\u010dite aktivnosti namijenjene roditeljima, uklju\u010duju\u0107i program podr\u0161ke, koji je \u201cbio direktan odgovor na na\u0161a osobna iskustva ranog maj\u010dinstva (ali i iskustva na\u0161ih partnera), nedostatak iskrenih svjedo\u010denja i razmjene o svemu s \u010dime se partneri susre\u0107u kada postanu roditelji, kao i nedostatak stru\u010dnog javnog sadr\u017eaja o svim tim temama.\u201d<\/p>\n

Na prvim grupama za dru\u017eenje roditelja i beba, otkriva Habu\u0161 Kraljevi\u0107, po\u010dele su se otvarati teme kao \u0161to su \u201cumor, iscrpljenost i nedostatak mogu\u0107nosti da se pobrinemo za svoje potrebe, kako se to odra\u017eava na na\u0161e \u017eivotno zadovoljstvo, samopo\u0161tovanje, partnerski odnos i sve druge sfere na\u0161eg intimnog i dru\u0161tvenog \u017eivota. Pru\u017eale smo podr\u0161ku i psihoedukaciju, a va\u017ean aspekt te podr\u0161ke \u010dinili su sami roditelji, koji su se osje\u0107ali bolje uvi\u0111aju\u0107i da sve ono o \u010demu \u0161ute nije vrijedno srama, straha niti krivnje koju osje\u0107aju dok se uspore\u0111uju s o\u010dekivanom slikom sebe kao roditelja.\u201d<\/p>\n

Na\u017ealost, postoje i brojni primjeri roditelja koji \u201cupotrebljavaju rije\u010di osude, poruge i ostale oblike neodobravaju\u0107eg pona\u0161anja prema mi\u0161ljenjima, odlukama ili osje\u0107ajima drugih roditelja s kojima se ne sla\u017eu. Takvi primjeri su \u010desti u me\u0111ugeneracijskoj podr\u0161ci, u takozvanim \u201dmame\u0107im grupama\u201d na Facebooku, u kontaktu s usputnim prolaznicima koji uvijek znaju \u0161to (ne) treba djetetu, a nikada majci, ponekad i me\u0111u prijateljima i poznanicima. Mnoge mame na pri\u010daonicama razo\u010darano spominju da su najvi\u0161e prijekora i kritike do\u017eivjele od drugih mama. To je tu\u017ean primjer nesolidarnosti i nedostatka potpore i empatije,\u201d ka\u017ee Habu\u0161 Kraljevi\u0107.<\/p>\n

\u0160to nam je \u010diniti kako bismo ubla\u017eile ili prevenirale ovaj problem \u2013 na individualnoj, ali i institucionalnoj\/sustavnoj razini? Stru\u010dnjakinje za roditeljsko sagorijevanje Mikolajczak<\/strong> i Roskam<\/strong> (2019.) navode da je ovo podru\u010dje tek u povojima te da su potrebna nova istra\u017eivanja (pogotovo zato \u0161to sagorijevanje, smatraju, mo\u017ee biti jedan od faktora u zanemarivanju ili zlostavljanju djeteta), ali i javne kampanje radi osvje\u0161tavanja roditelja, ali i onih koji bi trebali pru\u017eiti podr\u0161ku (zdravstvo, socijalna skrb, psiholozi, itd).<\/p>\n

Martina Bara\u0107 iz Centra \u201cPri\u010daj mi\u201d sla\u017ee se da je vrlo va\u017eno \u0161iriti svijest o tome kako roditeljsko sagorijevanje izgleda i potra\u017eiti podr\u0161ku od bliskih ljudi ili stru\u010dnih osoba. \u201cTra\u017eenje podr\u0161ke u izazovima roditeljstva je jedan od na\u010dina na koji se mo\u017ee ubla\u017eiti ili sprije\u010diti sagorijevanje. Va\u017eno je prepoznati tko nam iz okoline mo\u017ee pru\u017eiti prakti\u010dnu (npr. u obavljanju nekih obaveza) ili emocionalnu podr\u0161ku, odnosno saslu\u0161ati nas kada do\u017eivljavamo neugodne emocije,\u201d isti\u010de Bara\u0107. Osim toga, treba odbaciti pritisak da morate biti savr\u0161en roditelj i u svoj dnevni raspored uvrstiti vrijeme za sebe, npr. \u010ditanje, dru\u017eenje s prijateljima ili vo\u017enja bicikla (ili se, u nedostatku boljih opcija, zaklju\u010dati u WC<\/a> na 5 minuta). Na sustavnoj razini, smatra Bara\u0107, va\u017eno je osigurati mjesto podr\u0161ke i psihoedukacije gdje \u0107e roditelji dobiti provjerene informacije o dje\u010djem razvoju, na\u010dinima suo\u010davanja s izazovima koji prate odre\u0111ene razvojne dobi djeteta, te na\u010dinima suo\u010davanja s vlastitim emocijama i emocijama djeteta.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Istra\u017eivanje iz 2021. koje je obuhvatilo 42 zemlje i ukupno 17.409 roditelja pokazalo je da je roditeljsko sagorijevanje znatno \u010de\u0161\u0107e u zapadnim dru\u0161tvima u kojima se posebno vrednuju kompetitivnost i individualizam.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":360883,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-360882","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/360882","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=360882"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/360882\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":360884,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/360882\/revisions\/360884"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/360883"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=360882"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=360882"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=360882"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}