{"id":359505,"date":"2022-11-26T07:02:22","date_gmt":"2022-11-26T06:02:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=359505"},"modified":"2022-11-26T07:56:32","modified_gmt":"2022-11-26T06:56:32","slug":"suvremeno-majcinstvo-izmedu-nadzora-i-prisnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/11\/26\/suvremeno-majcinstvo-izmedu-nadzora-i-prisnosti\/","title":{"rendered":"Suvremeno maj\u010dinstvo – izme\u0111u nadzora i prisnosti"},"content":{"rendered":"
\n
\n

Pi\u0161e: Tihana Bertek<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n<\/div>\n

Nedavno sam nabasala na jednu Facebook grupu o roditeljstvu u kojoj su majke razmjenjivale informacije o tome koje dodatke prehrani daju svojoj djeci. Spominjali su se liposomalni C vitamin, beta-glukan, koenzim Q10, riblje ulje, omega-3 i drugi sirupi i pripravci, dok se one \u201ckonzervativnije\u201d majke odlu\u010duju za probiotike, kurkumu, vitamine C i D ili med s propolisom. Za polovicu tih stvari nisam ni znala \u0161to su, a kamoli da bi ih trebala davati svom djetetu od dvije ili tri godine. No, ove majke djelovale su vrlo informirano i samopouzdano u svojim odlukama \u2013 naposljetku, ulo\u017eile su trud i vrijeme u to da istra\u017ee \u0161to je najbolje za njihovo dijete. A svaka majka zna \u0161to je najbolje za njezino dijete. Ili<\/a>\u2026?<\/p>\n

\n
\n
\n
\n

\u201cNi\u0161ta ne karakterizira kompleksnost modernog \u017eivota bolje od izazova i muka, izbora i odluka dana\u0161njih roditelja,\u201d pi\u0161u Willmott <\/strong>i Nelson<\/strong> u svojoj studiji<\/a> suvremenog \u017eivota. Godine 2009. Amerikanka Lenore Skenazy<\/strong> izazvala je burne reakcije izjavom<\/a> da je pustila svoje devetogodi\u0161nje dijete da se samo vozi u metrou (neki su je \u010dak proglasili \u201cnajgorom majkom na svijetu\u201d). Nekoliko godina kasnije, u SAD-u se doga\u0111aju situacije da majke posje\u0107uje<\/a> socijalna slu\u017eba jer su djecu ostavile u parku bez nadzora.<\/p>\n

I kod nas se situacija promijenila u proteklih par desetlje\u0107a. Dok je jo\u0161 u mojoj generaciji bilo uobi\u010dajeno igrati se vani i vratiti se doma tek kad bi netko iz ku\u0107anstva viknuo kroz prozor da je ru\u010dak gotov, danas je dje\u010dje slobodno vrijeme puno strukturiranije i nadziranije. Dje\u010dji parkovi imaju ograde, djecu vozimo autom u \u0161kolu (po mogu\u0107nosti \u0161to bli\u017ee ulazu), dje\u010dje slobodno vrijeme ispunjeno je izvan\u0161kolskim aktivnostima, a roditelji koriste aplikacije za pra\u0107enje te redovito komuniciraju s razrednicom i drugim roditeljima kako bi osigurali da je u \u0161koli sve ok.\u200b*\u200b<\/sup><\/span><\/p>\n

Je li svijet doista postao opasniji za djecu, ili su roditelji postali svjesniji rizika? I je li ta anksioznost opravdana?<\/p>\n

Brojna istra\u017eivanja<\/a> pokazuju da se u proteklih nekoliko desetlje\u0107a zna\u010dajno smanjila koli\u010dina vremena koje djeca provode vani i u samostalnoj igri, a pove\u0107ala se koli\u010dina vremena koje djeca i roditelji provode zajedno (\u0161to je prepoznao i kapitalizam pa tako, primjerice, mnogi \u0161oping centri imaju igraonice u kojima mo\u017eete ostaviti djecu dok obavljate kupovinu). Istra\u017eivanja u Velikoj Britaniji i SAD-u potvrdila su da je vrijeme koje roditelji provode sa svojom djecom znatno poraslo u samo dva desetlje\u0107a (1970.\u20131990.). Sve navedeno nije nu\u017eno ni dobro ni lo\u0161e, ali je posljedica promijenjene dru\u0161tvene percepcije djetinjstva, kao i vrijednosti vezanih uz odgoj.<\/p>\n

Sociolog Frank Furedi<\/strong> u svojoj knjizi Paranoidno roditeljstvo<\/em> (Paranoid Parenting<\/em>, 2002.) navodi da je dana\u0161nje roditeljstvo uvelike oblikovano kulturom straha. \u201cUnato\u010d tome \u0161to djeca nikad nisu bila za\u0161ti\u0107enija i zdravija nego danas, nikad prije nismo ulagali toliko energije i brige u njihovu sigurnost,\u201d pi\u0161e Furedi, dodaju\u0107i da je ovaj trend prisutan od 1970-ih. Vi\u0161e nego ikad prije osje\u0107amo potrebu da budemo na oprezu, da identificiramo i uklonimo potencijalne prijetnje\u200b\u2020\u200b<\/sup><\/span> te da djetetu osiguramo uspje\u0161nu budu\u0107nost, \u0161to stvara stres i anksioznost budu\u0107i da ne mo\u017eemo neprestano nadzirati dijete i u potpunosti ga za\u0161tititi od svih negativnih iskustava. Na istom tragu, u svojoj knjizi Sukob<\/em> \u00c9lisabeth Badinter<\/strong> pi\u0161e o \u201cnje\u017enoj tiraniji maj\u010dinskih du\u017enosti:\u201d \u201cNe samo \u0161to su maj\u010dinske obaveze postale sve ambicioznije, sve mu\u010dnije, nego uz njih idu jo\u0161 i tjeskoba i nervoza.\u201d Stoga, mo\u017eemo re\u0107i da odnos roditelja, odnosno majke i djeteta nije nikad bio prisniji, ali ni stresniji.<\/p>\n

Frank Furedi isti\u010de da ve\u0107ina roditelja koje je intervjuirao za potrebe knjige odgoj djeteta vidi gotovo kao neku vrstu pripreme za rat. O \u010demu je rije\u010d \u2013 na \u0161to to pripremamo na\u0161u djecu? S jedne strane imamo svijet odraslih, koji percipiramo kao toksi\u010dan (prepun nezdrave hrane, kriminala, nemilosrdne tr\u017ei\u0161ne logike, nasilja na televiziji i u videoigrama, \u0161tetnih uzora u medijima i na internetu), a s druge strane imamo nevino i neiskvareno dijete koje moramo dr\u017eati podalje od opasnosti \u0161to je dulje mogu\u0107e. Rije\u010d je o ideji \u201csvetog djeteta,\u201d odnosno svojevrsnoj sakralizaciji djetinjstva, koja je posljedica povijesnih promjena u percepciji odnosa roditelj-dijete. Taj odnos, naime, danas ima izra\u017eenu emotivnu dimenziju \u2013 \u0161to nije uvijek bio slu\u010daj.\u200b\u2021\u200b<\/sup><\/span><\/p>\n

Prema povjesni\u010daru Carlu Degleru<\/strong>, veli\u010danje djeteta odvijalo se usporedno s veli\u010danjem tradicionalne uloge \u017eene u ku\u0107anstvu (ako je maj\u010dina posve\u0107enost najbolje jamstvo djetetove dobrobiti, slijedi da su njezini drugi interesi od sekundarnog zna\u010daja), i ova dva procesa u\u010dvrstila su sliku idealne obitelji u 20. stolje\u0107u. S obzirom da je roditeljstvo socijalni konstrukt, odnosno rezultat svakodnevnih interakcija, diskursa i praksi, dominantni roditeljski stilovi odra\u017eavaju aktualne dru\u0161tvene vrijednosti. U tu kompleksnu jednad\u017ebu ulaze klasni status roditelja, rasa, etni\u010dka pripadnost, vjera, politi\u010dka uvjerenja, mjesto stanovanja, stupanj obrazovanja, radno mjesto, itd.<\/p>\n

Tatjana Tak\u0161eva<\/strong> obja\u0161njava da \u201cmajke internaliziraju dru\u0161tveno prihva\u0107ene ideale\u201d te \u201coblikuju svoje prakse maj\u010dinstva u reakciji na, i \u010desto u skladu sa, dominantnim dru\u0161tvenim diskursima o \u2018ispravnom\u2019 odgoju djece da bi tako pove\u0107ale njihove \u0161anse za osobni i profesionalni uspjeh u vanjskom svijetu.\u201d Zbog tog sveprisutnog pritiska \u010dak i majke koje mo\u017eda ne preferiraju normativni stil odgoja (ili si ga ne mogu priu\u0161titi) ipak primjenjuju neke njegove elemente (primjerice, koristit \u0107e platnene pelene jer su bolje za okoli\u0161 ili upisati dijete na neku besplatnu slobodnu aktivnost). Furedi pi\u0161e da roditelji promatraju jedni druge, strahuju\u0107i kakav \u0107e dojam ostaviti: \u201cmajke i o\u010devi osje\u0107aju da su pod stalnom prismotrom, stoga nu\u017eno izvode svoje roditeljske du\u017enosti [ne samo za svoje dijete, ve\u0107] za druge roditelje.\u201d<\/p>\n

Iako je majka oduvijek imala primat u uspostavi i odr\u017eavanju privr\u017eenosti s djetetom, kako obja\u0161njava pedagoginja Barbara Ku\u0161evi\u0107<\/strong>, tek je s 20. stolje\u0107em po\u010dela biti percipirana kao klju\u010dna i nenadomjesna osoba u djetetovu razvoju. U tom smislu maj\u010dinske du\u017enosti ne uklju\u010duju vi\u0161e samo tjelesnu i emocionalnu brigu, ve\u0107 i pomnu pa\u017enju prema psiholo\u0161kom, dru\u0161tvenom i intelektualnom razvoju djeteta. \u201cTime je,\u201d pi\u0161e Ku\u0161evi\u0107, \u201cdru\u0161tveni pritisak na majke postao izrazit, pa se u drugoj polovici 20. stolje\u0107a javljaju razli\u010diti termini koji ozna\u010davaju dru\u0161tveno po\u017eeljne ina\u010dice maj\u010dinstva posve fokusiranog na potrebe djeteta\u201d (npr. helikopter roditeljstvo, paranoidno roditeljstvo, intenzivno maj\u010dinstvo, povezuju\u0107e maj\u010dinstvo, itd.).<\/p>\n

Poja\u010dani fokus na dobrobit djeteta \u00c9lisabeth Badinter povezuje i s promjenom dru\u0161tvenog polo\u017eaja \u017eene \u2013 mogu\u0107no\u0161\u0107u \u017eena da kontroliraju ra\u0111anje, da imaju pla\u0107eni posao i sudjeluju u javnom \u017eivotu \u2013 jer dijete vi\u0161e nije ne\u0161to \u0161to nam se naprosto dogodilo<\/em>, ve\u0107 ne\u0161to \u0161to smo svjesno odabrale<\/em>. \u201cKad odlu\u010dimo da \u0107emo imati dijete, to za sobom povla\u010di sve ve\u0107e odgovornosti. Majka koja sanja o savr\u0161enom djetetu, morat \u0107e za to platiti cijenu \u2026 Implicitan nalog ove nove dominantne ideologije glasi: \u2018Majke, du\u017ene ste im dati sve\u2019,\u201d upozorava Badinter.<\/p>\n

Iako rodna ravnopravnost polako i mukotrpno, ali (nadajmo se) ustrajno napreduje, a mu\u0161karci preuzimaju dio ku\u0107anskih obaveza, \u017eene i dalje obavljaju disproporcionalno vi\u0161e skrbi, \u0161to rezultira stresom, iscrpljeno\u0161\u0107u i osje\u0107ajem krivnje, isti\u010de Ku\u0161evi\u0107. U tom smislu dru\u0161tveni pritisak na majke da se u potpunosti posvete djetetu doprinosi odr\u017eavanju statusa quo<\/em>, tj. podre\u0111enog polo\u017eaja \u017eene. To potvr\u0111uje i istra\u017eivanje<\/a> blogova za mame u Francuskoj objavljeno ranije ove godine, \u010dije autorice navode da je intenzivno maj\u010dinstvo u slu\u017ebi patrijarhata jer promi\u010de rodne stereotipe, poti\u010de \u017eene da \u0161utke prihvate optere\u0107enje ku\u0107anskim poslovima i odgojem te pripadaju\u0107i mentalni rad, name\u0107u\u0107i tako neostvarivi ideal maj\u010dinstva.<\/p>\n

\n
\n
    \n
  1. \u200b*\u200b<\/sup>Termin \u201chelikopter-roditelj\u201d opisuje roditelje koji iskazuju poja\u010dani interes za akademski uspjeh djeteta, a popularizirao ga je Ned Zemen u tekstu \u010dlanku o roditeljima koji \u201coblije\u0107u\u201d profesorice\/ice svog djeteta (Newsweek, 1991).<\/em><\/li>\n
  2. \u200b\u2020\u200b<\/sup>IT kompanije koje nude aplikacije, kamere i druge alate za sigurnost poti\u010du roditeljsku brigu jer im to donosi profit.<\/em><\/li>\n
  3. \u200b\u2021\u200b<\/sup>Vidi: Viviana Zelizer, Pricing the Priceless Child: The Changing Social Value of Children, 1994.<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

    voxfeminae.net<\/a><\/p><\/blockquote>\n<\/section>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prema povjesni\u010daru Carlu Degleru, veli\u010danje djeteta odvijalo se usporedno s veli\u010danjem tradicionalne uloge \u017eene u ku\u0107anstvu (ako je maj\u010dina posve\u0107enost najbolje jamstvo djetetove dobrobiti, slijedi da su njezini drugi interesi od sekundarnog zna\u010daja), i ova dva procesa u\u010dvrstila su sliku idealne obitelji u 20. stolje\u0107u<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272932,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[2553],"class_list":["post-359505","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-majcinstvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359505","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=359505"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359505\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":359507,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359505\/revisions\/359507"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272932"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=359505"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=359505"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=359505"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}