{"id":359600,"date":"2022-11-29T08:58:26","date_gmt":"2022-11-29T07:58:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=359600"},"modified":"2022-11-29T08:58:26","modified_gmt":"2022-11-29T07:58:26","slug":"populisti-ne-integriraju-mase-u-politicke-procese","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/11\/29\/populisti-ne-integriraju-mase-u-politicke-procese\/","title":{"rendered":"Populisti ne integriraju mase u politi\u010dke procese"},"content":{"rendered":"

Kako definirate populizam i na koje se sve na\u010dine ovaj termin koristi u srednjostruja\u0161kim medijima i teorijskim odnosno politi\u010dkim krugovima? \u0160to je masovna politika i kako biste je usporedili s populizmom?<\/p><\/blockquote>\n

Populizam postoji u mnogo razli\u010ditih obli\u010dja; kao brend koji stranke i pokreti te\u017ee kultivirati, ali i kao pejorativni ozna\u010ditelj. Naravno, mo\u017eemo primijetiti i odre\u0111ene razlike u na\u010dinu na koji se primjenjuje u akademskim i istra\u017eiva\u010dkim krugovima, te njegove proliferacije u suvremenim politi\u010dkim debatama.<\/p>\n

U dana\u0161njim medijima, osobito liberalnim, populizam se kao sveobuhvatni, pogrdni termin redovito koristi za razli\u010dite aktere koje se do\u017eivljava autsajderima. Radikalno lijeve i ekstremno desne opcije nerijetko se izjedna\u010dava kao populisti\u010dke. Tako\u0111er, neke ekstremno desne stranke \u017eele se prikazati kao populisti\u010dke kako bi se distancirale od negativnih konotacija vlastite politi\u010dke tradicije. Primjerice, francuska stranka Le Rassemblement National, koju predvodi Marine Le Pen, tvrdi da se ne svrstava ni lijevo ni desno, nego uz narod protiv elita.<\/p>\n

Op\u0107enitije gledano, mo\u017eemo govoriti o populisti\u010dkom politi\u010dkom stilu, koji ne prihva\u0107a nu\u017eno ovakav transverzalni, ni-lijevi-ni-desni identitet, ali ipak mobilizira i stavlja u opoziciju kategorije kao \u0161to su \u201enarod\u201c i \u201eelite\u201c ili pak \u201e99 posto\u201c i \u201e1 posto\u201c, kako je to artikulirao David Graeber u pokretu Occupy Wall Street.<\/p>\n

U Sjedinjenim Dr\u017eavama postoji karakteristi\u010dna tradicija Populisti\u010dke stranke koja svoje korijene vu\u010de iz kasnog 19. stolje\u0107a, a poznati su nam i drugi sli\u010dni primjeri, poput ruskih narodnjaka. Radi se o specifi\u010dnim iskustvima djelovanja agrarnih stranaka, \u010desto u obrani interesa ljudi koji su se na\u0161li na udaru katastrofa u bankarskom sektoru, kao u slu\u010daju SAD-a.<\/p>\n

Dakle, termin je sam po sebi poprili\u010dno sklizak; oscilira izme\u0111u znanstvene uporabe unutar koje se primarno razmatra kao politi\u010dki stil ili retori\u010dka strategija, nasuprot njegovog kori\u0161tenja u svrhu delegitimacije ili demonizacije.<\/p>\n

Paolo Gerbaudo i Marco Revelli proveli su zanimljiva istra\u017eivanja o suvremenom populizmu na primjeru Italije, \u010dvrsto ustraju\u0107i da se isti razlikuje od masovne politike u pogledu organizacijske logike, izgradnje masovnih partija te uspostavljanja struktura koje integriraju \u0161iroke mase u politi\u010dke procese, poput lokalnih partijskih podru\u017enica i radni\u010dkih klubova u kojima se neko\u0107 gradio dru\u0161tveni \u017eivot. Sli\u010dne ideje prakticiraju i kr\u0161\u0107ansko-demokratska udru\u017eenja (na izbore se ide poslije mise) odnosno sindikalni pokret koji odr\u017eava svoju vezu s radni\u010dkim partijama.<\/p>\n

Pod masovnom politikom uglavnom se misli na organiziranu i strukturiranu integraciju masa u demokraciju tijekom 20. stolje\u0107a. Ne radi se isklju\u010divo o upra\u017enjavanju op\u0107eg prava glasa, ve\u0107 o tome da same mase postaju protagonisti.<\/p>\n

Populisti\u010dki politi\u010dki stil zapravo ne pretpostavlja mase kao svoj adresat, a samozvane populisti\u010dke stranke ne organiziraju mase, nego nastoje osvojiti izbornu podr\u0161ku glasa\u010dkog tijela te pasivnu potporu naroda kojeg one same kreiraju, uokviruju i definiraju kroz diskurzivne strategije. U su\u0161tini poku\u0161avaju ustvrditi da ljudi koji su glasali za njih legitimno predstavljaju \u201enarod\u201c, neovisno kako ga definirali \u2013 u opoziciji prema elitama, koje se sumnji\u010di za kra\u0111u demokracije, ili prema imigrantima i strancima op\u0107enito. U svakom slu\u010daju, pretpostavlja se ni\u017ei intenzitet participacije, a shodno tome i ni\u017ei nivo demokrati\u010dnosti.<\/p>\n

U knjizi First They Took Rome trasirate uspon tzv. populisti\u010dke desnice u Italiji od 1990-ih do danas, ukazuju\u0107i na sli\u010dnosti i razlike s obzirom na druge zapadnoeuropske dr\u017eave. Kako su neoliberalne reforme otvorile put ekstremnom desnom populizmu u Italiji?<\/p><\/blockquote>\n

Centralno mjesto u mojoj knjizi zauzima teza da se uspjeh takozvanih desnih populisti\u010dkih snaga poput Lige (Lega), a sve vi\u0161e i Bra\u0107e Italije (Fratelli d\u2019Italia), stranke fa\u0161isti\u010dkih korijena, uglavnom manifestirao kroz osvajanje podr\u0161ke tradicionalnih bira\u010da desnog bloka, do \u010dega dolazi nakon kolapsa stare Demokr\u0161\u0107anske stranke tijekom 1990-ih, i perioda Berlusconijeve vlasti. Time su donekle poru\u0161ene prethodne barijere izme\u0111u desnog centra i ekstremnije, pa i biv\u0161e fa\u0161isti\u010dke desnice.<\/p>\n

Tijekom protekla tri desetlje\u0107a, na polju povijesnog sje\u0107anja i pristup\u00e2 antifa\u0161izmu do\u0161lo je do legitimizacije ovih ekstremnije desnih aktera, uz jo\u0161 o\u0161trije imigracijske politike te ja\u010danje nacionalnog identiteta, koji se nesumnjivo napaja i razo\u010daranjem nad time kakvim se europski projekt (kojemu se ve\u0107ina Talijana i Talijanki u po\u010detku pridru\u017eila vrlo entuzijasti\u010dno) pokazao u praksi.<\/p>\n

Teza da se razo\u010darani bira\u010di radni\u010dke klase okre\u0107u ekstremnoj desnici mo\u017ee odvesti na krivi trag. Glavni faktor njezina ja\u010danja je radikalizacija postoje\u0107ih bira\u010da i bira\u010dica desnog bloka, kao i demobilizacija povijesne baze ljevice, koju su provele neoliberalizirane stranke poput talijanske Demokratske stranke, koja svoju tradiciju u najve\u0107oj mjeri vu\u010de iz stare Komunisti\u010dke partije, a dijelom iz redova demokr\u0161\u0107ana i socijalista. Cjelokupni bira\u010dki blok desnice \u010ditavo vrijeme zapravo stagnira. Kvaka je u tome \u0161to svjedo\u010dimo masovnom povla\u010denju radni\u010dke klase iz politi\u010dkog procesa \u2013 ogromnom opadanju izborne izlaznosti, kao i strana\u010dkog odnosno sindikalnog \u010dlanstva.<\/p>\n

Neoliberalne reforme su klju\u010dni faktor ovog procesa. Naime, pod krinkom europeizma, u sklopu priprema Italije za prelazak na euro, a na tragu odre\u0111enih ideja o modernizaciji njezine ekonomije i smanjivanja nepovoljnog konkurentskog polo\u017eaja u odnosu na Njema\u010dku kojeg je dodatno potenciralo usvajanje zajedni\u010dke valute, recepti neoliberalizirane talijanske ljevice u osnovi su nalagali ukidanje radni\u010dkih prava i elemenata dr\u017eave blagostanja, za koje su se izborili poslijeratni radni\u010dki pokreti i radni\u010dke partije.<\/p>\n

Ovo je tako\u0111er poprimilo formu nerijetko grube retori\u010dke ofenzive u kojoj su se iznova mobilizirali tropi na kakve nailazimo i u njema\u010dkim medijima. Primjerice, moglo se \u010duti da su mladi Talijani i Talijanke, me\u0111u kojima je visoka nezaposlenost, ili radnici_ce na iznimno nisko pla\u0107enim poslovima, zapravo lijeni i neproduktivni, te da nisu zaslu\u017eili pravo da u potpunosti budu Europljani.<\/p>\n

Retorika, ali i konkretne politi\u010dke mjere koje propisuje tzv. lijevi centar u Italiji prili\u010dno su elitisti\u010dke i preusmjerile su ga ka prete\u017eno srednjoklasnoj i starijoj bazi. \u0160tovi\u0161e, unato\u010d okupljanju vrlo razli\u010ditih struja, demokrati danas osvajaju manje glasova od nekada\u0161nje Komunisti\u010dke partije, \u010dak i tijekom kasnih 1980-ih. Kompozicija njihova bira\u010dkog tijela u dubokoj je korelaciji s njegovom klasnom strukturom: vjerojatnije je da \u0107e za njih glasovati oni koji posjeduju vi\u0161e bogatstva.<\/p>\n

Dakle, zapravo svjedo\u010dimo nadmetanju izme\u0111u ovog tipa neoliberalnog centra i desnice, koje pravoj radni\u010dkoj ljevici zatvara prostor djelovanja te joj u posljednje vrijeme onemogu\u0107ava ikakve pobjede, kao inspiraciju i nadu da je nekakva druga\u010dija politika mogu\u0107a.<\/p>\n

Koje su specifi\u010dnosti postmarksisti\u010dkog modela lijevog populizma kojega su teorijski artikulirali Ernesto Laclau i Chantal Mouffe, te koliko je podesan za projekt lijeve masovne politike?<\/p><\/blockquote>\n

Laclau i Mouffe polaze od neizbje\u017ene intuicije da je radni\u010dka klasa, koja je s radni\u010dkim organizacijama u 20. stolje\u0107u \u010dinila bazu radni\u010dkih partija u zapadnim zemljama s demokratskim izbornim sustavima \u2013 opusto\u0161ena i fragmentirana. Vi\u0161e nije mogu\u0107e osloniti se na industrijsku armiju rada koja postepeno raste, postaju\u0107i sve kompaktnijom i koherentnijom silom.<\/p>\n

Lijevi populizam u njihovoj teoriji, poput mnogih odgovora na ovaj historijski trend koji dolaze s ljevice, nastoji reorganizirati ono \u0161to nazivaju \u201enarodom\u201c i definirati ga kao svojevrsni kolektor koji okuplja razli\u010dite zahtjeve i identitete (bilo da je rije\u010d o dru\u0161tvenim pokretima iz 1960-ih i 1970-ih, napose feministi\u010dkim pokretima, borbama oko seksualnih sloboda, identiteta, rase, imigracija itd.), ali i ukazati na raznolikost u kompoziciji subalternih skupina te razli\u010ditih gubitnika neoliberalizma, od silazno mobilnih srednjih klasa do prekarnog radni\u0161tva.<\/p>\n

Snaga ovog projekta je u tome \u0161to nastoji ostvariti koheziju i organizaciju kroz politi\u010dku mobilizaciju, do \u010dega ne dolazi spontano na radnom mjestu ili u dru\u0161tvu. Naravno, pitanje je kako bi to uop\u0107e i bilo mogu\u0107e bez politi\u010dke mobilizacije i neke vrste diskurzivnog mitotvorstva.<\/p>\n

Me\u0111utim, ograni\u010denje njihova lijevog populizma, ma koliko bio u\u010dinkovit u kreiranju izbornih mobilizacija, le\u017ei u tome da je prili\u010dno slab kada treba uspostaviti granularnu, duboko ukorijenjenu organizaciju, kakva je u pravilu potrebna da bi se ostvarilo pravu dru\u0161tvenu promjenu, osobito ako imamo u vidu da mo\u0107 radni\u0161tva nije toliko jednostavno izraziti kroz medije i takvu vrstu izbornog nadmetanja.<\/p>\n

Iskustva koja bismo mogli nazvati lijevo-populisti\u010dkima, nastala do odre\u0111ene mjere pod utjecajem Laclaua i Mouffe, kao \u0161to su Podemos, France Insoumise, ali i preliminarna predsjedni\u010dka kampanja Bernieja Sandersa te Laburisti\u010dka partija pod Corbynovim vodstvom, zabilje\u017eila su kratke nalete izbornog uspjeha te pokazala sposobnost kreiranja novih politi\u010dkih linija podjele. Me\u0111utim, retrospektivno gledaju\u0107i, ni jednom od spomenutih aktera nije uistinu po\u0161lo za rukom preobraziti takve trenutke u duboko ukorijenjene, dugoro\u010dnije organizacijske napore koji bi mogli ustrojiti kontra-mo\u0107 u organiziranoj politici.<\/p>\n

Naravno, tijekom 20. stolje\u0107a je ve\u0107ina lijevih stranaka i partija u zemljama zapadne Europe, a osobito u SAD-u, uglavnom bila u manjini i u oporbi. Ipak, \u010desto bi uspijevale utjecati na nacionalnu politi\u010dku agendu i iz opozicije.<\/p>\n

Problem je u tome \u0161to dana\u0161nje pop-up stranke, sa svojom labavom, diskurzivnom kombinacijom silnica, u pravilu ne uspijevaju uspostaviti nikakvu dugotrajniju institucionalnu prezentnost. Usto, te\u0161ko se nose s izgradnjom kadrova i ne uspijevaju biti centri oblikovanja javnog mnijenja, a kamoli dru\u0161tvenosti radni\u010dke klase, poput starih radni\u010dkih partija.<\/p>\n

Koji je zna\u010daj E. P. Thompsonove sintagme \u201emoralna ekonomija\u201c odnosno Marxova koncepta \u201ehistorijskog i moralnog standarda\u201c za lijevu politiku?<\/p><\/blockquote>\n

Koncept moralne ekonomije temelji se na ljudskim o\u010dekivanjima \u2013 na\u010dinima na koje percipiramo sami sebe i svoje mjesto u dru\u0161tvu. Thompsonova argumentacija oslanja se na povijest pokret\u00e2 koji su zapravo stali u obranu poga\u017eenih prava i o\u010dekivanja iz ranijeg perioda.<\/p>\n

To pogotovo vrijedi za povijesne selja\u010dke pokrete, koji su uglavnom branili dotada\u0161nji status quo, umjesto da ponude nekakvu transcendentalnu viziju dru\u0161tvene promjene. Protivili su se razvoju doga\u0111aja koji je zapo\u010deo sporijim ritmom jo\u0161 za vrijeme feudalnog perioda, i nastavio prodorom kapitalizma. Ista stvar se doga\u0111a i s pokretima zanatlijskih radnika iz zapadne Europe u 19. stolje\u0107u \u2013 dolazi do obrane postoje\u0107ih prava i privilegija od nadiru\u0107eg kapitalizma koji pro\u017edire sve pred sobom, uni\u0161tava sve prija\u0161nje spone zajedni\u0161tva itd.<\/p>\n

Ista kontradikcija pojavljuje se i u povijesti radni\u010dkog pokreta i njegovih zahtjeva. Pokreti koji su deklarativno usmjereni ka kreiranju socijalisti\u010dke budu\u0107nosti, reorganizaciji dru\u0161tva, promjeni o\u010dekivanja u pogledu dru\u0161tvenih uloga, zapravo se \u010desto oslanjaju na rezervoar koncepcija o izgubljenoj pravednosti i jednakosti.<\/p>\n

Mo\u017eemo to zamijetiti i u specifi\u010dnim aktualnim kontradikcijama spomenutih lijevih populisti\u010dkih iskustava, koja \u010desto evociraju ideju da su u fordisti\u010dkom periodu radni\u010dka prava bila sna\u017enija, poslovi stabilniji, javne usluge kvalitetnije itd., i da je sve to uni\u0161teno u proteklih nekoliko desetlje\u0107a. Dio kontradikcije je u tome \u0161to su mla\u0111i ljudi puno prijem\u010diviji za tu ideju od generacije koja je pro\u017eivjela kolaps fordisti\u010dkog poretka.<\/p>\n

U Britaniji se tijekom Corbynova perioda \u010desto tvrdilo da je Laburisti\u010dka partija izgubila du\u0161u, i da je prijeko potrebno vratiti se reformisti\u010dkom duhu laburisti\u010dke vlade iz 1945. godine, koja je uspostavila Nacionalnu zdravstvenu slu\u017ebu (National Health Service, NHS). Granice takvog apela postaju jasnije uzmemo li u obzir stvarni renome te vlade, koji umnogome nije toliko pohvalan, naro\u010dito u pogledu njezine kolonijalne politike.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u010dak i ako se sla\u017eemo da je posrijedi mitotvorstvo na temelju pogre\u0161nog tuma\u010denja povijesti, prednost takvog okvira je \u0161to ukazuje na NHS kao op\u0107epriznato postignu\u0107e Partije iz toga vremena, koje poma\u017ee ljudima da dobiju potpuniju sliku dru\u0161tvene transformacije kakvoj te\u017eimo. NHS je servis koji je besplatan za sve. Neovisno o kritikama koje bismo mogli uputiti na njegov ra\u010dun, u osnovi predstavlja ideju univerzalnih servisa i zato mo\u017ee poslu\u017eiti i u mobilizaciji kao mo\u0107na politi\u010dka sabirna to\u010dka. U zemljama u kojima nije mogu\u0107e ukazati na takva postignu\u0107a kao potencijalne temelje politi\u010dkog anga\u017emana, vrlo je te\u0161ko uvjeriti ljude da je isti vrijedan truda i ulo\u017eenog vremena, te da je njime mogu\u0107e ne\u0161to posti\u0107i.<\/p>\n

Kontradikcija je i u tome da se (kao \u0161to argumentira G. M. Tam\u00e1s u zanimljivom \u010dlanku pod naslovom \u201eTelling the Truth About Class\u201c) radni\u010dki pokret u Europi dobrim dijelom svoje povijesti zapravo bavio dovr\u0161avanjem bur\u017eoaske revolucije i obranom prosvjetiteljskih vrijednosti naspram stvarnih uvjeta u kojima su se one pojavile te konkretnih na\u010dina na koje su se politi\u010dki formirale (izme\u0111u ostalog i kroz dugogodi\u0161nje isklju\u010divanje velikog dijela stanovni\u0161tva \u010dak i iz glasa\u010dkog te drugih temeljnih prava), ali i njihova uvelike kolonijalnog i rasisti\u010dkog karaktera.<\/p>\n

Pitanje na koje i lijevi populizam poku\u0161ava dati odgovor jest kako po\u010deti od postoje\u0107ih ljudskih o\u010dekivanja, zdravog razuma naslije\u0111enog od ranijih dru\u0161tava, te mobilizirati to u potencijalno transformativnu, a ne samo reakcionarnu ili utopijsku silu.<\/p>\n

Koji su kratkoro\u010dni i dugoro\u010dni u\u010dinci prioritiziranja politi\u010dke agitacije kroz medijske nastupe s iznimno personaliziranom promocijom izbornih kandidata i kandidatkinja, uz jaku prisutnost na dru\u0161tvenim mre\u017eama? Mo\u017eete li usporediti takav na\u010din djelovanja s komunikacijom koja se odvija na terenu odnosno u\u017eivo?<\/p><\/blockquote>\n

Na\u0161a je mo\u0107 bitno slabija u areni korporativnih medija i podesnije ju je organizirati na druge na\u010dine. U talijanskom slu\u010daju, Silvio Berlusconi pokrenuo je i pokupovao gomilu televizijskih postaja te ih iskoristio u svrhu vlastite promocije. Ljevica ne smije koristiti iste strategije \u2013 one naprosto ne\u0107e funkcionirati. Moramo graditi strukture i organizacije izvan bur\u017eoaske politike, koje \u0107e omogu\u0107iti ljudima da se obu\u010davaju kao politi\u010dki_e aktivisti_kinje i lideri_ce.<\/p>\n

Jedna od prednosti politi\u010dke agitacije na dru\u0161tvenim mre\u017eama jest \u0161to dobro odgovara na\u010dinu na koji ljudi sve vi\u0161e konzumiraju medije. Kada bi neka stranka danas poku\u0161ala promovirati svoj program prodajom novina na ulici, bila bi to puno neu\u010dinkovitija metoda komuniciranja s ve\u0107inom ljudi negoli prije pedeset ili stotinu godina.<\/p>\n

Podemosov YouTube TV kanal i organiziranje na dru\u0161tvenim mre\u017eama koje provodi Momentum u Engleskoj ili France Insoumise u Francuskoj pokazali su se iznimno u\u010dinkovitima u dopiranju do vrlo \u0161iroke publike. Me\u0111utim, njihovo je ograni\u010denje u tome \u0161to od svojih pratiteljica i pratitelja ne tra\u017ee pravu politi\u010dku participaciju ili posve\u0107enost, ve\u0107 im se obra\u0107aju kao pasivnim glasa\u010dima, konzumentima njihovih poruka.<\/p>\n

Svaki od ovih politi\u010dkih aktera obilje\u017een je jasnom podjelom \u2013 s jedne strane stoji aktivisti\u010dka baza iz koje su proiza\u0161li, i koja se u pravilu nalazi na radikalnoj ljevici. Dapa\u010de, u France Insoumise je \u010dak i me\u0111u vode\u0107im \u010dlanovima bilo puno biv\u0161ih trockista, pripadnika_ca malih skupina. U Podemosu tako\u0111er \u2013 unato\u010d inicijalnim tvrdnjama da se ne svrstava ni na ljevicu ni na desnicu, njegovi glavni kadrovi u velikoj mjeri dolaze s radikalne ljevice. Dakle, postoji podjela izme\u0111u aktivisti\u010dke vrhu\u0161ke s jedne strane i ciljane publike njihove poruke s druge.<\/p>\n

Jedno od ograni\u010denja ovakve mobilizacijske forme jest u tome \u0161to ni blizu ne uspijeva prevladati taj jaz. Budu\u0107i da se obra\u0107aju bazi putem medija, ovi pokreti i stranke u kona\u010dnici kroje svoju poruku u maniri marketin\u0161kog zadatka, ili se poku\u0161avaju prilagoditi imaginiranom popularnom mnijenju radni\u010dke klase, koje zapravo ne konstruiraju same.<\/p>\n

Primjerice, u slu\u010daju Brexita, suparni\u010dke liberalne proeuropske i ekstremno desne populisti\u010dke snage zapravo su postavljale okvir debata, dok je Corbynova Laburisti\u010dka partija uglavnom poku\u0161avala balansirati izme\u0111u te dvije pozicije, umjesto da kreira alternativnu perspektivu kojom \u0107e intervenirati u te debate. Sli\u010dna dinamika na djelu je i kod drugih lijevih populisti\u010dkih aktera u kontinentalnoj Europi.<\/p>\n

Dva su razloga zbog kojih je va\u017eno organizirati se u\u017eivo. Naravno, prije svega, time doprinosimo ukorjenjivanju politi\u010dkog organiziranja u prakti\u010dnim problemima i konkretnim pitanjima. U poku\u0161aju izgradnje masovne partije s dru\u0161tvenim korijenima koji odolijevaju protoku vremena, tako\u0111er je va\u017eno sudjelovati u lokalnim izborima, a ponekad \u010dak i organizirati se oko naizgled banalnih pitanja, kako bi politi\u010dka snaga pokazala da ima sposobnost upravljanja, da je zaista u doticaju s ljudima i njihovim svakodnevnim problemima, te da je u stanju poduzeti ne\u0161to kako bi ih adresirala.<\/p>\n

Sastajati se u\u017eivo bitno je i zbog sljede\u0107eg razloga \u2013 iako komentare na dru\u0161tvenim mre\u017eama po svoj prilici svakodnevno objavljuje ve\u0107i dio populacije nego prije dvadeset ili trideset godina, ta forma komunikacije zapravo nije najbolja za podrobne rasprave, ne poma\u017ee ljudima da prevazi\u0111u nabacivanje prvolopta\u0161kim argumentima i duboko polariziranim stavovima. Sastanci u\u017eivo puno vi\u0161e pogoduju strukturiranim i produktivnim raspravama, li\u0161enima one vrste agonizma i animoziteta koju je mogu\u0107e na\u0107i u online prostorima. Nadalje, korisni su naprosto kako bi pokreti i partije mogle strukturirati vlastite rasprave i donositi demokratske odluke u prostoru koji nije ostra\u0161\u0107en i koji je po\u0161te\u0111en od vanjskih utjecaja.<\/p>\n

Problem nekih od spomenutih politi\u010dkih aktera jest \u0161to nisu izgradili strukture za debate i rasprave unutar vlastitih redova, pa se prijepori prelijevaju u skandale i polemike koje proizvode korporativni mediji, neprijateljski nastrojeni prema njihovim interesima. Iako je te\u0161ko rekreirati uvjete kakvi su postojali tijekom 20. stolje\u0107a jer su ljudi mo\u017eda manje voljni, dostupni, a osobito manje naviknuti sudjelovati u politi\u010dkim sastancima u\u017eivo, bilo bi korisno poku\u0161ati ponovno uspostaviti takvu praksu.<\/p>\n

Kako komentirate to da akteri koji se u politi\u010dkom spektru svrstavaju na ljevicu ili pristaju uz neke elemente lijevih programa, zagovaraju koordinaciju ili koalicije s desnim populisti\u010dkim snagama?<\/p><\/blockquote>\n

Iako intelektualci poput Michela Onfrayja, pa i neki koji su bili \u010dlanovi France Insoumisea u po\u010detnim godinama, te razli\u010dite crveno-sme\u0111e publikacije zagovaraju ideju svojevrsnog ujedinjenog fronta populista protiv globalista, pogledamo li realnu situaciju u pojedinim dr\u017eavama, takvo \u0161to se ne doga\u0111a. Nije mogu\u0107e navesti politi\u010dku snagu koja se zaista ne svrstava ni lijevo ni desno. Najbli\u017ee tome vjerojatno je bila stranka Pet zvjezdica u Italiji, iako je zanimljivo da se ista pretvorila u poprili\u010dno centristi\u010dku, \u010dak i proeuropsku stranku, izgubiv\u0161i pritom ve\u0107inu podr\u017eavatelja. Nije se uspjela odr\u017eati na okupu.<\/p>\n

Problem s usporedbom izme\u0111u lijevog i desnog populizma jest \u0161to se u su\u0161tini ne bore za iste stvari. Ciljevi desnih populista u bitnome su manje transformativni od lijevih, a oni sami puno su otporniji na percepciju da nisu uspjeli provesti promjenu.<\/p>\n

Uzmimo kao primjer talijansku stranku Liga, na \u010delu s Matteom Salvinijem, koja je od 1990-ih opetovano bila na vlasti, nedavno od 2018. do 2019. godine. Iako je obavija odre\u0111ena aura euroskepticizma i \u010desto se tvrdi da je to stranka koja ima namjeru izvu\u0107i Italiju iz Europske unije, nije u\u010dinila nijedan korak u tom smjeru. Nije se \u010dak ni poku\u0161ala ozbiljnije sukobiti s EU oko prora\u010dunskog deficita i sli\u010dnih stvari.<\/p>\n

Liga artikulira vrlo kontradiktorne pozicije, istovremeno brane\u0107i dr\u017eavu blagostanja i ogromne porezne rezove, te predstavlja pasti\u0161 nespojivih politika. Me\u0111utim, ono \u0161to je motivira i okuplja njezinu bazu nisu stavovi o navedenim pitanjima, ve\u0107 ogor\u010deni talijanski nacionalizam. Tijekom njezinih mandata na vlasti podr\u0161ka u ispitivanjima javnog mnijenja znala bi joj porasti i na preko 30 posto, dok su stranke poput Syrize ili Podemosa puno podlo\u017enije kritikama na ra\u010dun neuspjeha u provo\u0111enju svojih transformativnih ciljeva.<\/p>\n

Glavni, pa \u010dak i ve\u0107inski dio izborne baze lijevih i desnih populista u svim je zemljama uglavnom sastavljen od podr\u017eavatelja struja uz koje se i same politi\u010dke opcije svrstavaju. Ni jedni ni drugi nisu rekonfigurirali politiku i prevladavali povijesne podjele izme\u0111u ljevice i desnice.<\/p>\n

Svakako stoji da je, barem na razini retorike, diskursa i stila, populisti\u010dko hu\u0161kanje naroda na elitu sve ra\u0161irenije u ameri\u010dkoj Republikanskoj stranci, kao i u britanskoj Konzervativnoj stranci, \u0161to ranije nije bio slu\u010daj. U to se o\u010dekivano uklapa i poku\u0161aj kreiranja vlastite specifi\u010dne reakcionarne klasne politike, usmjerene prema premorenim radni\u010dkim obiteljima, nasuprot pretpostavljenih intelektualnih woke kozmopolitskih elita s ljevice.<\/p>\n

\u010cesto se tvrdi da je Donald Trump imao kapacitet za transverzalnu interpelaciju, koja nadilazi kategorije ljevice i desnice, te da je pridobivao najamno radni\u0161tvo koje se razo\u010daralo Demokratskom strankom itd. Ima istine u tome da je privukao neke najamne radnike, ali oni \u010dine tek mali udio njegova glasa\u010dkog tijela, manje od 10 posto.<\/p>\n

Premda je ve\u0107ina politi\u010dkih sustava zapadnih zemalja nao\u010digled nestabilna, ideja istinski transverzalne lijevo-desne fronte zapravo se nije ozbiljila u praksi i poprili\u010dno je neizgledna politi\u010dka oklada.<\/p>\n

Kako bi se ljevica trebala postaviti prema konceptima dualne mo\u0107i \u2013 koordinaciji anga\u017emana u predstavni\u010dkoj politici s izgradnjom paralelnih mre\u017ea uzajamne pomo\u0107i i drugih struktura u civilnom dru\u0161tvu? Koji su dosezi lijevih grassroots mobilizacija i parlamentarnih stranaka tijekom proteklih desetak godina u pogledu osiguravanja duljeg kontinuiteta njihovog politi\u010dkog djelovanja?<\/p><\/blockquote>\n

Mnogi dru\u0161tveni pokreti koji su se pojavili nakon krize iz 2008. godine \u2013 potaknuti financijskim pitanjima, dru\u0161tvenim bezna\u0111em, svije\u0161\u0107u o izgubljenoj demokraciji i izgubljenim prilikama za uspjeh, osobito za mlade ljude koji ne uspijevaju izgraditi karijere i rije\u0161iti stambeno pitanje \u2013 izvr\u0161ili su sna\u017ean utjecaj postavljanjem politi\u010dkih linija razdvajanja i izra\u017eavanjem opozicijskog sentimenta te nezadovoljstva.<\/p>\n

Me\u0111utim, ti su se pokreti brzo ugasili. Ljudi su iza\u0161li na ulice, iznijeli svoje zahtjeve i pokazali svoj gnjev, ali nitko ih nije poslu\u0161ao. Postoje\u0107e socijaldemokratske stranke su ih ignorirale, i to im je dijelom dalo podstrek te pokrenulo energiju koja je proizvela nove lijeve pokrete i stranke.<\/p>\n

Dakle, u slu\u010daju Podemosa, France Insoumisea, pa \u010dak i britanske Laburisti\u010dke partije (gdje je antiratni pokret vjerojatno bio va\u017eniji od pokreta protiv mjera \u0161tednje), strana\u010dka politi\u010dka mobilizacija nastupila je nakon \u0161to su pokreti zauzimanja ulica ve\u0107 zna\u010dajno oslabjeli, kao poku\u0161aj da se kompenzira izostanak ukorijenjene mo\u0107i uli\u010dnih pokreta.<\/p>\n

Iako su politi\u010dki slogani poput \u201e99 posto protiv 1 posto\u201c neophodni za postavljanje politi\u010dkih linija razdvajanja i izgradnju kadrova te aktivisti\u010dkih baza, njihov je vijek trajanja kratak. Iznimno je te\u0161ko graditi trajniju mobilizaciju koja ne poku\u0161ava poprimiti institucionalniju formu, izme\u0111u ostalog zato \u0161to \u0107e mnogi ljudi koji su bili najte\u017ee pogo\u0111eni krizom imati najslabije kapacitete za politi\u010dku mobilizaciju \u2013 primjerice, oni koji su zaposleni na vi\u0161e radnih mjesta ili brinu o drugima.<\/p>\n

Tijekom proteklih desetlje\u0107a, izme\u0111u ostalog zbog zaokreta u socijaldemokratskim strankama, ideje politi\u010dke reprezentacije na meti su op\u0107eg nepovjerenja u politiku i politi\u010dki proces. Me\u0111utim, smatram da je neka razina delegiranja mo\u0107i neizbje\u017ena, da mora do\u0107i do odre\u0111ene podjele politi\u010dkog rada.<\/p>\n

U su\u0161tini, trebali bismo se organizirati na demokratski i transparentan na\u010din, kako bismo mogli pozvati svoje \u010delne ljude na odgovornost, umjesto da se pretvaramo da ne postoje, kao u nekima od ovih pokreta. Time zapravo kreiramo neformalnu hijerarhiju koja skupinama prijatelja i znanaca (ili pak ljudima koji imaju previ\u0161e slobodnog vremena) omogu\u0107ava da dominiraju i slome pravedniju, inkluzivniju formu reprezentacije.<\/p>\n

Desni populisti ne moraju nu\u017eno graditi dru\u0161tvenu bazu jer mogu odnijeti politi\u010dku prevagu tako \u0161to \u0107e izdominirati medijski prostor, slu\u017ee\u0107i se o\u0161trom i polariziraju\u0107om retorikom, budu\u0107i da ne te\u017ee transformirati na\u010din na koji mo\u0107 funkcionira u dru\u0161tvu. Ne poku\u0161avaju vratiti mo\u0107 onima kojima je mo\u0107 oduzeta, nego naprosto mobilizirati izbornu podr\u0161ku kako bi se borili za pitanja koja su im prioritetna.<\/p>\n

Problem je upravo u tome \u0161to ljevica \u017eeli demokratizirati mo\u0107 i distribuirati je me\u0111u ljudima, zbog \u010dega nu\u017eno mora graditi bazu i strukture koje daju mo\u0107 onim ljudima koji se u pravilu ne nalaze na vode\u0107im pozicijama, ne upravljaju svojim radnim mjestima, ne predvode svoje zajednice, i vjerojatno nisu stekli vrstu obrazovanja ili imali \u017eivotne prilike koje bi im omogu\u0107ile da budu aktivni u javnom \u017eivotu. Motivaciju za takve poduhvate prije svega bi trebalo tra\u017eiti na politi\u010dkoj ili \u010dak eti\u010dkoj razini, pored toga \u0161to predstavljaju i prijeko potreban element dugoro\u010dne izgradnje te \u0161irenja utjecaja lijevih partija.<\/p>\n

Parlamentarno djelovanje i kandidiranje na izborima imaju ulogu u tome, osobito zato \u0161to ve\u0107ina ljudi jo\u0161 uvijek misli da se politika odvija prema tom modelu, kojega na\u010dinom organizacije prati i ve\u0107ina srednjostruja\u0161kih politi\u010dkih debata. Dakle, bilo bi pogre\u0161no dr\u017eati se podalje od izborne politike, osobito jer je danas po svoj prilici te\u017ee izgraditi mo\u0107 na radnom mjestu i strate\u0161ki se organizirati izvan neposredno politi\u010dke arene. U svakom slu\u010daju, iznimno je bitno upotpuniti to strategijom koja \u0107e se u ve\u0107oj mjeri oslanjati na grassroots organiziranje u lokalnim zajednicama, kako bi ljudi izgradili samopouzdanje i kapacitete da interveniraju u politiku i izraze svoje zahtjeve.<\/p>\n

S engleskog transkripta preveo Martin Bero\u0161<\/p>\n

slobodnifilozofski.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razgovor je obavljen krajem svibnja 2022. godine, tijekom gostovanja Davida Brodera na 15. Subversive festivalu. Pitanja pripremile\/i: Martin Bero\u0161, Karolina Hrga, Maja Solar<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":359601,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[620],"class_list":["post-359600","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-ljevica"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359600","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=359600"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359600\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":359685,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359600\/revisions\/359685"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/359601"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=359600"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=359600"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=359600"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}