Kao ljubitelj filma starije generacije, koji je upamtio dra\u017e zamra\u010dene bioskopske sale i velikog platna, uvijek mi je bilo neuporedivo dra\u017ee odgledati film u bioskopu nego na televizoru. Smatrao sam \u2013 i dalje smatram – da gledanje filma na velikom filmskom platnu, u ti\u0161ini i mraku bioskopske sale, daje filmu onu specifi\u010dnu dra\u017e, da se jedino na taj na\u010din, totalno udubljen, film mo\u017ee do\u017eivjeti na onaj pravi na\u010din koji izaziva uzbu\u0111enje, drhtavicu tijela, iskren smijeh ili pla\u010d, stres koji prija. Gledati film ku\u0107i, na televizoru, obi\u010dno sa prekidima zbog reklama ili javljanja na telefonske pozive, uz \u017eamor djece ili supruge dok on traje, ulaske i izlaske iz stana, jednostavno nije to. Na taj na\u010din se film mo\u017ee odgledati samo povr\u0161no, a svaku umjetnost \u2013 ako je umjetnost – povr\u0161nost unakazuje.<\/p>\n
Zato uvijek kada to mogu, \u017eelim odgledati film u bioskopu. Kako u Podgorici prakti\u010dno imamo samo jedno kino, ono u Delti \u2013 koju ne volim – a na \u010dijem su reportaru uglavnom komercijalni filmovi koji me slabo interesuju, sve re\u0111e ga posje\u0107ujem.<\/p>\n
Crnogorska Kinoteka je makar povremeno znala da prikazuje interesantne filmove, me\u0111utim, od kada je najzad dobila svoj, kakav-takav prostor – i novo rukovodstvo – umrla je, umjesto da za\u017eivi u punom kapacitetu.<\/p>\n
Doznav\u0161i da se u okviru Mjeseca evropskog filma prikazuje novi film Pjera \u017dalice \u201ePraznik rada\u201c pozitivno ocijenjenog kako od strane kritike tako od publike, obradovao sam se \u0161to \u0107u ga mo\u0107i vidjeti tako brzo, jo\u0161 u kino sali, \u0161to je u ovom slu\u010daju bila sala Crnogorskog narodnog pozori\u0161ta.<\/p>\n
Projekcija je po\u010dela, \u0161to je uobi\u010dajno kod nas, sa petnaestak minuta zaka\u0161njenja. A onda je, \u0161to je opet postalo uobi\u010dajno, uprkos tome \u0161to je film po\u010deo oko 20.15 umjesto 20.00 sati, jo\u0161 par gledalaca u\u0161lo, upaliv\u0161i lampe ne mobilnim telefonima kako bi sebi na\u0161li mjesto. Dok je film trajao, u svakom redu ispred mene je makar po jedan \u201eljubitelj filma\u201c pisao poruke na telefonu ili ga povremeno vadio \u201eda pogledne \u0161to ima\u201c, uznemiravaju\u0107i svjetlom ostale gledaoce koji su do\u0161li da u\u017eivaju u filmu, a ne da \u010detuju na telefonima. Povremeno se \u010dula i zvonjava, jer na\u0161i ljubitelji sedme umjetnosti \u010dak ni zvono na telefonima ne gase dok su u kino dvoranama. Kada se tome doda poslovi\u010dno lo\u0161 zvuk u doma\u0107im filmovima (da li zbog neadekvatne reprodukcije zvuka u sali CNP ili zbog lo\u0161e ura\u0111enog tona u samom filmu? \u2013 to ne znam), zbog \u010dega su pola dijaloga u filmu bili nerazumljivi, pokajao sam se \u0161to sam film odgledao tamo \u0111e treba da se gleda \u2013 u bioskopskoj sali.<\/p>\n
I uvijek je tako poslednjih godina. Prosto se film ne mo\u017ee gledati onako kako se treba gledati, od blickanja i zvonjave telefona u toku predstave. Na kraju se pokajem \u0161to film nijesam odgledao ku\u0107i, ono kasno nave\u010de, kada je potpuni mir i kada me niko ne mo\u017ee uznemiravati, jer kino sale taj mir vi\u0161e ne pru\u017eaju. Mobilni telefoni, uz na\u0161u op\u0161tu nekulturu, uspjeli su uni\u0161titi sve, pa i onaj poseban do\u017eivljaj koji je nekad pru\u017eao bioskop.<\/p>\n
Ne znam za\u0161to je propao rokenrol, ali znam za\u0161to je propao bioskop, bar kod nas.<\/p>\n
Onog momenta kada se ulazna vrata od bioskopa budu zatvarala prije nazna\u010denog po\u010detka projekcije, uz upozorenja da se mobilni telefoni ne smiju koristiti jer uznemiravaju ostale gledaoce, vratit\u0107e mu se bar dio one dra\u017ei koju je nekad imao – i koji treba da ima.<\/p>\n
Foto:O.\u0160arki\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[1169],"class_list":["post-359897","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi","tag-omer-sarkic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359897","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=359897"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359897\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":359911,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359897\/revisions\/359911"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=359897"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=359897"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=359897"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}